Odlazak u inostranstvo

[Penaltiky]

Nostalgija yebena

Uvijek sam se pito jesul ti isti likovi radili i kitu u bila i kolko vidis prstiju

de si mali crnjo i znaš koji sam ja starije os jutuba mislim

[Derdiyok]

Nostalgija yebena

Uvijek sam se pito jesul ti isti likovi radili i kitu u bila i kolko vidis prstiju

Serem ti se u čarapu

[sekerbay]

Za sve nas koji smo našli il tražimo poso u inostranstvu.

PISMO HUSEIN-ef. UŽIČANINA
(Pismo je iz Turske, 1887. godine, upućeno hafizu Ibrahimu u Bijeljinu)
„Vrli moj i svake hvale vrijedni ahbabu.
Evo se u neko doba i moja duša malo smiri, te uzeh kalem, divit i hartiju da ti habere pošaljem iz ovoga novoga moga života, iz ovoga dunjaluka kojega do jučer ne mogodoh ni zamisliti, a sad ga svojim prihvatam.
Godine prođoše otkad iz našega rodnog kraja odosmo, evo sad će punijeh dvaest i pet, i skoro dvaest i tri kako Bosnu našu napustismo, al opet, kad treba da se javim tebi ili kome drugome tamo, mene taka tuga spopane, taka slabost, ko morija kaka, ko tehre najveće, da kalem jedva u ruku prifatim. Rane mi se otvore na srcu, ko da to juče bješe, il ko da nikad bilo nije, ko da ružan san sanjam, pa jedva čekam da se probudim. Al se probuditi nikako ne umijem pa mi namah na oči Užice naše iziđe, sjajno i veliko, kako je i bilo, da mu je i Stambol mogo zavidjeti. Ko god u njega dođe – jedva iz njega ode, toliko mu se teško od one ljepote rastati. Diljem svijeta bijaše Užice poznato koliko god nekad slavna Kordoba. Da se neumrli Abdel Rahman, Allah da mu osvijetli pute, pridigo iz groba, nikaki drugi grad na zemaljskom šaru ne bi našo da u njem živi, već Užice, kad već njegove Kordobe nema i ne more je biti. Samo Užice. Užice opjevano, Užice prelijepo.
Da nas je grom udario, da nas je šejtan vrelom šakom prignječio, da se planina otvorila, ne bi nas ništa toliko ojadilo ko vijest da ići moramo. Da ići moramo, da se halaliti moramo od onoga što bijaše naše čitavu jednu vječnost, dugu i neprekinutu. I oči čim zatvorim, onaj mi silni plamen u glavi zaigra, kad nam Užice naše zapališe. I to oni isti što ih braćom svojom prifatismo, s kojima hljeb i radost dijelismo, s kojima se pobratismo. Tri je dana Užice gorjelo džehenemskim plamom, tri su dana duše naše umirale od toga plamena, tri dana se oni koje voljesmo naslađivahu našijem patnjama. I kada sve gotovo bješe, tavni se puti pred nama otvoriše, noć duboka što nam, evo, traje već dvaes i pet predugih ljeta. Skupismo se tada ko pred Silah ćuprijom, da pogled najzadnji na popaljeno Užice bacimo. A đevojke se naše, od silna prkosa i od ljuta očaja, u kolo ufatiše, pa zapjevaše:
„Oj Užice, mali Carigrade, dok bijaše, dobro li bijaše.“
I odosmo. Oni što nas, koliko juče, braćom svojom nazivahu, ispratiše nas halakanjem i pogrdama nečuvenim. A za ciglo nekolko mjeseci dođoše do nas crni glasi. Ti isti srušiše i sravniše sve što još ostade, svaku gredu, svaki ubogi zid. Nestadoše, kao rukom džehenemskom izbrisane, i džamije, i mektebi i hamami, i hanovi, sve kuće naše zauzeše i razvališe, sva turbeta u zemlju ućeraše, sva mezarja zaoraše, ne ostade ni traga najmanjega, ni kamena na kamenu, ni glasa jednoga, ni travke što naša bijaše. Ničega, ko da ničega nikad ni bilo nije. Ubiše nas žive, i ubiše sve naše mrtve, ni trunke od našijeh stotina godina ne ostade, moj hafize. Ništa. Kao da našeg nikad ne bijaše.
Ne šćedoh tad u Aziziju što nam nuđaše, na Savi, no se tvome domu zaputih. A ti me kao pravoga dosta primi, i s tobom, u tvojoj mudrosti i poštenju, nešto utjehe nađoh, i smirenja nešto. Dvije godine ostavljao si me u tvojoj bijeloj Bijeljini, al ja svome hastaluku dohakati ne mogodoh. I još sam vidio one iste kako se i vama pod kožu uvlače, kako vas braćom svojom nazivaju, a u očima njihovijem poznadoh istu onu tminu akšamsku koja nas prekri i udavi, e, ja te tada, ustrašen pozvah da idemo skupa. Jer će taj mrak i tebe stići, kad-tad. No, ti mi nisi povjerovao, moj hafize. Ti ostade, a ja put pod noge. Ti svoj put odloži, a ja krenuh među tuđi svijet da svoj mir susretnem. Il ahiretsku kapiju da nađem.
I kako mi je, pitaš, jesam li se konačno naviko, jesam li na svoje nogom stao za sve ove godine? Kako je našemu narodu, Bošnjanima našim, u ovom vilajetu što nije naš?
Znaš kako nam je? Ko da nas je šejtan svojeručno nebrojenim sihirima posuo, ko nekim pepelom, i mi, kad iz postojbine svoje krenusmo, ko da izađosmo iz svojijeh života, iz svega što smo znali, kontali i činili, i uniđosmo u nečije tuđe živote. Pa nam u početku čudni ti tuđi životi, neudobni nekako, sve nas žulja, i lijepo i ružno, i dobro i loše, sve nam smeta, ni žal nam nije žalna, ni radost rahatna, ni berićet, i kad ga ima, za srce nam prirastao nije.
I dugo tako hodasmo uzduž i poprijeko tim tuđim životima, kao čikmom, bez izlaza, tražeći sebe u toj pregustoj tmini, al sebe ne nađosmo. No se, malo-pomalo, polagahno, kako je insanima jadnim suđeno i dosuđeno u nekom kutku beskrajne i nemjerljive Allahove brige, svikosmo nekako i na tuđu kožu, i na tuđu riječ, i na tuđe adete, na sav taj život koji do juče ni zamisliti nismo mogli, i taj nam život postajaše sve manje žuljevit i mučan, ko što nekad bijaše. I eto, guramo nekako svoju tegobu uzbrdicom od sabaha do jacije, i nije nam više tako zorli i turobno. Baca na sve milostivi Allah ljekovitu prašinu zaborava.
Samo se nekad, u po noći, bez razloga, probudimo ustrašeni. U mrak se zagledamo, pa se zapitamo: „Bože milostivi, hoćemo li se ikad vratiti u naše živote, poharane?“
I kako god na tebe i na tvoje mislim, moj hafize, sve se na jedno vrnem. Kako je rahmetli Evlija Čelebija, Allah mu dao svih sedam dženneta, kako dođe u naš bosanski vilajet, u kojem se još ni jedno nebo mirno ogledalo nije, pogodi i šta smo, i kako smo. I vako zapisa u svoj blagoslovljeni defter: „Nisu oni glupi, samo im pamet sporo dolazi.“
I pogodi, vallahi billahi! I pogodi, dragoga mi Allaha! Kako nas viđe, tako i pogodi! Svi smo taki, od prvoga do zadnjega. Al mi sebe poznavali nismo, makar smo sami sa sobom živjeli od kako je svijeta i vijeka. I vazda treba da nas planina u lice udari, pa da vidimo jasno one oko sebe. I sad se polahko, ko oni sa dna kace, ko prava hezela, ko da smo fukara u mozak il hrsuzi najobičniji, sad se, rekoh, mi proćerani, u pamet vrnusmo. I sve nam jasno postade. I bi nam lakše na srcu našemu, ko da progledasmo.
Al kasno, moj hafize. Sad nam pamet i ne treba, sad sve to slobodno moremo u jaliju baciti.

[Derdiyok]

Pusti pos'o, jesi vidio da hoće žene da se biju zbog tebe ?

[sekerbay]

Pusti pos'o, jesi vidio da hoće žene da se biju zbog tebe ?

Kake žene?

[harden]

Pusti pos'o, jesi vidio da hoće žene da se biju zbog tebe ?

Kake žene?

nemoj ti sad glumiti da ništa ne znaš

[Derdiyok]

Pusti pos'o, jesi vidio da hoće žene da se biju zbog tebe ?

Kake žene?

Prelistaj malo lj&s

[sekerbay]

Ono sa klixa? Ma to vam je sve šala.
Ova @monca je jedna fina dama. O njoj sve naj. @chendlerbing je lijepa ko lutka i vrlo inteligentna.

[VelaHavle]

[jasmin10]

Pisalo se ovdje o navodno novom zakonu prema kojem će se moći puno brže do vize i gdje će navodno biti dovoljan samo ugovor o radu.
Ali piše se sada da je to kao samo šuplja. Mada su neki pisali da je bilo govora o tom zakonu čak i na Njemackim vijestima. Zna li neko da li je fakat šuplja ili?

[Penaltiky]

Pisalo se ovdje o navodno novom zakonu prema kojem će se moći puno brže do vize i gdje će navodno biti dovoljan samo ugovor o radu.
Ali piše se sada da je to kao samo šuplja. Mada su neki pisali da je bilo govora o tom zakonu čak i na Njemackim vijestima. Zna li neko da li je fakat šuplja ili?

objasnili su ovdje ranije da je to samo za guzopere

[jasmin10]

Ali su uveliko pisali klix i ostali da će to važiti sve. Njegovatelji svakako ne čekaju na termin dugo.

[Finn]

Gdje si pročitao da je šuplja?

Vjerovatno će ga biti, ali ne može baš odmah, ja očekujem to da ide raditi samo sa radnom dozvolom negdje od 2020.

[jasmin10]

Gdje si pročitao da je šuplja?

Vjerovatno će ga biti, ali ne može baš odmah, ja očekujem to da ide raditi samo sa radnom dozvolom negdje od 2020.

Neka stranica na fejsu. Kao svake godine ista priča.

Ma ja sam uvjeren da će nešto poduzeti u vezi ovog čekanja na termin.

[Finn]

Gdje si pročitao da je šuplja?

Vjerovatno će ga biti, ali ne može baš odmah, ja očekujem to da ide raditi samo sa radnom dozvolom negdje od 2020.

Neka stranica na fejsu. Kao svake godine ista priča.

Ma ja sam uvjeren da će nešto poduzeti u vezi ovog čekanja na termin.

Pa i nije baš svake godine. Bude uvijek priča Njemačka traži radnike, Njemačka želi to i to, ali ja ne pamtim da se pisalo baš ovako opsežno o konkretnim potezima koje će povući.

Ma 100%, dok god je ova trenutna njemačka vlast u vrhu. Nestašica je radnika, a dobro znaju iz kojih zemalja dolaze najvrijedniji i najzahvalniji radnici tako da im se isplati to maksimalno olakšati, s obzirom da su svjesni da BiH i ovih par zemalja još zadugo neće u EU.

[sekerbay]

Njemačka se topi ko sladoled.
2017. godine rođeno je 784901 beba. U istoj godini umrlo je 932272 ljudi.
https://www.destatis.de/DE/ZahlenFakten ... sches.html

Pa jbt, to ko kad bi svake godine nestala tuzla i recimo lukavac

[Penaltiky]

Njemačka se topi ko sladoled.
2017. godine rođeno je 784901 beba. U istoj godini umrlo je 932272 ljudi.
https://www.destatis.de/DE/ZahlenFakten ... sches.html

Pa jbt, to ko kad bi svake godine nestala tuzla i recimo lukavac

Nije samo po sebi loše, ali je loše jer dolaze turci, arapi i ostali polusvijet.

[Anonjimus]

Pisalo se ovdje o navodno novom zakonu prema kojem će se moći puno brže do vize i gdje će navodno biti dovoljan samo ugovor o radu.
Ali piše se sada da je to kao samo šuplja. Mada su neki pisali da je bilo govora o tom zakonu čak i na Njemackim vijestima. Zna li neko da li je fakat šuplja ili?

Meni je čo'ek koji gore ima neku firmicu, rekao da od 1.1.2019. će on moći tražiti sve za nekog radnika u Njemačkoj, da mu ne treba ambasada ova ovdje u Sarajevu. Kao da će to brže ići 100% i da jedva čeka to jer i on konta još par ljudi dovest gore

[jasmin10]

Pisalo se ovdje o navodno novom zakonu prema kojem će se moći puno brže do vize i gdje će navodno biti dovoljan samo ugovor o radu.
Ali piše se sada da je to kao samo šuplja. Mada su neki pisali da je bilo govora o tom zakonu čak i na Njemackim vijestima. Zna li neko da li je fakat šuplja ili?

Meni je čo'ek koji gore ima neku firmicu, rekao da od 1.1.2019. će on moći tražiti sve za nekog radnika u Njemačkoj, da mu ne treba ambasada ova ovdje u Sarajevu. Kao da će to brže ići 100% i da jedva čeka to jer i on konta još par ljudi dovest gore

Nadam se tome.

[Mokes]