Marsal je napisao/la:Nazalost nije taj tip neodobrovanja kod mene koji bi me zadesio... nije brak iduca stanica ali nije ni djecija veza nego nesto sto se polako razvija u nesto ozbiljno, ne zelim otici negdje sa tom osobom a da moram roditeljima maslat da npr idem kod jarana na dva dana i te gluposti... drugo poprilicno sam siguran da ne bi odobravali moj izbor jer oni naravno znaju bolje od mene sta mi treba... nije to ni neodobravanje ni da bi mi branili ali ne bih mogao trpit one cinicne osmijehe i uzrecice poput "eee moje dijete, moja budalo"... itd.
Roditelji se poštuju, normalno, dali su ti život, ali to opet ne znači da mogu upravljati njim. Uredu je saslušati tuđe mišljenje ali samim time i ne znači nužno da su upravu. Imaš svoj život, ako se zayebeš sam si kriv, ono " e reko sam ti da će biti tako, e jesam ti ja govorila " i slično ne pije vode. Niko ne zna šta će se desiti sutra, a kamo li za godinu dana. Milion faktora da veza ne uspije, odnosno da uspije. Roditelj kao roditelj bi trebao da podrži odluku djeteta ( gledajući na normalne stvari ).
Naravno, ovo sve govorim gledajući na to da su obje osobe u vezi normalne. Kakav je tvoj izbor ( na šta tačno ciljaš ) pa se dovodiš u to iskušenje vezano za roditelje ?