Muzika (diskusija)

[VenamaHrabrih]

Koliko nas je zapravo jugoslovenska "komisija za šund" zaјebala za neke vrhunske stvari?

Pa sarajevski new wave zasigurno da jesu. U kratim crtama, "Komisija za šund" je kolokvijalni naziv za republičke komisije za oporezivanje ploča koje su se za zadatak imale da pregledaju i preslušaju sve pjesme i ploče koje se izbacuju na tržište, prepoznaju šund i zabrane mu prodaju, ali ne na direktni način da nekome zabrane, jer, tobože umjetnička prava, već se to radilo na kulturniji način, dizanjem porezne cijene za najmanje 30%. U takvim slučajevima, prodavači su se naravno uredno zahvaljivali diskografskim kućama na pločama i vraćala ih nazad. Nema prodaje = kraj benda, pobjeda društvene zajednice jer, šunda nema. Naravno, te komisije su činile ljudi koji sa muzikom imaju veze koliko prosječni taliban sa ženskim fitnes treninzima, ali su bili društveno obazrivi i čuvali su sistem.

Elem.

Bonton Baya je malo poznati sarajevski bend koji je ukomponovao fuziju new wavea i synth popa koji je u to vrijeme (mojoj ćehri i sad) bila pravi mali orgazam za uši, pogotovo što su oni čak i na neki način začetnici NW-a (na Televiziji Sarajevo su došljegali i prije ELvisa i ZP-a). Malo je poznat zato što im je komisija za šund povukla prvu ploču sa tržišta i ubila ih odma u startu. Poznato ime benda je svakako Nikša Bratoš.

Što je povučena i šta se tada smatralo šundom?

Nipon elektronik napada

I Azija…

Samuraje…

Kamikaze lete sa istoka

Svuda Japan

Samo Japan

Svuda Japan

Samo Japan

Da, komisija za kvalitet muzike je procjenila da bi ova sitna grupa iz Sarajeva mogla narušiti odnose Jugoslavije sa Japanom. Legitimno.

Naravno, ima tu i pjesma logoraš. I dan danas je među kolekcionarima velika potražnja za onih nekih cca 10-ak ploča koje su se uspjele prodati. Bilo ih je po raznim internet oglasima za vrlo zanimljive cifre hajmo reći znalo ih se naći i po sajmovima u Sarajevu.

Koliko su bili prijetnja i šund, možete prosuditi sami genijalnim spotom ispod:



Postavlja se pitanje, šta bi nam još priredila ova grupa da se nije desilo šta se desilo, i koliko bi ta komisija za šund danas imala posla?

Koga interesuje ostali sadržaj sa povučenog albuma, evo i link:

https://sonichits.com/artist/Bonton_Baya

Dakle, ne mogu ti objasniti koliko mi je drago što se još neko sjeća ove grupe. Ploču sam kupio negdje, ne sjećam se više gdje, kao izraz bunta, jer sam skuckao lovu za koncert ZP u Domu Mladih ( Dok čekaš sabah sa šejtanom), ali mi starci ne dadoše ići. E, rekoh, kad me ne pustiste, saću kupit najgoru moguću ploču i vazdan ću je puštat da vas nerviram. Tako kupih ploču za skuckanu lovu koju i danas imam, ploču, a ne lovu.
Eh sad malo o ploči;
Bilo je to vrijeme otvaranja YU perema Zapadu. Iako se slažem da su tzv komisije za šund uyebale dosta stvari, Bonton Baya nije bio neki niti kvalitetan, a niti ozbiljan band posebno. Bilo je to doba kad je narod volio zabranjeno (Mladina, Naši dani, Praxis, Polet) i većina grupa je bila slušana i održavala se jer su im pojedine pjesme bile zabranjene. Pa i onaj opskurni Plavi orkestar se trudio da izbaci nešto što bi zabranili, e da bi se mogao hurčiti da su avangarda.
Album je, općenito loš. Osim pjesama; Banditski je, Logoraš i Kraj radne nedjelje, nema se ništa posebno, niti revolucionarno čuti. Aranžmani su loši i u dosta numera se napjevava, odnosno usiljeno gura u neki, kako kažeš, synth pop i new wave-a. Odrađeno je više nego amaterski i poprilično loše. Više mislim da je Bratoš učio posao nego što ga je znao.
Iskreno, da su bili kvalitet, održali bi se, jer su tad novi vjetrovi puhali yu-rock scenom. Na kraju krajeva, mogli su snimiti album u Ljubljani, ili kod Foxa u Rijeci, niko i nikad im to ne bi mogao zabranit. Ako komisije za šubd nisu mogle ništa Pankrtima, Azri, Kazalištu (prva tri albuma), Orgazmu... ne bi to mogle ni Bonton bayi.
Recimo pjesma Sarajevo Texas Nashville Tennesse je ista kao uvodna u crtanom: Tata-mata u epizodi sa dodanim napjevavanjem da bi se popunila praznina između stiha i tona:
... sarajevski atentat i zimsku 'limpijadu----uuuu-u-u... Zapravo, zbog tog uuuuuu-u-u... su najviše bili zabranjeni. Uz Nippon electronic, glas koji koji se namjerno produžava uz mrsko U (asocijacija na Ustaše) im je zapečatila album. Naravno, to su budalaštine, ali tadašnji revni aparatčiki, u cilju čuvanja vlastite goozice, zabranjivali su sve što je njih iole podsjećalo na nešto zabranjeno, što je zapravo usluga bandu u nastajanju.
Takvih bandova je bilo na pasja preskakala. Samo u Sarajevu, osim već pomenutog, SCH, Bolero, Tarantula, Detektor laži, Mona Liza, Sikter (malo kasnije), Rusija itd. Neosporno je da su ti bandovi imali određeni kvalitet, ali nisu imali konstantu, niti kvalitativni pomak da bi bili nešto relevantni. S druge strane, imali su nesreću da im u našem društvu koje voli Čoline šlagere i Merlinove plagijate, nije bilo mjesta za širi spektar djelovanja. Nisu bili sladunjavi za zaljubljene srednjoškolce, lagani za umorne domačice, pitki za tvorničke radnike, avangardni za buntovnike, ni muzički potkovani za slušaoce sa određenim ukusom.
Uglavnom, u vrijeme kada se se sve moglo prodati, oni nisu znali iskoristiti blagodeti zabrane, što je opet pokazatelj svojevrsnog nekvaliteta.
Jedina ozbiljna i kvalitetna synth-pop-new wave na prostorima exYu, bila je Boa.
U svakom slučaju, hvala ti na podsjećanje i drago mi je da nas rock-dinosaurusa još ima.

[Arvid]

[Arvid]

[Tracy3McGrady]

Ne pada mi na pamet da nekome mijenjam muzički ukus, a i opušten sam vala.

Ali ipak lijepo je postaviti neke stvari, tamo gdje im je mjesto. Ima ih dosta, ne znaju.

Ja sam jednu uspio da navučem na Šobića, a klela se u Indiru Radić. Moja misija je ispunjena.

Šobić mj je omiljeni umjetnik...
Navukao sam jednu osobu na to i sad je i njemu omiljeni.

Ko god nije slušao Šobića neka posluša, muzika i tekstovi iz dubine duše.

Btw. Ovo sto trenutno radi Jala Brat je neviđeno na ovim prostorima, bukvalno svaka pjesma prva u trendingu, prije par dana prva tri mjesta u trendingu od njega. Možemo njegovu muziku da volimo ili ne volimo, ali se svakako treba cijeniti ovakav uspjeh jednog umjetnika, ovaj album futura je prevazišao sve do sad, dueti sa Tory Lanez i C-Kan su vrhunac. Danas izlazi duet sa Havom, naša djevojka koja je više poznata u Njemačkoj, i ne sumnjam uopšte da će biti hit.

[StevieG8]

Ne pada mi na pamet da nekome mijenjam muzički ukus, a i opušten sam vala.

Ali ipak lijepo je postaviti neke stvari, tamo gdje im je mjesto. Ima ih dosta, ne znaju.

Ja sam jednu uspio da navučem na Šobića, a klela se u Indiru Radić. Moja misija je ispunjena.

Šobić mj je omiljeni umjetnik...
Navukao sam jednu osobu na to i sad je i njemu omiljeni.

Ko god nije slušao Šobića neka posluša, muzika i tekstovi iz dubine duše.

Btw. Ovo sto trenutno radi Jala Brat je neviđeno na ovim prostorima, bukvalno svaka pjesma prva u trendingu, prije par dana prva tri mjesta u trendingu od njega. Možemo njegovu muziku da volimo ili ne volimo, ali se svakako treba cijeniti ovakav uspjeh jednog umjetnika, ovaj album futura je prevazišao sve do sad, dueti sa Tory Lanez i C-Kan su vrhunac. Danas izlazi duet sa Havom, naša djevojka koja je više poznata u Njemačkoj, i ne sumnjam uopšte da će biti hit.

Ja sam izgleda jedina osoba koja nikako ne dozivljava Sobica ne znam u cemu je problem al nesto ne ide. A sto se tice Jale kad god poslusam pjesmu i pomislim e sad je stvarno bezveze s ovim ce se i zavrsit, vratim se nakon mjesec dana 30m pregleda

[VenamaHrabrih]

Ne pada mi na pamet da nekome mijenjam muzički ukus, a i opušten sam vala.

Ali ipak lijepo je postaviti neke stvari, tamo gdje im je mjesto. Ima ih dosta, ne znaju.

Ja sam jednu uspio da navučem na Šobića, a klela se u Indiru Radić. Moja misija je ispunjena.

Šobić mj je omiljeni umjetnik...
Navukao sam jednu osobu na to i sad je i njemu omiljeni.

Ko god nije slušao Šobića neka posluša, muzika i tekstovi iz dubine duše.

Btw. Ovo sto trenutno radi Jala Brat je neviđeno na ovim prostorima, bukvalno svaka pjesma prva u trendingu, prije par dana prva tri mjesta u trendingu od njega. Možemo njegovu muziku da volimo ili ne volimo, ali se svakako treba cijeniti ovakav uspjeh jednog umjetnika, ovaj album futura je prevazišao sve do sad, dueti sa Tory Lanez i C-Kan su vrhunac. Danas izlazi duet sa Havom, naša djevojka koja je više poznata u Njemačkoj, i ne sumnjam uopšte da će biti hit.

Izvinite što se petljam.
Šobić je bio omiljeni muzičar JNA starješina. Jedino su njega mogli puštati na razglas bez bojazni da u njemu ima nešto neprikladno ili "opasno". Šobić se ne može nazvati muzičarem. Možda kantautorom u najširem smislu riječi. Postao je popularan zbog toga što je predstavljao svojevrsnu stepenicu između onih koji su bili svjesni šunda novokomponovane muzike, ali su im opet ozbiljnije rock-grupe bile previše. Također, služio je kao odgojna metoda kojom su roditelji vaspitavali djecu u smislu: "Eto vidiš kako možeš biti i buntovnik i pristojan." Što derogira bilo kakav bunt. Npr. kupi ti stara leviske pod uslovom da se počešljaš i obućeš onu žutu košulju sa konjićima koja ti tako lijepo stoji.
U principu dobar da se spere zvuk Đerdana kad dođeš kući iz škoke, a stara se vratila s posla ranije, pere prozore i odvrnula Envera Šadinliju na tranzistoru. E Šobić je bio taman za prvu numeru nakon emisije, ni manje ni više. Za njega je Cukić razbojnik u muzici.

[SMR187]

Ponestalo keša za dop

[Arvid]

[Arvid]

[StevieG8]

Izbacili su i novu live verziju Breed u Amsterdamu. Ima i ovaj BBC dokumentarac jucer izasao

[Neutral]

[Captain4]

blaženstva nade

[Arvid]

[StevieG8]

[Arvid]

Koji šamar za prvu jutarnju vijest. Taylor

[StevieG8]

Koji šamar za prvu jutarnju vijest. Taylor

Jadan Dave, prvo Kurt sad ovaj a mislim da je s njim cak bio i blizi.

[Arvid]

[Arvid]

Nije da sam u nekom moodu za ovo, zapravo i nisam ali se dugo kanim, jer nisam odavno srao i maltretirao tastaturu (a i one koji će možda čak i pročitati ovo) na ovoj temi, tako da, eto.




Pixies: Surfer Rosa


Pa kaže:

alternatíva ž
DEFINICIJA
1. jedna od dviju mogućnosti kao izbor [alternativa ne postoji]
2. a. drugi način izražavanja, djelovanja, liječenja itd. prema ustaljenom, službenom ili akademskom [medicinska alternativa; umjetnička alternativab. pokret koji se razlikuje od službenih i općeprihvaćenih stavova
3. glazb. niskoprofitna produkcija, glazba sklona eksperimentu

Eksperimenti obično bivaju temelj koji će popločati kasnije neki drugi velikani koje ćemo (zasluženo) veličati. Od Arhimedove eureke i njegovog zakona pa do Galilea koji je o gravitaciji razmišljao i pisao a Njutn "usavršio". Naravno, ovakve ljude i ovakva otkrića nema smisla , a ni neke logike spominjati ovdje. No, u kontekstu muzike, poredeći sa uticajem kakav su Pixiesi sa ovim albumom imali na cjelokupnu muziku može se naći paralela. Ili ko je traži, jel.

Muzika 90-ih je bila česta tema ovdje, ali, nikada se nismo zagrebali dublje u priču nastanka same muzike 90-ih. Muzika 90-ih je, ironično, nastala 1980-ih. Ironično, od strane Stevea Albinija, koji je i radio kasnije na Nirvaninom In Uteru. No to nije svrha ovog posta, taksativne informacije možete i na Wikipediji čitati.

Zamisli da si neki tinejdžer ili stari-mladi prdonja od 24+ godina (tada si već bio propalitet bez izgrađene figure jel) koji luta Bostonom i bahne u neku rupčagu gdje na bini za mikrofonom stoji onako pokrupan lik, već prorijetke kose i visokog čela, znojav ko kebab u Istanbulu, mlati po telecasteru, treskavog glasa. Pored njega neki čudni bas rifovi i ženski glas adolescentnog dječaka. Prva pomisao, Bože sačuvaj. Slušaš nešto što u životu nisi čuo. Brzo - sporo - brzo. Genijalno - raštimano - graciozno. I tako u ritmu. Malo pomalo, prilagodiš se i shvatiš da je genijalno. Dođeš kući, skupiš koji dolar i kupiš tu ploču, te kroz koju godinu postaneš superstar. Kako, zašto, kad si samo htio plagirati iste za svoju dušu.

One notable citation as an influence was by Kurt Cobain, on influencing Nirvana's "Smells Like Teen Spirit", which he admitted was a conscious attempt to co-opt Pixies' style. In a January 1994 interview with Rolling Stone, he said, "I was trying to write the ultimate pop song. I was basically trying to rip off Pixies. I have to admit it [smiles]. When I heard Pixies for the first time, I connected with that band so heavily I should have been in that band—or at least in a Pixies cover band. We used their sense of dynamics, being soft and quiet and then loud and hard."

Tekstovi kao tekstovi, većini manje važni. Tripovi pod dejstvom kanabisa, surfanje i crnački falusi. Ali, kombinatorika i razbarušenost ritmova kao osnovna podloga ovog albuma (i generalno do hiatus opusa) su ono što je činilo Pixiese. Već spomenuta Kim sa bas linijama koje, iako basic ostavljaju utisak savršenstva koje baca čak i u neki čudan trip - a to je zapravo i sami pokazatelj kvalitete istih, na basu nema puno pametovanja. Joey sa slučajnim pristupom muzici - zamisli koliko genijalan moraš biti da "slučajno" stvaraš muziku, sjedeći uz radio i slušajući muziku pokušavati kopirati i stvarati neku slučajnu muziku. Eh, tako je nastala muzika za "Break my body".

Za kraj sam ostavio meni personalno najdražeg člana benda, čisto radi njegovog talenta koji posjeduje. David Lovering. brutalno underrated bubnjar koji se drži sigurnog, a gle čuda, vraćamo se na početak, izađe na eksperiment.

Nažalost, od reuniona pa do danas, to nisu Pixiesi već hladna mehanička sprava koja je tu da odradi posao i uzme kintu. Ali, šta ih briga, godine idu a za gušt se živi.

[Arvid]

Ovo me baš iznenadilo. Laka ti zemlja, majstore

[Rajaz]

Ovo me baš iznenadilo. Laka ti zemlja, majstore

Šok, kakav gospodin i unikat. Počivaj u miru majstore