Možda nije najatraktivnija i najskuplja, nije ni medijski propraćena kako zaslužuje, ali mora se priznati da je argentinska Primera jedna od najinteresantnijih i najneizvesnijih liga na svetu. Argentinci su specifičan i poseban narod, narod koji u velikoj većini živi u prilično skromnim uslovima, ali i narod koji je apsolutno "lud" za fudbalom. Priča kreće iz Buenos Airesa, fantastičnog grada iz ove neverovatne zemlje, grada u kome sa okolinom živi oko deset miliona ljudi, i grada koji daje maltene pola timova iz elitnog ranga takmičenja. Svaki deo grada živi za svoj klub, ljubav prema grbu i dresu kluba je maltene na nivou religije i to je osnovni razlog te jedinstvene atmosfere koja krasi stadione širom Argenitne. Stare građevine i uglavnom oronuli stadioni ne pružaju standardan komfort navijačima kao u Evropi, ali i oni su deo te specifične atmosfere, jer u Argentini se po pravilu vrlo malo sedi na mestu - tamo se peva, tamo se skače, i tamo se "urla" iz sveg glasa kada padne gol. Ovo je jedina liga na svetu gde ćete apsolutno svaku iskrenu emociju i fanatičnu ljubav prema klubu videti prilikom gola na licu svakog navijača, pa imao on sedam ili sedamdeset sedam godina.
Sve je spremno za novi spektakl i novu sezonu, a kao i svake godine, liga je podeljena na dva dela, s tim da se da je od ove sezone, sistem takmičenja ipak malo promenjen. Nema više standardnih Aperture i Klauzure, ali su zato sada tu Torneo Inisial i Torneo Final, dva posebna šampionata, koja daju dva šampiona i čiji će pobednici na kraju u super finalu odmeriti snage za apsolutnog šampiona Argentine. Velez Sarsfild je tim koji je pobednik prvog dela sezone, a do devete titule su uspeli da dođu na ipak dosta lagan način, jer su u finišu prethodne sezone, glavni konkurenti - Njuels Old Bojsi, Belgrano, Lanus, Rasing i Boka kao po naredbi, pali u formi, što četa trenera Gareke nikako nije propustila da kazni.
Ako ste možda kladioničar, sportski prognozer ili kako god, možda je najiskreniji savet da izbegnete ovu ligu na tiketima, jer ovde zaista nije fraza da "svako svakog dobija", ovde je to realnost. Tako će biti i ove sezone, bar pola lige će se boriti za titulu, a ko će je osvojiti, to ćemo tek da vidimo. Bilo je dosta transfera, biće ih verovatno još, ali nema tu klasičnih "bombi" kao u nekim drugim šampionatima, prvenstveno Evrope, jer ovde timovi žive od prodaje igrača iz omladinskog pogona. Ima naravno i dolazaka iz inostranstva, ali se ekipe uglavnom odlučuju za jeftino dovođenje prekaljenih i starijih argentinskih igrača koji se vraćaju u domovinu u finišu karijere da odigraju još koju sezonu i da "okače kopačke o klin".
Ko će do titule ?....,uf, teško pitanje, mnogo kandidata, a mesta ima samo za jednog. Ali, 'ajde da probam da procenim snagu par glavnih favorita za titulu,...,Velez, definitivno moj favorit broj jedan, malo promena, nikog nisu prodali, a stigao je recimo Fernando Gago, nekada važan igrač Real Madrida i nešto kasnije - Valensije. Tim ima neverovatnu snagu i u treneru Rikardu Gareki, popularnom "Tigru", čoveku koji je u igračkoj karijeri branio boje i Boke, Rivera, Independientea i naravno Veleza i čoveku koji je osvajao do sada tri puta titulu sa ekipom - 2009. i 2011. Klauzuru i 2012. Torneo Inisial.
Boka je možda broj dva. Uvek jaka, uvek kvalitetna i uvek sa neverovatnom podrskom navijača. Da ne zaboravim, uspeli su da obezbede bar još jedan transfer legendarnom štoperu, čoveku koji ima četrdeset godina - Rolandu Skjaviju, prešao je u kineski Šangaj. Doveli su između ostalog, odličnog vezistu - Huana Manuela Martineza, plaćen je 2,5 miliona evra brazilskom Korijntijansu, inače bivši igrac Veleza i mislim da će biti još kreativniji na sredini terena.
Ne mogu, a da ne kažem da su mi jedan od najomiljenijih timova u ligi - Rasing, eto, neka bude favorit broj tri. Imaju nekoliko izuzetno mladih, ali vanserijskih talenata u svojim redovima i što je najvažnije sve su ih zadržali, još je pojačao konkurenciju Mario Bolati iz Internasionala. Otišla su samo dvojica igraša i to fudbaleri koji i nisu imali prošle sezone, čak ni pristojnu minutažu - Gabi Hauče, nekada jedan od najboljih napadača Argentinos Junirosa (pozajmica Kievu) i Lukaš Viko (San Karlos).
Realna snaga ostalih ekipa je pod velikim znakom pitanja, ali u principu još par klubova će svoju šansu čekati iz drugog plana. Možda su im šanse na papiru manje, ali svakako da postoje, jer ovo je Argentina i iznenađenja se dešavaju. River je recimo pozajmio par igrača drugim klubovima, mislim da oni ne mogu mnogo toga da urade ove godine i da je "plafon" šesta-sedma pozicija, ali bi iskusni Njuelsi mogli opet da završe u prve četiri ekipe. "Stari momci" nisu mnogo menjali, ali je za njih najvažnije da i dalje mogu da računaju na iskusne, stare asove - Maksija Rodrigeza, Gabija Hajncea i nesto mlađeg - Ignjasija Martina Skoka. Lanus i Belgrano su imali po nekoliko ne previše zvučnih transfera, realnost je gornji deo tabele, dok su potpune nepoznanice Independiente i Argentinos Juniorsi, timovi od kojih sve može da se očekuje - i borba za titulu, ali i borba za opstanak. Da se ne naljute i navijači San Lorenca, a koliko znam ima ih dosta na ovim prostorima, oni teško da mogu do titule, ali recimo ako krenu dobro i zabeleže tri, četiri dobra rezultata, onda bi mogli i u prva četiri na kraju. Za sve fanove ovog tima, lepe vesti su da je jedan od najtalentovanijih argentinskih napadaca - Franko Hara, inače pod ugovorom sa Benfikom, ostao i dalje na pozajmici u klubu.
Sve u svemu, mnogo kombinacija, mnogo dobrih timova i mnogo dobrih igrača.
I da dodam, jedan mali, ali prijateljski savet. Ako ste neutralni ljubitelj fudbala i igrom slučaja do sada niste pratili ovu, potpuno unikatnu i neobičnu ligu, obavezno pogledajte, bar po neki meč u Argentini. Čak i samo preko tv aparata, osetićete bar deo te neverovatne energije, tradicije, lojalnosti i opsteg "ludila".
Kolumna doktora za argentinski fudbal.
Veceras od 01:15 na SKP Argentinos-Velez trebalo bi se ovo pogledati za otvaranje sezone.