Post
Postao/la MJF » 05 avg 2022, 22:08
Vršnjačko nasilje izuzetno je prisutno u BiH, a roditelji često prijavljuju da neke škole prikrivaju nasilje i nasilnike, dok su druge škole primorane na uvođenje detektora metala jer djeca u škole nose pištolje, noževe i drogu, izjavila je Merima Spahić iz Udruženja za razvoj društva "Kap".
"Vršnjačko nasilje je nažalost izuzetno prisutno u BiH, a djeca i mladi rijetko prijavljuju nasilje, što pokazuje da nisu sigurni i nemaju povjerenje u sustav zaštite", kazala je u izjavi za Fenu Spahić čije je udruženje napravilo istraživanje koje je pokazalo da svako treće dijete na neki način trpi posljedice nasilja u školama.
Po njezinim riječima, djeca prave najveću grešku što ne prijavljuju nasilje jer najčešće sama pokušavaju riješit problem, što ih, pak, dovodi u još konfliktnije situacije.
"Djeca trpe nasilje, a vrlo malo ih se za pomoć obraća školi i policiji. Uglavnom nikome ne govore da su žrtve nasilja, a ako se odluče da o tome progovore, to kažu uglavnom svojim roditeljima koji dalje moraju da ustraju u borbi za pravdu. Česte prijave roditelja odnose se na to da veliki broj škola prikriva nasilje i nasilnike te da žrtva često ima problem dokazati da trpi nasilje, što je apsurd", kazala je Spahić.
Dodala je kako je menadžment svake škole dužan poštovati Protokol o postupanju u slučaju nasilja i pomoći učenicima koji su ugroženi.
"Žalosno je što veliki broj odraslih nema dovoljno razvijenu svijest o obvezi pružanja pomoći i zaštiti djece", ocjenjuje Spahić te upozorava kako zato "imamo situaciju da mladi ne govore o nasilju, već trpe i sa sobom nose traume, koje ih mogu pratiti kroz cijeli život".
Kada su u pitanju najčešći oblici nasilja među školskom djecom, navodi kako su to verbalno, fizičko, a onda zlostavljanje putem društvenih mreža.
Upitana kako se boriti protiv vršnjačkog nasilja i je li bh. društvo dovoljno educirano o tom problemu, Spahić ističe kako je nasilje model ponašanja koji se preuzima te da veliki broj studija pokazuje da su djeca koja su sklona nasilju zapravo naučena da nasilno reagiraju.
Po njezinom mišljenju, djeci koja su sklona nasilju, potrebna je stručna pomoć u resocijalizaciji i preodgoju.
"Ne smijemo ih odmah osuđivati i etiketirati nego im treba pružiti šansu da nauče vještine nenasilne komunikacije, a to se može postići razvijanjem empatije, suosjećanja i društveno korisnim radom. Djeca svoje ponašanje razvijaju kroz obitelj i društvo, odnosno školu, gdje provode najveći dio svog vremena", ističe Spahić te napominje kako je problem u odraslima, najprije roditeljima koji neće da priznaju da imaju nasilno dijete i ispričaju se žrtvi.
Roditelj obično brani svoje dijete pravdajući njegove nasilne postupke, što dijete smatra odobravanjem i podrškom da nastavi s nasilnim postupcima. Nadalje, škole koje prikrivaju nasilje prave grešku koja će skupo koštati cijelo ovo društvo i sve naredne generacije.
Pravi način za rješenje ovog problema, smatra Spahić, nisu maloljetnički zatvori ni ustanove zatvorenog tipa nego uvođenje novčanih kazni za višestruke prijestupnike, odnosno njihove roditelje. Također, uvođenje mjere obveznog društveno korisnog rada za djecu koja su sklona nasilju i njihove roditelje, rješenje je koje možemo prepisati iz zapadnih zemalja.
Usto, odgovorno roditeljstvo je također veliki problem zbog toga što roditelji nemaju vremena za svoju djecu jer žive pod socijalnim i ekonomskih opterećenjem.
Udruženju se najčešće prijavljuju fizičke vrste nasilja, i to obično se javljaju roditelji koji traže pravni savjet - što dalje da rade, kada na njihove potrebe adekvatno ne odgovori škola, ministarstvo obrazovanja i druge institucije u lancu.
