SportSport.ba

Monolog je napisao/la:evo kako sam ja rangirao te najbolje stopere:
1. Vidić
2. Terry
3. Silva, Puyol, Pepe
6. Hummels, Kompany
8. Chielini, Pique
10. Vermaelen, Agger

Jel to Vidic broj 1 samo zato sto je Srbin ili...

Kao sto rece neko na prosloj stranici "Italija nema pravog pitbulla". Taj pitbull komotno moze biti DDR kada ga se prebaci u vezni red.

Ja sam misljenja da je ovoj Italiji treba igrac poput Materazzija. Igrac zaduzen da udje u igru, polomi odredjenog igraca i sam izadje van terena prije nego sto dobije crveni Napada sto se tice, ne bi se slozio da je onaj napad iz 2006. puno bolji od ovog. Balotelli je definitivno klasa i za Tonija, i za Gilardina i za Inzagija.. samo kad hoce! Uz Ibrahimovica vjerovatno najkompletniji igrac danasnjice.

Azzurri je napisao/la:Kao sto rece neko na prosloj stranici "Italija nema pravog pitbulla". Taj pitbull komotno moze biti DDR kada ga se prebaci u vezni red.

Ja sam misljenja da je ovoj Italiji treba igrac poput Materazzija. Igrac zaduzen da udje u igru, polomi odredjenog igraca i sam izadje van terena prije nego sto dobije crveni Napada sto se tice, ne bi se slozio da je onaj napad iz 2006. puno bolji od ovog. Balotelli je definitivno klasa i za Tonija, i za Gilardina i za Inzagija.. samo kad hoce! Uz Ibrahimovica vjerovatno najkompletniji igrac danasnjice.

Klasa za Inzaghija
Uz Ibru najkompletniji igrac danasnjice
Inzaghija ocigledno nisi nikad gled'o u njegovim najboljim izdanjima(vjerovatno zbog deficitarnosti s' godinama,rijec je o friškom srednjoskolcu dakle)
A za ovo o kompletnosti Balonje

Odgledao sam vise utakmica Milana i ispratio vise generacija nego sto ces ti u narednoj deceniji. Toliko o godinama.
Jedno je sto ti mrzis Balotelija zbog kojeg je Dzeko (na kojeg svrsavas) izgubio mjesto u prvih 11, a drugo je kada ja govorim realno kako stvari stoje! Jak je, ima sut, brz je, dobar sa loptom i uz sve to visok. Klasicni moderni napadac.

O Inzagiju necu trositi rijeci. Spomenucu samo njegove golove ledjima, golove za koje ni on nije svjestan da ih je postigao. Covjek jeste ispisao historiju, ali za par godina kada Baloteli konacno odraste promijenit ces misljenje.

Azzurri je napisao/la:Balotelli je definitivno klasa i za Tonija, i za Gilardina i za Inzagija.. samo kad hoce! Uz Ibrahimovica vjerovatno najkompletniji igrac danasnjice.

Azzurri je napisao/la:Jedno je sto ti mrzis Balotelija zbog kojeg je Dzeko (na kojeg svrsavas) izgubio mjesto u prvih 11, a drugo je kada ja govorim realno kako stvari stoje! Jak je, ima sut, brz je, dobar sa loptom i uz sve to visok. Klasicni moderni napadac.

pod hitno oduzeti drzavljanstvo i protjerati u zanzibar.

http://www.transfermarkt.de/de/mario-ba ... esamt.html" onclick="window.open(this.href);return false;

http://www.transfermarkt.de/de/edin-dze ... esamt.html" onclick="window.open(this.href);return false;

na svijetu ima najmanje 20 napadaca koji su bolji od glupog pticijeg mozga

Neću ulaziti u to da li je Džeko bolji od Balotellija, ali činjenica je da je INZAGHI za obojicu izmislio fudbal. To je čovjek koji će 5 puta biti u ofsajdu, a jednom što ne bude - zabiće gol. Pa frajer je zabijao i u Juventusu i u Milanu, a vala i u dresu talijanske reprezentacije. Djeluje smotano, ali on se ne bavi umjetničkim klizanjem već fudbalom. Davanje golova je ono što se pika, a posebnu notu daju izuzetno bitni golovi (oni koji donose titule, posebno one u finalima Lige Prvaka). Eh, kad neko kaže da je Balotelli klasa za Inzaghija, onda to stvarno nema nikakve veze sa realnošću. Jednostavno nema.

Monolog je napisao/la:Eh, kad neko kaže da je Balotelli klasa za Inzaghija, onda to stvarno nema nikakve veze sa realnošću. Jednostavno nema.

Samo mi nemoj reći da te ovo iznenadilo ako zastanemo i skontamo da je na forumu u zadnje vrijeme više klinaca već po vrtićima širom cijele regije

Titova-Juga je napisao/la:

Monolog je napisao/la:Eh, kad neko kaže da je Balotelli klasa za Inzaghija, onda to stvarno nema nikakve veze sa realnošću. Jednostavno nema.

Samo mi nemoj reći da te ovo iznenadilo ako zastanemo i skontamo da je na forumu u zadnje vrijeme više klinaca na forumu već po vrtićima širom cijele regije

Nemoj tako
" Odgledao sam vise utakmica Milana i ispratio vise generacija nego sto ces ti u narednoj deceniji. Toliko o godinama." kaze doticni.
Nije on dijete,nije

Sedam razloga zbog kojih treba voljeti Italijane

7. Nisu jaki kao Nijemci.

Polufinale koje će se odigrati u četvrtak 28. juna 2012. Na Državnom stadionu u Warszawi desiće se 31. susret divova. Za Italiju, naime, ne važi sve što važi za druge. Azzurri imaju 14 pobjeda nad Njemačkom, Adleri 7, a devet je bilo neriješenih. Stariji poznavatelji tvrde da se najveći sudar desio 1970. u Mexicu kad su nakon 1-1 u regularnom toku, na kraju slavili Italijani sa 4-3. Ova utakmica je i u engleskom Worl Socceru i u njemačkim medijima izglasana za najbolju u istoriji. Pet golova u produžecima, zavijeno rame Franza Beckenbauera i 80.000 očiju na suncu Azteca. Da bog mili sačuva.

6. Nisu lepršavi kao Brazilci.

Tekma između Njemačke i Italije u finalu Mundijala u Španiji 1982. godine se malo spominje u ozbiljnijim rekapitulacijama povijesti. Ta je Njemačka bila fizički zastrašujuća – Briegel, braća Foersteri, Breitner, Rummenigge, Hrubesch. Ali, nisu mogli ništa, jer je Italija tada bila miljenica neba. U Barceloni su, u četvrtfinalnoj grupi dobili Brazil sa 3-2. Bila je to jedna od selekcija Brazila koja je igrala najljepše ikada. Sve “go umjetnik”. Slično kao sa slikarstvom. Imaju oni koje smo vidjeli Junior, Toninho Cerezo, Falcao, Socrates, Zico. I oni koje nismo, a vjerovatno nisu manje vrijedni: Paulo Isidoro, Dirceu, Roberto Dinamite. Ipak 3 gola Paola Rossija, “privatnog” napadača tadašnjeg selektora Don Enza Bearzota i četa “žutih” umjetnika ostala je uskraćena.

5. Nisu individualno jaki kao Holanđani, ali su složni.

Velikom broju jakih reprezentacija na ovom Euru dogodila se nesloga unutar ekipa. Švedski, francuski, a najviše holandski mediji govore o napetim situacijama u svlačionicama. Kod Italijana je za javne gluposti uglavnom zadužen Balotelli, a ostali manje- više ne lupetaju i drže se skupa. Francuzi kukaju da ovu reprezentaciju treba raspustiti jer je to grupa 25-godišnjaka koja u prosjeku ima po 20 miliona eura, i mentalnis sklop 15-godišnjaka.

4. Nemaju trenera kao što je Ferguson ili Mourinho, ali na mjestu selektora je skoro uvijek pravi čovjek.

Cesare Prandelli ima nešto od svih prošlih italijanskih selektora, ali u jednoj stvari podsjeća na Enza Bearzota. U izboru “glavnih”: kod don Enza Bruno Conti je ono što je Pirlo kod Prandellija, a Paolo Rossi ono što je danas Antonio Cassano. Između te dvije ekipe, definitivno, postoji paralelizam sudbina. I Rossi je pred 1982. morao odraditi suspenziju zbog namještanja utakmica, baš kao što danas Buffonu, Bonucciu, te Ranochhii i Criscittu koji su bili “unutra”, ali su morali odustati. Prandelli je još kao trener Fiorentine stalno govorio da je “Lippi rezolutan da Cassano ne treba igrati”, gledajući jednim okom šta radi napadač iz Barija, a drugim kad će zasjesti na mjesto selektora. “Dok sam ja ovdje igraće Paolo Rossi”, rekao je onda Don Enzo i postao prvak svijeta. Hoće li Cassano isto vratiti Prandelliju, samo na Evropskom.

3. Nisu kao Rusi da izgore prije kraja, a opet imaju nešto slavensko

Vidjeli ste kako je Andrea Pirlo izveo “Panenku” protiv Harta. To još nismo vidjeli ni od Christiana, ni od Inieste, ni od Gerrarda, i vjerovatno nikada nećemo vidjeti od Schweinsteiggera. Bio je to vjerovatno najsporije opucan penal ikada, ali to odvaja istinske velikane od medijski razvikanih zvijezda. Vjeruju u najbolje što imaju, a ne sanjaju ono što ne mogu imati. Ići će polako do kraja turnira, a neće u prvoj utakmici, ako recimo Rusi, pokazati svu raskoš, da bi u naredne dvije igrali sve slabije i ispali u grupi.

2. Nisu kao Englezi. Ne rasprodaju svoje klubove Amerikancima, šeicima i ruskim oligarsima, nego gledaju da sačuvaju ono što imaju i od toga prave rezultat.

Možda (opet) budem optužen za antiglobalizacijsku demagogiju, ali kad je Diamanti pogodio odlučujući penal srce mi je zakucalo brže, jer je odlučio igrač za kojeg su procijenili da nije dovoljno dobar za Premiership pa su ga iz West Hama prodali u Bolognu. “Malu”, “crvenu” Bolognu koja ima pravo da živi baš kao i Manchester City, United, Barcelona i Real. Zdrava logika počiva na tome da svi reprezentativci ne trabaju igrati u Milanu, Torinu ili Rimu. Neka ih i u Udinama (Di Natale), Parmi (Giovinco), Palermu (Balzaretti), Firenzi (Montolivo), Napulju (Maggio). Neka cvjeta hiljadu cvjetova (klubova), pa će i reprezentacija.

1. Nisu kao mi, ali nekako je najlakše duši kad oni pobjeđuju.

Kad čovjek pomisli na Italiju, nekako mu uvijek na pamet padnu bolje od lošijih strana mentaliteta: lijepe i, uglavnom, sređene žene, jednostavna, a ukusna hrana, dobro vino, opera, literature, film. I ,naravno, nogomet. Jednom davno, kaže legenda, glavni junak ovog teksta, pokojni Enzo Bearzot vidio je jednog našeg igrača kako igra i uskliknuo: “Da imam ovoga, pitao bih pošto je svijet.” Taj igrač se zvao Blaž “Baka” Slišković, a godinu dana nakon tog događaja Don Enzo je osvojio svijet.

Gledajući Bruna Contija kako igra, zamišljao sam tada kao petnaestogodišnjak da je ta uloga skrojena prema modelu Blaža Sliškovića i da ću i ja nekada navijati za reprezentaciju koja će biti prvak nečega. Vrijeme i kasniji događaji raspršili su sve te iluzije, ali možda ima nešto u tome da su dresovi bivše Jugoslavije i kasnije Bosne i Hercegovine (bili) plave boje, i da u tom stalnom prepiranju oko svega i svačega, brbljivom i svadljivom temperamentu koji te ispočetka gleda nepovjerljivo da bi ti na kraju dao srce kao na pladnju, i prijateljski ima nečeg tako sličnog s nama, ovim ovdje nesretnim narodima koji stalno mislimo da smo zaslužili više od onoga što imamo.

Zato je najlakše duši kad pobjeđuju Talijani. Znaju se radovati, a nisu ubijeđeni da su najbolji, najveći, najznačajniji. U njihovoj se igri najlakše prepoznaje ono relativno, ono od čega je sazdan život, neprevaziđena dvojnost između pobjede i poraza, i blizina obiju tih stvari istovremeno.

Život je igra. A Italijani to znaju. Možda i najbolje.





dobar tekst autor je Bure

Opet neka bespotrebna rasprava, Inzaghi i Balonja su dva potpuno različita tipa igrača, i jedan i drugi imaju ono što ovaj drugi nikada neće, Inzaghi nije imao fizikalije, tehniku, brzinu od Balonje, a Balonja njuh za gol, postavljanje, snalažljivost i kretnje između linija kao Pippo.

Balotelli će u dogledno vrijeme, ako mu bubice dopuste, biti najbolji napadač na svijetu, smiješno je govoriti da nije kompletan kada jeste, a ima ogroman prostor za napredak. Uz gore navedene karaketristike treba dodati još i da ima dobar šut glavom te da odlično izvodi slobodne udarce. Dakle, ima sve ono što kompletan igrač treba da ima izuzmemo li njegovu osobnost koja je pubertetska.
Ali, i Rooney je odrastao iako i dan danas zna pokazati nešto iz repertoara od prije par godina.

Balonja treba puno radit na sebi psihički inače ne vjerujme da bi ga svaki trener u svojoj momčadi.Svaka čast na napad igru , ali ponašanje razumijem ego,karizma,nestašluci to remeti tempo,mir,....tu malo ostavlja lošiji dojam. Sa svojim stažom i godinama puno je već pokazao a tek dolazi njegova fudbalska priča a to sve ovisi o njemu ! ali u svakom slučaju draži su mi Talijani i drago mi je da se nacija veseli njihova zasluženo, bahate Engleze samouvjerene nikad nisam ni volio ,majstorski su Talijani to odradili .Talijani su daleko nakon dužeg vremena otišli super za njih,kad vidim sve ostale reprezentacije ''moćnici neke sile ' Italija je mnoga pokazala i dala.

Izbrisani su postovi, kazne (još uvijek) nisam podijelio. Mada, mogla bi jedna pasti zbog omalovažavanja Inzaghija.

fixator je napisao/la:Sedam razloga zbog kojih treba voljeti Italijane

7. Nisu jaki kao Nijemci.

Polufinale koje će se odigrati u četvrtak 28. juna 2012. Na Državnom stadionu u Warszawi desiće se 31. susret divova. Za Italiju, naime, ne važi sve što važi za druge. Azzurri imaju 14 pobjeda nad Njemačkom, Adleri 7, a devet je bilo neriješenih. Stariji poznavatelji tvrde da se najveći sudar desio 1970. u Mexicu kad su nakon 1-1 u regularnom toku, na kraju slavili Italijani sa 4-3. Ova utakmica je i u engleskom Worl Socceru i u njemačkim medijima izglasana za najbolju u istoriji. Pet golova u produžecima, zavijeno rame Franza Beckenbauera i 80.000 očiju na suncu Azteca. Da bog mili sačuva.

6. Nisu lepršavi kao Brazilci.

Tekma između Njemačke i Italije u finalu Mundijala u Španiji 1982. godine se malo spominje u ozbiljnijim rekapitulacijama povijesti. Ta je Njemačka bila fizički zastrašujuća – Briegel, braća Foersteri, Breitner, Rummenigge, Hrubesch. Ali, nisu mogli ništa, jer je Italija tada bila miljenica neba. U Barceloni su, u četvrtfinalnoj grupi dobili Brazil sa 3-2. Bila je to jedna od selekcija Brazila koja je igrala najljepše ikada. Sve “go umjetnik”. Slično kao sa slikarstvom. Imaju oni koje smo vidjeli Junior, Toninho Cerezo, Falcao, Socrates, Zico. I oni koje nismo, a vjerovatno nisu manje vrijedni: Paulo Isidoro, Dirceu, Roberto Dinamite. Ipak 3 gola Paola Rossija, “privatnog” napadača tadašnjeg selektora Don Enza Bearzota i četa “žutih” umjetnika ostala je uskraćena.

5. Nisu individualno jaki kao Holanđani, ali su složni.

Velikom broju jakih reprezentacija na ovom Euru dogodila se nesloga unutar ekipa. Švedski, francuski, a najviše holandski mediji govore o napetim situacijama u svlačionicama. Kod Italijana je za javne gluposti uglavnom zadužen Balotelli, a ostali manje- više ne lupetaju i drže se skupa. Francuzi kukaju da ovu reprezentaciju treba raspustiti jer je to grupa 25-godišnjaka koja u prosjeku ima po 20 miliona eura, i mentalnis sklop 15-godišnjaka.

4. Nemaju trenera kao što je Ferguson ili Mourinho, ali na mjestu selektora je skoro uvijek pravi čovjek.

Cesare Prandelli ima nešto od svih prošlih italijanskih selektora, ali u jednoj stvari podsjeća na Enza Bearzota. U izboru “glavnih”: kod don Enza Bruno Conti je ono što je Pirlo kod Prandellija, a Paolo Rossi ono što je danas Antonio Cassano. Između te dvije ekipe, definitivno, postoji paralelizam sudbina. I Rossi je pred 1982. morao odraditi suspenziju zbog namještanja utakmica, baš kao što danas Buffonu, Bonucciu, te Ranochhii i Criscittu koji su bili “unutra”, ali su morali odustati. Prandelli je još kao trener Fiorentine stalno govorio da je “Lippi rezolutan da Cassano ne treba igrati”, gledajući jednim okom šta radi napadač iz Barija, a drugim kad će zasjesti na mjesto selektora. “Dok sam ja ovdje igraće Paolo Rossi”, rekao je onda Don Enzo i postao prvak svijeta. Hoće li Cassano isto vratiti Prandelliju, samo na Evropskom.

3. Nisu kao Rusi da izgore prije kraja, a opet imaju nešto slavensko

Vidjeli ste kako je Andrea Pirlo izveo “Panenku” protiv Harta. To još nismo vidjeli ni od Christiana, ni od Inieste, ni od Gerrarda, i vjerovatno nikada nećemo vidjeti od Schweinsteiggera. Bio je to vjerovatno najsporije opucan penal ikada, ali to odvaja istinske velikane od medijski razvikanih zvijezda. Vjeruju u najbolje što imaju, a ne sanjaju ono što ne mogu imati. Ići će polako do kraja turnira, a neće u prvoj utakmici, ako recimo Rusi, pokazati svu raskoš, da bi u naredne dvije igrali sve slabije i ispali u grupi.

2. Nisu kao Englezi. Ne rasprodaju svoje klubove Amerikancima, šeicima i ruskim oligarsima, nego gledaju da sačuvaju ono što imaju i od toga prave rezultat.

Možda (opet) budem optužen za antiglobalizacijsku demagogiju, ali kad je Diamanti pogodio odlučujući penal srce mi je zakucalo brže, jer je odlučio igrač za kojeg su procijenili da nije dovoljno dobar za Premiership pa su ga iz West Hama prodali u Bolognu. “Malu”, “crvenu” Bolognu koja ima pravo da živi baš kao i Manchester City, United, Barcelona i Real. Zdrava logika počiva na tome da svi reprezentativci ne trabaju igrati u Milanu, Torinu ili Rimu. Neka ih i u Udinama (Di Natale), Parmi (Giovinco), Palermu (Balzaretti), Firenzi (Montolivo), Napulju (Maggio). Neka cvjeta hiljadu cvjetova (klubova), pa će i reprezentacija.

1. Nisu kao mi, ali nekako je najlakše duši kad oni pobjeđuju.

Kad čovjek pomisli na Italiju, nekako mu uvijek na pamet padnu bolje od lošijih strana mentaliteta: lijepe i, uglavnom, sređene žene, jednostavna, a ukusna hrana, dobro vino, opera, literature, film. I ,naravno, nogomet. Jednom davno, kaže legenda, glavni junak ovog teksta, pokojni Enzo Bearzot vidio je jednog našeg igrača kako igra i uskliknuo: “Da imam ovoga, pitao bih pošto je svijet.” Taj igrač se zvao Blaž “Baka” Slišković, a godinu dana nakon tog događaja Don Enzo je osvojio svijet.

Gledajući Bruna Contija kako igra, zamišljao sam tada kao petnaestogodišnjak da je ta uloga skrojena prema modelu Blaža Sliškovića i da ću i ja nekada navijati za reprezentaciju koja će biti prvak nečega. Vrijeme i kasniji događaji raspršili su sve te iluzije, ali možda ima nešto u tome da su dresovi bivše Jugoslavije i kasnije Bosne i Hercegovine (bili) plave boje, i da u tom stalnom prepiranju oko svega i svačega, brbljivom i svadljivom temperamentu koji te ispočetka gleda nepovjerljivo da bi ti na kraju dao srce kao na pladnju, i prijateljski ima nečeg tako sličnog s nama, ovim ovdje nesretnim narodima koji stalno mislimo da smo zaslužili više od onoga što imamo.

Zato je najlakše duši kad pobjeđuju Talijani. Znaju se radovati, a nisu ubijeđeni da su najbolji, najveći, najznačajniji. U njihovoj se igri najlakše prepoznaje ono relativno, ono od čega je sazdan život, neprevaziđena dvojnost između pobjede i poraza, i blizina obiju tih stvari istovremeno.

Život je igra. A Italijani to znaju. Možda i najbolje.





dobar tekst autor je Bure

super napisano, Italija je lijepa pocevsi od geografskog oblika pa do zena, a tek fudbal.. zato je mnogi simpatisu i kako rece, dushi je lakse kad oni pobijede.Kad se samo sjetim srednje skole, skoro sve djevojke koje sam znao voljele su Italiju i navijale za nju iako se puno nisu razumjele u fudbal, a jos ti dodjes kao navijac Italije pa im se "pridruzis"

Uh, kako bi ja ovog @Azzurri slatko banovao za ove gluposti što piše.

Jednostavno sam se syebao kad sam pročitao da neko može reći da je taj Balotelli (ne znam kako bih drugačije to vandala na terenu nazvao) za klasu bolji od Inzaghija. Pa Pippo je bog za njega bolan. Jedan od najboljih napadača svih vremena da je gori od čovjeka koji sav svoj talenat stavlja u drugi plan glupostima i skandalima? Taj za mene nije fudbaler.

Još gore napisa lik da Balonja dobro izvodi slobodne udarce. Ma ne, on je i za Pirla po tom pitanju master...

Talijanski izbornik Cesare Prandelli ima nekoliko muka uoči polufinalnog ogleda na Europskom nogometnom prvenstvu. Suparnik "azzurrima" će u četvrtak biti favorizirana Njemačka...

Na utakmici protiv Engleske, koja je trajala 120 minuta i polufinale je Italija izborila nakon jedanaesteraca, ozlijedili su se Daniele De Rossi i Ignazio Abate. Prvi je ozlijedio bedreni mišić, dok je Abate izašao zbog muskulaturnih problema i obojica su pod tretmanom od tog ogleda.

Što će biti s njima saznat će se nešto više tijekom utorka, a glavni liječnik reprezentacije Enrico Castellacci je najavio:

- Obojica su pod velikim upitnikom. Nešto veće šanse za igru ima De Rossi, ali upitnici su i dalje prilično veliki kraj oba imena. Imamo još dan i pol, pa ćemo vidjeti.

Bolja je vijest za Prandellija ona koja govori da se glavni obrambeni igrač Giorgio Chiellini vratio treninzima. Ozljeda bedrenog mišića je donekle sanirana i iako nije trenirao pod punim intenzitetom, njegove šanse za nastup protiv Njemačke su velike.



Bez Abatea će se moći, ali drugu navedenu dvojicu itekako "trebamo"...

Azzurri je napisao/la:Kao sto rece neko na prosloj stranici "Italija nema pravog pitbulla". Taj pitbull komotno moze biti DDR kada ga se prebaci u vezni red.

Ja sam misljenja da je ovoj Italiji treba igrac poput Materazzija. Igrac zaduzen da udje u igru, polomi odredjenog igraca i sam izadje van terena prije nego sto dobije crveni Napada sto se tice, ne bi se slozio da je onaj napad iz 2006. puno bolji od ovog. Balotelli je definitivno klasa i za Tonija, i za Gilardina i za Inzagija.. samo kad hoce! Uz Ibrahimovica vjerovatno najkompletniji igrac danasnjice.

Poslije ovog bi se trebao samobanovati sa foruma.

Al cuj Balotelli uz Ibru najkompletniji igrac na Svijetu.Nit je jedan nit je drugi.Danas ima cca. 20 boljih napadaca od Maria i to je cinjenica.On u svom klubu ima 3 bolja napdaca od sebe

Inzaghi je dr.pr. za ovo razmazeno deriste.

Kakav Balotelli. Nikad igrac nece bit. Al koji je igrac kompletniji od Ibre? Ne postoji takav.

A_d_0 je napisao/la:Kakav Balotelli. Nikad igrac nece bit. Al koji je igrac kompletniji od Ibre? Ne postoji takav.

Messi je daleko najkompletniji igrač koji je ikad igrao, uz to je u velikoj većini segmenata kvalitetniji od Ibre. Ibra je veliki igrač, uradio je puno u svojoj karijeri, ali Messi je nesumnjivo i kompletniji i kvalitetniji igrač.