Idemo dalje o naprđivanju moje treće moždane komore
Alice in Chains - Jar of Flies
Kako drugačije započeti ovu splačinu od posta na ovakvu temu osim - remek djelo.
Tamno savršenstvo kako je Rolling Stone opisao najbolji je epitet koji pristaje ovom EP-u. Kao drugi akustični uradak grupe koji se poprilično iznenada pojavio na sceni naišao je na oduševljenje nafiksane i depresivne publike.
Zašto iznenada? AIC nije slovio nikada za bend tišine, akustike i melanholije. Ok, imali su oni još jedan akustični EP prije ovog (
Sap iz 1992.) ali njega je pratila ok organizacija i miks.
Priča oko
Tegle muha je za filmskog platna. Naime, nakon što su završili promo turneju svog nebeskog albuma
Dirt, o kojem ću Bože zdravlja svakako naprđivati i u budućnosti, i već sada kultnog nastupa na Lollapalooza festivalu vraćaju se u Seattle u dosta čudnoj vibri i tonu. Iako uspješna turneja po svojoj sadržini i kvalitetu, došlo je do već prvih kikovanja i raskola u grupi. Mike Starr je izbačen iz grupe zbog problema sa narkoticima (oh) i umjesto njega je uskočio drugi Mike, ovog puta Mike Inez, onaj Ozbornov. Pride na to, zbog dugog odsustva od kuće su izbačeni iz stana zbog neplaćanja renta. I tako, kao da su na početku karijere raspakovani bježe u studio koji je Cantrell prethodno rezervisao zbog rada na
nečemu mada kada su ušli u studio nisu imali nikakvog spremnog materijala. Nešto malo što su pisuckali tokom puta, ali ništa značajno. Ulaskom u studio, onako umorni prihvatili su se akustičnih gitara i odyebali pojačala kojih im je pun qrc više bio u tom momentu.
Kao što nisu planirali ovo snimati ovako, tako nisu planirali ni objaviti. Kao što Layne sam reče, ušli su u studio da se opuste i da vide šta će biti. Međutim, kada je producent Tobey Wright čuo početak, svidjelo mu se i predložio im da završe to i objave. Tako je i bilo, 7 dana, dnevno po i 18 sati snimanja i došli smo do perfekcije. Zvuk akustične gitare se dovodio do u detalj, palice odbačene za metlice kako bi i zvuk bubnjeva bio primaknut na najbliži mogući nivo.
Sadržaj i tekstovi u nekom misku bluza i alternative donose dosta deprimirajuće, self destruction tekstove koji već polako dovode do spoznaje stanja u kojem se već tada nalazilo biće i tijelo Laynea, o čemu možda najbolje govori meni lično najdraža pjesma sa ovog EP-a i jedna od najdražih pjesama u globalu:
Pjesma čiji je sadržaj toliko težak s obzirom da se zna kakvu poruku nosi (vidjeti pod 5.4.2002.) da je nisu bili u stanju izvesti na Unpluggedu.
O samim reakcijama publike ne treba puno govoriti, samo u prvoj sedmici preko 140k prodatih primjeraka i odma prvo mjesto na Top 200 Bilboarda te ujedno i prvi izlet AIC-a na prvoj poziciji. Ovaj EP je i prvi EP koji je dospio ovako visoko sve do Jay-Z i Linkin Parkovog EP-a iz 2004. Tri platinasta izdanja i jedan od najboljih albuma grunge ere. Koliko je to nenadano bilo najbolje govore i izjava Cantrella:
Cantrell admitted that "we couldn't believe that it did so well," and that "the success of Jar of Flies showed us that we could do what we liked and that other people would like it too."
Dakle, za kraj, jedan od najboljih, najtužnijih, pa i najinspirativnijih albuma AIC-a, a kao takav samo jedan u nizu
erupcije genijalnosti koje nam je Seattle nesebično pružao tih godina.
Taj njihov stil.Nije mi sjelo potpuno ono što sam do sada slušao.Za sad sam čuo samo onu "Jasno i časno",ta je odlična.Al poslušat ću pa ću vidjet,mozda sam naletio na one lošije tada kad sam preslušavao šta imaju.
Vidjet cu jos hocu ic na Kukus i High 5 u prvom mjesecu.Krešo i Smoke su isti dan,al pikirao sam prvi nekako više jer Dječaci Dramu repaju plus Who See i Bolesna Braća.Čini mi se da ću morat oba dana.
