Sudar dobra i zla, još jedan evropsko-južnoamerički okršaj, nakon 2 takva u polufinalima, ovaj puta između starih poznanika kojima će ovo biti 3 finale. Prvi puta su se sastali u Meksiku '86, a dobila je Maradonina Argentina nakon gola Burruchage pred kraj tekme, drugi puta u Italiji četiri godine kasnije kada je Brehme pogodio penal za pobjedu i naslov Njemačke u jednom od najgorih finala ikada, nadajmo se da će ovo za par dana biti sličnije njihovom okršaju iz Mexico Citya
Argentinci na papiru raspolažu sa odličnom repkom, pogotovo u ofanzivnom dijelu, međutim to na terenu nije izgledalo tako dominantno kao što smo očekivali, dosta vremena su se mučili protiv ekipa koje ne raspolažu sa takvim napadačkim potencijalom i zahvaljujući individualnoj kvaliteti prije svega Messija su rješavali te mečeve u svoju korist, dok je izostao učinak njegovih saigrača iz napada. Odbrana je bila iznenađujuće bolji dio ekipe na ovom prvenstvu i Sabella je dobro odradio svoj posao u tom segmentu jer su na turniru zasad primili samo 3 gola, a u KO fazi Romero još nije savladan. U prvom duelu u grupi pred prepunom Maracanom su uspjeli savladati naše Zmajeve, iako nisu pružili neku blistavu partiju, i uz to su bili miljenici sreće kod autogola Kolašinca. U drugom duelu su imali čak i više problema protiv odličnog iranskog bunkera, koji su probili tek u zadnjim sekundama meča čarolijom Messia, iako su Iranci imali svoje šanse za kojima će sigurno žaliti. Tek u zadnjem duelu su pružili kvalitetniju igru i igrali pod manjim pritiskom negoli u prva 2 meča jer su već bili obezbijedili plasman dalje, tako da je Messi ponovo briljirao. U osmini finala su opet imali dosta problema sa Švicarcima, koji su zadnjih 20ak min igrali bunker, a onda u produžetku imali i ogromnu šasnu za izboriti penale, a prethodno je Di maria postigao zlata vrijedan gol. U narednom duelu u četvrtfinalu su savladali Belgijance i to puno lakše od očekivanog, opet je odbrana briljirala i odradila svoj dio posla besprijekorno, Belgijanci su u potpunosti bili zaustavljeni, kao i Holanđani u polufinalu uostalom, tako da se opet pokazalo da je odbrana Argentini donijela ovo finale, zajedno sa Romerom koji je pozitivno iznenadio svojim igrama.
Švabe, koji su neposredno prije početka prvenstva ostali bez svog možda i najboljeg igrača Reusa, su pokazali odličnu igru i opravdali status favorita ne samo u grupi G gdje su sa 7b došli do prvog mjesta, nego i na cijelom turniru. U prvom duelu su u Salvadoru pregazili Portugalce koji su bili jedno od najvećih razočarenja ovog prvenstva, i kojima je u tom meču Pepe napravio medvjeđu uslugu sa isključenjem, i tako olakšao Elfu posao, Müller je briljirao i sa hettrikom potopio Ronalda i družinu. U drugom duelu, u koji su ušli poprilično opušteno su pokazali da i oni imaju slabosti, u tom defanzivnom dijelu, i to su crne zvijezde iskoristile i uzele im bod, u jednoj od ljepotica ovog prvenstva, a Klose se izjednačio sa velikom Ronaldom. I u zadnjem duelu u grupi su lakše od očekivanog savladali Amere, koji su i sa tim porazom otišli dalje, u tekmi gdje je Tomica nastavio da rešeta. U osmini finala su ipak dosta teže od očekivanog savladali Vahine fanatične Alžirce koji su odigrali fantastičnu tekmu i poklekli tek u produžecima, golom Schürrlea koji se pokazao kao odličan džoker sa klupe, da bi u četvrtfinalu dosta lako savladali Francuze koji su u potpunosti bili zatvoreni od sjajne njemačke odbrane predvođene Hummelsom koji je odigrao možda i najbolju tekmu u dresu Elfa koju je krunisao i golom. U polufinalu smo bili svjedoci njihove moći i vidjeli smo rapsodiju u bijelom (znam da su igrali u crno-crvenoj varijanti
), u tekmi koju će pamtiti generacije, a Brazilci željeti što prije zaboraviti. Kod gauchosa jedino bi Di Maria mogao propustiti tekmu zbog problema sa povredama, dok Jogi s druge strane nema takvih problema.
Dakle ovo finale je njihov 20 meč ukupno, a gauchosi su nešto uspješniji sa 9 pobjeda, uz 5 remija, dok Elf ima 6 pobjeda, a zadnje dvije su bile 2006 u Njemačkoj nakon penala, te prije 4 god, kada su razbili gauchose i poslali ih kući, a gol razlika je 28:28.
Finale se igra na Maracani u Riu 13.07 sa početkom u 21h, a još nije poznato ko će dijeliti pravdu, na finalnoj listi se nalazi 15 imena, a po meni bi Irmatov trebao dobiti tu čast.
Legendarna Maracanã sigurno spada u TOP5 najkultnijih nogometnih stadiona svijeta. Toliko velikih priča je na njoj napisano, toliko će ih još biti, s obzirom da se na ovom stadionu igra i ovo veliko finale SP-a. Svjetlo dana je ugledala 1950. godine, što će reć da je bila sagrađena za potrebe prvog poslijeratnog mundijala. Govoreć o veličanstvenim pričama i legendama, najpoznatija vezana uz ovaj stadion datira upravo s tog natjecanja, kad je jedanaest hrabrih Urugvajaca s nožem u zubima pred rekordnim brojem gledatelja (200 tisuća!) izvojevalo najšokantniju pobjedu u povijesti finala, poznatiju kao Maracanazo.
Godinama kasnije je ovaj stadion služio kao domaćin gradskim klubovima - Vascu da Gami, Flamengu, Fluminenseu i Botafogu. Isto tako, često su organizirani megakoncerti, a između ostaloga gosti su bili Frank Sinatra (pjesma se spojila s nebom 27 puta, op. a.), Tina Turner i mnogi drugi velikani. Za potrebe ovog prvenstva su napravljene preinake ponajprije što se tiče komfora gledatelja, nove stolice, a stavljen je i novi krov, koji bi trebao pokriti gotovo 95% tribina, za razliku od starih verzija. Takav, ušminkan, je svoju premijeru imao na prošlogodišnjem Kupu Konfederacija, gdje je ugostio tri utakmice.
Što reći o Riu, drugi najveći grad u Brazilu, sa širim gradskim područjem dom za gotovo 12 milijuna duša, 24 milijuna očiju je mjesto radnje mnogim velikim djelima književne i filmske umjetnosti. Svi koji su gledali dramatične pucačine u Tropa de elite i teške životne sudbine u remek-djelu Cidade de Deus su teško mogli ostati ravnodušni pred monumentalnošću ovog grada. Golemi kip Isusa (koji je baj d vej jedno od sedam svjetskih čudesa novog doba) se poput pravog zaštitnika nadvija nad gradom te mu daje tu dodatnu notu impresivnosti. Sam grad (bos. Siječanjska rijeka) je nastao 1565. godine, kao jedna u nizu portugalskih luka na Atlantiku, a sve do nastanka Brasilije je bio glavni grad Brazila. Ekonomski gledajuć, govorimo o TOP30 svjetskom gradu po prihodima po glavi stanovnika, makar treba imati u vidu veliku neujednačenost između onih s natprosječnim do astronomskim primanjima u centru grada, te ispodprosječnim primanjima do siromaštva na rubnim dijelovima grada, zloglasnim favelama.
__________________________________________________________________________________________________
Ovaj meč prije polufinalnih duela nije bio u planu ni kod jedne ni kod druge ekipe, ali obzirom na rezultate, ipak će Brazilci imati više motiva da bar malo pokušaju vratiti poljuljano povjerenje nacije zbog pretrpljene duševne boli od neku noć. Holanđani s druge strane sigurno što prije žele isprati gorak okus poraza od gauchosa, u tekmi gdje su penali odlučili o putniku u finale, iako je njima vjerovatno u prvom planu, kao što i sam LVG reče povratak kući, a ne igranje ove utješne tekme.
Vjerovatno će i jedan i drugi selektor pokušati osvježiti ekipe i dati priliku nekim mlađim igračima, koji nisu dobijali priliku do sada, a kod Brazilaca se nakon suspenzije vraća kapiten Silva.
Ove dvije repke su odigrale 11 mečeva ukupno, a po 3 pobjede imaju i jedni i drugi, dok je 5 mečeva završeno remijem, uz gol razliku 15:15. Posljednji meč su odigrali prije 4 god, kada su oranje poslale Brazilce kući golovima Sneijdera, a treba spomenuti i četvrtfinale '94 i polufinale '98 kada su trijumfovali Brazilci.
Tekma se igra nacionalnom stadionu Mané Garrincha u Braziliji, 12.07 sa početkom u 22h, a pravdu će dijeliti Alžirac Djamel Haimoudi.
Stadion Nacional Mané Garrincha je izgrađen 1974. godine, a za potrebe ovog prvenstva je obnavljan tijekom prošle godine. Prvotni plan obnove stadiona je predviđao troškove od oko 300 milijuna dolara, ali je nešto premašen, pa su ti troškovi na kraju bili oko 900 milijuna. Vjeruje se da je do pogrešne procjene došlo jer se nije uračunalo troškove gradnje vila i vikendica lokalnih glavešina koji su se pri izradi poslovnog plana ugledali na nas
Novi Garrincha može ugostiti maksimalno 68009 gledatelja, a na njegovo ponovno otvaranje je bilo 15. juna prošle godine, na kojem je Brazil ugostio Japan u otvaranju Kupa Konfederacija te ga pobijedio 3-0.
Brasilia, glavni grad te omalene državice je čudo modernog doba. Pušten je u pogon 1960. godine, simbolizirajući parolu sa zastave, Ordem e progresso. Grad je poznat po arhitektonskim rješenjima daleko ispred svog vremena, među kojima se ističe zgrada brazilskog parlamenta koja one s malo perverznijom maštom podsjeća na nabrzinu skinut i izvrnut grudnjak.
Brasilia je grad koji ima najviši BDP u Brazilu, a istovremeno jednu od najnižih stopa kriminala. Razlog tome je upravo njegova novogradnja, u kojoj je strogi centar napravljen smišljeno, a vanjski dijelovi i satelitski gradovi u regiji su služili za smještaj radnika koji su ga gradili, kao i ostalih manje imućnih stanovnika. Po zadnjem popisu stanovništva (prošlogodišnjem, da budemo precizni), Brasilia broji oko 2,8 milijuna ljudi, sa širim područjem nešto preko 4.
Nemojte zamjeriti na čemu, nažalost ovo su posljednje 2 tekme ovog fantastičnog prvenstva kojima se opraštamo od ovog praznika fudbala, zato uživajmo do narednog druženja, i ofkors navijajmo da rekord padne (kao što je Miro oborio onaj Ronaldov), kako bi ovo prvenstvo postalo najefikasnije ikada
svejedno, naprijed ARGENTINA 
Nadam se da ce im elf utrpati petardu 
