Nogometna reprezentacija Hrvatske

[crozla]

[AndreWilliams]

Laz!!! Narod tugovao...https://lupiga.com/vijesti/dan-kad-je-o ... je-na-srcu

[filip13]

https://telesport.telegram.hr/kolumne/n ... -hrvatska/

[Seaman]

kad nekome treba thompson da bi dokazao svoje domoljublje štakore šta nisi platio porez državi kad ju tolko voliš,ili šta si lažno svjedočio,moralna ništarija od čovjeka sad bi trebalo sve to zaboraviti pa nismo svi vesla sisali

[filip13]

da,u svakodnevnom zivotu sam uzbekistanac

valjda je logicno da dijete voli ljude oko sebe,njemu je hrvatska inostranstvo

Može dijete volit oboje kad već cijepidlačiš. Al mu uskraćuješ toliko sreće i radosti bar radi sporta, ako ništa.

jos uvijek ne moze,jer je premalen

navijam ja za hrvatsku u kosarci npr.a u fudbalu vala ne

Zasto onda komentiraš ako ti je sve svejedno ? Idi o svom poslu, to je samo druga zemlja za tebe uzbekistanac, imaš dole podformu košarka pa idi dole pametuj koliko god hoćeš, je.bo vas thompson sve do jednog. Da nekim slučajem nije Thompson nema veze našli bi nešto drugo, jer takvi ste zajedljivi, nije tvoja reprezentacija OK, idi na svoju i pusti nas ovdje normalno da raspravljamo o drugim stvarima osim thompsona.[/quote]

klincu mi cejf da komentarisem,ok?

[Signore]

Pa prije svake utakmice Hrvatske nogometne reprezentacije svira Lijepa li si u izvedbi Thompsona. Jedini put nije svirala protiv Izraela i tad se diglo i staro i mlado i ludo i normalno, svi povrijedjeni sto nije svirala pjesma koja svira prije svake utakmice. I nitko do sad nije spominjao da je problem sto Lijepa li si svira na svakoj utakmici reprezentacije, a sad je problem sto je to ovaj otpjevao uzivo nakon najveceg uspjeha te iste reprezentacije. Cudni ste vi ljudi. Prvi sam ovdje napisao, a i Evolve sad, i ja cu opet ponoviti. Da nije bilo Thompsona nasli bi nesto drugo sto vam smeta. Kako kaze ona izreka 'staroj babi i kriv ku*ac smeta'.

Meni osobno nije smetalo, a nije mi bilo ni drago, bilo mi je svejedno. Nakon tog uspjeha mogli su dovest koga su htjeli, mogli su se skinut goli i trcat do trga i popisat se po publici s bine. Ja da sam na njihovom mjestu bio bih Vida na kvadrat, a ne da razmisljam hocu li povrijediti necije osjecaje. Sta god da su napravili ja bih rekao nek ponove uspjeh i nek urade opet isto sra*e. Mjesec dana cistog uzivanja, pa nek i oni rade sta hoce taj jedan dan.

[filip13]

https://telesport.telegram.hr/kolumne/n ... me-naroda/

[Lex]

Kada sam 2002. godine kao 16-godišnjak prvi puta obukao taj dres, bio sam tek golobradi klinac, presretan što ću, eto, barem jednom nastupiti za hrvatsku reprezentaciju u mlađim uzrastima. Nisam mogao tada ni zamisliti, niti sam se usudio sanjati, što će mi sve u životu taj dres značiti, što ću sve u tom dresu doživjeti i koliko će taj dres definirati ne samo moju nogometnu karijeru već i moj život.

145 utakmica kasnije, od čega 103 u dresu A reprezentacije, pravo je vrijeme da tom dresu kažem - zbogom. I hvala.

Hvala jer sam u tom dresu upoznao mnogo divnih ljudi s kojima sam dijelio hrvatsku svlačionicu svih ovih godina, od kojih će brojni ostati prijatelji za cijeli život. To su moji suigrači, s kojima sam pjevao i plakao, radovao se i tugovao, prošao najljepše i najteže trenutke naših karijera.

To su svi izbornici i treneri koji su me učinili boljim igračem. To su onda i svi dobri ljudi oko reprezentacije i u HNS-u, koji sjajno i vrijedno rade svoj posao kako bi nama omogućili najbolje uvjete.

Javnost vidi samo utakmice, ali reprezentacija je puno više od toga. Masaže u tri ujutro, neizvjesno iščekivanje rezultata magnetske rezonancije, beskonačna putovanja avionima i autobusima, press konferencije, sastanci, obroci - sve je to dio života s reprezentacijom. Koji bi bio puno teži da nismo prava obitelj. U kojoj ima i razmirica i neslaganja, ali u kojoj smo, na kraju dana, uvijek jedan uz drugoga. To je ono što Hrvatsku čini posebnom u odnosu na druge.

U tom dresu prošao sam cijeli svijet. Igrao sam najveća natjecanja, protiv najvećih momčadi i najvećih igrača. Osjetio sam kako je pobijediti Njemačku, Španjolsku ili Englesku, a doživio sam i kako je izgubiti od Gruzije ili kako je ostati bez Svjetskog prvenstva.

Doživio sam Portugal. I Meksiko.

A tek Tursku. Svi smo doživjeli Tursku.

I onda sam imao privilegiju, sreću, čast, nagradu, ne znam kako to nazvati - doživjeti Rusiju.

Bio bih presretan sa svojom reprezentativnom karijerom i bez Rusije - bilo je dovoljno velikih pobjeda i trenutaka za pamćenje. No, Rusija je donijela osjećaje koje onaj 16-godišnji klinac nije mogao ni zamisliti.

Sve blatnjave utakmice, svi naporni treninzi, sva duga putovanja, svi porazi, utakmice pred praznim tribinama, kritike, etikete "neispunjenih potencijala", sve je to prebrisano u tih bajkovitih mjesec dana kada smo dosanjali biti svjetski doprvaci. Još uvijek zvuči nevjerojatno to reći, ili napisati. Zar nas je stvarno dočekalo pola milijuna ljudi? Zar smo se stvarno vozili šest sati do Trga? Zar smo stvarno pjevali Lijepa li si pred punim Trgom, sa srebrnim medaljama oko vrata?

Sve to omogućio mi je najljepši i najdraži dres na svijetu, dres hrvatske nogometne reprezentacije. Imao sam priliku dijeliti najjače emocije sa suigračima, kao i s našim sjajnim navijačima - hvala vam na podršci! Sve lijepe i manje lijepe trenutke proživio sam u krugu svoje obitelji i svojih prijatelja, kojima se ne mogu dovoljno zahvaliti na podršci u karijeri.

Zauzvrat, za taj dres dao sam sve od sebe. Tako sam naučio od svojih prethodnika.

Ništa manje ne očekujem od onih koji će ga nositi u budućnosti, a u meni će imati najvećeg navijača. Iznad svih - Hrvatska!

Vedran Ćorluka



Legendo, hvala za sve!!!

[Drape]

“To je tako u nogometu. Recimo, ja sam prošao sve nacionalne selekcije španjolskih mlađih reprezentacija, dakle U-16, U-17 i U-18. U tim selekcijama igrao sam s istim igračima, sa svojom generacijom. Kada je došlo vrijeme za nastupe u U-19 selekciji, promijenio se trener koji je zamislio neku drugu ekipu, i tu sam ispao iz selekcije. Bez uvrede sam nastavio trenirati, a cilj mi je, naravno, vratiti se. Želim jedan dan igrati za nacionalni tim… možda i hrvatski?, rekao je Dani pa na direktno pitanje o tome bi li zaigrao za Hrvatsku odgovorio:

“Zašto ne, zašto ne… Znaš li da radim na tome da dobijem državljanstvo? Ali ovo su ozbiljne teme, i o svemu još treba dobro promisliti. No, mogu ti reći da sam vrlo ponosan kada čujem da netko kaže kako bih možda jedan dan mogao zaigrati za vašu repku”, rekao je Olmo novinaru Jutarnjeg.

“U nogometnoj igri odluke se donose u trenutku. Mislim da će tako biti i kada budem trebao odlučiti za koga ću igrati reprezentativni nogomet. Do tada, samo Dinamo i Liga prvaka”, završio je mladi Španjolac.

[Lillard]

Mandžukić se oprostio od reprezentacije. Hvala za sve, ljudino.

Dragi navijači,



uvijek sam više volio govoriti na terenu nego izvan njega.



Stoga mi i ove riječi dolaze malo teže nego što mi je bilo uklizati protivniku ili istrčati sprint u 120. minuti. Teže, jer znam koliko radosti mi donose sva okupljanja, utakmice i pobjede. Teže, jer znam da je slušanje Lijepe naše prije utakmice najveća emocija. Teže, jer znam kakva je čast obući hrvatski dres i predstavljati svoju zemlju. Teže, jer znam da je ovo konačno i da nakon ovih riječi više nema povratka.



Pa ipak, znam da je vrijeme baš za te riječi...



Opraštam se od hrvatske reprezentacije.



Koliko god me srebro napunilo novom energijom, ujedno mi je olakšalo ovu nemoguće tešku odluku. Doživjeli smo svoj san, napravili povijesni uspjeh i pritom osjetili nevjerojatnu ljubav navijača. Tih mjesec dana, kao i dočeci u Zagrebu, Slavonskom Brodu i cijeloj Hrvatskoj, ostat će najvažnija uspomena moje karijere. Bilo je to najljepše putovanje s reprezentacijom i najdraži povratak kući. Presretan sam, ispunjen i do neba ponosan na to srebro koje smo kovali godinama, kroz puno muke, truda, rada, razočaranja i teških trenutaka.



Nema idealnog trenutka za odlazak. Da možemo, vjerujem da bismo svi nastupali za Hrvatsku dok smo živi jer većeg ponosa nema. No, osjećam da je za mene taj trenutak sada. Da sam dao najbolje od sebe, da sam dao doprinos najvećem uspjehu hrvatskog nogometa.



Prije 14 godina, prvi puta sam kao juniorski reprezentativac obukao sveti dres. Od tada sam upoznao, igrao i radio s puno odličnih suigrača, izbornika, trenera i ljudi oko reprezentacije. Svi smo imali isti cilj - dati sve za uspjeh Hrvatske. Zahvaljujem svima, jer je svatko na neki način ostavio trag u mojoj karijeri. Na tom putu sa mnom su uvijek bili moji najbliži, kojima zahvaljujem na velikoj podršci.



I na kraju, hvala navijačima.



Nitko od nas nije savršen. Promašivao sam prilike, gubio lopte ili krivo dodavao.



No, uvijek sam dao sve od sebe i ostavio srce na terenu. Hvala vam što ste to prepoznali i bili uz mene i reprezentaciju.



Od danas, moje je mjesto s vama - među najvjernijim navijačima Hrvatske.



Voli vas Mandžo

[spursman]

Nakon SP ostali smo bez dva napadača, prave špice osim Kramarića nema (neki će reći da ni on nije prava špica). Dalić će sada morati dati priliku prvenstveno Santiniju koji je u odličnoj formi, te Livaji i Perici.

[Evolve]

Hvala ma svemu, naa svim radostima sto si nam donio Mandzo, sve najbolje dalje u karijeri

[spursman]

Gledao sam Pongračića protiv Zvezde, nevjerovatan talent po meni. Brzina, tehnika, postavljanje veći talenat i od Ćalete Cara i Benkovića

[marconato]

Gledao sam Pongračića protiv Zvezde, nevjerovatan talent po meni. Brzina, tehnika, postavljanje veći talenat i od Ćalete Cara i Benkovića

Odusevljen sam kako je odigrao.. Mislio sam da je neki gastos...

[SiamoNoi]

Šta je gastos?

[marconato]

Šta je gastos?

Gastarbajter

[Evolve]

Ovaj Oršić iz Dinama, solidan mi se cini, podsjeca me malo na Pjacu dok je bio u Dinamu.

[bavariapivo]

Gledao sam Pongračića protiv Zvezde, nevjerovatan talent po meni. Brzina, tehnika, postavljanje veći talenat i od Ćalete Cara i Benkovića

Odusevljen sam kako je odigrao.. Mislio sam da je neki gastos...

pa i jeste gastos, dosao iz München 1860 a rodjen u nemackoj

[marconato]

Da, ali ima primarno Hr drzavljanstvo...

[SiamoNoi]

phpBB

Odličan video.Samo jako