Još sam davno htio otvoriti ovakvu temu ali sam ipak odustao jer naš narod ne zna prihvatiti kritike niti želi razglabati o bolnim činjenicama (njihova parola je: "hvali nas i našu državu a reci nešto negativno, instantno si državni neprijatelj i mi velike patriote ćemo nahrliti na tebe) tako da sam ipak odustao. Dobro je da je se neko drugi sjetio otvoriti temu ove prirode.
Što se same teme/pitanja tiče... Ne možemo uspjeti niti nešto postići kada države jednostavno nema! Ona postoji samo geografski i politički je prihvaćena/priznata od strane ostalih država ove planete ali njezino samo unutrašnje uređenje i prije svega ljudi koji je čine su rak, i tu se sva priča završava. Državni mehanizmi su od samog starta u qurcu i takvi su već godinama, rat je davno završio a pomaka nikakvog nema. Podjeljena država, podjeljeno društvo. U takvom okruženju očekivati neke sportske rezultate je samo puka želja, nažalost. U državi u kojoj vlada mito, korupcija, laži, obmane, krađe, kriminal, nacionalizam, zavist, ljubomora, vlastiti interesi...gdje caruju ljudi sumnjivog morala i bez karaktera ..........sve ovo nabrojano je očito važnije i pozitivnije za državu pa tek onda negdje tamo na kraju dolazi neki nevažni prioritet zvani SPORT. Apsolutni smo vladari po broju ministara i fudbalskih menadžera, koliko imamo ovih drugih čovjek bi pomislio da smo neka preyebena fudbalska nacija i sila, a po broju ovih prvih neko bi pomislio da smo super uređena država i neka nova Švicarska, Finska......yebeni paradoks!
Nevjerovatno je kako su napredovale, kako napreduju i kako će napredovati sve zemlje u našem okruženju dok mi godinama stojimo kao ukopani jer promjena nema, a bez promjena nema ni rezultata. Npr. i u Hrvatskoj je bio rat (istina u manjoj mjeri ali ipak...) no oni su i odmah nakon rata imali zavidna sportska dostignuća. Hrvati su Hrvatsku pored mora i turizma u startu promovisali sportom, ustvari toliko su jako gurali sportiste i SPORT kao granu da im je to postao prioritet. Znali su dobro da nema bolje reklame u svijetu od one sportske i oni su najbrže djelovali za najbolju i najvrijedniju stvar. No tako djeluje normalna (normalnija) država koja ima i glavu i rep a nema ono sve gore nabrojano što imamo mi (nemaju u toj mjeri, ili imaju u dosta manje slučajeva) Totalno drugačiji ljudi, karakter, filozofija, "kvalitet ljudi" koji imaju jasan put i ciljeve. Zato oni uvjerljivo drže primat u sportskim dostignućima (ovih prostora) i od starta sve čine i učiniti će da sport bude taj njihov glavni adut u promociji zemlje. Eto, to bi bilo to u cjelini što se tiče normalnog i nenormalnog, normalne i nenormalne države, dobrog odabira prioriteta i lošeg odabira prioriteta itd..itd..itd...
Stvarno ima istine u onoj "kakvi ljudi takva država" i samo ova rečenica je dovoljan odgovor na ovu temu i ovaj sav moj opširni tekst iznad. Ova rečenica/izreka je faktički to-TO ili udarac u sredu.