Casual scena/otočki fudbal

Moderatori/ce: ribery,_dreamer_,Monolog,geronimo,hammers,rio_Ferdy88,Otelo

Bullard
Postovi: 282
Pridružen/a: 04 feb 2012, 14:54
Lokacija: South Sandwich Islands
Kontakt:

PostPostao/la Bullard » 09 jan 2018, 21:57

Odlučih da pokušam s inovacijom, i dođoh na ideju kreiranja teme kao što naslov reče. Dakle, u suštini poenta je prisjećanje na old-school momente navijačke scene iz 80ih, najpopularnijih godina, te cjelokupno otočkog fudbala, i važnih memoara. :kafa:

Tako bih za uvod napisao par riječi vezanih za prošli (ne)slavni period otočke javnosti, huliganizma, i najvažnije sporedne stvari na svijetu. :cool:

slika
Britanija je u svijetu poznata kao kolijevka fudbala – još u devetnaestom vijeku Englezi su osnovali prve fudbalske klubove i fudbalski savez; a uz to, na britanskom tlu su nastale i prve organizovane grupe navijača.
Pojedini fudbalski klubovi imali su stalnu podršku svojih navijača već krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka, ali ti navijači prerastaju u specifičnu društvenu grupu i dospijevaju u centar medijskih reportaža tek u drugoj polovini dvadesetog vijeka. Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina većina britanskih fudbalskih klubova dobija organizovane navijačke grupe koje se međusobno razlikuju po mnogo čemu i bodre isključivo voljeni klub, pa tako navijačke grupe postaju neizostavni dio imidža svakog kluba (Headhunters – Chelsea, Soul Crew – Cardiff City, Red Army – Manchester United, Inter City Firm – West Ham...) .

Ime grupi najčešće davaju sami navijači, najčešće po nekoj njenoj specifičnosti ili osobini (Inter City Firm naziv dobija po Inter City vozovima kojima su odlazili na gostovanja, Red Army po boji kluba i slično), a svoje navijačke grupe britanski navijači nazivaju i „firmama" (firms), što govori mnogo o njihovoj efikasnosti i disciplini, brojnosti i značaju. Navijači rado ističu boje svog kluba, često nose dresove i šalove sa klupskim motivima, a na utakmice idu sa zastavama na kojima je prikazan grb kluba, godina i mjesto osnivanja navijačke grupe ili neka druga poruka. U okviru navijačkih „firmi" postoji određena hijerarhija, obično imaju jednog ili nekoliko vođa koji organizuju i upravljaju grupom, a neki klubovi imaju i po dvije ili više navijačkih grupa. Zanimljivo je da pripadnici ove subkulture opsesivno teže očuvanju i promociji svoje grupe; grupa kao cjelina je važnija od bilo kog pojedinca u njoj.

Još krajem devetnaestog vijeka osjećao se rivalitet između pojedinih klubova i njihovih simpatizera u Britaniji, tako da ne čudi što su navijačke grupe to dodatno produbile i dovele do ekstremnih razmjera poslije drugog svjetskog rata. Ti rivaliteti klubova predstavljali su u stvari rivalitet između dva dijela jednog grada (Arsenal – Chelsea, West Ham – Millwall...) ili između dva grada (Liverpool – Manchester United), a u ekstremnim slučajevima postoji i vjerski, nacionalni ili politički rivalitet (kao na primjer u Glazgovu, gdje postoje dva lokalna fudbalska kluba – Celtic i Rangers, čiji susreti se nazivaju Old Firm Derby; Celtic podržavaju katolici irskog porijekla a Rangers protestanti monarhističkog opredijeljenja). Susreti tako suprotstavljenih klubova ne završavaju se samo porazom protivničke ekipe ili verbalnim provociranjem protivnika, već dolazi i do fizičkog obračuna prije, poslije ili u toku utakmice između navijačkih grupa u kojima učestvuju navijači različitih starosnih dobi.

Sukobi se dešavaju na tribinama stadiona, okolnim ulicama, pabovima ili stanicama metroa, ponekad uz upotebu alatki i predmeta kao što su flaše, baklje, cigle, kamenice, daske, cijevi, skalpeli i noževi, a ishodi variraju od lakših tjelesnih povreda do demoliranja stadiona, pabova i okolnih ulica, ponekad čak uz smrtne slučajeve. Za takve ekstremne navijače, koji su skloni nasilju, vandalizmu i destruktivnom ponašanju u Britaniji se ustalio naziv „huligani" (hooligans). Taj naziv nastao je još početkom dvadesetog vijeka, a vuče korijen iz prezimena irske porodice Hulihan (Hoolihan) čiji su članovi bili poznati po nasilničkom ponašanju i prijekoj naravi. Gotovo svaki klub u Britaniji u redovima svojih navijača ima i određen broj huligana, oni su konstantno prisutni na tribinama od pedesetih godina pa do danas, uz to što njihov broj varira iz decenije u deceniju. Huliganizam na tlu Britanije bio je najprisutniji tokom sedamdesetih i osamdesetih godina, svakog vikenda mediji su objavljivali priče o sukobima navijačkih grupa širom zemlje. Kada je taj fenomen počeo da se širi iz Britanije po evropskim zemljama, tamošnji mediji navodili su da je to najgori izvozni proizvod koji je ta zemlja ikada dala i nazvali ga „engleska bolest" (English disease).

Presudna godina za obračun sa huliganima bila je hiljadu devetsto osamdeset peta, kada je, poslije niza nesreća i obračuna na stadionima u kojima je izgubilo život više desetina ljudi, britanska vlada na čelu sa Margaret Tačer (Margaret Thatcher) odlučila da se pozabavi ovim problemom: povećan je video nadzor oko stadiona, neki već osuđivani huligani dobili su doživotne zabrane ulaska na sportske manifestacije a oni za koje bi sud utvrdio da su učestvovali u incidentima dobili bi veoma velike zatvorske kazne. Ove mjere urodile su plodom – huliganizam je sveden na minimum, a zemlje Evrope su ih preko noći prihvatile za riješavanje sopstvenih problema na stadionima. Britanski huligani danas sve češće prisustvuju utakmicama nižerazrednih klubova, zbog slabije kontrole i jeftinijih ulaznica, a do sukoba rijetko dolazi spontano, već se oni dogovaraju unaprijed i organizuju se daleko od fudbalskih stadiona i centralnih dijelova grada. Kada su u pitanju internacionalne utakmice, tada se zaboravljaju međusobna rivalstva „firmi" i klubova i svi zajedno bodre nacionalni tim; ali zato uvijek postoji protivnik oličen u navijačima drugih reprezentacija ili policiji, a samim tim i prilika za izazivanje nereda i nasilja.

Subkultura fudbalskih navijača specifična je po tome što obuhvata i pojedine pripadnike nekih drugih subkulturnih grupa, pa se tako na tribinama širom ostrva mogu vidjeti i „skinhedi", „pankeri", „modsi"... Tokom sedamdesetih godina navijači nijesu puno obraćali pažnju na imidž, išli su na utakmice ogrnuti šalovima i u dresovima svojih klubova i tako bili lako uočljivi policiji koja ih je rigorozno kontrolisala. Početkom osamdesetih, među navijačima je zaživio takozvani „kežual" (casual) stil: počinju nositi markiranu garderobu (brendovi kao što su Burberry, Lonsdale, Paul & Shark, Stone Island...) kako bi istovremeno izgledali bolje i privlačili manje pažnje organa reda. Neke od ovih robnih marki postale su znak prepoznatljivosti među navijačima, pa ne čudi što je na primjer u pojedinim pabovima u Britaniji zabranjen ulaz osobama u Stone Island jaknama tokom vikenda, kada se održavaju fudbalski mečevi.

Subkultura fudbalskih navijača prisutna je u čitavom svijetu (u Britaniji je, naravno, još uvijek mnogobrojna i jaka), posvećeni su joj filmovi kao što su The Football Factory, Rise of the Footsoldier, Cass, The Firm, Green Street Hooligans i knjige Fever Pitch, For the Claret and Blue, Want some Aggro?, Congratulations, You 've Just Met the I.C.F. ...

Za razliku od decenija koje su prethodile, devedesete godine dvadesetog vijeka i prva dekada novog milenijuma nijesu imale mnogo toga da ponude kada je riječ o subkulturnim grupacijama. Većina subkultura nastalih tokom osamdesetih, sedamdesetih pa i šezdesetih godina uspjele su da opstanu i u ovom novom dobu, uz određena prilagođavanja i promjene koje su, u zavisnosti od subkulture, prisutne u manjoj ili većoj mjeri. Omladina u Britaniji se od kraja osamdesetih godina sve više okreće subkulturnim fenomenima koji dolaze iz drugih zemalja, prevashodno iz Sjedinjenih Američkih Država, tako da ne čudi sve veća popularnost i prisutnost pokreta koji nijesu nastali u Britaniji (Emo, Techno/Rave, Hip – hop, Grunge...). Ne može se reći da u tom periodu u Britaniji nije bilo novih i bitnih dešavanja, pojava ili umjetnika – bilo je, ali oni jednostavno nijesu imali dovoljno uticaja i snage potrebnih za stvaranje potpuno nove subkulture.

Značajan uticaj na mlade tokom devedesetih godina imala je britpop scena – muzički pokret koji je nastao kao britanski odgovor na tadašnju dominaciju američke muzike; tekstovi govore o svakidašnjem životu mladih ljudi, obično pripadnika srednje klase, i temama i problemima koji su karakteristični za Britaniju i njene stanovnike. Predstavnici britpop scene su bendovi Oasis, Blur, Radiohead, Elastica, Suede, Supergrass, a autori mnogih tekstova navode da je britpop sastavni dio sveukupne kulture i savremene umjetnosti na ostrvu devedesetih godina, koju su mediji nazvali „Kul Britanija" (Cool Britannia). U poslednje dvije decenije nastao je čitav jedan talas britanskih filmova koji je takođe imao solidan uticaj na tamošnju omladinu i naišao na različite reakcije javnosti i kritičara. Najreprezentativniji predstavnik tog talasa je režiser Gaj Riči (Guy Ritchie), a neki od filmova koje obuhvata su Face, Snatch, 51st State, Lock, Stock and Two Smoking Barrels... Ovakvi filmovi (često ih nazivaju i britanskim gangsterskim filmovima) prikazuju život u metropolama kao što su London ili Liverpul, protagonisti su obično mladi ljudi koji pokušavaju riješiti svoje probleme koristeći se sumnjivim i ilegalnim metodama; sve to prati uobičajeni britanski akcenat, humor, kultura, a nerijetko sadrže i scene nasilja. Dok jedni hvale ove filmove i naglašavaju njihovu umjetničku vrijednost, kritičari ih optužuju za podstrekivanje delinkvencije među mladima i povezuju njihovu popularnost sa porastom kriminala na britanskim ulicama.

Kraj dvadesetog i početak dvadeset prvog vijeka označen je kao doba interneta i kompjutera, sa ogromnim uticajem koji ne jenjava na razvoj subkultura kako u Britaniji, tako i na globalnom nivou. Lak pristup informacijama pomaže mladima da lakše dođu do željenih podataka i nauče mnogo toga, ali ih u isto vrijeme sve veća zastupljenost kompjuterskih uređaja otuđuje od društva, umanjuje želju za upoznavanjem i druženjem sa istomišljenicima i razmjenjivanjem informacija i stavova, a kako su to neke od osnovnih vrijednosti svake subkulturne grupe, može se reći da je novo, kompjutersko doba potencijalna prijetnja i izazov fenomenu subkultura.

Uz 'kratki' uvod, odlučih i da šerujem par fotki koje proguglah a vi u nastavku uživajte, i pišite. Cheers

slikaslika
slikaslika
slika
slika
slika
slika
slika
slika
slika
slika
slika
slika
slika

Također bih naglasio da se tema podrazumijeva i za trenutačna/buduća dešavanja. I naravno, predstojeće SP u "vrućoj" Rusiji. :thumbup:
“Ultra culture is a way of life, a subculture, that goes far beyond the match day.
Punks were punk, and ultras are ultra.“

Bring back the Anglo-Italian Cup!

NO NZS. NO CPS

Avatar
mirgerr
Postovi: 1349
Pridružen/a: 29 nov 2016, 23:00
Kontakt:

PostPostao/la mirgerr » 09 jan 2018, 22:46

Mislim da bi ovdje onda trebali i staviti tekst o onom Zgrou i njegovim zgodama u Engleskoj :mrgreen:

http://engleskifudbal.com/tekstovi/ljud ... ni-slican/
Zadnja izmjena: mirgerr, dana/u 10 jan 2018, 10:12, ukupno mijenjano 1 put.
"I wouldn't say I'm the best manager in the country but I'm in the top one" - Brian Clough
FIFA17 SS.BA SVJETSKI KUP NACIJA - Prvak sa Francuskom(Sezona 3)

ŽELJEZNIČAR ZA ŽIVOT CIJELI!!!

Steven Gerrard - MR. LIVERPOOL
YNWA

Bullard
Postovi: 282
Pridružen/a: 04 feb 2012, 14:54
Lokacija: South Sandwich Islands
Kontakt:

PostPostao/la Bullard » 10 jan 2018, 09:58

^Taj tekst pročitah xy puta, i svaki put iznova uživam. Čovjek je živa wikipedija. :clap:
_

Wolves-Honvéd, decembar 1954./Billy Wright i Ferenc Puskas predvode ekipe pred historijski meč!

slika
“Ultra culture is a way of life, a subculture, that goes far beyond the match day.
Punks were punk, and ultras are ultra.“

Bring back the Anglo-Italian Cup!

NO NZS. NO CPS

Avatar
RollingPaper
Postovi: 1044
Pridružen/a: 11 avg 2016, 23:41
Kontakt:

PostPostao/la RollingPaper » 10 jan 2018, 10:13

slika

Sama slika na prvi pogled ima djecacki pubertetski text na sebi, ali u široj slici text u jednu ruku može biti na svom mjestu.

Casual pokret se rodio u Engleskoj i vukao je sa sobom hools fazon. Ultra pokret kao navijački pokret je dostigao svoj vrhunac danas, jer je najzastupljeniji u svim zemljama.

Kezualce nije zanimalo kako pjevaju već kako udaraju, dok Ultra pokret od samog početka imao je malo zahtjevnije pjesme, bubanj... Kezualce nisu zanimali rezultati kluba koliko ugled kojeg brane na crti. Ultrasi traže titule, tjeraju uprave...

Kezualaca više nema, postavlja se pitanje da li je nama, današnjim Ultrasima, bitan ugled kluba ili njegov uspjeh? Ugled navijačke grupe ili njen uspjeh?

Da li najke, trenerka i naocale.. ili ipak pantalone, adidaske i polo majica su samo stilovi dvije razvijene mode navijačke kulture, a iza njih stoji jedan veliki razlaz između nekadašnjih Kezualaca i današnjih Ultrasa.

Avatar
AzorAhai
Postovi: 37
Pridružen/a: 28 dec 2017, 00:13
Kontakt:

PostPostao/la AzorAhai » 10 jan 2018, 12:21

Prije svega nebitno koji stil furas u privatnom zivotu ili na tribini, sviju nas treba spajati ljubav prema klubu. Nebitno da li si lik koji vise voli udarati sakama rivale ili ih udarati performansom na tribini, koreom ili parolama itd. sviju nas prije svega treba vezati ljubav prema gradu, klubu i grupi.

To kako ko brije stil i sta vise preferira, da li je fajter koji sa ekipom brani ugled fajtom ili "umjetnik" koji sa ultrasima radi na sto boljem i originalnijem izledu Gruppe to je izbor pojedinca/pojedinaca.

Ljubav, cast i strast prije svega, to je najbitnije i vece od sviju nas.

Danasnji vrhunac navijackog pokreta su dosegli Poljaci sa nevjerovatnom strukturom i hijerarhijom u grupama gdje imas jasno strukturisan poredak. Imas fajtere, imas ultrase, imas simpatizere, svako zna svoj posao van tribine, imas vojnike, porucnike, generale i vodu ali na tribini sviju veze ista ljubav prema klubu i uspjeh i ugled same Gruppe i kluba treba da bude svima u prvom planu.

P.S. Napisao bi dosta vise ali nemam sad vremena, kasnije nekad..

Bullard
Postovi: 282
Pridružen/a: 04 feb 2012, 14:54
Lokacija: South Sandwich Islands
Kontakt:

PostPostao/la Bullard » 10 jan 2018, 12:51

Kao što kolega reče, casual i ultra pokret su dva različita svijeta. Casual pokret dosta aktivniji na otočkoj sceni, dok je ultra pokret najviše rasprostranjen u istočnoj Europi, čak i Balkanu. Iskreno, veliki sam simpatizer subkulture u Engleskoj, i stila. :cool:

Iole koga zanima sve u vezi ovog pokreta, ponajviše će naučiti iz dokumentaraca Dannya Dyera (navijač Čekićara :mrgreen: ), te famoznih filmova GSH (Green Street Hooligans), The Football Factory, Cass, The Firm, te bih preporučio ruski Okolofutbola. :kafa:

Potrudih se da prikažem današnju situaciju, i dešavanja na otoku, uz ogromne suspenzije. Pregledajte štivo.



PS. Goldstone Ground u Brightonu na Božić 1920. na meču protiv Crystal Palacea. Pronađi lika bez šešira!?! :mrgreen:
Kultura. :cool:

slika
“Ultra culture is a way of life, a subculture, that goes far beyond the match day.
Punks were punk, and ultras are ultra.“

Bring back the Anglo-Italian Cup!

NO NZS. NO CPS

Bullard
Postovi: 282
Pridružen/a: 04 feb 2012, 14:54
Lokacija: South Sandwich Islands
Kontakt:

PostPostao/la Bullard » 10 jan 2018, 19:34

Ulazak na gostujuću tribinu Lutonovog stadiona.

Bukvalno se prolazi kroz dvorišta ljudi koji žive pored stadiona. :kafa:

slika
“Ultra culture is a way of life, a subculture, that goes far beyond the match day.
Punks were punk, and ultras are ultra.“

Bring back the Anglo-Italian Cup!

NO NZS. NO CPS

Bullard
Postovi: 282
Pridružen/a: 04 feb 2012, 14:54
Lokacija: South Sandwich Islands
Kontakt:

PostPostao/la Bullard » 11 jan 2018, 17:21

Današnjem fudbalu fale šmekeri kao Gazza. :cool:

slika

EDIT. Boro kontra Sunderlanda. Derbi te regije. :kafa:

slika
“Ultra culture is a way of life, a subculture, that goes far beyond the match day.
Punks were punk, and ultras are ultra.“

Bring back the Anglo-Italian Cup!

NO NZS. NO CPS

Avatar
mirgerr
Postovi: 1349
Pridružen/a: 29 nov 2016, 23:00
Kontakt:

PostPostao/la mirgerr » 12 jan 2018, 12:05

Evo sa The Tyne-Wear derby-a(Newcastle-Sun'land) 2013. godine. Osim sto je navijac proveo godinu dana u zatvoru, dobio je i zabranu posjecivanja stadiona u Engleskoj sest godina.
slika
slika
"I wouldn't say I'm the best manager in the country but I'm in the top one" - Brian Clough
FIFA17 SS.BA SVJETSKI KUP NACIJA - Prvak sa Francuskom(Sezona 3)

ŽELJEZNIČAR ZA ŽIVOT CIJELI!!!

Steven Gerrard - MR. LIVERPOOL
YNWA

Bullard
Postovi: 282
Pridružen/a: 04 feb 2012, 14:54
Lokacija: South Sandwich Islands
Kontakt:

PostPostao/la Bullard » 12 jan 2018, 17:52

Bobby i Becks. :cool:

slika

'Fudbal, u svom najboljem izdanju, je igra ljepote i inteligencije.'

Ron Greenwood, menadžer Čekićara i repke. :kafa:

slika
“Ultra culture is a way of life, a subculture, that goes far beyond the match day.
Punks were punk, and ultras are ultra.“

Bring back the Anglo-Italian Cup!

NO NZS. NO CPS

Bullard
Postovi: 282
Pridružen/a: 04 feb 2012, 14:54
Lokacija: South Sandwich Islands
Kontakt:

PostPostao/la Bullard » 16 jan 2018, 18:33

Lincoln City za vikend kontra Notts Countya. Uživajte u displayu. :clap:

slika
slika
slika
slika
slika
slika
“Ultra culture is a way of life, a subculture, that goes far beyond the match day.
Punks were punk, and ultras are ultra.“

Bring back the Anglo-Italian Cup!

NO NZS. NO CPS

Bullard
Postovi: 282
Pridružen/a: 04 feb 2012, 14:54
Lokacija: South Sandwich Islands
Kontakt:

PostPostao/la Bullard » 17 jan 2018, 12:26

Friendship ultrasa Rome i Saintsa. :kafa:

slika

HOLMESDALE FANATICS ULTRAS CPFC

slika
“Ultra culture is a way of life, a subculture, that goes far beyond the match day.
Punks were punk, and ultras are ultra.“

Bring back the Anglo-Italian Cup!

NO NZS. NO CPS

Avatar
BitiSrcemVezan
Postovi: 3831
Pridružen/a: 24 avg 2014, 00:31
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:

PostPostao/la BitiSrcemVezan » 17 jan 2018, 13:56

Vidi im transa k'o lešinari :mrgreen:


Al' deru momci :cool:

Inače, super tema :thumbup:
1946

Bullard
Postovi: 282
Pridružen/a: 04 feb 2012, 14:54
Lokacija: South Sandwich Islands
Kontakt:

PostPostao/la Bullard » 17 jan 2018, 21:03

^Replika TMa, ili otočke grupe!? :mrgreen:

Hvala na praćenju, cijenim korektan odgovor. Ugodan refresh za PDF, a otočki fudbal je po huliganizmu baš poznat. :kafa:

Irska-Engleska, i famozni incidenti nakon meča sa neonacistima i otočkim huliganima. #ANTI #IRA

slika

Desni gornji čošak. I Čekićari bijaše tu. :thumbup:
_

ˇNaiđoh na interesantan tekst, i legendarnog Duffera. Uživajte u odličnom štivu. :clap:

http://engleskifudbal.com/tekstovi/legendarne-licnosti/dejmijen-daf-skotski-dafer/
“Ultra culture is a way of life, a subculture, that goes far beyond the match day.
Punks were punk, and ultras are ultra.“

Bring back the Anglo-Italian Cup!

NO NZS. NO CPS

Avatar
mirgerr
Postovi: 1349
Pridružen/a: 29 nov 2016, 23:00
Kontakt:

PostPostao/la mirgerr » 17 jan 2018, 21:42

Prijevod navijanja:
Iiii naprijed, i naprijed, i naprijed
Da slavimo daj gol, daj gol, daj gol
I nek se baklje pale, kad padne, da plane
I trpajte levate, i dalje, i dalje... :mrgreen:

Inace ovi Holmesdaleci bas netipicna ostrvska navijacka grupa kada su u pitanju navijanje na utakmicama i pjesme.
"I wouldn't say I'm the best manager in the country but I'm in the top one" - Brian Clough
FIFA17 SS.BA SVJETSKI KUP NACIJA - Prvak sa Francuskom(Sezona 3)

ŽELJEZNIČAR ZA ŽIVOT CIJELI!!!

Steven Gerrard - MR. LIVERPOOL
YNWA

Avatar
BitiSrcemVezan
Postovi: 3831
Pridružen/a: 24 avg 2014, 00:31
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:

PostPostao/la BitiSrcemVezan » 18 jan 2018, 00:06

A šta'š, sve navijačke grupe vrte ritmove jal' između sebe, jal' iz nekih pjesama :D

Samo derite s materijalom. Ne znam puno, ali malo je reći da volim i engleski fudbal a pogotovo ono što ide uz njeg :)
1946

Bullard
Postovi: 282
Pridružen/a: 04 feb 2012, 14:54
Lokacija: South Sandwich Islands
Kontakt:

PostPostao/la Bullard » 18 jan 2018, 11:04

HF više ultra, nego casual pokret. Počevši od koreografije na meču, nakon sezone partyja sa igračima, i što ujedno njeguju odličan međusobni odnos sa gazdom Parishom (legendom CPa). Već poslah zajedničku fotku gdje uz trans stoje Zaha, Puncheon i Campbell. :kafa:

Na današnji dan 2011., Ryan Babel je postao prvi igrač koji je kažnjen zbog komentara na twitteru.
Kažnjen je sa 10 somića funti a okačio je ovu sliku. :mrgreen:

slika
“Ultra culture is a way of life, a subculture, that goes far beyond the match day.
Punks were punk, and ultras are ultra.“

Bring back the Anglo-Italian Cup!

NO NZS. NO CPS

Avatar
BitiSrcemVezan
Postovi: 3831
Pridružen/a: 24 avg 2014, 00:31
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:

PostPostao/la BitiSrcemVezan » 19 jan 2018, 13:30

slika
Zastava konfederacije među navijačima Palacea :kafa:
1946

Bullard
Postovi: 282
Pridružen/a: 04 feb 2012, 14:54
Lokacija: South Sandwich Islands
Kontakt:

PostPostao/la Bullard » 19 jan 2018, 16:46

East Croydon - American South. Ista stvar. :kafa:

Mada vrlo moguće da zastava opis širi ka 'rebelu', i da nisu uzeli u obzir značaj i poruku, te historiju. What else?

Otočki casual 80ih u zapadnom dijelu Londonaˇ

slika

AMF - Against Modern Football

slika

Jason Marriner - bivša glavna glava Headhuntersa. Kucajte na YT tajnu istragu. :thumbup:

slika

"Godfather" otočkog huliganizma - Gilroy Shaw. Vrlo opasan profil u novijoj eri. Wolverhampton lads!

slika
“Ultra culture is a way of life, a subculture, that goes far beyond the match day.
Punks were punk, and ultras are ultra.“

Bring back the Anglo-Italian Cup!

NO NZS. NO CPS

Bullard
Postovi: 282
Pridružen/a: 04 feb 2012, 14:54
Lokacija: South Sandwich Islands
Kontakt:

PostPostao/la Bullard » 20 jan 2018, 18:50

Yidsi. :kafa:

slika
“Ultra culture is a way of life, a subculture, that goes far beyond the match day.
Punks were punk, and ultras are ultra.“

Bring back the Anglo-Italian Cup!

NO NZS. NO CPS


Natrag na “English Premier League”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 2 gosta.