Gostovanja kojih se sjećamo

Moderatori/ce: hilmo,insider,MortemHz

Orangina85
Postovi: 470
Pridružen/a: 27 dec 2016, 15:07
Kontakt:

PostPostao/la Orangina85 » 09 dec 2017, 07:58

Koliko se sjecam to za jug nije istina, ali ne mogu reci da nije bilo takvih kretenskih prijedloga :D u to vrijeme je vrijedila parola "jaki smo ko zemlja, fasiramo beton" pa je svasta padalo napamet :D

@Laznjak
svaka cast...dosta ovih stvari covjeku izblijedi pa si me bas bacio u nostalgiju neku

Avatar
zlo87
Postovi: 2319
Pridružen/a: 04 dec 2015, 21:14
Kontakt:

PostPostao/la zlo87 » 09 dec 2017, 10:28

Laznjak WroteColonIskreno, prvi put cujem. Usli smo im jednom u toku noci i poceli raditi "grafit" Horde zla na onom zidu. Uhvatila nas policija i cuvari i da nam ne pisu prijave tjeraju nas da prefarbamo sve. Sreca pa nismo daleko dosli sa pisanjem :D

@Orangina85, hvala vam, to sam pročitao na drugom forumu davno, možda sam shvatio bio u pogrešnom kontekstu. Čuo sam i za upadanja na Grbavicu, kod Šopinga, više puta, vidim samo si okvirno spomenuo, pa kad ti ne bude mrsko, ako može nešto više o tome, ako ima uopšte :D
Pjevam ti iz duše kad svi ostali šute, poklanjam ti vječnost, ne samo minute..

Orangina85
Postovi: 470
Pridružen/a: 27 dec 2016, 15:07
Kontakt:

PostPostao/la Orangina85 » 09 dec 2017, 10:42

Bilo je "shopinga" po sopingu u par navrata :D

Avatar
zlo87
Postovi: 2319
Pridružen/a: 04 dec 2015, 21:14
Kontakt:

PostPostao/la zlo87 » 09 dec 2017, 12:12

slika
Fojnica?
Pjevam ti iz duše kad svi ostali šute, poklanjam ti vječnost, ne samo minute..

Avatar
Laznjak
Postovi: 407
Pridružen/a: 23 okt 2017, 14:25
Kontakt:

PostPostao/la Laznjak » 09 dec 2017, 13:18

zlo87 WroteColonslika
Fojnica?

Jeste.
Mrzim zeljeznicar i male sise

Avatar
Laznjak
Postovi: 407
Pridružen/a: 23 okt 2017, 14:25
Kontakt:

PostPostao/la Laznjak » 09 dec 2017, 13:32

zlo87 WroteColon
Laznjak WroteColonIskreno, prvi put cujem. Usli smo im jednom u toku noci i poceli raditi "grafit" Horde zla na onom zidu. Uhvatila nas policija i cuvari i da nam ne pisu prijave tjeraju nas da prefarbamo sve. Sreca pa nismo daleko dosli sa pisanjem :D

@Orangina85, hvala vam, to sam pročitao na drugom forumu davno, možda sam shvatio bio u pogrešnom kontekstu. Čuo sam i za upadanja na Grbavicu, kod Šopinga, više puta, vidim samo si okvirno spomenuo, pa kad ti ne bude mrsko, ako može nešto više o tome, ako ima uopšte :D

Nema brate tu puno da se spomene. Mi upadamo, vise puta ne nadjemo nikoga, nekad bjeze, koliko se sjecam. Jednom dok smo sarali sablone Istina za Vedrana, jedne od nasih maldjih momaka presrece auto njihovih ljudi sa ograde, tada vodja navijaca. Uz par cuski otimaju sabalon Istina za Vedrana i deru ga uz psovku istog. Tako nam je bilo preneseno. Poslije smrti Admira Bijelaka najvece ljudine koji sam upoznao u svakom smislu ( ljudi to nije bio covjek, to je bio div ). Komsije pjevaju na nekom derneku pjesmu "sve vas je manje". Tu noc upadano na Grbavicu i oko stadiona pisemo sablone za Vedrana. Nalijece jedan od njihovih u mraku ne razaznajuci ko je ko i tu ga stize neko nabiti nogom. Tu noc pada jedna ekipa i dobija prijave. Nisu svi psovali, nase koji nisu vise zivi, ali sjecam se nakon jednog od obracuna u tramvaju nas dobija noz u vratl. I dok mu se bore ta zivot, kod komsija vlada veliko odusevljenje. Jedan od njihovih koji se najvise radivao takvom potezu, nije vise medju zivima. Stradao je od iste ruka koja je mogla ubiti naseg brata.

Dobijamo informaciju da je jedan nas izboden u ledja, opet u tramvaju. Nakon posjete istome na kumu, vracajuci se kuci, na Grbavici nailazimo na 5 njihovih i izlijecemo iz auta 5 na 3 je bilo, tu opet bjeze od bliskog susreta prema Skorpionu gdje su se okpuljali. Naravno povlacimo se i udaljavamo sa lica mjesta...
Bilo je puno upadanja, kojima sam prisustvovao i kojima nisam.Vjeruj mi da nema puno price. Upadali su i oni nama u parkusu 1 ili 2 puta, ali opet nista vrijedno pomena. I sam sam platio ubodnu ranu od istih, ali eto nije to ponos nikakav njih 15 nas 3 i opet oruzje, al eto. Znali su upadati njih 40-50 traze naseg 1. To je van svake pameti. Ja znam da je nasih 10-ak osjetilo njihov noz, a oni su jednom propucani i jednom ubodeni. Ne opravdavam to, to je najveca glupost navijackog svijeta kod nas, ali eto ONI su to poceli koristiti kako bi se zastitili od svakodnevnog maltretiranja. Cak su jednom organizovano isli na auto pijacu i kupovali nozeve :rol:

slika
Mrzim zeljeznicar i male sise

Avatar
zlo87
Postovi: 2319
Pridružen/a: 04 dec 2015, 21:14
Kontakt:

PostPostao/la zlo87 » 09 dec 2017, 14:02

Laznjak WroteColon
zlo87 WroteColon
Laznjak WroteColonIskreno, prvi put cujem. Usli smo im jednom u toku noci i poceli raditi "grafit" Horde zla na onom zidu. Uhvatila nas policija i cuvari i da nam ne pisu prijave tjeraju nas da prefarbamo sve. Sreca pa nismo daleko dosli sa pisanjem :D

@Orangina85, hvala vam, to sam pročitao na drugom forumu davno, možda sam shvatio bio u pogrešnom kontekstu. Čuo sam i za upadanja na Grbavicu, kod Šopinga, više puta, vidim samo si okvirno spomenuo, pa kad ti ne bude mrsko, ako može nešto više o tome, ako ima uopšte :D

Nema brate tu puno da se spomene. Mi upadamo, vise puta ne nadjemo nikoga, nekad bjeze, koliko se sjecam. Jednom dok smo sarali sablone Istina za Vedrana, jedne od nasih maldjih momaka presrece auto njihovih ljudi sa ograde, tada vodja navijaca. Uz par cuski otimaju sabalon Istina za Vedrana i deru ga uz psovku istog. Tako nam je bilo preneseno. Poslije smrti Admira Bijelaka najvece ljudine koji sam upoznao u svakom smislu ( ljudi to nije bio covjek, to je bio div ). Komsije pjevaju na nekom derneku pjesmu "sve vas je manje". Tu noc upadano na Grbavicu i oko stadiona pisemo sablone za Vedrana. Nalijece jedan od njihovih u mraku ne razaznajuci ko je ko i tu ga stize neko nabiti nogom. Tu noc pada jedna ekipa i dobija prijave. Nisu svi psovali, nase koji nisu vise zivi, ali sjecam se nakon jednog od obracuna u tramvaju nas dobija noz u vratl. I dok mu se bore ta zivot, kod komsija vlada veliko odusevljenje. Jedan od njihovih koji se najvise radivao takvom potezu, nije vise medju zivima. Stradao je od iste ruka koja je mogla ubiti naseg brata.

Dobijamo informaciju da je jedan nas izboden u ledja, opet u tramvaju. Nakon posjete istome na kumu, vracajuci se kuci, na Grbavici nailazimo na 5 njihovih i izlijecemo iz auta 5 na 3 je bilo, tu opet bjeze od bliskog susreta prema Skorpionu gdje su se okpuljali. Naravno povlacimo se i udaljavamo sa lica mjesta...
Bilo je puno upadanja, kojima sam prisustvovao i kojima nisam.Vjeruj mi da nema puno price. Upadali su i oni nama u parkusu 1 ili 2 puta, ali opet nista vrijedno pomena. I sam sam platio ubodnu ranu od istih, ali eto nije to ponos nikakav njih 15 nas 3 i opet oruzje, al eto. Znali su upadati njih 40-50 traze naseg 1. To je van svake pameti. Ja znam da je nasih 10-ak osjetilo njihov noz, a oni su jednom propucani i jednom ubodeni. Ne opravdavam to, to je najveca glupost navijackog svijeta kod nas, ali eto ONI su to poceli koristiti kako bi se zastitili od svakodnevnog maltretiranja. Cak su jednom organizovano isli na auto pijacu i kupovali nozeve :rol:

slika

Znam za te priče i znam na koga misliš. Nisam znao za te derneke, čuo sam priče da su psovali kosti mrtvog Vedrena i da je bio video na yt, ali je izbrisan brzo. Ima svakakvih pojedinaca, al oni su to vise radili iz nemoci, vecinu tih stvari.
Pjevam ti iz duše kad svi ostali šute, poklanjam ti vječnost, ne samo minute..

Avatar
Laznjak
Postovi: 407
Pridružen/a: 23 okt 2017, 14:25
Kontakt:

PostPostao/la Laznjak » 09 dec 2017, 14:13

Danas je to drugacije. Vidjeli su kako je gubiti drugove i koliko to boli. Od nas su uijvek imali podrsku, rekao sam ti da smo stali kad su se zaledili neko vrijeme. O smrtnim slucajveima nasih drugova cemo pisati u nekim od narednih textova koje imam u pripremi. Volio bih, ako neko ima neka iskustva sa gostovanja da to podjeli sa nama, svako gostovanje ima svoju pricu iz vise uglova. Mislim da ima puno meterijala sto se tice ex yu scene ili neka nasa europska gostovanja koja su uvijek puna razlicitih prica.
Mrzim zeljeznicar i male sise

Avatar
zlo87
Postovi: 2319
Pridružen/a: 04 dec 2015, 21:14
Kontakt:

PostPostao/la zlo87 » 10 dec 2017, 00:29

Laznjak WroteColonDanas je to drugacije. Vidjeli su kako je gubiti drugove i koliko to boli. Od nas su uijvek imali podrsku, rekao sam ti da smo stali kad su se zaledili neko vrijeme. O smrtnim slucajveima nasih drugova cemo pisati u nekim od narednih textova koje imam u pripremi. Volio bih, ako neko ima neka iskustva sa gostovanja da to podjeli sa nama, svako gostovanje ima svoju pricu iz vise uglova. Mislim da ima puno meterijala sto se tice ex yu scene ili neka nasa europska gostovanja koja su uvijek puna razlicitih prica.

Cekamo sa nestrpljenjem :D
Pjevam ti iz duše kad svi ostali šute, poklanjam ti vječnost, ne samo minute..

Avatar
Laznjak
Postovi: 407
Pridružen/a: 23 okt 2017, 14:25
Kontakt:

PostPostao/la Laznjak » 13 dec 2017, 15:01

Jedan stariji text o bordbi Hordi zla zapad sa agenturom.

Kao sto smo vam obecali, donosimo vam jedan duzi tekst o Hordama zla i stanju na sjevernoj tribini u posljednjih nekoliko godina. Uzivajte u tekstu o samoproglasenim vodjama, akcijama u kojim nisu ucestvovali i istini o pravim navijacima kojima sjeverna tribina pripada.

Pa da pocnemo...


Ako mislite da je sukob misljenja sa samoproglasenim vodjama nastao zbog plakata i nesuglasica oko stava prema nogometnom savezu, grdno se varate. Ovo sto se desava danas je kulminacija desavanja koja se vec godinama vuku, a sve je pocelo mnogo ranije i ima duboke korijene. Pocelo je kada je Sarajevo pruzalo katastrofalne partije i kada je sjever zjapio prazan sa samo nekolicinom entuzijazista. Navijanje se moglo cuti samo na derbiju, a i te predstave nisu bile ni na pribliznom nivou kakav mogu i znaju da pruze Horde zla. Povlacenjem Dzineta iz aktivnog navijackog zivota oznacio je kraj jedne ere i ako je tako mozemo nazvati klinicku smrt sjevera. Opet ovi momci koji se spominju nisu dali da sjever definitivno izdahne. Napravile su se neke navijacke akcije koje su definitivno najavile pocetak novog vremena. Clanak u Oslobodjenju je kap koja je prelila casu i sada sa ove takce povratka nema. Ono sto se neko prije bojao, ili zbog mira u kuci nije htio da objavi, bice objavljeno i objasnjeno nadugo i nasiroko. Prica je namjenjena svima onima koje interesuje i koji zele da saznaju sta se sve desavalo vezano za Horde zla u periodu od neke 2000 godine do danas.

Pa da krenemo redom...

Iako je prica pocela od gubitka titule 1998, moze se reci da strmoglavi pad Hordi zla krece od sezone 1999/2000 kada se nismo plasirali u finale play off-a. Moze se reci da je posljednje izdanje Hordi koje je bilo na nasem nivou bilo na derbiju protiv Zeljeznicara 2000 godine kada smo pobjedili sa 4:1. Vec slijedece sezone sa burnim previranjima u klubu i katastrofalnim rezultatima naseg kluba, kao i stalnim protestima publika i jedna generacija navijaca sa sjevera jednostavno nestaje. Cijelu slijedecu sezonu obiljezila je pozorisna atmosfera na Kosevu i neodlazak skoro ni na jedno gostovanje, osim na polufinale kupa u Zenicu sto se pokazalo kao prekretnica. Sjever je zjapio prazan, a samo oni najvjerniji su se okupljali na njemu i cekali neko bolje vrijeme. Navijanja nije bilo. S obzirom da smo izgubili finale prethodne godine od gradskog rivala, ove godine smo ga jednostavno morali osvojiti, jer je klub bio pred raspadom.

Prva akcija koju su odradile mlade snage bila je koreografija na Grbavici. Prateci svjetske navijacke trendove i svjesni da od danasnjeg sjevera nece biti nista ako se sami ne potrude oko toga, a svjesni da se u stariju generaciju koja nije pokazivala zainteresovanost za ovakave poduhvate, ne mogu pouzdati odlucuju da stvar uzmu u svoje ruke. Kroz samu akciju sklapaju se nova poznanstva i krug ljudi koji ucestvuju u ovom za nas tada velikom zalogaju se prosiruje. Jedan dio ove grupe ulazi «na foru» u krug stadiona Grbavica i mjeri sjevernu i istocnu tribinu da bi koreografija bila sto preciznija.

Materijal za koreografiju (najlon) je narucen je i placen sopstvenim sredstvima. Znaci, nije bilo kucanja na razna vrata i molbi za pomoc. Veliku zaslugu za finansiranje ove akcije, kao i nekih koje cemo opisati kasnije nose i ljudi iz dijaspore bez kojih ovo sve nebi uspjelo. Glavni dio posla je odradjen na parkingu ispred Zetre. Tu prvi put dolazi do malo masovnijeg okupljanja mladjih navijaca koji mjerili i rezali najlone pripremajuci koreografiju za derbi. Jednostavno ti momci nisu mogli vise podnijeti bruku i mirno gledati stanje u kojem su se nalazile Horde, a oni od kojih se ocekivalo da nesto naprave nisu radili nista. Koreografija na Grbavici je potpuno uspjela! Bila je to prva pobjeda nove generacije navijaca, jer se napravila koreografija na gostujucem terenu i to protiv gradskog rivala, koji do tada nije imao ni pokusaja koreografije kako kod kuce, tako i na strani. Komentar «vodje» na ovo je bio da je to ruglo i da bi baloni koje je on htio ispali puno bolje.

Slijedeca prava akcija koja je zahtijevala puno vise vremena, organizacije i novca bila je nabavka 100 baklji za finale kupa 2002 godine protiv Zeljeznicara na Kosevu. Vec tada je postojalo nekih 30ak ljudi koji nisu stedili ni vrijeme ni novac da to sve uspije. Uz kontakte ostvarene preko sporne web stranice dio novca za nabavku rekvizita skupljen je od navijaca iz dijaspore, dok je manji dio skupljen od navijaca iz Sarajeva u granicama njihovih mogucnosti. Prvi gaf sadasnjeg «vodje» desio se upravo na toj utakmici prilikom podjele tih baklji. Vec tada smo pokusali da saradjujemo na najbolji moguci nacin i obavjestili smo sve o akciji i zajedno dogovorili unosenje pirotehnike na stadion. Posto su radi lakseg unosenja baklje bile povezane ljepljivom trakom u manje snopove od po 7 komada, vrlo brzo su razgrabljene, a zatim su prodavane po sjeveru od strane svima nama poznatih likova, ali sada ih necemo imenovati, to je davno proslo vrijeme. Nije zapaljeno vise od 60 – 70 komada na sjeveru (baklje koje su gorile na istoku su nabavljene od strane drugih ljudi tj starijih navijaca sa istoka i zapada). Gdje su zavrsile ostale baklje sa sjevera prepustamo masti na volju. Hvala Bogu to sada nije ni bitno, mi smo svoj cilj ostvarili i prva prava akcija je uspjela u potpunosti.

Slijedeca akcija koja se moze nazvati akcijom bila je kupovina baklji za gostovanje u Bihacu (1:5). Te baklje su opet finansirane sopstvenim sredstvima. Ovo oko finansiranja treba posebno naglasiti, jer se vrlo cesto u pricama provlaci kako se velike pare uzimaju, pa da razjasnimo odakle pare i dolaze. Bilo bi lijepo kada bi on objasnio gdje se nalaze pare uzete od raznih privatnika uzeto za razne navijacke nikad odradjene akcije, ali da ne bude da se prica bez argumenata doci cemo do svake tacke posebno kad za to dodje vrijeme.

Poslije letargije u koju je upao sjever tj Horde zla, pojavio se tracak nade da ce sve krenuti na bolje. Sarajevo je dobilo novu upravu, a medju navijacima se pokrenulo nesto sto je izgledalo kao novi pocetak. Nazalost, ispostavilo se potpuno suprotno. Naime radi se o formiranju i pravnoj registraciji Udruzenja navijaca FK Sarajevo pod nazivom «Horde Zla i Pitari», cije je konacno osnivanje dovedeno do samog kraja pocetkom drugog dijela sezone 2001/2002. Prvi korak tog udruzenja (na opste odobrovanje svih navijaca) bio je organizovanje navijackih autobusa za gostovanje u Posusju. Sve je islo po planu, prvi put su naplacivane karte za prevoz nekoliko dana ranije za koje su se dobijale priznanice pomocu kojih se ulazilo u autobus. Udruzenje je dobilo svoju kancelariju u prostorijama FK Sarajevo. Medjutim, u Posusju dolazi do nereda o kojima necemo sada pisati detalje, sve je davno ispricano. Uprava kluba na celu sa Predragom Pasicem optuzila je navijace Sarajeva da su izazvali incident i pozvao da se organizatori kazne. Javna je tajna da su bile spremne krivicne prijave protiv uprave udruzenja i zvanicno formiranje se stopira. Dzine je razocaran postupkom uprave kluba i neuspjelog bojkota na slijedecoj utakmici protiv Orasja, na televiziji Hayat javno objavio svoje povlacenje.

U vrijeme kada je pocela prica o udruzenju, pocela je i prica o tome kako se na ovoj stranici obrcu ogromne svote novca, kako ljudi koji je odrzavaju zive od nje i slicne nebuloze. Naravno, od strane ljudi koji vode ovu stranicu ponudjena je saradnja ali saradnja jednostavno nije prihvacena. Vec tada smo poceli dobivati licne prijetnje, kao i one tipa "ja cu vama razlupati taj internet" od naseg vodje. Na jednom sastanku u Klubu gdje su bili prisutni ljudi iz tadasnjeg vodstva Udruzenja kao i Predrag Pasic, na nasu ponudu da Udruzenje kontrolise shop na stranici (koji nije ni postojao a oni su mislili da donosi ogromne svote novca), kao i da svako saopstenje Udruzenja automatski izlazi na stranici, nas "vodja" je poceo verbalno da prijeti i zamalo tada nije doslo do fizickog obracuna, a u narednim danima prijetnje nisu prestajale. I tada se desilo Posusje...

Osnovni razlog zasto stranicu nismo htjeli prepustiti "vodji" je sto bi onda izgubili i posljednju adresu na kojoj se moze reci istina, a takodjer i taj sto vodja ovu stranicu uopste ne gleda kao sredstvo za promociju grupe, nego samo kao fabriku para jer je ubjedjen da se na ovoj stranici obrcu ogromne pare sto je naravno jedna velika nebuloza koja se jedino moze porediti sa njegovom cuvenom prijetnjom zvanom "razbit cu vam internet"...

Zvanicno povlacenje Dzineta je bio kljucni detalj u cijeloj prici, jer dolazi do toga da se tako shvaceno «upraznjeno mjesto vodje» mora popuniti. Mai je pretpostavio da je on prvi slijedeci koji zasluzuje tu poziciju. Nakon Dzinetovog povlacenja dolazi do katastrofalnih izdanja Hordi zla i njihovog totalnog degradiranja, da ne kazemo dovodjenja na jedan provincijski nivo. Kao vodje Hordi zla isticu se Arif Dzaferagic – Brko i Ahmed Pitic – Mai. Svi se sjecamo raznih saopstenja fantomskog Fan Cluba Horde Zla i Pitari, kako su tada ta saopstenja potpisivali, ciji sadrzaj je mnoge navijace bacao u ocaj i tjerao da se hvataju za glavu. Bili smo svjedoci totalne anarhije i medijskog prepucavanja preko nekih saopstenja ciji su potpisnici bili Bog zna koji ljudi (neka su bila potpisana imenom i prezimenom - Arif Dzaferagic).

Dakle, prica sa udruzenjem je nazalost definitivno propala, a Dzinetu su raja bukvalno zabila noz u ledja kada je proglasio bojkot slijedecu utakmicu protiv Orasja, a na Kosevu se pojavilo duplo vise gledalaca u odnosu na prosjek koje je te sezone Sarajevo imalo. Mladja raja koja su u Dzinetu vidjela idola su ovo vecinom ispostovali i prenos slusali na radiju. Kada je postalo jasno da od bojkota nema nista i da se Dzine definitivno povlaci, bilo je jasno da se nesto mora uraditi. Bojkot nije bio rjesenje, a za povratak na sjever je jos bilo rano. Slijedecu domacu utakmicu protiv Leotara pravi se nova zastava Pitari Bagdad sa slikom beduina (povod, situacija u Iraku) i dosta raje odlazi na istok. Leotar se te sezone borio za titulu i privukao je ogromnu paznju. Na istoku poslije gola palimo 5 baklji i pokazujemo da desavanja u Posusju nisu oznacila nas kraj, vec naprotiv da nesto mislimo uraditi po tom pitanju.
Priblizavao se derbi na Kosevu, a poznavajuci situaciju znali smo da nemamo nista. Spremao nam se i navijacki i igracki poraz. Ipak, skupljaju se pare i kupuje materijal za pravljenje zastava na 2 koplja (tal: stenardo). Opet jedan svjetski trend koji do tada nije bio uveden na nasim tribinama. Na sjeveru se pojavilo oko 30ak ovih zastava koje je mladja raja po raznim stanovima i prostorijama radila svojim rukama.

U medjuvremenu desava se tragedija koja je pogodila sve iskrene navijace Sarajeva, ali i ljude koji sa navijanjem nemaju nikakve veze. Djecak po imenu Ismir Pintol tragicno je preminuo nakon dugog i nazalost bezuspjesnog lijecenja od leukemije. Ono sto je specificno za njega je velika ljubav prema bordo boji. Sve sto je zelio i sto ga je uveseljavalo u njegovim posljednjim trenutcima zivota bilo je posjeta igraca i ponekog navijaca Sarajeva, koji su mu na poklon donijeli poneki rekvizit. Djecak je preminuo u svojoj 14oj godini zivota bukvalno sa salom Sarajeva u rukama... Momci koji su vodili sajt zajedno sa mladjom rajom sa sjevera odlucuju da se upuste u jos jedan veliki poduhvat koji je zaista bilo tesko izvesti bez pomoci mnogih ljudi, ukljucujuci dijasporu i neke ljude iz javnog zivota. Odlucujemo da pokrenemo trofej Ismir Pintol, nazvan po tragicno preminulom djecaku, a da dobitnik trofeja bude najborbeniji igrac po izboru navijaca. Prva dodjela trofeja zakazana je za zadnje kolo prvenstva koje se igralo na Kosevu protiv Jedinstva iz Bihaca. Od prikupljenih sredstava kupljeno je 14 baklji, i uradjen trofej od bakra sa imenom djecaka, godinom i imenom osvajaca, kao i veliki transparent sa porukom za Ismira. Prvi trofej je osvojio Nadarevic, iako to sada nije bitno. Pripreme za dodjelu su tekle polako. Nabavljeno je platno za transparent, a slova su mjerena i rezana u jednom stanu na prostoru 2x2 metra velikom. Svako slovo je rukom izrezano i zaljepljeno na platno, a poslije toga je tako uradjen transparent na kojem je pisalo «Kosevo ce pamtiti tvoje ime – Ismire» odnesen na sivanje. Sve je ovo opisano zbog toga sto je iz ljubomornih usta potekla prica da su za izradu ovog transparenta uzete pare u iznosu izmedju 2 i 3 hiljade maraka, sve u zavisnosti ko je prepricavao. Trofej je organizovan besprijekorno. Na pocetku utakmice sestra rahmetli Ismira je dodjelila trofej, a u trenutku dodjele na sjeveru je u liniji upaljeno 14 baklji koje su simbolicno predstavljale godine djecaka. Na sredini sjevera je stajao pomenuti transparent. Simbolicnu nagradu za najboljeg strijelca sezone dobio je i Emir Obuca. Na kraju utakmice desilo se ulijetanje u teren, kada je «vodja» tukao neke navijace otimajuci im dresove koje su uspjeli da dobiju od igraca, a nakon toga ih prodavao.

Totalni krah sjevera desio se na utakmici protiv Sartida iz Smedereva kada prepuni sjever nije uopste navijao. Dzineta nije bilo. Tek na trenutke se cula pokoja pjesma, ali kada se uzme u obzir sportska i ona druga strana vaznosti te utakmice, vidjelo se da se dalje ne moze.

Prava revolucija pocinje krajem 2003 i pocetkom 2004 godine, mladja raja počinju da prate RK i KK Bosnu u maloj dvorani Skenderije gdje se pravi atmosfera kakva dugo nije vidjena na utakmicama tih klubova i na tim utakmicama dodatno se upoznajemo i širi se krug onih koji hoce da promjene stvari. Ali, svaki pokusaj organizovanja bilo cega bio je predmet «poziva na raport», a na drugoj strani nikakvih akcija nije bilo. Izgleda da je nekoga bilo strah jakog sjevera. Na tajnim sastancima (koji su bukvalno bili tajni) se dogovaralo sta da se radi na proljece. Bio je kraj polusezone, jasno je bilo da ce se Horde zla ugasiti ako se ovako nastavi. Zvanican stav «vodja» je bio da se na gostovanja u RS ne ide zbog straha od cetnickog pokreta i mnogih drugih imaginarnih razloga. Mi takva opravdanja nismo prihvatali i krenulo se u konkretnu akciju. Uzimajuci u obzir da se u jesenjoj polusezoni otislo samo jednom na gostovanje, onda znate sta je ovo znacilo. Organizovan je autobus i tajno pripremljen put u Trebinje bez ikakve najave MUP-u, upravi kluba, ili famoznim «vodjama». U Trebinju se pojavljuje nesto vise od 50 navijaca i uz pjesme, bubanj i podrsku nas klub je uspio povesti 0:1, a tekma je prekinuta pred kraj poluvremena zbog velikog nevremena. Igraci su bili iznenadjeni nasim prisustvom i po velikom pljusku su dosli da pozdrave navijace koji su se niotkud pojavili.
Toplo prepurucujemo tekst koji mozete naci na slijedecem linku, jer se tu nalaze komentari i izvjestaji navijaca koji su putovali u Trebinje. Sve je dokumentovano, a prica je bitna jer oznacava prekretnicu u svim buducim desavanjima vezanim za Horde zla. Pricu mozete naci ovdje:
http://forum.hordezla.org/index.php?showtopic=3389, a nakon toga nastavite sa citanjem ovog teksta.

U toku same utakmice i nakon utakmice dobijamo masu telefonskih poziva i prave prijetnje od «vodja» da ako nas prebiju u Trebinju da ce oni prebiti nas, cak je od Senada Ramljaka krenula prica da nam je gostovanje platio Hamo Granov u cilju pravljenja nereda u Trebinju i smjene Faruka Hadzibegica. Ovo je bila notorna laz i podmetanje! Autobus je placen, kao i ulaz na stadion iz naseg dzepa i ovo je nakon udruzenja prvi put u poslijeratnoj istoriji da se prevoz na gostovanje placao. Nekim ljudima ovo jednostavno nije islo u glavu, jer su navikli da imaju placen aranzman kada god bi htjeli da gledaju Sarajevo u gostima. Zbog toga je ovo gostovanje i izazvalo razne vrste komentara kako od nasih navijaca tako i od uprave kluba koja je ponukana informacijama koje je dobijala od raznih poltrona i lazova, a poucena iskustvom da se tim navijacima mora sve placati, dala saopstenje za javnost tj. Faruk Hadzibegic je dao saopstenje u kojem se navodi da su navijaci iz Trebinja placenici i da je gostovanje trebalo biti usmjereno protiv njih. Na ovakvu izjavu usljedila je nasa burna rekacija i hitan demant koji mozete procitati ovdje:
http://www.hordezla.org/index.php?optio ... 4&Itemid=2

Nakon ovog saopstenja Faruk Hadzibegic se javno izvinuo navijacima koji su bili u Trebinju u novinama i na televiziji.

Slijedece gostovanje je bilo u Travniku. Poslije Trebinja se vidjelo da mladji navijaci uzimaju stvari u svoje ruke sto se nije svidjelo samoproglasenim vodjama. Mai se ukljucuje u to, ali opet simbolicno. Jedan od mladjih navijaca koji je organizovao put za Trebinje, ponovo organizuje autobuse za Travnik misleci da ce saradnja ici normalnim tokom, medjutim desava se suprotno. 2 autobusa za Travnik su bila placena, ali Mai i Ramljak naplacuju put u jednom autobusu i to pravdaju time da su obezbjedjena sredstva samo za jedan autobus.

Slijedece gostovanje je bilo Orasje, koje izgleda nije bilo toliko atraktivno za «vodje». Gostovanje ponovo organizuje mladja raja, koja zbog daljine puta nije mogla da plati cijeli autobus, ali se opet naslo raspolozenih u autobusu da podmire ostatak troskova puta da bi ipak otisli na gostovanje i da raja koja su naumila ici na utakmicu stvarno tamo stignu.

Nakon toga slijedi nam domaca utakmica protiv Rudara(Ugljevik), rivala koji bi prije na Kosevo doveo koju hiljadu gledalaca, koji bi se dosadjivali cijelu utakmicu bez navijanja. Ipak, mladja raja pokazuje u kojem pravcu zele da guraju sjever, na utakmicu se donosi 40-tak najlonskih zastava, bubnjevi i navija se cijelu utakmicu.

Sa promjenom uprave KK Bosna doslo je do promjene i na tribinama. Ista ova ekipa Hordi zla pocinje uporedo sa fudbalom da prati nastupe kosarkasa u maloj dvorani. Blizio se kraj sezone i postajalo je sve izvjesnije da ce Bosna izboriti ucesce u GY ligi i da ima ogromne sanse za sampionsku titulu. Kako se u to vrijeme KK Bosna vracala na staze stare slave, u ligi 6 odlucili su da igraju u velikoj dvorani, naravno raja koja su pratila Bosnu i u maloj nastavljau to isto i u velikoj gdje se prave nezaboravne navijacke predstave protiv Leotara, Borca i Sirokog Brijega. Vodje nisu prisustvovale tim utakmicama, vjerovatno im je to bilo ispod casti da prate utakmice u maloj dvorani protiv tako beznacajnih timova. Podrsku koju smo davali ovim timovima u maloj dvorani su prepoznali ljudi iz uprave KK i RK Bosna, te nam izdaju clanske kartice pomocu kojih ulazimo besplatno na utakmice ovih klubova.
Kada je Bosna svojim dobrim igrama uspjela da privuce masu i kada je presla u veliku dvoranu, pojavljuju se i nase «vodje». Posto su sa upravom Bosne ostvareni odlicni odnosi, ljudi iz uprave nam nude da plate koreografiju za derbi, stim da se jedan dio materijala ostavi i za utakmicu protiv Sirokog Brijega koja je na programu bila dan poslije.Ljudi iz KK Bosne su Senadu Ramljaku i Ahmetu Piticu dali 1000 KM ( hiljadu konvertibilnih maraka ) ali su dvojica navijaca kada su dosli po pare kod Ramljaka dobili kovertu u kojoj se nalazilo samo 600 KM (sest stotina konvertibilnih maraka), a Ramljak je molio da se donese racun od 1000KM. Po njegovim rijecima 400KM je uzeo Ahmet Pitic "za baklje". Nikakve baklje nisu paljene na tom derbiju.
Dio krivice za sadasnje stanje na tribinama kada igra KK Bosna snose i ljudi iz uprave koji su se potpuno okrenuli saradnji sa svima poznatim «pretplatnicima na nagradne igre koje se odrzavaju na poluvremenu». Na pocetku sezone ukidaju se clanske kartice koje smo imali i uvode se tzv "navijacke" karte koje se prodaju po nizoj cijeni. Treba li spomenuti da su rijetki oni koji su dobili te navijacke karte? Svi navijaci koji su dolazi ranije uprkos svemu, nastavili su dolaziti na utakmice Bosne uz placanje pune cijene za kartu. To nama naravno nikad nije predstavljalo problem, mada su se nadali da ce nas se rijesti ukidanjem clanskih karata. Prije nekoliko dana Mai je na radiju Kalman izjavio da svaku utakmicu dobije 20 besplatnih karata za utakmice KK Bosna. Ako je ovo istina voljeli bi znati kome, kada i da li je ikada nekome od navijaca dao besplatnu kartu? Jedine karte koje je posjedovao on, ili neko od njegove pratnje su bile na prodaju. Neke cak i po 2-3 puta vecoj cijeni, a svi dobro znamo sta to znaci.Preprodaja karata i slobodno mozemo reci seljacki repertoar navijackih pjesama je ono sto je otjeralo i posljednjeg pravog navijaca sa kosarke. Kad kazemo otjeralo, onda mislimo na to da navijaci ne stoje u kopu i pjevaju nego su razbacani sirom dvorane, ili nikako ne dolaze na utakmice. Rezultat plodne saradnje sa "vodjom" se vidio na finalnoj utakmici play off-a protiv Sirokog kada je dvorana zajedno sa navijacima izgledala smjesno. Lijepo bi bilo pogledati snimke sa proslogodisnjih utakmice, pocetka GY lige i uporediti sa cirkusom koji sada imamo priliku da gledamo. Nasa saradnja tj ucesce u bilo kakvim razgovorima sa upravom KK Bosna je prestala onoga trenutka kada su se pojavile "vodje". Mi nismo dio te price. No dobro, preskocili smo jedan duzi vremenski period da bi docarali atmosferu u dvoranskim sportovima, a u nastavku cemo se opet vratiti na fudbal.

Pocetkom protekle sezone u Klubu su se desila velika previranja, dosla je nova uprva a novaca za pojacanja nije bilo, samim tim ekipa je bila slaba i tavorila je na dnu tabele.
U prvom kolu desili su se veliki neredi u Mostaru gdje smo gostovali, u prvim redovima uopste nije bio "vodja" nego njegov brat a "vodja" je ulazak svog brata medju protivnicke navijace propratio komentarom sa sigurne udaljenosti "joj ubise mi brata" bez ikakve namjere da pomogne svom bratu. Toliko o kukavicluku.
Doslo je na red gostovanje u Banovicima koje opet u pozadini krije jednu mahalsku pricu lansiranu od «vodje» i njegove prikolice Ramljaka. Nakon sto je klub pao na najnize grane nakon rata, na gostovanju u Banovicima mladja raja sa Dobrinje organizuje koreografiju i na toj utakmici. Koreografija je ispljuvana i prosuta je prica o uzimanju para na racun koreografije. Kako su zamislili da su pare uzete ostaje enigma vjerovatno i njima.
Na utakmici nakon te, protiv Posusja na Kosevu, sjever(predvodjen mladjom rajom) nosi ekipu do pobjede i stvara posebnu atmosferu na stadionu. Nije smetalo ni to sto smo poslije utakmice u Banovicima bili prikovani na 16to mjesto prvenstvene tabele i sto je klub dozivio pravi nokaut izgubivsi tamo 3:0. Umjesto salve zvizduka kako je to bio obicaj ova utakmica ce od strane svih navijaca ostati upamcena po gromoglasnom navijanju kada se uz sjever digao citav istok i zadnjih nekoliko minuta utakmice docekao na nogama uz gromoglasno navijanje. «Vodje» na ovoj utakmici nije bilo, tj nije ga bilo na sjeveru. Vjerovatno je predvodio Horde preko mobitela, ovo je ipak 21 vijek.
Tada se desava gostovanje u Zepcu za koje jedan sarajevski ugostitelj daje 500 KM (pet stotina konvertibilnih maraka) za organizovanje autobusa Maiju i Ramljaku, kao sto svi znamo buseva nije bilo a mladja raja dolazi u Zepce kako zna i umije ali dolazi i navija za svoj Klub. Treba napomenuti da je Ramljak nazvao jednog navijaca i rekao mu da oni zele da naplate autobus, ali ne zele da taj ugostitelj zna za to. Taj navijac je odgovorio da ne zeli da se petlja u to i porucio mu da se ne pravi budala, jer je dobio pare pred najmanje 20 ljudi. Autobus nije naplacen jer ga nije ni bilo. Gdje je nestalo 500KM ne zna se ni dan danas (ime ugostitelja i ovog navijaca su poznati autoru teksta, bice objavljeni ukoliko se to bude trazilo od nas).

Tada dolazimo do derbija, za koji opet vodje nista ne spremaju tako da stvari u ruke opet uzimaju mladja raja i uz veliku finansijsku pomoc ljudi sa ovog foruma pravi se 80-tak bar zastava u kupuju koplja za iste, sve se radilo 2-3 dana pred derbi po stanovima a sve je naravno radila mladja raja koja je bez prestanka spremala zastave do kasno u noc a onda ih nosila snajderu na sivanje, dakle, uz veliki trud i ljubav mladje generacija nasa tribina je na toj utakmici licila na tribine u Italiji, a takodjer je mladja raja svojom unutrasnjom organizacijom kupila i 20-tak baklji koje su navijaci licno placali svako za sebe i koje se zapaljene na sjeveru ( jedna od slika sa tog derbija je iskoristena u Oslobodjenju uz tekst naseg vodje koji kao sto se vidi nije imao veze sa onim sto je prikazano na toj slici).

Posto su sve sanse u prvenstvu izgubljene ( u to vrijeme smo se borili za opstanak ), jedina sansa za neki sportski uspjeh nam je ostao Kup. Mladji navijaci, njih 20-tak, usprkos radnom danu i visokoj cijeni puta odlaze u Orasje, navijaju i pale baklje i daju podrsku svom timu koji pobjedjuje i tako ostaje u trci za kup. Komentar vodje na ovu utakmicu je bio «sta cete gore ionako je namjesteno», to sve govori o ovom «navijacu»...

Nakon kraja te polusezone, mladja raja odlucuju da se jos vise organizuju i pomak nabolje se vidi vec na pocetku te polusezone, na prvoj utakmici protiv Zrinjskog gdje raja s marindvora prave bakljadu sa bakljama u liniji sto od jedne tipicne utakmice nase lige cini svojevrsni spektakl.
Jos jace i bolje i odlucnije se krece u buducim utakmicama, protiv Celika se uz finansijsku pomoc raje sa foruma pravi dimnijada sa crvenim dimom, sto je prvi put da Hz rade nesto takvo, sve to je bilo propraceno odlicnom atmosferom i navijanjem na sjeveru, dio ti baklji je zapaljen i u Lukavici na polufinalu Kupa BiH.

Sjajna atmosfera se nastavlja i na domacoj utakmici protiv Slavije, a svoj vrhunac nas vodja dostize kada je ostao u Sarajevu da vodi navijanje u Skenderiji dok je nas Klub igrao u Travniku, raja koja je bila u Travniku je osvjetlala obraz Hz-a, a koliko je «vodja» stvarno vodja dovoljno govori cinjenica gdje je on bio u vrijeme poznatih desavanja u Travniku. I, kao slag na tortu, na sastanku sa Munibom Usanovicem i predstavnikom manijaka nas «vodja» se hvalio kako se valjutao niz brdo u Travniku, kao sto rekosmo, da nije zalosno bilo bi smijesno.

Stvaranje sjajne atmosfere na domacim utakmicam i lagano vracanje sjevera na staze stare slave se nastavilo i dalje, utakmice protiv Zepca, Buducnosti, Borca bi prije bile uspavljujuce za sve ljude na stadionu, ali sada su se stvari promjenile, donose se zastave, bubnjevi, a protiv Borca iz BL je bila sjajna atmosfera sa zastavama, koreografijom protiv MUP-a ( poslije je nas vodja na konto ove koreogrfaije uzeo oko 300 KM a prica mu je bila da je on to organizovao «zasto sto su njega drotovi istukli na derbiju» ). Koliki je napredak ostvaren za ovo kratko najbolje pokazuju slike sa utakmica protiv istih protivnika od ove i od proslo sezone.

Kraj sezone nam je donio finale kupa na Kosevu. Iz Sirokog smo donijeli odlican rezultat, smjesio nam se novi trofej i izlazak na evropsku scenu. Sve je ovo naravno trebalo navijacki ispratiti na visokom nivou i uspjesno zakljuciti sezonu. Pripreme su pocele jos davno prije, jer smo vjerovali da cemo biti u finalu. Horde zla iz Njemacke preuzimaju odgovornost za pirotehniku na sebe i pomocu sopstvenih sredstava obezbjedjuju blic baklje, vulkane i jos nesto sto smo cuvali za evropske utakmice kojih nazalost nece biti slijedece sezone, ali bice drugih utakmica. Ne mozemo da ne spomenemo da smo prvi u ex-yu, a vjerovatno i na Balkanu provalili fazon sa ovom vrstom baklji na tribinama i efektima koje prave. Zapamtite, baklje su besplatno podijeljene navijacima koji to zasluzuju, a mi iz Sarajeva nismo dali nijedne konvertibilne marke za kupovinu istih.
Koreografju su odradili navijaci sa marindvora uz pomoc sredstava koja smo opet na nas nacin skupili bas preko kontakta sa ove stranice. Dio novca su dala raja iz telecoma, a dio smo skupili izmedju sebe (neki su s foruma neki nisu). Imamo sve podatke o donatorima i rashodima, tako da ni to nije problem dati na uvid na mjestima gdje to bude trebalo. Bitno je istaci da nijedna marka nije skupljena od privatnika i ljudi sumnjivog morala, tj novac se nije skupljao linijom koju «vodja» koristi i na to smo ponosni. Troskovi koreografije su ugrubo bili:

- najlon za izradu grba 100 KM
- najlon za parolu 20 KM
- najlon za «maramice» oko koreografije i druga parola 50 + 20 KM
- ljepilo i letci koji su dijeljeni prije utakmice 30 KM

Ukupno je utroseno 220 KM za koreografiju. Za pirotehniku nam nije trebao novac. Toliko je kostao cijeli dekor koji ste vidjeli u finalu. Zasto je ovo napisano? Zato sto nas zanima na sta su potrosene pare koje su uzete iz kluba za izradu koreografije i pare koje su skupljene od drugih ljudi sa istom namjenom? Sve ovo gore su organizovali i finansirali navijaci bez znanja i ucesca "vodje", pa se svi pitamo gdje su nestale pare koje je on skupio? Odgovor neka posalje na adresu "Oslobodjenja" posto na oficijelnoj stranici navijaca Fudbalkog Kluba Sarajevo - Horde Zla ima dozivotni ban.

Doslo je vrijeme da zakljucimo ovu pricu bar njen oficijelni dio. Nadamo se da smo vam u kratkim crtama uspjeli dati uvid u stanje koje vlada na nasoj tribini i ko je zapravo ko na istoj. Moramo napomenuti da cijele sezone ovih, kako vodja kaze, "50 narkomana, divljaka i huligana" (a ima nas puno vise) putuje o sopstvenom trosku i snalazi se na sve moguce nacine da dodje do stadiona na kojem igra Sarajevo. Imamo dosta primjera kada su navijaci dolazili autostopom cak i do Orasja. Velika vecina ovih gostovanja, osim kada nije bilo organizovanih autobusa, a znamo koliko je puta to bilo ove sezone, su prosla bez naseg "vodje". Vrlo cesto su bile vaznije utakmice KK Bosna i ucesce u nagradnim igrama u Skenderiji nego odlazak na gostovanje sa FK Sarajevo (Travnik, Modrica op.a.).

Ne mozemo da ne spomenemo razne opstrukcije koje smo imali od strane "vodje" i pozive na raport odredjenih navijaca kao na primjer uoci utakmice protiv Celika na Kosevu, kada je svima razglasio da se sastajemo sa Manijacima i dogovaramo njihov dolazak na sjever, kao i to da spremamo neke nacionalisticke parole zbog kojih ce kazniti klub i neizbjezno pitanje «koga ste pitali da pisete ikakve parole i sta to vi organizujete». Naravno, nista od svega navedenog nije bilo istina, osim da smo nabavili veliku kolicinu pirotehike (dimne i baklje), da smo pripremili 2 navijacke parole i da smo spremali sjajnu atmosferu za utakmicu. Sutradan na utakmici se sve moglo vidjeti kao i to da je jedna grupica navijaca Zeljeznicara u pratnji naseg «vodje» dosla na sjever i smjestila se zajedno sa njim u cosak sjevera skroz do zapadne tribine. Ovdje se pokazala prava istina o svim desavanjima dan prije. Uspjeli smo saznati da su Ahmed Pitic – Mai i Senad Ramljak sjedili u jednoj sarajevskoj kafani za predstavnikom Manijaka i dogovorili njihov dolazak na sjever. Nikoga za ovo nisu pitali, a njihovo prozivanje je bilo samo provjeravanje kakvu ce reakciju kod navijaca izazvati njihov potez koji je svima izgledao nemoguc. Ni dan danas nam nije jasan razlog zbog kojeg je doveo navijace drugog tima i to gradskog rivala na sjever. Onaj koji poziva na fer i korektno navijanje doveo je jednu obicnu prvenstvenu utakmicu na rub incidenta, kada su samo djelici sekunde odlucili o tome da ne izbije tuca na sjeveru izmedju nas i navijaca Zeljeznicara, kao i izmedju nas i naseg samoproglasenog «vodje» i njegovih istomisljenika, jer je ocigledno ovaj potez doveo do velikog nezadovljstva u nasim redovima i jos jednom pokazuje samovolju i dvolicnost tog covjeka koji svim silama zeli da bude priznat kao «vodja». To zadovoljstvo mu Horde zla nikad nece pruziti. Da je taj dan izbila tuca izmedju navijaca na sjeveru ko zna kakve bi posljedice sve to imalo, jer bi doslo do veliko razjedinjavanja, nebi se znalo ni ko pije ni ko placa. Mozda je to i bio cilj?

Uzurpacijom svih medija od strane "vodja" i predstavljanjem u ime svih navijaca, pravi navijaci su izgubili medijski prostor i tu na scenu stupa nasa web stranica preko koje informisemo javnost i navijace o nasim aktivnostima. Vremenom je to postao veliki problem za vodju, pa su pocele da se izmisljaju price o uzimanju velikih para i doslo je do pokusaja preuzimanja stranice na razne nacine,
ukljucujuci i fizicke prijetnje nekolicini ljudi koji uredjuju stranicu. Ipak, stranica se odrzala i ostala u rukama onih koji su je i pokrenuli tj pravim Hordama zla sa sjevera.
Sada je vec evidentno da na sjeveru postoje dvije struje navijaca i to ona koju predvode Mai i Ramljak, a ciji je jedini cilj medijsko eksponiranje, samopromocija i usput profitiranje na racun navijacke grupe Horde zla sa kojom oni ocigledno nemaju nikakve veze. Iz svega navedenog u ovom tekstu se vidi da je njihov uticaj na bilo kakva pozitivna desavanja na tribini odavno nestao i da ne postoje apsolutno nikakva veza izmedju navijacke grupe za cije vodje se oni predstavljaju i njih samih.

Duzni smo i da kazemo nekoliko rijeci o "navijacima sa interneta" kako nas "vodja" preko svojih prijatelja iz novina predstavlja:
Web stranica na kojoj se trenutno nalazite i citate ovaj tekst nije sama sebi svrha. Ova stranica sluzi promociji navijacke grupe Horde Zla i na njoj radi vrlo mali broj ljudi, od kojih se njih nekoliko aktivno nalazi na sjeveru. Stranica nije pokretac akcija, nego je stranica sredstvo preko kojeg smo uspjeli da uvezemo navijace iz drugih gradova i stvorimo ljudima pravu sliku o svim desavanjima na stadionu i oko njega. Iskoristili smo potencijal koji je za nase "vodje" naucna fantastika i obezbjedili sebi nacin da normalno funkcionisemo, kao i to da ljudi mogu doci do prave informacije u pravo vrijeme. Zamislite na sta bi sve ovo licilo da se nalazi u rukama "vodje"?
Sta sada nakon svega? Nista. Mi kao navijaci smo ponosni na posao koji smo uradili u proteklih nesto vise od godinu dana, a rezultati su itekako primjetni. Dovoljno je procitati izjave igraca koji su na kraju sezone rekli da su ove sezone u odnosu na posljednjih nekoliko godina imali najbolju podrsku i da su odusevljeni entuzijazmom i slikom koju pokazuje sjever.
Ovo nije zasluga samo jednog, dvojice ili 5 ljudi, ovo je zasluga jedne nove generacije navijaca, nove generacije Hordi zla koji su odlucili da nastave tamo gdje su stali njihovi prethodnici, koji zele da vrate sjeveru i navijacima Sarajeva onaj imidz i mjesto u navijackom svijetu koje im pripada.
I sad nakon svega dolazimo do toga da neko sebi daje za pravo da tih 50 i vise ljudi naziva huliganima, divljacima i narkomanima. Samo ovi navijaci znaju kakav su posao napravili i kroz sta su sve prosli. Ostajemo na sjeveru, navijacemo svim srcem, raditi kao sto smo radili dosad i na ovaj nacin se oficijelno potpuno ogradjujemo od ove dvojice samoproglasenih vodja. Sa prijetnjama koje vise prilice sitnim kriminalcima umjesto navijacima koje dobijaju clanovi Hordi zla cemo se nositi na svoj nacin. U stvarnom zivotu to ce ostati samo prijetnje, jer u stvarnom zivotu smo mi Horde zla, a ko su oni ostavljamo vama da prosudite.

HORDE ZLA SARAJEVO - U INAT SVIMA!

slika
Mrzim zeljeznicar i male sise

Avatar
sarajevo46
Postovi: 1048
Pridružen/a: 26 jul 2015, 13:48
Kontakt:

PostPostao/la sarajevo46 » 15 dec 2017, 22:21

Ovaj dan je bio fin. Okupljanje na Koševu, na naplatnim kućicama zastoj napravili koliko je auta bilo. Korteo kroz Zenicu i njihova fol dobacivanja. Ulaz 1000 ljudi na jedan mali ulaz. Izlaz za stadiona pola sata nakon utakmice.


Avatar
Zagor
Postovi: 4228
Pridružen/a: 27 jul 2008, 14:03
Kontakt:

PostPostao/la Zagor » 16 dec 2017, 00:39

Preporučujem svim Hordama da pročitaju zadnje dvije stranice, isto tako i konama to toplo preporučujem. Jedino ovaj zadnji dio im ne bih preporučio jer je kod njih sve "bajno i krasno" pa nece shvatiti sta se desavalo hahahaha
"Dobar dan, mi smo FK Sarajevo, izvolite se branit"

"OOOooOOO Šta se desilo, pa te ludo volim Saraj"vo
AAAaaaAAA Niko nikada neće znati šta se dešava""""

kompleks zvani *Sarajevo*

Avatar
sarajevo46
Postovi: 1048
Pridružen/a: 26 jul 2015, 13:48
Kontakt:

PostPostao/la sarajevo46 » 17 dec 2017, 21:51

Gostovanje u Vitezu je isto bilo za pamcenje. Obojili smo bukvalno onaj dio grada u BORDO. Nema gdje nas nije bilo po Vitezu taj dan, a oko stadiona oni kafici svi puni bili nigdje mjesta. Onaj korteo onda kroz mahalu, pa ulaz na stadion, baloni, zastave, pjesma i pobjeda. Jedno od boljih gostovanja na BH sceni.

Avatar
Laznjak
Postovi: 407
Pridružen/a: 23 okt 2017, 14:25
Kontakt:

PostPostao/la Laznjak » 18 dec 2017, 01:26

Horde zla zapad, priča koja se neće ponoviti

Izlazak sa utakmice protiv Zrinjskog i odluka o bojktu organizovanog odlaska na stadion značila je kraj svih aktivnosti vezanih za stadion.
Ipak, najvažnije od svega, ekipa koja je pokrenula stvari sa mrtve tačke ostala je na okupu. Iako više nije bilo navijanja na sjeveru Koševa, druženja su nastavljena i jezgro grupe koja je odlučila vratiti Horde zla na zasluženo mjesto nastavilo je kovati planove o povratku na mjesto gdje je oduvijek i pripadala.
Svjesni činjenice da u takvim okolnostima 20-ak ljudi ne može učiniti mnogo toga, cilj je bio proširiti ideju među navijačima koji su iz nekih svojih razloga ostali na sjeveru, a nisu se slagali sa tadašnjim vodstvom grupe.
Ekipa koja je izašla sa sjevera na utakmici sa Zrinjskim okupljala se na zapadnoj tribini. Na utakmice se odlazilo „opušteno“, bez obilježja, s ciljem da se grupa održi na okupu, a takoreći usput, pokušavali su pronaći način da se vrate na sjever.
Kako je vrijeme prolazilo, sve više navijača sa sjevera shvatalo je šta se tamo dešava i sa kakvim ljudima imaju posla i polako su počeli da napuštaju svetu tribinu i priključuju se opoziciji koja je svakim danom bila sve brojnija i jača. U međuvremenu je na sjeveru formirano nekoliko podgrupa koje su činili mlađi momci, ali koji još uvijek nisu željeli izaći sa tribine, već su samo otežavali stvari, jer su ih agenti koristili u svoju korist kako bi pokazali da se na sjeveru radi i navija te da imaju podršku novih naraštaja, dok su „opoziciju“ optuživali za sve loše što se dešavalo.
Razočaranje ekipe zbog bojkota i nedostatak utakmica na svojoj koži najbolje su osjetili protivnički navijači koji su redovno izvlačili deblji kraj u sukobima oko Koševa. Ništa bolje nisu prolazili ni gradski rivali, koji su svako malo morali ljubiti sveti sarajevski asfalt.
Tokom zimske pauze u sezoni 2006./2007., nakon brojnih sastanka, pregovora i dogovora, donesena je odluka da se grupa mora vratiti navijanju na ovaj ili onaj način.
Kako je bilo jasno da ne postoji dovoljno snage za povratkom na sjever, odlučeno je da s navijanjem počne na zapadnoj tribini, između ulaza do sjevera. U međuvremenu je izvršeno jako lobiranje među momcima na sjeveru pa se nekoliko čitavih podgrupa odlučilo priključiti pokretu otpora.
Kako niko nije mogao predvidjeti reakciju agenata, a vladala je i određena doza nepovjerenja prema momcima koji su se tek priključili priči borbe za ideale, skovan je plan da se na prvu utakmicu proljetne polusezone na Koševu protiv Žepča krene bez obilježja, a da na utakmici neće biti navijanja, već će biti okačen samo mali trans Horde zla. Ako stvari budu dobro funkcionisale na trećoj utakmici bi krenuli s pjesmom. I tako i bi.
Prva utakmica te polusezone bila je sa Žepčem, koje je tada još uvijek igralo u Premijer ligi. Na utakmicu je krenulo između 50 i 70 navijača. Pjesma se pjevala do stadiona, ali je na tribini vladao muk. Nervoza je bila velika, ali je bilo jasno da će priča izaći na dobro i da će se na trećoj utakmici skupiti još više ljudi te da će se krenuti s navijanjem. Sve je prošlo bez incidenata i uz radoznale poglede taktičara sa zapada. Pojavljivanjem na zapadu opozicija je dobila na desetina pristaša, pa je grupa na narednoj utakmici bila znatno veća.
Ostao je još treći, posljednji i najvažniji test. Naredna utakmica bila je protiv Slavije u Kupu BiH 11. aprila 2007. godine. Korteo je prošao gradom, a na trbini je između dva ulaza okačen veliki bijeli transparent Horde zla. Nakon toliko vremena i borbe, opozicija se sa stilom vratila na stadion i počela s navijanjem. Iako su svi ostali na stadionu bili zbunjeni onim što vide, to nikoga nije omelo da navija iz petnih žila i ostavi srce, grlo i dlanove na stadionu.
Bio je to početak priče o pokretu Horde zla zapad, koji se i danas pamti i prepričava zbog nevjerovatnog drugarstva koje je tada vladalo među momcima na tribini koji su navijali iskreno i srcem sa željom da se jednog dana vrata na mjesto koje je bilo udaljeno svega 50-ak metara od njih.
Mrzim zeljeznicar i male sise

Avatar
Laznjak
Postovi: 407
Pridružen/a: 23 okt 2017, 14:25
Kontakt:

PostPostao/la Laznjak » 18 dec 2017, 01:34

UVOD

Navijačka grupa Horde zla je prije ratova na Balkanu bila veoma respektabilna i snažna grupa koja je bila jedna od pet vodećih grupa u ex-yu. Rat je imao veliki uticaj na daljnje djelovanje grupe, jer je veliki broj vodećih ljudi izgubio živote, neki su napustili zemlju, a drugi su se okrenuli drugim stvarima. Pod uticajem raznih životnih okolnosti (droga, problemi sa zakonom), nove poslijeratne generacije su se udaljile od tribine, što je otvorilo prostor određenoj grupi ljudi koji su prije bili marginalci, da ostvare kontrolu nad grupom i to počinju iskorištavati kako bi ostvarili vlastitu materijalnu korist. Njihova navijčka svijest je bila na tom nivou da je jedina aktivnost bila pojavljivanje na utakmici subotom. Svaki pokušaj organizovanja navijačke aktivnosti poput organizacije gostovanja, bakljada i slično, koristili bi za sticanje novca. Treba naglasiti da je ta grupa ljudi bila u bliskim odnosima sa upravom FK Sarajevo. Od njih su dobijali novac za transparente, zastave, gostovanja i baklje, a pojedinci su bili čak i na platnom spisku FK Sarajevo. Nakon perioda stalne stagnacije i propadanja grupe, ona je skoro prestala da postoji krajem 90-tih i početkom novog milenija. Osim utakmica sa gradskim rivalom i rijetkih evropskih nastupa našeg Kluba, grupa nije imala konstantnost u svojim izdanjima i nije funkcionisala u skladu sa imenom i renomeom kakav je grupa imala.

NOVA GENERACIJA

Već 2001. i 2002. godine jedna manja grupa mlađih navijača iskorištava postojeći vakum na tribini, te samostalno organizuje i sprovodi u djelo određene aktivnosti u skladu sa tada aktuelnim navijačkim trendovima i idejama.Nakon tih pionirskih pokušaja ova grupa se postepeno širi i odlučuje da još aktivnije radi na tribini. Organizuju se sastanci na kojima se dogovara da se ovakvo stanje u grupi mora promjeniti, a prvi rezultat toga je potpuno samostalno i samofinansirano gostovanje u RS-u (srpski entitet u BiH), dio države od kojeg su „samoprozvane vodje“ zazirale, jer oni nisu bili istinski navijači koji su pratili svoj klub bez obzira gdje igra. Tada počinju i prve prijetnje, a svojim uticajem protiv nas okreću i Upravu Kluba koja nas optužuje da smo ustvari mi plaćenici nekih ljudi iz prethodnih uprava, a mi smo samo bili mladi samosvjesni navijači koji su htjeli koja će funkcionisati na zdravim osnovama i nezavisno od bilo čijeg uticaja. Početkom 2004. g. Ova grupa se organizuje još ozbiljnije, a unutar nje se formiraju i prve podgrupe koje će postati novi izvor nesporazuma sa „plaćenicima“ koji su smatrali da se time uništava ime Horde zla (kakav apsurd). I pored svih silnih podmetanja i pritisaka ova progresivna generacija uspjeva da radi i djeluje u okviru mogućnosti i okolnosti u kojima se nalazila. Iako je ovaj period obilježilo konstantno verbalno sukobljavanje, pritisci i sl, do fizičkog sukoba nije došlo, jer njihov cilj nije bio da nas otjeraju, jer su naš rad podmetali kao svoj, te tako dobijali naknadu od Uprave. Naše nezadovoljsto ovakvom situacijom kulminiralo je na utakmici finala Kupa BiH 2005. godine kad smo optuženi da smo novac za koreografiju dobili od političkih vlasti, a pokušali su uraditi sve da to spriječe. Uprkos svemu, koreografija je dignuta, a tribina je izgledala sjajno. Na pauzi između dvije sezone dešava se direktni povod za otvoreni sukob između ove dvije frakcije. Naime, mi se suprotsavljamo čelnicima NSBiH koji nije omogućio izlaz našeg Kluba u Kup UEFA (neizdavanje licence), te se po gradu lijepe plakati protiv njih. Ovo izaziva negodovanje „vođa“, koji su bili plaćeni od sekretara NSBiH da to opovrgnu kao stav Hordi zla. Oni daju proglas u novine u kojima nas nazivaju narkomanima, huliganima i slično. Ovo je bio povod da se suprotstavimo „vođama“, te da javno kažemo da se ne slažemo s njihovim postupcima.

SUKOB

Prva utakmica nove sezone donosi i prvi fizički obračun. Ovaj sukob je pripreman dugo vremena od strane „vođa“. Mi smo predstavljani kao prijetnja svim ostalim navijačima Sarajeva, da smo plaćenici, da hoćemo da otjeramo sve starije i prijeratne navijače i slično. Utakmica se igrala u sarajevskom predgrađu, a na utakmicu se polazilo iz dijela grada u kojem su oni imali uticaj. To su iskoristili da ovaj sukob predstave kao sukob nas i ljudi iz tog kvarta (najveći kvart u Sarajevu). Pored toga su u ovo uvukli i ljude koji nisu bili iz navijačke priče, odnosno lokalne kriminalce. I pored svega, pojavljujemo se kako bi pokazali da stojimo iza naših ideala. Dolazi do kraćeg neravnopravnog sukoba i mi ne odlazimo na utakmicu. Nakon ovoga bilo je jasno da bilo kakvog kompromisa nema, te nekoliko desetina navijača donosi tešku odluku o napuštanju matične tribine.

BOJKOT

Nakon napuštanja tribine, svoje djelovanje svodimo na aktivnosti na ulici, braneći tako svoj grad i dajući do znanja ostalim grupama da smo još uvijek živi. Prilikom sukoba sa navijačima Zrinjskog (Ultras Mostar) u kojem su oni poniženi i natjerani u bijeg, dešava se stvar koja je nepojmljiva bilo kojem pravom navijaču. „Vođe“, nakon poziva policije na njihove privatne telefone, cinkaju trojicu momaka koji su učestovali u tuču nakon čega su oni uhapšeni u svojim domovima. Ovaj događaj možda i najbolje pokazuje sa kakvom vrstom ljudi smo mi imali posla. Period bojkota je iskorišten i za širenje naše ideje među ostalim navijačima, te za pridobijanje podrške novonastalih podgrupa sa matične tribine. Mlađi navijači koji su u tom periodu bili na Sjeveru su bili indoktrinirani i na strani „vođa“, pa je morao proći jedan vremenski period dok nismo dobili i njihovu podršku. Nakon što su i oni počeli doživljavati slične stvari kao i mi, odlučuju da se priključe našoj borbi i napuštaju sjevernu tribinu. Na zimskoj pauzi u sezoni 06/07 dogovara se ponovno aktiviranje grupe, jer ovakvo stanje nije odgovaralo nikome. Početkom proljetne polusezone organizovan je kop na zapadnoj tribini stadiona. Ovakva odluka je većini izgledala čudno, a „vođe“ su ovo shvatile kao još jedan udar na njihov status neprikosnovenih vođa. Iako je ova tribina bila tradicionalno simpatizerska, sa nje odjekuje navijačka pjesma, a kop se povećava iz utakmice u utakmicu. Zbog odlaska i ostatka navijača sa sjevera, ta tribina je ponovo prestala ličiti na navijačku. Ponovo se vraćaju staroj praksi pojavljivanja samo na derbijima i evropskim utakmicama. Na jednoj od evropskih utakmica, policija na napada što je bio još jedan pokušaj Uprave i „vođa“ da nas ugase. Na toj utakmici je dignuta koreografija uz parolu „Vidimo se u Limburgu“ (Limburg je pokrajina iz koje je FK Genk, naš naredni protivnik u Ligi Šampiona), što u našem žargonu znači i „Ne vidimo se nikad“, što je aludiralo na njihovu nesposobnost da organizuju odlazak u Belgiju. Nakon jednog sitnog sukoba na našoj tribini, policija nas odvaja od ostatka publike, te nas ostavljaju same na stadionu kako ne bi imali svjedoke za ono što je uslijedilo. Nakon kraja utakmice policija nas brutalno napada bez ikakvog povoda, prilikom čega je povrijeđeno više desetina naših momaka. Ni ovo nas nije pokolebalo, pa na gostovanje u Genk odlazi jedan autobus i nekoliko privatnih auta. Cijeli dan provodimo na gradskom trgu, a na stadionu pružamo sjajnu predstavu. Treba svakako napomenuti da smo prethodne godine spriječeni da odemo na gostovanje u Bukurešt, jer je uprava kluba na nagovor „vođa“ poslala dopis u ambasadu Rumunije u kojem smo označeni kao problematična skupina koja želi da pravi probleme, nakon čega su nam odbijeni zahtjevi za vize.

BASEL

Po završetku prošle sezone, kad su uvidjeli da nas ne mogu pokolebati pokušali su da organizuju pregovore i obećali su da će se povući i nama prepustiti tribinu. Pod utiscima tih obećanja desila se greška na utakmici sa Baselom i mi smo odlučili da nakon toga nema smisla za daljnjim postojanjem kopa na zapadu, pa zamrzavamo sve aktivnosti, jer smo mislili da je to jedini način da sačuvamo našu čast i poštovanje koje smo stekli tokom naše borbe.

NOVA SEZONA

Posljednja sezona protekla je bez aktivnog navijanja, uz pojavljivanje na zapadu bez pjesme i obilježja. Takva situacija se zadržala sve do derbija sa gradskim rivalom. Na toj utakmici na sjevernoj tribini došlo je do sukoba između „vođa“ i nekih navijača koji nisu htjeli da se pridruže njihovom navijanju. „Vođe“ doslovno skaču po glavama tih momaka što nas je izrevoltiralo, pa veliki broj naših momaka kreće prema sjevernoj tribini kako bi to zaustavilo. Policija spriječava sukob, a simptomatično je to da je policija ušla i napravila kordon na zapadu, dok je nijemo posmatrala ono što se dešavalo na sjeveru. Nakon toga nas agenti pozivaju na sukob. Poslije utakmice, grupa od 200-njak naših momaka se upućuje prema restoranu u blizini stadiona u kojem su sjedile „vođe“. Na platou ispred restorana nas oni dočekuju i nakon kraćeg prepiranja dolazi do sukoba u kojem su „vođe“ potučene i natjerane u bijeg u restoran u kojem se zaključavaju. Nakon par minuta, policija sa autima ulijeće u masu, te se sukob završava.

POVRATAK NA SJEVER

Poslije tog događaja odlučeno je da je vrijeme da se vratimo na našu matičnu tribinu koju smo napustili prije skoro tri godine. Na sljedećoj domaćoj utakmici se trijumfalno vraćamo na Sjever i potpuno preuzimamo kontrolu na tribinom. Na taj način je završena naša borba koja je trajala skoro pune tri godine i koja je značila borbu za opstanak Hordi zla. Povratkom je otvoreno novo poglavlje u historiji naše grupe i najavljeno vraćanje na puteve stare slave. I pored svih problema sa kojima smo se suočavali, mi smo ostali dosljedni našim idealima i principima i idejama ultras pokreta uopšte. Nakon što je ovo iza nas, sada se okrećemo radu na tribini i promovisanju istinskih navijačkih vrijednosti.
Mrzim zeljeznicar i male sise

Avatar
Laznjak
Postovi: 407
Pridružen/a: 23 okt 2017, 14:25
Kontakt:

PostPostao/la Laznjak » 18 dec 2017, 22:21

ISMIR PINTOL
Pred derbi na Kosevu (Sarajevo-Zeljeznicar 2:2) a vidjevsi cijeli prilog na NTV Hayatu odlucili smo da posjetimo malo Ismira i urucimo mu prigodan poklon. Skromno koliko smo mogli u tom momentu ponijeli smo jednu majicu sa vezom www.hordezla.org i jedan kacket. Iako su nas doktori bukvalno "izbacili" nekako smo uspjeli da dodjemo do Ismira, urucimo mu poklon i da ga slikamo.
Nevjerovatna radost koju je pokazao na tih par minuta dok smo bili na odjelu, odmah je obukao majicu koja mu je dosla kao tunika jer je za njega bila prevelika, stavio je kacket i naravno donio sal FK Sarajeva iz svoje sobe, napravili smo jednu sliku te smo morali ici jer je osoblje odjela za pedijatriju insistiralo na tome da izadjemo. Ko bi rekao da cemo ga tada vidjeti zadnji puta a koliko su njemu znacili nasi pokloni kasnije cemo doznati od roditelja i vidjeti na slikama da se od kacketa nije odvajao.

Dalji put kratkog Ismirovog zivota vodi ga u Zagreb. Na ispracaj svom haveru iz razreda dolaze djecaci i djevojcice sa Vratnika.
Zasto bas u Zagreb ?! Da li se moralo izgubiti 40-ak dana nepotrebno u Zagrebu, na klinici u Zagrebu za cijelo vrijeme boravka Ismira nije uradjeno ama bas nista, dati su mu trombociti u par navrata i izvadjena dva zuba. Astronomski visoki racuni za Ismirov boravak u Zagrebu su placeni, na racune je stavljano gotovo sve sto se moglo pa je cak rahmetli Ismir dobio i nekavu vakcinu protiv SIDE. Sto vrlo stresno djeluje na roditelje. Tokom boravka u Zagrebu. Traje akcija sakupljanja novaca za Ismirovo ljecenje djeca iz razreda su izasla na ulice Sarajeva i sakupljali pomoc za svoga bolesnog prijatelja a Ismiru u Zagreb pisali su sljedece."PISMO" Prijateljstvo je vjecno I ono se stice samo dobrotom a Ismir je imao na pretek, Ismirova borba u Zagrebu se nastavlja ali uvijek uz njega su rekviziti FK Sarajeva sal pod jastukom, solja sa grbom kluba na ormaricu, kaceti su bili obavezni kao i dresovi FK Sarajeva i dres Salihamidzica.
Poslije nepotrebno provedenog vremena u Zagrebu Ismir se vraca u Sarajevo u tom periodu od 4-5 dana FK Sarajevo osvaja Kup BiH u nezaboravnoj utakmici protiv komsija sa Grbavice i dan poslije osvajanja Kupa odlazi u Bolonju. Odlazak u Bolonju omogucio je talijanski SFOR, na celu sa generalom Cipulom na ciju je inicijativu Ismir i otisao za Italiju.
Po dolasku u Italiju u Bolonju, rahmetli Ismira smjestaju u bolnicu. Za ogromni doprinos Ismirovog dolaska u Bolonju kriva je Mirsada MIRA Poljo koja je ucinila sve da se Ismir ipak poslije 3 pokusaja smjesti u bolnicu. Jadan od prvih susreta sa Ismirom za nju je bio sokantan. U nekom prepucavanju na relaciji Zeljo (Mira) - Sarajevo, Mira je tvrdila da je igrala looto i jedva ceka da dobije prvu nagradu. Sve pare bi ulozila u F.K. Sarajevo i F.K. Zeljo. U F.K. Sarajevo da bi ga unistila i ugasila a u F.K. Zelju da bi ga ubaci CAMPION LIGU. Na sve takve provokacije dobila je kratak i jasa odgovor od Ismira "Nikada ti neces dobiti na lootu!" slicnih anegdota ima dosta.
Na zalost pored sve moguce opreme i medicinske usluge za Ismira nije bilo spasa bolest je bila u podmaklom razdoblju da bi se ista konkretno moglo uciniti. Ismir pada u komu iz koje se nikada nije probudio a da jeste prvo sto bi ugledao (jer je na staklo pored njegove glave bio zaljepljen) poster sa osvajacima Kupa BiH njegovog FK Sarajeva nazalost nikada nije video taj poster. Ovo zemaljski svijet napustila je dusa koja nije znala za mrznju, podlost, spletkarenje jedna dusa koja je bila puna ljubavi a volila je svoje roditelje, seku Jasminu i FK Sarajevo. Posto su talijani na celu sa FRA.PADROM SAMUELOM znali da Ismir nije bio katolik nego musliman. Uradili su nesto sto ce ostaviti dubok trag na oca rahmetli Ismira. U mrtvacnici je otac Hamo video jednu sliku Ismira zamotanog u cefine, okrenutog ka Kibli (nikoga od roditelja ili ljudi koji su bili u vezi sa porodicom Pintol nisu pitali za obicaje) sve po muslimanskim propisima sa jednim malim izuzetkom desna ruka Ismira bila je naslonjena na srce i "drzala" je bijeli jastucic sa grbom FK Sarajeva a lijeva ruka je negdje na stomaku i "drzala" poster osvajaca Kupa BiH kojeg Ismir nikada nije vidjeo. Trenutci o kojima porodica Pintol jako malo prica ali covjek se samo moze diviti hrabrosti ove porodice da iz svega izadje normalan i nastavi zivot dalje. Koliko je nama znacila moralna podrska kada smo formirali trofej Ismir Pintol toliko smo sigurni da porodici jos vise znaci da se neko sjetio a da i ovu njihovu tragediju i sve nas povezuje ljubav prema bordo boji FK Sarajeva jer ona se ne kupuje sa njom se rodis i umires.

KOSEVO CE PAMTITI TVOJE IME - ISMIRE

slika

slika
Mrzim zeljeznicar i male sise

Avatar
Zagor
Postovi: 4228
Pridružen/a: 27 jul 2008, 14:03
Kontakt:

PostPostao/la Zagor » 20 dec 2017, 15:09

Najezio sam se citajuci sve ovo, a tekst o Ismiru :plac:
"Dobar dan, mi smo FK Sarajevo, izvolite se branit"

"OOOooOOO Šta se desilo, pa te ludo volim Saraj"vo
AAAaaaAAA Niko nikada neće znati šta se dešava""""

kompleks zvani *Sarajevo*

Avatar
Laznjak
Postovi: 407
Pridružen/a: 23 okt 2017, 14:25
Kontakt:

PostPostao/la Laznjak » 27 dec 2017, 16:30

Sve je isto, a nista isto nije. Spomenut' cemo ljude koji su dio nas, a nisu vise sa nama, a sa nama su. Navijaju sa nama, a ne cuju se, a cuju se. Vole Sarajevo, a ne vole ga vise, a voljeli su ga do zadnjeg dana zivota svog. Grle nas, a ne grle nas. Osjetimo ih, a ne osjetimo. Otisli su, a jos su tu. Sjenke sjevera jos su tamo, a nisu tamo.

slika

Vedran Puljic

Koban dan rodjandan... Ne mogu puno da pisem o tome, svasta se zna, 500 razlicitih verzija, svih koji smo bili tamo. Hvala Bogu pa je samo jedna glava pala, kako je bilo.
Tog kobnog dana Zrinjski i Velez su igrali svoj gradski derbi, a mi smo isli u Listicu. Samim tim je vecina mupa bila zaduzena za derbi, a nasu tekmu su smatrali bezazlenom. Navnodno nisu znali da nas dolazi 4 busa i more kombija i auta. Kako im nasa murija nije javili? 1000 propusta. Nista nije slutilo na belaj, sve dok pred sami ulazak u "grad" nismo razvodjeni. Prvo ulaze 2 busa u grad, posto ih nema puno. Ne mogu da kontrolisu toliku masu. Izalzimo iz buseva i plan je da kako ko izlazi kupuje kartu (10KM) naravno pola raje nama pare, pa pokusavamo da ulazimo 2 na 1 kartu i odma na upit redara za tu zamisao nailazimo na otpor i drskost. U tom trenutku pored nas prolaze 3 momka u dinamovim dresovima i momci nisu nista uradili, samo su se nasli na pogresnom mjestu. Dolazi do dobacivanja sa nase strane. U tom momentu leti upaljac medju njih i oni glupani umjesto da prodju, vracaju taj isti medju nas i tu dolazi do kratkog sukoba. Smiruje se sve i ponovo pokusavamo doci do redara koji prodaje karte ( prvi put vidim da redar karte prodaje ) ali isti se zakljucao iza resetaka i nesto sere drsko od tamo. Dolaz do naguravanja nas i redara, a i policije. I tu pocinje konflikt koji se pretvorio u rat nas i svih ljudi koji imaju ikakve veze sa Listicom. Nasa grupa saznaje za tucu i pucanje u vis od policije i krece prema stadionu pjeske. Kada su dosli tek je tad haos nastao, jer nas je bilo da se branimo. Da je organizacija bolja bila, ne bi doslo do ovoga. Haos koji svi znate. Gine nas brat od strane POLICAJCA KOJI JE PUCAO SA BENZINSKE PUMPE. To treba da je svima jasno. Knezovic je zrtveno janje, on treba da odgovara za ranjene ljude, Veca je ubijen sa pumpe. Saznajemo da ima mrtvih i ranjenih, ali haos traje i ne staje. Nas zivot u nasim rukama. Dolaze drotovi iz Mostara i transporterom nas guraju u autobuse. Ko je pao, njega hapse i poslije saznajemo da su skripari ulazili u stanicu i tukli ih vezane i skidali rekvizite. Autobuse nam poslije kamenuje ko je stigao, tako da smo tu imali jos par glava razbijenih, ali nista strasno i bitno pomena kao rat koji smo prozivjeli. Idemo za Mostar u tom putu pricam kumu, da sam izasao iz grupe i pokusao im doci sa ledja, ali me je jedna grupa momaka skontala i jedan od njih mi bukvalno sasipa rafal iznad glave. Uz povike <<vidi balije ne bjezi>> gdje cu bjezat, noge mi se oduzele. U Mostaru nas docekuje Red army, hitna pomoc i specijalci koji tu lome ruku jednom od nasih momaka. Hitna kome je pruzila pomoc taj biva upisan od strane policije i dobija prekrsajnu prijavu. Red army nam kroz polupane prozore ubacuje hranu, vodu, cigare i tako nam olaksava put ka Sarajevu. Hvala im za sve. U toku puta dobivamo vise poziva od strane Manijaka koji su imali u planu da nam dodju u pomoc, bilo kakvu. Samo je trebalo da kazemo. Odbili smo , nije iz ultra razloga jer je ovo bio mini rat, vec iz razloga sto ni mi nismo znali sta i kako, kao ni oni. Hvala im i za veliku podrsku na protestima, ljudi smo koliki god rivalitet bio. U Sarajevo dolazimo i po stanicama raja gleda policisku pratnju, polupane buseve, zamotane glave, izrasetana auta i sta sve ne. Na Kosevu pravimo mini sastanak i dogovaramo da izlazimo sutra i blokiramo cestu, dok nam ne puste momke i ne nadje se ubica. Pustaju nase, al su poslije odlezali svoje, dok se pravi ubica stiti. Znamo svi dalje price. Ostali smo bez druga, brata i bez pravde u ovoj zemlji. Pocivaj u miru i izvini sto smo slabi i ne mozemo sa bagrom da izadjemo na kraj.

slika

Admir Bjelak

Godinu dana nakon tragedije koja nas je zadesila, jos jedan sok je uslijedio
Idem prema mjestu okpuljanja, gostujemo u Gradaccu. Na ciglanama srecem covjeka, sta covjeka? LJudinu, diva, gromadu. Kad za nekog kazu da je od brda odvaljen e ovaj je bio odvaljen od planine. Nije dugo proslo kako smo se upoznali, ali kad vidis da je covjek u centru paznje vecine drzustva, znas da je ljudina u svakom smislu. Pozdravljamo se i govorim mu sta ceka, hajmo na okupljanje. Odbija me i govori da ce autom. Pokusavam da ga odgovorim rijedima da je u busu uvjek dobra spica, i puno dragih lica, tacno nekad ne stignem da se sa svima ispricam, a moramo na tribinu. Vidim da mu malo fali, ali se neda. <<Hajmo bolan, kakvo auto>>. Opet nece. Nisam vise pokusavao, zovu me drugovi. << Vidimo se tamo brate moj >> <<Vazi>> i stisce mi ruku koja mi je upala, kao djecija ruka u ocevu dok ih vodi u skolu. Dolazimo na tribinu i saznajem da su neki nasi imali udes. Ima povrijedjenih. Raja ko i navija i osluskuje informacije. Svi smo zabrinuti. Saznajemo da je to auto u kojem je bio Admir sa ekipom. Molimo Boga da budu dobro. Dobijamo informaciju da je jedan na licu mjesta mrtav. Bjelak! Svijet mi se srusio. U glavi mi se mota i danas, da sam ga malo vise muntao, mozda bi pristao da ide busem, ali Bozija volja. Ostali su povrijedjeni i treba im krv. Robijasi skacu u pomoc i doniraju krv. Mi sutradan dolazimo i dajemo krv. Robijasu su ispostovali i pokazali ljudskost. Hvala im sto su skocili u pomoc. To se ne zaboravlja. Hvala Bogu ostali su dobro. Mi smo ostali bez ratnika sjevera, bez gromade u svakom smislu. uvijek ce biti u nasim srcima, a i srcima njegovih Marunaca.

slika

slika

Mali Dejo.

Slabo sam ga poznavao, znao sam da je jedan od mladjih momaka i da je uvijek bio spreman za sve. Crtanje, akcije, gostovanja i pomoc u svakom smislu. Pravi vojnik u nastajanju. Bio je zivac, zivac kakav se rijetko vidja. Mnogi od nas su ga malo izbjegavali jer je bio drzak i brzoplet, neki su ga prihvatili i koristili za akcijanja. Ja sam ga licno par putas savjetovao za jezik, onako vracajuci se kuci sa tekme. Citam na portalima da se neko bacio sa prozora. Jaljva mi haver da je mali Dejo. Ma daj! Sok i nevjerica. Pa dijete je bio... sta mu bi. Poslije saznajemo da je imao velike porodicne probleme i nije vise mogao. Zao mi je momka. On je u nama trazio porodicu, toplinu i bracu koja ce ga pridrzati u teskim trenutcima. Izdali smo ga. Nase usijane glave nisu nista znale o njegovim problemima, bar oni koji su trebali da znaju. Izvini Dejo.
Nije tajna da su ova raja koja su imala love, uvijek pomagala mladju raju. Kupovali su im pribore za skolu, davali za uzinu, isli na roditeljske, ali ne ono da ga izvuku pred starcima, vec da ga nasavjetuju kao maladjeg brata. Ta djeca su u nas gledala kao u idole i slusali su nase savjete bolje nego one koje su im roditelji davali. Ako hoces da budes dio nas ne smijes skolu zapostavljati. Svjedok sam dogadjaja da smo davali mladjima duxeve hz, jer oni nisu mogli da ih kupe. Poslije smo mi namirivali u kasu...

Zlatan Knezevic - Deba
Svi su dobro poznavali Debu. O Debi nema sta da se prica, njegova dijela i danas zive. Deba, ako nije bio najvazniji stub Hz, ona je sigurno jedan od glavnih. Deba je bio dusa Hz. U svim zezancijama je prednjacio, u svim belajima je bio kljucni, u svemu prvi i neko od koga s emoglo sta nauciti. Sto bi rekao jedan od nasih drugova <<Univerzalni vojnik sjevera.>> Na pitanje kako cemo ti dati nick na forumu isti odgovara <<Turbo, Allaha mi>> :D Covjek koji je kad skoci sa trotoara izazivao tektonske pokrete. Lik koji na prijetnju vodje anamo onih da ce doci sa pistoljem da ga rani odgovara: <<Dodji Allaha mi, ja cu imat pejzbolku>> :D Jednom prilikom dolazi jedan malo deblji nas brat pred Debu i nesto ga zeza kaze mu Deba: <<Koliko kila imas?>> <<125>> << imas ti jos da me stignes i zato, MIIIIIRNOOOO!!!>> Dusa i ziva legenda sjevera. Znali smo da je bolestan, pa ga nije bilo jedno vrijeme na tribini, ali je uvijek mislima i pricom bio na sjeveru. Promjenili su mu terapiju i srce naseg brata nije izdrzalo. Otisao je najveci od nas.
slika

slika

Emir Garcevic - Gojzer
Sigurno ka i Deba, jedan od boljih ljudi sa Sjevera. Koliko god neka situacija bila ruzna i gorka, on je uvijek imao osmijeh na licu. Covjek na kojeg si se mogao osloniti u svakoj situaciji. Zivio je Hz preselio je sa zastavom Hz umotanom oko tabuta. Dio je nas i nase price od pocetka. Covjek koji je uz par momaka, uvijek pomagao mladjima u edukaciji i druzenju sa istima. Uvijek je bio rado vidjen gost. Clan grupe CCC.
Zaprosio je svoju djevojku, ali vjencanje nije docekao. Srce brata je iznenada prestalo kucati. Saznajem da je preselio, ali ne vjerujem nikome, kontam koji bolesni mozak se sa tim moze zezat. Nas Gojzer, uvijek zival momak tek tako da ode? Nista cudno, Bog uvijek bira najbolje.
slika

Medju njima su i Mustafic Aldin i Haris Kahrimanović koje licno nisam poznavao, ali to ne znaci da su manje vazni od ostalih nasih koji su nas napustili ( ako neko zna neke anegdote ili neke price u vezi brace neka napise ). Ne mogu a da ne spomenem Voju kojem je srce stalo na utakmici protiv Levskog. Ta tekma je popravena parolom sa sjevera "Do zadnjeg dana zivota mog" sto se nasem Voji i obistinilo.
slika

slika

Horde zla kao grupa, su uvijek bili podrska jedni drugima, pa tako i u ovim slucajevima kad porodica ostane bez jednog clana, koji je bio dio nas. Horde zla su uvijek uz porodicu i spremen su pomoci koliko mogu. Pored problema koji nas pronadju, uvijek se rado odazovemo svakom ko je u problemu.
Neki su igrali izazov polijevanja hladnom vodom, a mi smo izazivali jedni druge, da dajemo krv. Paketice za dijecu u domovima, pomoc socijalno ugrozenim porodicama i td. Ponosan sam na sve nas i kako smo poslije svega ostali skupa i slozni.
Slabo sam upucen u ljude koji su bili tu prije rata i njihove ratne sudbine, ali bilo nas je uvijek na prvim linijama odbrane.
Dok se cuje huk sa sjevera Haseta, vi cete biti zivi. Nek vem je vjecni rahmet, pokoj dusi i laka zemlja. Vi ste sjenke sjevera, mi vas vidimo, a ne vidimo.
slika
Mrzim zeljeznicar i male sise

Avatar
belosevic28
Postovi: 4999
Pridružen/a: 03 feb 2015, 02:09
Lokacija: trEbina
Kontakt:

PostPostao/la belosevic28 » 27 dec 2017, 16:45

Citam i suze same idu. Nek im Bog podari svako dobro na onom svijetu i neka im je vjecni rahmet ! S ponosom kazem da sam neke od brace poznavao, sa svima dijelio tribinu ! Zivjeli su Sarajevo, zivjeli su Sjever...i zauvijek ce ostati u nasim srcima !!!
''Neka povreda, to znaci da Slavko ispravno radi...''

Avatar
MortemHz
Interni moderator
Postovi: 25613
Pridružen/a: 13 jan 2015, 03:01
Lokacija: Kingdom
Kontakt:

PostPostao/la MortemHz » 30 dec 2017, 17:39

slika
League winners
Yugoslavia - ★★
Bosnia&Herzegovina - ★★★
Cup winners
Bosnia&Herzegovina - ★★★★★

San mi je da Sarajevo osvoji duplu krunu u bh. prvenstvu i da se pritom plasira u grupnu fazu nekog UEFA takmičenja.

527.049


Natrag na “FK Sarajevo”

Online

Trenutno korisnika/ca: Lecler i 8 gostiju.