World Cup history

[Interista]

Svjetsko prvenstvo 1958 pojavio se fenomen Just Fontaine i za jedno prvenstvo zabio 13 golova nikad niko vise za jedno prvenstvo nece zabiti... Covjek je jos treci strelac prvenstava a gdje bi mu tek bio kraj da je odigrao jos jedno prvenstvo

[MaGiCa]

Just Fontaine nije nikakav fenomen te klase koju si mu prepisao, vec je njegov uchinak ponajvishe bio posledica ere u kojoj je igrao. Nazhalost je prekinuo karijeru pre 30e, ali njegov saldo na tom prvenstvu jeste u korelaciji sa inflatornom erom u pogledu golova.

[Interista]

Donekle je i to uticaj sto navodis ere kad je igrao ali uzet cemo da je to era 1950-60 na tri prvenstva u tom razdoblju pojavili su se i puno bolji igraci od njega jedino mu je bio blizu po broju golova Kocsis ali Kocsis je iza sebe imao Madjarsku laku konjicu

[jestamaji]

Donekle je i to uticaj sto navodis ere kad je igrao ali uzet cemo da je to era 1950-60 na tri prvenstva u tom razdoblju pojavili su se i puno bolji igraci od njega jedino mu je bio blizu po broju golova Kocsis ali Kocsis je iza sebe imao Madjarsku laku konjicu

ma pusti ga, on samo sere ovdje na forumu. nije da nije tu i tamo u pravu ali i ćorava koka zrno ubode

[MaGiCa]

ma pusti ga, on samo sere ovdje na forumu. nije da nije tu i tamo u pravu ali i ćorava koka zrno ubode

Ajde shto moderacija ne radi svoj posao, vec shto pojedini koji druge optuzhuju za defekaciju sami ne umeju da napishu smislen post, sve da im chovek da neki dinar za to.

Imash opciju ignore, imash mogucnost da preskochish to shto pojedini pishu, a imash mogucnost da replicirash ukoliko ti se mishljenje ne poklapa sa mojim - ali, lakshe je nekome reci da "sere", nego smisliti neshto konstruktivno, a gramatichki ispravno.

[Interista]

Indija 1950 izborila plasman na SP ali su odustali jer im Fifa nije dozvolila da igraci igraju bosi

[Dalam]

Dvojica sa istom slikom zatrpavaju temu,

[MaGiCa]

Dvojica sa istom slikom zatrpavaju temu,

Shta chesh - solidarnost na djelu.

[Interista]

Dvojica sa istom slikom zatrpavaju temu,

[youtube][/youtube]

[Sapuiza]

WC 1930 URUGUAY

Tirke, Moša i Sergejev pištolj



POBJEDNIK: Urugvaj
FINALE: Urugvaj-Argentina 4:2
NAJBOLJI IGRAČ: Jose Nasazzi (Uru)
NAJBOLJI STRIJELAC: Guillermo Stabile (Arg)
NAJBOLJI VRATAR: Enrique Ballesteros (Uru)

1930. godine je začeto najveće svjetsko sportsko natjecanje poznato i kao SP u nogometu. Čast da ga prvi organizira je pripala Urugvaju kao pobjedniku OI u nogometu dvije godine ranije. Bilo je to jedno od 3 "prethistorijska prvenstva", a na njemu su sudjelovali svi koji su to željeli (jedino SP za koje nisu igrane kvalifikacije). Na kraju se na natjecanju našlo 13 reprezentacija - 9 američkih i 4 europske, što je odlična brojka ako znamo da Europljana ne bi uopće bilo da ih FIFA (uz pomoć urugvajske vlade) nije odlučila financijski potpomoći. Na prvenstvu je trebala sudjelovati i jedna afrička reprezentacija, ona egipatska, ali su nesretnici zakasnili na brod i tako propustili prvenstvo.

Što se tiče samog natjecanja, imali smo 4 skupine čiji su pobjednici išli u polufinale. Zanimljivo da su se sve utakmice odigrale u jednom gradu - Montevideu, na svega 3 stadiona, pri čemu je na onom najvećem Centenariju odigrano više od pola natjecanja, uključujući oba polufinala i finale. Prvi gol u povijesti natjecanja je postigao izvjesni Francuz Lucien Laurent, koji je taj trenutak opisao ovako: "Igrali smo protiv Meksika i sniježilo je, pošto je na južnoj polutki bila zima. Suigrač mi je nabacio loptu čiju sam putanju pozorno pratio i zahvatio je volejem desnom nogom. Svi smo bili sretni zbog gola, ali nitko se nije bacao po travi, jer nitko nije shvatio da smo upravo stvorili povijest. Samo sam se rukovao sa suigračima i nastavili smo s igrom. Nije bilo nikakve nagrade; svi smo bili amateri u to vrijeme." Polufinale su izborili Urugvaj, Argentina, SAD i Jugoslavija. Tamo nije bilo neke velike neizvjesnosti pošto su domaćini i Gauči svoje protivnike ispratili sa identičnih 6:1. Jugoslavija (preciznije Srbi) je pak već tada započela s tradicijom poznatom kao "oštetio nas sudac." U finalu je bilo puno neizvjesnije, a slavili su Urugvajci iako su do 57. minute meča bili u zaostatku.

Nama je ovo prvenstvo najpoznatije po simpatičnom dvodjelnom mitologiziranom uratku srpske kinematografije Montevideo. Vjerujem da su bravure Tirkea i Moše, kako na terenu, tako i u spavaćim sobama raznih dama, svima poznate. Scena u kojoj S. Trifunović prisiljava Bugare na odustanak od prvenstva mi je pak epska jer (zajedno sa pjevanjem Bože pravde na kraju) sažima mnogo toga glede srpske perspektive kada su ovi prostori u pitanju. Još da su zločesti Hrvati htjeli igrati...

[Interista]

WC 1930 URUGUAY

Tirke, Moša i Sergejev pištolj



POBJEDNIK: Urugvaj
FINALE: Urugvaj-Argentina 4:2
NAJBOLJI IGRAČ: Jose Nasazzi (Uru)
NAJBOLJI STRIJELAC: Guillermo Stabile (Arg)
NAJBOLJI VRATAR: Enrique Ballesteros (Uru)

1930. godine je začeto najveće svjetsko sportsko natjecanje poznato i kao SP u nogometu. Čast da ga prvi organizira je pripala Urugvaju kao pobjedniku OI u nogometu dvije godine ranije. Bilo je to jedno od 3 "prethistorijska prvenstva", a na njemu su sudjelovali svi koji su to željeli (jedino SP za koje nisu igrane kvalifikacije). Na kraju se na natjecanju našlo 13 reprezentacija - 9 američkih i 4 europske, što je odlična brojka ako znamo da Europljana ne bi uopće bilo da ih FIFA (uz pomoć urugvajske vlade) nije odlučila financijski potpomoći. Na prvenstvu je trebala sudjelovati i jedna afrička reprezentacija, ona egipatska, ali su nesretnici zakasnili na brod i tako propustili prvenstvo.

Što se tiče samog natjecanja, imali smo 4 skupine čiji su pobjednici išli u polufinale. Zanimljivo da su se sve utakmice odigrale u jednom gradu - Montevideu, na svega 3 stadiona, pri čemu je na onom najvećem Centenariju odigrano više od pola natjecanja, uključujući oba polufinala i finale. Prvi gol u povijesti natjecanja je postigao izvjesni Francuz Lucien Laurent, koji je taj trenutak opisao ovako: "Igrali smo protiv Meksika i sniježilo je, pošto je na južnoj polutki bila zima. Suigrač mi je nabacio loptu čiju sam putanju pozorno pratio i zahvatio je volejem desnom nogom. Svi smo bili sretni zbog gola, ali nitko se nije bacao po travi, jer nitko nije shvatio da smo upravo stvorili povijest. Samo sam se rukovao sa suigračima i nastavili smo s igrom. Nije bilo nikakve nagrade; svi smo bili amateri u to vrijeme." Polufinale su izborili Urugvaj, Argentina, SAD i Jugoslavija. Tamo nije bilo neke velike neizvjesnosti pošto su domaćini i Gauči svoje protivnike ispratili sa identičnih 6:1. Jugoslavija (preciznije Srbi) je pak već tada započela s tradicijom poznatom kao "oštetio nas sudac." U finalu je bilo puno neizvjesnije, a slavili su Urugvajci iako su do 57. minute meča bili u zaostatku.

Nama je ovo prvenstvo najpoznatije po simpatičnom dvodjelnom mitologiziranom uratku srpske kinematografije Montevideo. Vjerujem da su bravure Tirkea i Moše, kako na terenu, tako i u spavaćim sobama raznih dama, svima poznate. Scena u kojoj S. Trifunović prisiljava Bugare na odustanak od prvenstva mi je pak epska jer (zajedno sa pjevanjem Bože pravde na kraju) sažima mnogo toga glede srpske perspektive kada su ovi prostori u pitanju. Još da su zločesti Hrvati htjeli igrati...

[youtube][/youtube]
Ovdje ima kratak video o igracima koji su tada igrali za Jugoslaviju

[MaGiCa]

Polufinale su izborili Urugvaj, Argentina, SAD i Jugoslavija. Tamo nije bilo neke velike neizvjesnosti pošto su domaćini i Gauči svoje protivnike ispratili sa identičnih 6:1. Jugoslavija (preciznije Srbi) je pak već tada započela s tradicijom poznatom kao "oštetio nas sudac." U finalu je bilo puno neizvjesnije, a slavili su Urugvajci iako su do 57. minute meča bili u zaostatku.

Nama je ovo prvenstvo najpoznatije po simpatičnom dvodjelnom mitologiziranom uratku srpske kinematografije Montevideo. Vjerujem da su bravure Tirkea i Moše, kako na terenu, tako i u spavaćim sobama raznih dama, svima poznate. Scena u kojoj S. Trifunović prisiljava Bugare na odustanak od prvenstva mi je pak epska jer (zajedno sa pjevanjem Bože pravde na kraju) sažima mnogo toga glede srpske perspektive kada su ovi prostori u pitanju. Još da su zločesti Hrvati htjeli igrati...

Naravno da tebi, i slichnim botovima, srpska perspektiva jugoslovenskog pitanja deluje sazheto u jednom mediokritetsko-shundovskom kinematografskom delu D.Bjelogrlica. To je takav intelektualizam malog pravnika iz ZGa, koji s vremena na vreme menja nickove ovde, verovatno shto ga jako mrzi 1 srpski lobi.

Poenta tog prvenstva nije da li su se za njega igrale kvale ili ne, da li je Jugoslavija bila 3. ili 4., da li su ubacivanja lopte u igru/gol od strane pandura krshenja pravila ili ne, da li su Mosha i Tirke mitologizirani ili ne, da li su Srbi tj. Jugosloveni (ako cemo da budemo korektni prema istorijskim chinjenicama) pevali samo Bozhe pravde ili ne...vec da je tada zapocheta 1 pricha koja je rezultirala stvaranjem najvazhnijeg sportskog dogadjaja na ovoj planeti, pored LOI - koje imaju cca 30ak sportova na programu.

E, ali dok to jedan Blaszczykowski (ili kako vec) skapira...

[Puma]

Hagi i kompanija, SP 98.

[youtube][/youtube]

[Interista]

Meni se cini da je SP 1994 prekretnica modernog fudbala predvodjena Fair playom sva prvenstva do tada bila su nekako u kost dok je ovo donijelo "ljepotu" nogometa bez izuvanja iz kopacki

[Consigliere]

Meni se cini da je SP 1994 prekretnica modernog fudbala predvodjena Fair playom sva prvenstva do tada bila su nekako u kost dok je ovo donijelo "ljepotu" nogometa bez izuvanja iz kopacki

3 boda za pobjedu, golman nije vise mogao hvatati vracenu loptu u ruke... napravljene su neke stvari da se igra napravi atraktivnijom...

inace za temu... mogao bi i ja satima pisati ali nema se vremena...

[Sapuiza]

WC 1934 Italy

Party za Benita



POBJEDNIK: Italija
FINALE: Italija-Čehoslovačka 2:1 (pr)
NAJBOLJI IGRAČ: Giuseppe Meazza (Ita)
NAJBOLJI STRIJELAC: Oldrich Nejeldy (Csk)
NAJBOLJI VRATAR: Ricardo Zamora (Esp)

Ado je dobio OI, a Benny kao njegov sidekick "samo" tamo neko SP u nogometu (Putin je dobio i jedno i drugo, pa se ne usudim ni pomisliti kud bi to moglo voditi). Međutim, dok je Ado u Berlinu morao gledati kako "nižerasni" Jesse Owens šamara njegove ubermenše, Benny si je osigurao da mu ništa ne pokvari party. U tome su mu uvelike olakšali i branitelji naslova Urugvajci koji su odbili nastupiti na prvenstvu u znak protesta zbog nedolaska Europljana na SP održano u Urugvaju, te tako postali jedini u povijesti natjecanja koji nisu branili osvojenu titulu. No vratimo se Bennyju i njegovim zaslugama - prvo je ojačao reprezentaciju nekolicinom Argentinaca koji su 4 godine ranije bili srebreni u Montevideu, a zatim u toku natjecanja osigurao vjerovatno najveći sudački poguranac u povijesti SP-a. O tome nešto kasnije.

Sustav natjecanja je promijenjen u odnosu na prethodno prvenstvo i igralo se po knockout sistemu. Nastupilo je 16 reprezentacija, od čega 12 europskih. Igrale su se i kvalifikacije za samo prvenstvo, a u njima je morala sudjelovati i Italija kao domaćin. Zanimljivo je da je posljednja kvalifikacijska utakmica odigrana 3 dana uoči početka prvenstva, a SAD je pobijedivši Meksiko postao 16. sudionik završnice. Na samom natjecanju smo već nakon prve eliminacijske runde od SP dobili EP pošto su se u četvrtfinale plasirale samo europske reprezentacije. To je u jednu ruku i očekivano budući da su Brazil i Argentina (nastupili bez ijednog igrača iz srebrene momčadi iz 1930.) kao najjači neeuropski sudionici natjecanja na turnir došli sa šarenim sastavima i izmoreni iscrpljujućim putovanjem.

U četvrtfinalu počinje pravi show. Italija i Španjolska su odigrale prvi put u povijesti SP-a ponovljenu utakmicu, ali ta povijesna činjenica ostala je u sjeni zbivanja na samom terenu. Naime, neki švicarski kriminalac u sudačkoj odori je toliko bezobrazno favorizirao domaćine da mu je kasnije Švicarski nogometni savez zbog toga doživotno zabranio suđenje. Zanimljivo je da su Španjolci u ponovljenoj utakmici morali nastupiti bez nekoliko ozljeđenih igrača, uključujući i sjajnog vratara Ricarda Zamoru. Doduše, ni Španjolci nisu bili mekani pošto su Mariju Pizziolu slomili nogu i okončali reprezentativnu karijeru. U re-matchu Talijani su slavili sa 1:0 i izborili polufinale. Tamo su identičnim (talijanskim) rezultatom izbacili Austriju, a onda u finalu uz još jedan sudački show, ovog puta švedskog kriminalca, pobijedili Čehoslovačku i došli do svoje 1. titule. FIFA je retrospektivno (tada se ta nagrada nije dodjeljivala) najboljim igračem proglasila čiku čije ime nosi milanski stadion.

Dakle, bilo je to razdoblje u kojem su diktatori i zločinci koristili sport za promociju svoje izopačene ideologije, dok su nažalost sportaši bili sporedni akteri.

[Sapuiza]

WC 1938 France

Anschluss i Leonidas



POBJEDNIK: Italija
FINALE: Italija-Mađarska 4:2
NAJBOLJI IGRAČ: Leonidas (Bra)
NAJBOLJI STRIJELAC: Leonidas (Bra)
NAJBOLJI VRATAR: František Planička (Csk)

Zadnje predratno prvenstvo ponudilo je niz kontroverzi. Već kod samog biranja organizatora natjecanja došlo je do velikog europsko-američkog sukoba oko domaćinstva koji je rezultirao odlukom supersila Argentine i Urugvaja da bojkotiraju SP. Međutim, tu kraj mukama nije bio ni blizu. Englezi su tradicionalno nastavili ignorirati SP pod izlikom da "nitko nije dovoljno dobar i dostojan da igra s njima" ( ), Španjolska je morala odustati zbog građanskog rata, a vrhunac je bilo odustajanje tada sjajnih Austrijanaca koje je Hitler pripojio nacističkoj Njemačkoj. Upravo zbog izostanka Austrije prvenstvo je brojilo samo 15 sudionika, od čega čak 12 iz Europe, a čast ostatka svijeta su branili Brazil te egzotični Kuba (iskoristili masovno povlačenje američkih reprezentacija iz kvalifikacija koje su se na taj način solidarizirale sa Argentinom koja je trebala po nekom nepisanom redoslijedu dobiti domaćinstvo) i Indonezija (tada kao Nizozemska Istočna Indija). Zanimljivo je da je dio austrijskih reprezentativaca na prvenstvu ipak nastupio kao dio Njemačke, ali ne i njihov najbolji igrač Matthias Sindelar koji je odbio tu mogućnost.

Samo natjecanje je donijelo masu uzbuđenja. Opet se igralo po knockout sistemu, a već prva eliminacijska runda je donijela veliku dramu i 5 produžetaka. Pritom je pravi spektakl bio meč između Brazila i Poljske koji je završio pobjedom Carioca 6:5 nakon produžetaka (4:4 u reg. dijelu). U polufinalu se desila jedna od najvećih kontroverzi u povijesti SP-a. Naime, brazilski selektor je za meč sa Talijanima iz momčadi izostavio svog uvjerljivo najboljeg igrača i strijelca Leonidasa, a tek kasnije se ispostavilo da je to učinio zbog nespremnosti bijele, "rasno superiorne" Europe da prihvati tamnoputog Leonidasa kao najboljeg svjetskog nogometaša u tom trenutku. Navodno je i sam B.M. urgirao (blago rečeno) da se Leonidasu ne dopusti nastup u polufinalu. Finale je donijelo obračun branitelja naslova Talijana i mađarske Lake konjice. Talijani su slavili sa 4:2 i tako po drugi put uzastopno došli do titule svjetskog prvaka. I za tu se utakmicu vežu kontroverze, jer je mađarski vratar Antal Szabo kasnije izjavio kako su oni pustili Talijanima strahujući za njihove živote pošto su ovi uoči finala primili Mussolinijev telegram sa porukom "Pobijedite ili umrite."

Zbog WW2 prvenstvo se nije održavalo sve do 1950. godine. Potpredsjednik FIFA-e Talijan Ottorino Barassi čuvao je tokom tog vremena trofej namijenjen prvaku svijeta u kutiji za cipele ispod svoga kreveta s namjerom da spriječi njegovu otimačinu od stranih vojnika koji su prodrli u Italiju.

[Sapuiza]

WC 1950 Brasil

Suze Maracane



POBJEDNIK: Urugvaj
FINALE: Brazil-Urugvaj 1:2 (završna utakmica finalne skupine)
NAJBOLJI IGRAČ: Zizinho (Bra)
NAJBOLJI STRIJELAC: Ademir (Bra)
NAJBOLJI VRATAR: Roque Maspoli (Uru)

Nakon 12 godina pauze uzrokovane WW2, SP je konačno organizirano 1950. godine, i to tamo gdje se ta igra štuje i izvodi na jedan poseban način, kao nigdje drugdje. Govorim dakako o Brazilu. Riječ je o prvenstvu oko kojeg je bilo mnogo kontroverzi, te koje će vječno ostati upamćeno po svom završnom trenutku. Već sama ideja FIFA-e da što prije organizira SP naišla je na veliki otpor, pogotovo u ratom razorenoj Europi. Na kraju je organizacija natjecanja dodijeljena Brazilu koji je u biti bio i jedini kandidat. U kvalifikacijama nije bio dozvoljen nastup Njemačkoj i Japanu, dok je Italija, iako njihov ratni saveznik, dobila pravo na izravni plasman kao branitelj naslova.

Na završnom turniru je nastupilo 13 reprezentacija (7 američkih i 6 europskih) pošto su 3 koje su se kvalificirale odustale od natjecanja - Škotska jer je u svojoj kvalifikacijskoj skupini bila iza Engleske, Indija jer im FIFA nije dopustila da nastupaju bosi i Turska bez nekog zanimljivog razloga. Umjesto njih su pozvani Francuska i Portugal, ali su oni poziv odbili. Blizu odustajanja zbog financijskih problema su bili i branitelji naslova Talijani, ali su uz pomoć FIFA-e na kraju ipak otputovali u Brazil.

Format natjecanja je promijenjen u odnosu na prethodna dva prvenstva, te su momčadi bile podijeljene u skupine iz kojih su pobjednici ulazili u finalnu skupinu, tako da je to bilo jedino SP u povijesti u kojem nije igrana finalna utakmica (iako smo je na kraju u biti imali). Zbog problema sa odustajanjima gore navedenih reprezentacija jedini put u povijesti na SP-u smo imali skupinu sa samo 2 reprezentacije, te je Urugvaj sa laganih 8:0 kontra Bolivije ušao u finalnu skupinu bez ikakva napora. Uz njih tamo su se plasirali još Brazil, Španjolska i Švedska. Englezi su pak u svom debitantskom nastupu razočarali i ispali u skupini, iako su uoči prvenstva slovili kao jedni od većih favorita (poznato zar ne? ). U završnoj skupini Brazil je u prva dva susreta ponizio Šveđane i Španjolce sa ukupnih 13:2, te mu je u zadnjem kolu protiv Urugvajaca i bod bio dovoljan za titulu. Urugvajci su pak nakon spašenog boda protiv Španjolske, preokretom protiv Švedske u zadnjih 13 minuta došli u šansu za titulu, iako se tada samo činilo da su tek odgodili neizbježno brazilsko slavlje.

Završnu utakmicu prvenstva na Marakanu je došlo pogledati rekordnih 200.000 ljudi (službeno 199.954, ali neki izvori govore i o 215.000), svi uvjereni kako će slaviti prvu brazilsku titulu. I sve je jako dugo vodilo u tom pravcu. Iako su Urugvajci pružali snažan otpor, u 47. minuti se desilo neizbježno - Brazil je poveo. Ali Urugvajci se ne predaju. U 66. minuti sjajni Schiaffino izjednačava, a onda u 79. minuti Ghiggija zabija za potpuni preokret i šok na Maracani. Legenda kaže da je nakon zadnjeg sučeva zvižduka cijela Maracana plakala. Urugvajce to nije previše diralo - oni su slavili drugu titulu u drugom nastupu na SP. Urugvajce nije, ali je jednog klinca koji je tog dana odlučio osvojiti SP.

[Sapuiza]

WC 1954 Switzerland

Das Wunder von Bern



POBJEDNIK: Zap. Njemačka
FINALE: Zap. Njemačka-Mađarska 3:2
NAJBOLJI IGRAČ: Ferenc Puskas (Hun)
NAJBOLJI STRIJELAC: Sandor Kocsis (Hun)
NAJBOLJI VRATAR: Gyula Grosics (Hun)

Istog dana kad je Brazilu dodjeljeno SP 1950. godine, odlučeno je da će Švicarska biti organizator prvenstva 4 godine kasnije. Prvenstvo u Švicarskoj je ponudilo uzbudljiv nogomet sa prosjekom od 5.38 golova po meču (što ga čini najefikasnijim prvenstvom u povijesti), te veliku senzaciju na kraju. Samo natjecanje je postepeno počelo dobivati na značaju te je među onima koji su tada nešto značili u svijetu nogometa bio sve manji broj onih koji su ignorirali SP. Ovaj put to je bila samo snažna Argentina za koju se smatralo da je uz sjajne Mađare najjača svjetska reprezentacija. O porastu značaja SP-a kao natjecanja svjedoči i činjenica da je ovo bilo prvo prvenstvo koje je televizijski prenošeno.

Format natjecanja je po tradiciji mijenjan i za ovo prvenstvo. 16 sudionika je podjeljeno na po 8 nositelja i nenositelja koji su razmješteni u 4 skupine sa po 2 nositelja i nenositelja. Pritom je bilo predviđeno da nositelji i nenositelji u skupini međusobno ne igraju, tj. da svaka reprezentacija u skupini odigra po 2 utakmice. Iz svake skupine u četvrtfinale su prolazile dvije reprezentacije, a ako bi u skupini neke reprezentacije imale isto bodova igrale bi međusobni meč za prolazak. Bilo je ovo prvenstvo dominacije srednjoeuropske škole nogometa o čemu svjedoči i 5 četvrtfinalista (Mađarska, Zap. Njemačka, Švicarska, Jugoslavija i Austrija), dok su uljezi u tom društvu bili Englezi, Brazilci i Urugvajci. U četvrtfinalu ovog SP smo svjedočili najefikasnijoj utakmici u povijesti svih SP-a u kojoj je Austrija pobijedila domaćina sa 7:5. Polufinale je donijelo uzbudljivi obračun branitelja naslova Urugvajaca i programiranih budućih prvaka Mađara u kojem su Mađari poveli 2:0, Urugvajci pred kraj susreta izborili produžetak, ali više od toga nisu mogli pošto im je sjajni Kocsis presudio sa dva pogotka za konačnih 4:2. U drugom polufinalu suprotno svim očekivanjima Njemci su sa 6:1 isprašili favorizirane Austrijance i tako izborili svoje prvo finale SP-a.

Kao i 4 godine ranije, i ovaj put finale je ponudilo dramu sa neočekivanim ishodom. Mađari su već u skupini ponizili Njemce sa 8:3 (međutim, tu se često prešućuje činjenica da su Njemci u skupini Mađarima suprotstavili poprilično šareni sastav bez nekih bitnih igrača), te se sličan scenarij očekivao i u finalu. I sve je počelo u skladu s tim očekivanjima pošto su Mađari već nakon 8 minuta imali vodstvo od 2:0. Međutim, Njemci se brzo vraćaju i već u 18. minuti rezultat je 2:2. Nakon toga slijedi opsada njemačkog gola, ali nepreciznost mađarske navale i njemački vratar Turek su zaslužni što se rezultat nije mijenjao sve do 84. minute kada veliki Helmut Rahn zabija za prvu titulu Elfa u povijesti. Drama tu ne staje - u 87. minuti Puskas pogađa za Mađare, ali sudac poništava pogodak zbog zaleđa koje po mnogim svjedocima (uključujući i neke njemačke igrače) nije postojalo. Tako je velika mađarska generacija (čiji su najistaknutiji članovi bili sjajni vratar Grosics, po mnogima najbolji MC svih vremena Bozsik, te fantastična navala Hidegkuti-Kocsis-Puskas-Czibor) ostala bez titule za koju su bili predodređeni i uz Cruyffovu Nizozemsku iz 1974. danas se smatraju najboljom momčadi koja nije osvojila SP.

[geoxx]

Bravo, samo nastavi.