Kolumne TONA

Mislite da možete bolje? Izvrstan ste poznavalac situacije u bh. sportu, ali niko, pa čak ni SportSport.ba ne želi da objavi vaš stav? Ovo je vaša rubrika.
Avatar
Tona
Postovi: 227
Pridružen/a: 18 feb 2014, 19:17
Kontakt:

PostPostao/la Tona » 11 mar 2014, 21:44

Da vas na početku sve lijepo od srca pozdravim sve ljubitelje kolumni te onih koji će pročitati i koju moju ako Bog da :D


Dijete košarke


Može li se opisati ljubav prema košarci?Može li se opisati ona čar kada dodirneš loptu,ono što je tebi nešto presveto dok drugima do predstavlja samo sport?Može li se opisati onaj osjećaj kada se gleda najdraži tim?Kada se suze rone za njega kada gube,a radosnice kada pobjeđuju?

Odgovori na ovo pitanja koja se postavljaju teška su za odgovoriti a i ponekad nemoguća.Ono što mnogima predstavlja ljubav prema nekome ili nečemu meni je to odmalena bila košarka.

Košarka je oduvijek bila za mene ljubav,ljubav koju je nemoguće opisati,ljubav koja se rodila još davno u meni.Bila je zima,snijeg je padao,dolazili su gosti na moj rođendan pa tako i zadnji i moj ujak koji mi je niti manje ni više poklonio košarkašku loptu..Prolazile su godine a lopta je prašinu skupljala.Došlo je vrijeme čiščenja tavana i vidi čuda u kutu je baš bila ta lopta koju sam dobio prije par godina za rođendan,lopta koja će mi dati smisao mog života,moju ljubav.Dogovorio sma se sljedeći dan s prijateljem da odemo na hakl da uopće vidimo da li je to uopće za nas pošto o košarci još ništa nismo znali.Izgledalo je sve to presmješno,lopte si fijuknule daleko od koša ali ja sam to sve s velikom pozitivom prihvaćao da mi ne ide i da se moram više trudit.
Od toga dana sam svaki dan pomalo dolazio na igralište bacat loptu na koš i vježbati jer mi je bila želja da naučim igrati košarku pošto sam sve više počeo gledati dečke koji su igrali sa strane košarku te sam si i sam obećao da ću tako jednoga dnaa i ja s njima kad naučim.Prolazili su dani vježbanja na igralištu,što je najvažnije nisam posustajao već sam i počeo pratiti utakmice preko tv-a isprva Euroligu i s zanimanjem pratio sve poteze raznih majstora.
Na moju veliku radost u grad su došli ljudi koji su vidjeli potencijal i mogućnost da se osnuje košarkaški klub.Bio sam među prvima koji su se upisali još se i dan danas sjećam kako su treninzi bili ponedjeljkom,utorkom i četvrtkom.....Eh to su bili dani kada sam s ljubavlju išao na te treninge,sve do jedne ozljede koljena koja mi je uništila snove,snove koje sam sanjao da ću jendom biti veliki košarkaš.Nisam više smio igrati košarku dok koljeno se ne oporavi te ga poslije toga i dodatno forsirati.
Iako je klub krenuo završeno u tih 6 godina što sam bio tamo došao je trener koji nije mario za nikoga samo da pokupi svoju plaću i svi su počeli odlaziti.Raspalo se ono što smo ekipa i ja gradili,ono što se godinama stavralo više ne postoji,ona ekipa koja je igrala protiv mlađih uzrasta Cedevite i Cibone sada više ne postoji.

I dan danas se sjetim te ljubavi koja i danas traje kada gledam neku utakmicu i zamišljam si gdje bi sada ja bio da sam nastavio ihgrati za svoju ekipu i tko zna gdje su sada oni momci što smo igrali zajedno u timu,bili jedan uz drugoga kada je to bili najpotrebnije,bili jendi drugima oslonac.....

Pošto je napokon došlo bolje vrijeme ponovno se vraćam na ono igralište gdje je sve počelo,ona ljubav koja još uvijek u meni gori i dok sam živ neće prestati.Samo da mi je još jendom zaigrati za moj klub moju JASKU :!:
Klub u koji se dolazilosvaki trening vedra lica i srca željna napredovanja.Utakmice koje sam odigrao zauvijek ću pamtiti dok god sam živ te one medalje koje sam osvojio uz svoju ekipu....

Svima nama pravim košarkašima je jedno zajedničko,a to je ono što stalno spominjem......Ljubav prema košarci :!:
YNWA!
76ERS!

Avatar
Hosa85
Postovi: 245
Pridružen/a: 07 jan 2015, 00:39

PostPostao/la Hosa85 » 24 sep 2015, 01:29



Natrag na “Kolumne čitalaca”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 6 gostiju.