Leeds United je osnovan 1919. godine nakon što je u jednom od najvećih gradova Engleske zbog financijske krize ugašen klub Leeds City. U prvim godinama osnivanja klub iz Yorkshirea je napredovao od Midland lige do druge engleske lige, a u prvu ligu po prvi put ulazi 1924. godine. Iako je već iste godine ispao u niži rang takmičenja, Leeds je u narednim godinama ipak uspio steći ugled koji je zadržao i do danas tako da je po mnogim statistikama, od kojih se ističe ona po posjećenosti na domaćim utakmicama, među prvih deset nogometnih klubova Engleske.
Ni godine nakon Drugog svjetskog rata nisu najbolje počele za Leeds jer je u sezoni 1946./1947. ispao u drugu ligu sa najgorim skorom ikad ostvarenim u najvišem rangu engleskog nogometa. U drugoj ligi Leeds je ostao čak devet sezona, a u prvu se vraća u sezoni 1955./1956. kada njihov najbolji strijelac John Charles postiže 39 pogodaka, a nakon što Juventusu biva prodat za 65 000 funti, što je bio ujedno i tadašnji svjetski rekord, Leeds oslabljen u drugu ligu ispada već 1960. godine. Na klupu Leedsa u martu 1961. sjeda Don Revie koji će u naredne dvije godine jedva obezbijediti ostanak u drugoj, ali pod njegovom trenerskom palicom Leeds, nakon povratka u prvu ligu u sezoni 1963/1964, bilježi najbolje rezultate u istoriji. Koliki je uspjeh Don Revie tada napravio sa Peacocksima dovoljno govori podatak da Leeds od 1965. do 1974. nikada nije završio izvan četiri prvoplasirane ekipe. Pored uspjeha u Engleskoj, Leeds je u to vrijeme ostvario i najveće uspjehe u Evropi. Tako je ekipa koju je sa kapitenskom trakom predvodio Billy Bremner 1968. i 1971. osvojila Kup Sajamskih gradova, koji je upravo 1971. promijenio naziv u Kup UEFA, savladavši prvi put u finalu Ferencvarosa, a drugi put Juventusa. Do finala Kupa Sajamskih gradova je Leeds United došao i 1967. kada je bolja od njega bila ekipa Dinamo Zagreba, a u narednih desetak godina Leeds gubi još dva bitna evropska finala. Prvo je 1973. u finalu Kupa pobjednika kupova bolji bio italijanski Milan, a potom i Bayer Munchen koji ih je u finalu Kupa šampiona(namjestaljka) savladao 1975. godine.
Koliko je Leeds bio jak u to vrijeme govori i podatak da je te 1975. u polufinalu Kupa šampiona eliminisao Barcelonu, a prije toga tada dosta jaki Anderlecht. Što se domaćeg prvenstva tiče Leeds dvije od do sada osvojene tri titule prvaka engleske osvaja upravo u tom periodu (1969. i 1974.), a 1972. dolazi do sada jedinog pokala namijenjenog osvajaču FA Kupa savladavši na Wembleyu Arsenala sa 1:0. U eri pod Don Reviem Leeds još osvaja Liga kup 1968. i tri puta gubi u finalu FA kupa: 1965. od Liverpoola, 1970. od Chelsea i 1973. od Sunderlanda. Da nijedna dobra serija ne traje vječno pokazale su godine nakon odlaska Dona Reviea kada Leeds iz godine u godinu bilježi sve lošije rezultate, sve dok 1982. godine tim sa Elland Roada ne ispada u drugu ligu. S obzirom da je sa ispadanjem u drugu ligu došla i finansijka kriza Leeds se u narednim godinama ne uspijeva vratiti u najviši rang natjecanja, a to mu polazi za rukom tek osam godina kasnije kada na klupu tima sa sjevera engleske sjeda Howard Wilkinson. Upravo je pod trenerskom palicom Howarda Wilkinsona Leeds doživio svoj novi preporod osvojivši odlično četvrto mjesto u povratničkoj sezoni (1989./1990.), a potom i treću titulu prvaka u sezoni 1991./1992. kada je za ekipu Leedsa sa uspjehom 28 susreta odigrao i kasnije veliki Eric Cantona. I kao što je sezona 1991./1992. bila posljednja sezona u engleskoj prije osnivanja Premier lige tako je i Leeds u toj sezoni osvojio do sada svoj posljednji trofej jer naredne godine donose prosječnost tima sa Elland Rouda koji je uspio samo 1997. doći do finala Liga kupa gdje je bolja bila Aston Villa.
Ipak, u oktobru 1998. godine na klupu Leedsa sjeda David O'Leary koji je napravio posljednji bljesak sa ovom ekipom ostavivši dubok trag u novijoj klupskoj istoriji. Naime, O'Leary već u tekućoj sezoni dolazi do treće pozicije na tabeli, a u narednoj sezoni i do polufinala Kupa UEFA, što je ujedno bilo i prvo Leedsovo polufinale nakon više od 25 godina, gdje je bolji od Engleza bio turski Galatasaray. Nažalost to polufinale je obilježila smrt dva Leedsova navijača na gostovanju u Istanbulu kojima su noževima smrtne ubode zadali navijači turskog tima. Da dobar nastup u Evropi nije imao uticaja na igre mladog tima Leedsa u engleskoj pokazuju rezultati u sezoni 1999./2000. u kojoj Leeds dolazi do trećeg mjesta na tabeli i plasmana u Ligu prvaka. Iako tada od ekipe predvođene mladim nadama, kao što su Alan Smith i Jonathan Woodgate i još mnogim igračima koji su tek kasnije napravili velike igračke karijere, niko nije očekivao veliki uspjeh u Evropi Leeds je svu svoju snagu pokazao prebrodivši u prvom krugu grupu gdje su se nalazili još Milan, Barcelona i Besiktas, a potom i u drugom krugu grupu koju su pored Engleza činili Real Madrid, Lazio i Anderlecht.
U četvrtfinalu su Englezi išli na megdan tada vrlo jakom Deportivu koga su sa ukupnih 3:2 uspjeli eliminisati, ali u polufinalu gube od Valencie sa ukupnih 3:0 gdje i završava Leedsov evropski put, ali i sreća Leedsoih navijača. Iako je naredne dvije sezone završio na viskom četvrtom i petom mjestu Leeds ne uspijeva ponoviti velike uspjehe u Evropi uslijed čega dolazi do finansijske krize zbog kojeg je morao biti prodan veliki broj kvalitetnih igrača, a ko Leeds nije napustio tada napustio ga je 2004. kada Leeds na veliko iznenađenje sportske javnosti ispada u drugu englesku ligu. Da nesreci Leedsovih navijaca nema kraja, pokazao je tim Leeds Uniteda u sezoni 2006/07 kada po prvi put u historiji ovaj veliki engleski klub ispada u 3. Englesku ligu gdje se nalazi i danas.
Posljednjih godina Leeds je bio prinuđen prodati i trening igralište (Top Arch) i čuveni Elland Road na kome Leeds, iako trenutno nije u njegovom vlasništvu, i dalje igra svoje utakmice. Upravo su domaći navijači koji dolaze na Elland Road na neki način uspjeli spasiti svoj klub od potpunog bankrota jer mu i u trecoj ligi daju jednako fanatičnu podršku(20.000 hiljada prosjek, nije loshe
) kao što je to bilo i u prvoj, a kolika je ta podrška dovoljno govore riječi Alexa Fergusona koji je gostovanja na Elland Roudu opisao kao najzastaršujuće u svojoj trenerskoj karijeri. Sve u svemu nadamo se da će Leedsovi navijači sav svoj kvalitetu uskoro opet moći pokazati u najvišem rangu engleskog nogometa jer su timovi poput Tranmerea i Rotherhama daleko od veličine kakvu posjeduje klub iz Yorkshirea.
3 kola su do kraja sve je jos u igri nadam se da ce uspijeti uzeti maksimalnih 9 bodova i tako konacno se vratit u Championship.. btw. spominje se u zadnje vrijeme BEckford u vezi sa West Hamom stvarno bi volio da dodje na Upton Park gledao sam ga dosta puta radi se o sjajnom napadacu a uz to mu jos i ugovor istice sto znaci dzabalama 
