Književnost

[Kanye]

Pocnem citati Prvi zakon. Trilogija, taman za ubiti vrijeme preko ljeta. Procitam prvu knjigu kad ono vidim da je i on stvorio citav svijet i jos milion stvari pored trilogije. I ima novo u planu. Zasto svi fantasy autori moraju toliko pisati?
Knjiga je top inace.

why not tho

Ja se previse uvucem u to.

[Donnie Darko]

Pocnem citati Prvi zakon. Trilogija, taman za ubiti vrijeme preko ljeta. Procitam prvu knjigu kad ono vidim da je i on stvorio citav svijet i jos milion stvari pored trilogije. I ima novo u planu. Zasto svi fantasy autori moraju toliko pisati?
Knjiga je top inace.

why not tho

Ja se previse uvucem u to.

gdje je problem ako je dobar svijet

a prvi zakon je odlican

[Profesor]

Neko citao Terry Pratchetta? Sta preporucujete, utisci?

[Kanye]

Zavrsio Prvi Zakon. Dobra trilogija.

[UnitedWA]

Pocnem citati Prvi zakon. Trilogija, taman za ubiti vrijeme preko ljeta. Procitam prvu knjigu kad ono vidim da je i on stvorio citav svijet i jos milion stvari pored trilogije. I ima novo u planu. Zasto svi fantasy autori moraju toliko pisati?
Knjiga je top inace.

Završio sam i ja prije koji mjesec tu trilogiju, uskoro bih trebao preći na nastavke. Sand dan Glokta
Zašto pišu toliko? Pa od toga žive, rijetko ko će kravu muzaru tek tako "zaklati" ako daje toliko mlijeka

Kako je lik napisao kraj trilogije, tačno ti muka što niko nije uspio Bajazu očitati bukvicu makar malo, rijetko se kad pisci fantazije odluče na ovako da se izrazim realan kraj.

@Sveti sad sam vidio tek da si čitao Kingkiller Chronicle i složio bih se u tvom izlaganju pročitanog. Denna je vjerovatno u top 3 najiritantnija lika u domenu epske fantazije. Rothfuss je bezobrazan, fanove ne poštuje i već se vazdigao u kralja ovog žanra, a neopravdano. Dok ne završi trilogiju (a upitno je da je moguće da to bude trilogija) nek se poklopi i šuti.

Ja mislim da su Kvotove priče dosta "napucane", da pola od toga što je on izveo nije ništa specijalno, ono legenda bez pokrića. Iako sam pročitao ova dva dijela poprilično davno tj. prije 6 godina (zamislite koliko ja čekam nastavak), zanimljivo da nisam pozaboravljao puno. Halijaks mi je fascinantan, mislim da na kraju on i neće biti iskonsko, već nužno zlo.

Sanderson je tata po pitanju brzine pisanja, a koliki je tek on univerzum stvorio. Preporučujem njegove knjige.
Još jedan fin serijal, a završen je The Demon Cycle od Peter Bretta.

[Kanye]

Pocnem citati Prvi zakon. Trilogija, taman za ubiti vrijeme preko ljeta. Procitam prvu knjigu kad ono vidim da je i on stvorio citav svijet i jos milion stvari pored trilogije. I ima novo u planu. Zasto svi fantasy autori moraju toliko pisati?
Knjiga je top inace.

Završio sam i ja prije koji mjesec tu trilogiju, uskoro bih trebao preći na nastavke. Sand dan Glokta
Zašto pišu toliko? Pa od toga žive, rijetko ko će kravu muzaru tek tako "zaklati" ako daje toliko mlijeka

Kako je lik napisao kraj trilogije, tačno ti muka što niko nije uspio Bajazu očitati bukvicu makar malo, rijetko se kad pisci fantazije odluče na ovako da se izrazim realan kraj.

Super mi je knjiga. Neobicno mi je sto nemam najdrazeg lika. Ni s jednim ne bih pivu popio.

Cijela trilogija je takva. Fantazija je tu samo da se ispune rupe u prici. Od kraja ti se povraca.

[UnitedWA]

Pocnem citati Prvi zakon. Trilogija, taman za ubiti vrijeme preko ljeta. Procitam prvu knjigu kad ono vidim da je i on stvorio citav svijet i jos milion stvari pored trilogije. I ima novo u planu. Zasto svi fantasy autori moraju toliko pisati?
Knjiga je top inace.

Završio sam i ja prije koji mjesec tu trilogiju, uskoro bih trebao preći na nastavke. Sand dan Glokta
Zašto pišu toliko? Pa od toga žive, rijetko ko će kravu muzaru tek tako "zaklati" ako daje toliko mlijeka

Kako je lik napisao kraj trilogije, tačno ti muka što niko nije uspio Bajazu očitati bukvicu makar malo, rijetko se kad pisci fantazije odluče na ovako da se izrazim realan kraj.

Super mi je knjiga. Neobicno mi je sto nemam najdrazeg lika. Ni s jednim ne bih pivu popio.

Cijela trilogija je takva. Fantazija je tu samo da se ispune rupe u prici. Od kraja ti se povraca.

Pa u biti i nema najdražeg lika jer su svi puni mana i loših izbora preko kojih nekako ne možeš preći. Ali Glokta je bio prezabavan za čitati i stoga je pokupio moje simpatije. Dogman ili Ker je lik s kojim bi mogao popiti pivu

[Kanye]

Pa u biti i nema najdražeg lika jer su svi puni mana i loših izbora preko kojih nekako ne možeš preći. Ali Glokta je bio prezabavan za čitati i stoga je pokupio moje simpatije. Dogman ili Ker je lik s kojim bi mogao popiti pivu

Hrvatski prevod kaze Cucak. Ja mislio **** nekakav.

[Drape]

Kupio sam Uliks. Pao sam pod hajp, to je kao jedno od najvažnijih djela ikad napisanih, eksperti ga i dan danas analiziraju i još uvijek nije u potpunosti sve razjašnjeno, ko ne bi uzeo knjigu sa takvom famom oke nje.

Pokušao sam da to čitam ali brzo se razočarao, ništa ni sa čim. A i kažu da se kod James Joyca puno toga izgubi u prevodu, čak ni sa dobrim poznavanjem engleskog ne može se razumiti njegov orginalni tekst, bio je Irac i igrao se sa jezikom, čak i izmišljao nove riječi. Kad mi se desi da mi ne drži pažnju knjiga ili film a koji su poznati svjetski klasici, pomislim da je do mene i da ću možda za 10 ili 30 godina ili nikad razumjeti tu genijalnost. Kažu da je negativna kritika najbolja promocija, pa vjerovatno će neko početi čitati Uliksa kad ovo pročita.


Meni trenutno veoma godi Andrić, ne slažem se sa njim u mnogo čemu ali je strašan pisac i za razliku od Joyca zapravo ga se može čitati a da nimalo ne dosadi.

[tale07]

Moze li neki prijedlog za knjigu da se covjek malo nasmije, ali da ima prijevod na nas.

[High]

Kupio sam Uliks. Pao sam pod hajp, to je kao jedno od najvažnijih djela ikad napisanih, eksperti ga i dan danas analiziraju i još uvijek nije u potpunosti sve razjašnjeno, ko ne bi uzeo knjigu sa takvom famom oke nje.

Pokušao sam da to čitam ali brzo se razočarao, ništa ni sa čim. A i kažu da se kod James Joyca puno toga izgubi u prevodu, čak ni sa dobrim poznavanjem engleskog ne može se razumiti njegov orginalni tekst, bio je Irac i igrao se sa jezikom, čak i izmišljao nove riječi. Kad mi se desi da mi ne drži pažnju knjiga ili film a koji su poznati svjetski klasici, pomislim da je do mene i da ću možda za 10 ili 30 godina ili nikad razumjeti tu genijalnost. Kažu da je negativna kritika najbolja promocija, pa vjerovatno će neko početi čitati Uliksa kad ovo pročita.


Meni trenutno veoma godi Andrić, ne slažem se sa njim u mnogo čemu ali je strašan pisac i za razliku od Joyca zapravo ga se može čitati a da nimalo ne dosadi.

Uliks je pravi roman hibrid i reprezent, bar na prvi pogled, konfuzne i osuđene postmoderne, ali postmoderne koja ipak ima svoje poetičke zakone. Vjerovatno ti je zato čudan. Kad budem na laptopu, napisat ću koju o tom.

[LAZARUS2000]

Dan Simmons

Odličan. Šta čitaš konkretno?

[Drape]

Aleksandar Hemon, njegovi intervjui i kolumne su mi veoma interesantne, a knjige dosadne. Slično je i sa Alijom Isakovićem.

[LAZARUS2000]

Kupio sam Uliks. Pao sam pod hajp, to je kao jedno od najvažnijih djela ikad napisanih, eksperti ga i dan danas analiziraju i još uvijek nije u potpunosti sve razjašnjeno, ko ne bi uzeo knjigu sa takvom famom oke nje.

Pokušao sam da to čitam ali brzo se razočarao, ništa ni sa čim. A i kažu da se kod James Joyca puno toga izgubi u prevodu, čak ni sa dobrim poznavanjem engleskog ne može se razumiti njegov orginalni tekst, bio je Irac i igrao se sa jezikom, čak i izmišljao nove riječi. Kad mi se desi da mi ne drži pažnju knjiga ili film a koji su poznati svjetski klasici, pomislim da je do mene i da ću možda za 10 ili 30 godina ili nikad razumjeti tu genijalnost. Kažu da je negativna kritika najbolja promocija, pa vjerovatno će neko početi čitati Uliksa kad ovo pročita.


Meni trenutno veoma godi Andrić, ne slažem se sa njim u mnogo čemu ali je strašan pisac i za razliku od Joyca zapravo ga se može čitati a da nimalo ne dosadi.

Kreneš sa Portretom mladog umjetnika. Pa onda pređeš dalje

[High]

Roman je građanska epopeja, kako ga je definirao Hegel, jasan događaj, najprije kauzalan, sa rigidnom fabulom - bar je bilo tako do 60. godina 20. stoljeća, tj. do postmoderne. U zavisnosti od epoha i stilskih formacija, on se mijenjao, ali ne toliko da bi bio hibridan i nejasan kao u postmoderni. Najjasniji je bio u realizmu, jer je, preko mimezisa, bio slika realije.

Što se tiče postmodernističkih romana, u primjeru romana Ulysses - najprije je najvažnije spomenuti razlike moderne književnosti i ove, postmoderne. Moderna je bila u striktnoj formi, jasnim urnecima, namjeri, planu, tačnoj hijerarhiji, umijeću, djelu kao završenom, jasnim granicama žanrova, semantici i označenom, dok postmoderna traži antiformu, ludizam, slučajnost, anarhiju, proces a ne završeno djelo, ona je izvedbena, puna interteksta (upliva drugih tekstova u djelima), retorike i sl. Zbog tog je ovaj roman nejasan svima koji prije čitanja ne znaju poetičke zakonomjernosti postmoderne. Taj je roman samo ispunio ono što je postmoderna tražila i zato je razbarušen. Postmoderna je izbrisala sve tačnosti, uvela je i neujednačenost u pripovijedanju, diskontinuitet i mješanje narativnih tehnika. Zato je takve romane i teško pratiti. Jasna linija između fikcije i fakcije ne postoji - veoma važna odlika. Romani se tvore od fragmenata, dnevnika, pisama - sve to postaje postmodernistički postupak u organizaciji književnog djela. Fabula je često izgubljena. Teško je prepoznati i vrste kompozicije romana. Postmoderna, nadalje, ne vjeruje u velike istine, ona ih dekonstruira, ona je sva upitna i ona je skepticizam, etc. Nestalo je realno, prisutna je autoreferencijalnost - autori se pozivaju sami na sebe. Čak postoje i semantički prazne slike, koje su u modernoj književnosti bile nemoguće, jer je moderna svu semantiku crpila iz jasnih simbola - nije bilo praznih znakova. U postmoderni ih ima, zato recipijent često zaluta u interpretaciji. Postmodernisti se čak i ne plaše trivijalne književnosti, što je i najpogubnije za književnost, jer treba postojati visoka kultura i velika tradicija, a postmoderna to uveliko ubija.

Roman Ulysses, ako nekog zanima, bio je zabranjen zbog pornografske naracije i skinuta mu je sudska zabrana 1931.

Veoma važna odlika čitavnog postmodernog svijeta, pa tako je i sa književnošću, jeste pojam hiper. O tom je pisao Epštejn. Sve je umnoženo, nagomilano, od postupka i organizacije, do ponude. Previše je književnosti koja je loša. Zbog toga je bolje vratiti se univerzalijama književnosti i književnim generalima, a ne ovim bagateliziranim kvaziliteraturama. Da se ne lažemo: Shakespeare, Dostojevski, Tolstoj, Gogolj - nisu iščitani do kraja.

[LAZARUS2000]

Zavrsio Prvi Zakon. Dobra trilogija.

Čitaj Poslužiti hladno. A ako hoćeš tešku fantastiku i puno magije čitaj malašku knjigu palih ako preživiš prvi dio bićeš oduševljen

[Nail for Real]

Citanje Uliksa je i mucenje i zadovoljstvo istovremeno. Mucenje jer ne odgovara nasim percepcijama sta roman treba biti i u kojem pravcu treba ici, a opet zadovoljsto jer slika covjeka onakvog kakav jeste danas (i tada): konfuzan, neuravnotezen, izgubljen, obesmisljen.

Ne znam, meni je stvarno bilo mucenje citajuci ga, ali i zadovoljstvo kada sam ga zavrsio, i bilo je dijelova kada sam istinski uzivao (Molin tok svijesti na kraju knjige i scena na plazi sa Leopoldom su mi vrh). Definitivno ga treba procitati vise puta, a bogami prije toga uzeti mitoloska djela i iscitati podosta toga da bi se razumjele odredjene reference.

[Drape]

.

[High]

phpBB

[Drape]

Index je imao rubriku gdje bi javne ličnosti preporučile svojih 5 omiljenih knjiga, evo nešto od toga:

PREDSJEDNIK HSS-a Krešo Beljak


Umijeće ratovanja - Sun Tzu

Moje omiljeno štivo koje sam pročitao desetine puta, i cjelokupno i u fragmentima. Uostalom, knjiga je i pisana kao cjeloživotni priručnik za sve životne prilike i tako je i sam sve više doživljavam. Nekima je teška, nekima dosadna, nekima nerazumljiva. No, ipak mislim da predstavlja vrhunski splet odgovora za rješavanje svakodnevnih situacija i može biti vrlo korisna. Dodir s davno napisanim mudrostima Dalekog istoka, koje su tako dobro opisale životne šablone čovjeka i društva, da se doista čini da cijela ljudska civilizacija oduvijek živi po istoj, davno napravljenoj matrici.

Hrvatski bog Mars - Miroslav Krleža

Srednjoškolska lektira koja predstavlja upoznavanje s Krležom. Način da se kroz nekoliko odvojenih priča upozna legendarni književnik te da se čovjek pripremi na čitanje i razumijevanje ostatka njegovog književnog opusa. Lagana, zanimljiva, uvijek aktualna bez obzira na to što opisuje hrvatskog vojnika u dalekom, Prvom svjetskom ratu. Opis „prolijevanja krvi“ za neke više, malom čovjeku nepoznate i nezanimljive ciljeve, nepravda i apsurd žrtvovanja za tuđi interes te utopijska nada da će „jednom biti bolje i drugačije“, čini djelo aktualnim i dan danas.

1984 - George Orwell

Kada sam je prvi put čitao, ova knjiga mi je predstavljala čistu utopiju odnosno odličan SF roman. No, kako vrijeme prolazi, knjiga „postaje“ sve ozbiljnija i zrelija te mi je svakim novim čitanjem priča sve realnija u odnosu na aktualna događanja u svijetu. Teoretičari zavjera bi rekli da je Orwell pogodio, a je li stvarno tako, pokazat će vrijeme. U svakom slučaju, iz godine u godinu je sve bolji u pogađanju i čitajući ga, teško je ne zapanjiti se njegovom lakoćom ispravnog „predviđanja“ budućnosti.

Vladar - Niccolo Machiavelli

Ovo djelo sam prvi put uzeo u ruke tek kad sam se počeo baviti politikom. I od tada se nalazi na vrhu popisa knjiga koje se čitaju kad se nema što drugo za raditi. Iako su se metode koje knjiga opisuje nešto promijenile, modeli i zakoni upravljanja su praktički ostali isti od srednjeg vijeka do danas. Mislim da bi se svatko tko se bavi politikom trebao svjesno dodatno educirati o poslu kojim se bavi, a nema boljeg početnog štiva od Machiavellija.

Sicilijanac - Mario Puzzo

Knjiga koja je svojevrsni nastavak kultnog Kuma, istog autora po kojoj je snimljen legendarni film. Iako je film višestruko nadmašio popularnost knjige, ipak čitanje ostavlja dovoljno prostora da se slika društva o kojem Puzzo piše doživi prilično drugačije. Iako se radi o priči koja ima svoje korijene na jugu Italije, moguće je naći brojne poveznice i povući paralele s drugim društvima i tradicionalnim ponašanjem. Naravno, neizbježno i s dijelom hrvatskog društva, što se čitajući ovu knjigu lako prepoznaje.

NOVINAR i voditelj Aleksandar Stanković


Koko i duhovi - Ivan Kušan

Kada sam počeo čitati Kušana, bio sam visok 155 cm. Kada sam završio, imao sam 180. Poslije više nisam rastao. Osjećaj koji sam imao čitajući Koka i njegove dogodovštine (kao i Karla Maya) nikada mi se poslije nije javio. Jedva čekaš da dođe sljedeća stranica, sljedeća knjiga... Danas ništa jedva ne čekam.

Slučajevi - Daniil Harms

Moja nacija nisu ni Hrvati ni Srbi. Moja nacija je Harms. To sam shvatio negdje u dvadesetima. Taj divni, ludi i blesavi čovjek upozorio me na to da je svijet besmislen. Baš tako. Nema nikakvog smisla. Svi ispadamo kroz prozor i svi vadimo male čekiće iz usta.

Korekcije - Jonathan Franzen

Osjećam se dobro kada pročitam debelu knjigu. Činim se sam sebi pametnijim. Korekcije su fina analiza složenih ljudskih odnosa. Franzen je sve ono što nije Houellebecq. Tradicionalist i odmjeren. Svijet njegovih likova je potpuni promašaj, ali Franzen to ne piše kao pamflet. Inače, i Houellebecq mi je kul, ali ljeti mi je Franzen draži.

Pjesme Charlesa Bukowskog

Koliko god bio dosadan kao romanopisac, toliko je bio uzbudljiv kao pjesnik. Njegove pjesme nisu bile veće od života. One su bile baš život. Nepredvidiv, dosadan, očajan i lijep. Obožavam tog ružnog, smrdljivog, zapišanog Švabu. Divim se njegovom hrabrom životu i zavidim mu na svim onim osobinama koje ja nemam.

Doba mjedi - Slobodan Šnajder

Najbolji hrvatski roman u zadnjih deset godina. Ne znam što bih još rekao osim da Šnajder vozi Škodu.

PROFESOR Pravnog fakulteta u Zagrebu Ivan Koprić

Gitanđali - Rabindranath Tagore

U maloj kasarni pored Karlovca imali smo biblioteku u kojoj je radio vojnik, fizički slabašan, ali vrlo zanimljiv, s Kosova. Zaboravio sam mu ime, ali s njim sam često razgovarao o Tagoreu pa sam po povratku iz vojske kupio Gitanđale. Uz njegovu poeziju vežem impresije cvijeća, šarenila, topline, ljubavi, života, energije i – jednostavnosti koju je istodobno i lako i teško razumjeti. Divna lirika.

Srce tame - Joseph Conrad

Novela o kolonijalizmu u Africi, belgijskom brodu i istraživaču Kurtzu koji u egzotičnom svijetu oko rijeke Kongo pod pritiskom bjesomučne ambicije i popratnih okolnosti gubi moralne standarde i ulazi u strašno srce tame fascinirala me kad sam ju pročitao. Vjerujem da je tema kolonijalizma, njegovih novih formi te nejednakosti i nepravdi i danas svima razumljiva pa utoliko čitanje ove knjige nema samo književnu vrijednost, nego nas upozorava i na slabosti osobnih moralnih zasada. Preispitivanje moralnih imperativa potrebno nam je i u životu, u poslovanju, a ni u današnjoj znanosti i istraživanjima nipošto nije suvišno.

Noćni vlak za Lisabon - Pascal Mercier

Prvi boravak u Lisabonu me impresionirao, propješačio sam ga uzduž i poprijeko, prošao okolicu, jeo u starim dijelovima grada, nastojao vidjeti i upoznati kako žive domaći ljudi. Kasnije sam ga posjetio još par puta. Uz to, poznajem neke kolegice i kolege, donekle razumijem mentalitet. Zato mi je ovaj roman posebno zanimljiv i drag, jer se radnja značajnim dijelom zbiva u miljeu koji poznajem. Izgubiti mirnoću i dosadu utabanog života radi žene nakon čega zapadneš u niz mističnih događaja, uz intelektualno i povijesno otkrivanje te ulazak u etičke dileme ponosne stare lisabonske obitelji, to zvuči zanimljivo, zar ne?

Sto godina samoće - Gabriel Garcia Marquez

Knjigu sam prvi put čitao nakon što je Marquez 1982. dobio Nobelovu nagradu, a ja se upisao na prvu godinu studija. Knjiga je puna fascinantnih, fantastičnih i začudnih elemenata, detalja jedne drugačije kulture i povijesti, koja i čudi, i očarava, i plaši u isti mah svojom elementarnom jednostavnošću i surovošću karakterističnom za Latinsku Ameriku. Kad mi je prof. Roberto Moreno Espinosa iz Ciudad de Mexica rekao da je sreo Marqueza u jednom hotelu, zapravo u toaletu hotela, i da su se tamo upoznali, postali su mi i autor i roman još zanimljiviji.

Besnilo - Borislav Pekić

Virus bjesnoće koji se oslobađa i kao ogromni val opasnosti pada na uobičajene živote ljudi razarajući ga bio je u srži romana koji sam s velikom pažnjom pročitao. Još uvijek me fascinira jer se u nizu navrata događalo slično, samo nije bila riječ o bjesnoći nego recimo eboli, terorističkim napadima ili političkom bjesnilu koje pogađa normalnost i pretvara ljude u zvijeri ili nemoćne žrtve. Premda je roman zasnovan na izmišljenom događaju izmicanja virusa bjesnoće kontroli na aerodromu Heathrow, on dobro objašnjava ljudsku bestijalnost i bjesnilo svih vrsta. Naše su mogućnosti samokontrole slabe i trebamo se bojati samih sebe.

ILIJA Srpak 18-godišnji je maturant iz Varaždina i dobitnik brojnih nagrada na međunarodnim natjecanjima iz znanosti


Ember, grad svjetla - Jeanne DuPrau

Ovaj roman opisuje postapokaliptični svijet u kojem se ljudi skrivaju pod zemljom u gradu koji se polako gasi, a ljudi se uvjeravaju kako je sve u redu, što poprilično podsjeća na Hrvatsku. Iako je Ember, grad svjetla avanturistički roman za mlade, može se promatrati i kao roman koji se bavi problemima mentaliteta i društva.

Stroj smrti - grupa autora

To je zbirka priča različitih autora o ljudima koji su znali kako će umrijeti, ali nisu znali kada ni pod kojim okolnostima. ispod humora kojim su priče prožete uočava se psihološka komponenta i često tjera čitatelja da se zamisli o apsurdu života i smrti. Svaka je priča zasebna i obrađena na svoj način, svaka je posebna po nečemu.

Niz vrijeme - Michael Crichton

Znanstveno-fantastični roman o putovanju grupe arheologa u srednji vijek kako bi spasili svog profesora. Kao i u ostalim Crichtonovim romanima (Jurski park, Soj Andromeda, Roj) puno je pažnje posvećeno (kvazi)znanstvenim opisima, povijesnim okolnostima i pripovjedačkoj dinamici. Moj omiljeni autor svih vremena.

Životinjska farma - George Orwell

Iako neki smatraju da govori samo o povijesti komunizma u Sovjetskom savezu, ja smatram da ovaj Orwellov roman prikazuje cijelu povijest jednog ljudskog utopističkog društva. Priča govori o farmi gdje su se životinje pobunile protiv ljudi i otjerali ih. Jedna svinja uzdiže se iznad ostalih i nakon početne utopije i prividne demokracije postaje diktator koji se nameće ostalim životinjama, laže i provodi teror. Na kraju priče određena vladajuća skupina samo preuzima ulogu koju su prije imali svi ljudi.

Baskervilski pas - Arthur Conan Doyle

Ovo je jedna od najpoznatijih priča iz serijala o Sherlocku Holmesu, slučaj misterioznih pojavljivanja tajanstvene zvijeri, spletki i ubojstva u engleskoj provinciji. Svojim neobičnim metodama Sherlock uspijeva riješiti i ovaj slučaj, naravno uz pomoć svoga prijatelja Watsona, a objašnjenje povezuje sve, od povijesti do kemije. Zahvaljujući dinamičnom stilu pisanja Conana Doylea priče o Holmesu je uvijek lako čitati i nikad se ne možemo dosta načuditi njegovoj pronicljivosti.