FK Sarajevo - Utakmice kojih se sjećamo
Postano: 26 okt 2017, 19:35
Ovdje ćemo pisati o utakmicama kojih se sjećamo pa izvolite.
Duplo više informacija! Duplo više sporta!
https://forum.sportsport.ba/
Sumnjam da iko ima ove textove mimo mene. Prosto su nestali gasenjem Hz foruma. Ja sam imao tu srecu da rastem uz ove momke koji su kamen temeljac hz-a, zapada i vracanja na sjever (uz duzno postovanje podgrupam) ali svi smo ucili od Nine, Prileta i Krule. Jos su tu 40+. Kaze mi noNi jednom prilikom: "Sanjam ti ja ko na centru Koseva i trava mi do iznad koljena. Probudim se i skontam da dugo nisam bio na tekmi."Zagor je napisao/la:Obavezno čitati ovo, koliko god je puno teksta. Ev ja krenuo na drugu priču, iako mi se čini da sam ovo nekad davno čitao na drugom forumu?
nisam bio na hz forumu. Moguce da je negdje neko na drugom kopirao. Il sa mozda nesto slicno citao.al ne bitno. Odlicne price. Skupi jos tih prica i napisi kakvu knjigu, neku vrstu memoara il nesto slicno tomeLaznjak je napisao/la:Sumnjam da iko ima ove textove mimo mene. Prosto su nestali gasenjem Hz foruma. Ja sam imao tu srecu da rastem uz ove momke koji su kamen temeljac hz-a, zapada i vracanja na sjever (uz duzno postovanje podgrupam) ali svi smo ucili od Nine, Prileta i Krule. Jos su tu 40+. Kaze mi noNi jednom prilikom: "Sanjam ti ja ko na centru Koseva i trava mi do iznad koljena. Probudim se i skontam da dugo nisam bio na tekmi."Zagor je napisao/la:Obavezno čitati ovo, koliko god je puno teksta. Ev ja krenuo na drugu priču, iako mi se čini da sam ovo nekad davno čitao na drugom forumu?
Bila su 3 ili 4 busa nmg se sjetiti tacno.Ugl murija nas je dobro isprangijala.Laznjak je napisao/la:27.02.2010g Sloboda - Sarajevo.
Famozna tekma koja je ponovljena zbog nekog igraca Slobode koji nije imao pravo nastupa, lakrdija lige, ali nejse. Zivjet Horde zla tih dana je bio brend u gradu. Sjecam se da smo dobili poziv od vodja uz pitanje <<jel to neki belaj u gradu?>> na sta im odgovaramo da nije i uz njihovo cudjenje <<pa sta vad onda hoda 50 kroz grad >> Nastanak nove generacije je uzeo pod svoje jedan clan DC-a koji je od omladine pravio vojnike sjevera. Na jedno okupljanje mladje raje dolazi nas 30-40 sigurno, a onda u parkusi gdje je trebao da se odrzi sastanak, poveca grupa maldje raje, mi nabrijani oni nabrijani, sjebali smo se kad smo medju njima vidjeli momka iz DC-a. Znaci cirka 70 ljudi u parkusi. Nije tekma, nije akcija vec edukacija od strane starije garde. Kunem se da kad smo tad zeljovce zvali na fight da ih se nije moglo skupiti 20 ( to je drugi par cipela, pricat cemo i o derbiju ima vremena ).
Svice dan tekme, bruku te raje koja nije mogla da ide iz x razloga talila se da neko ko je slab finansiski moze da ode i da nas ima sto vise. Saznajemo da ce biti 30 kombija, 50ak auta i ne sjecam se da li je bus bio. Uglavnom invazija samo takva. Uvijek smo imali najbrojnija gostovanja, ali ovo je bilo nesto posebno. Karavan nakrcan od zla! Put prolazi u spici, znam da je nas kombi bio najveci krs i murija nam srala da ce nas iskljuciti iz kolone i vratiti za Sarajevo, jer kombi ne moze da razvije vecu brzunu od 50km/h. Kad smo zvali lika za kombi kaze <<Kombi ko kombi trula visnja, vise turho nego visnja >> Hvala Bogu pa ne poispadasmo kroz karoseriju U jednom trenutku haver otvara klizna vrata i pokusava da se odgurne nogama od pod, vozac blijed, mi u transu, kaze << buraz ako sad ne dobacis 60, neces nikad >> Znam da sam se tad nabo na neko zeljezno sto je zabijeno izmedju dva sjedista. Sta mu je to predstravljalo nikad nismo odgonetnuli.
Stizemo pred Tuzlu i murija nas drzi haman do poluvremena tekme. Bjesni sto propustamo poluvrijeme nekako stizemo pred Tusanj. Kakav Tusanj, gradiliste. Armature na svakom koraku, kamenja, blata, gledamo u tribinu gdje treba da dodjemo, vratolomija ziva. Na prilazu tribini bi pozavidjeli i iskusni planinari. Vidimo da ima vec 100tinjak nasih na tom dijelu ( prezivjela braca sve prepreke prilaza tribini ) murija govori da nema sanse da svi dodojemo tamo. Neka raja je vec na pola puta izmedju nas i tribine, znaci ljudi su na klizistu, neki na celicnoj zici vise gore, neki se cuvaju za neke drvene ograde, raje na sve stane, molim Boga samo da ne zabijemo... k***c gooooooo Muminovic. Vodimo! Pade lik sa ograde, grlimo se, gledam prema klizistu raja se uhelacila u blatu, na tribini delirijum. Hvala ti Boze. Samo da je dobit. Radost i navijanje prekida kamenje koje dolazi od strane domacih, vracamo istom mjerom, ali kerovi tuku nase na tribini. Kerovi koji su nas cuvali da ne prelazimo jos "put zivota" pocinju i nas da udaraju i ubacuju u kombije. Dere se neko << digni ruke samo nece udarat >> Nikad mi bolje nije penderk lego na ledja nego tad, usta ih j***m sad mi muka kad se sjetim. Vracamo kamenjem na muriju, ali kratkog daha jer su raja koja su bila na tribini vec prisla nasoj grupi i pomjesala se sa drotovima. Tako da smo samo mogli nase pogoditi uz jos par pendreka utjeruju nas u vozila onako blatnjave i izbacuju nas sa "sradiona" Put za Sarajevo prolazi u prepricavanju kako je ko proslavio gol.
Saznajemo da se tekma ponaljva i da ce biti radni dan, skuplja nas se 40ak i idemo busem. Znam da sam prvi put u zivotu isao na gostovanje, a da sam se mogao pruziti na dva sjedista Moze mi se Opet drotovi prave cirkus zadrzavajuci nas ispred Tuzle, pa nas pustaju da udjemo na parking stadiona, ali da ne smijemo izaci iz busa. Komandir kaze da se uprava ogradjuje od nas i da nas ne zeli na stadionu. Zovemo upravu, ali bez uspjeha. P***e ne odgovaraju na poziv ( poslije cemo im j**at majku) bodriti Sarajevo iz busa je bilo ponizenje, navijamo mi, ljulja se bus, ali muka ti neka. Nekako dolazi do dogovora izmedju nas i drotova da nas puste u neko dvoriste skole, i tu nas 40-50 zadaje zadacu domacim curicama. U pola frke zvoni cas u skoli, djeca sva na prozorima nakon pola sata naravno bivamo izbaceni i idemo za Sarajevo i tu se vec kuju prvi ozbiljni planovi protiv uprave.
Laznjak je napisao/la:Sloboda Novi Grad- Bosanski Novi- FK Sarajevo 1:3 20.10.2010god
Vracam se sa jedne knjizevne veceri i zvoni mi telefon. Onako tramvaj tandrce nista specijalno. Gledam u displej haver iz ekipe.
-Haver: "Sta kazes na protivnika?"
-JA : ( O kakvom protivnuku prica ) "Ma nemam pojma."
Haver: "Sloboda "
JA: "J**o te vise Sloboda i Tuzla i solana... ne mogu ja tamo."
Haver: "Ma jok ta Sloboda, ova iz Novog grada." ( kreten se valja od smijeha )
JA: "Cuj i Sloboda ima u Sarajevu. Nemoj me zajebavat?"
Haver: "Ma bolan Bosanski novi." ( kroz smijeh mi govori )
JA: "Nemoj me ba zajebavat. Nisam nesto raspolozen, cujemo se poslije"
Kakva ba Sloboda iz Novog grada iz Bosanskog novog, sta prica ovaj? To turnir neki? . Saznajem poslije protivnika i kontam sta je ba ovo ko su ovi, sta se desava? Necemo valjda.... sta necemo idemo, pa gdje god da se ovi nalaze! Nekako se skupljamo za 2 kombija ( jbg radni dan- citav dan ). Noc prije tekme zove me jedna grupa, kazu odosmo noc prije vozom, da upadnemo u grad malo da se sepurimo. Ma kontam nema sanse oktobar mjesec, bas zima bilo. Svaka vama cast, ali ja cu ujutro.
Ustajem ujutro u 6h, vidim i stari budan sprema se na pos'o. Gledam me cudno <<od kud ti?>> reko imam nekog posla <<Gdje si se to zaposlio, aaa sto su te u red doveli vidi ga, hajde hvala Bogu i on se zaposlio>> Budna i stara drago joj. <<gdje si se zaposlio? Sta je u pitanju?>> odavno ga ovako sretnog nisam vidio, Bio mi je simpatican tih par minuta Kad sam mu reko sta je, samo sto suzu nije pustio U tramvaj ulazimo ma nije ni svanulo u glavi mi vidi ba ljudi idu na poso, ja na tekmu... tu sam se zapitao jesam li ja uopste normalan. Stari govori <<nek te Sarajevo hrani p**ka im materina reci im sad kad dodjes odjavljuje me stari sa vode, ima li kod vas mjesta ( onda ona stara prica kako je i on gledo Papeta i ekipu pratio ih svugdje, ali nista od toga, nema tu hljeba ) Sreca dodje brzo njegova stanica, pa mi normala dalje bi, udje par drugova i nastavnismo do taxista pa u Vogoscu gdje nas je cekao haver sa kombijem. Dva kombija i jedno auto krecu iz Vogosce za Bosanski Novi. U putu svega i svacega, Ja se napusio od dima, nije mi dobro bilo. Stajali da se ispovracam svako malo. Nikad mi losije nije bilo. Prespavo ! Ku**c prespavo, u pola frke trazim speed da prije stigem ( nemogu vise majke mi ) Nikad doci. Saznajemo da su nasi koji su sinoc otisli, prenocili oko neke vatre ( lozila braca cijelu noc ). Zovu nemaju hrane, spustilo ih i oni losi, kontam necu biti jedini zombi tamo Ko kaze da nam je zemlja mala nek ide za Bosanski novi (sad jesmo li mi lutali ili je on stvarno daleko ne znam ). Saznajemo u putu da bi mogli BBB da nas napadnu... isto saznajemo da u tom gradicu ima grobara i delija, saznajemo i da smo naoruzani Kobmi pun svega. Hvala Bogu pa nas murija nije startala, mislim da bi jos pakete dobivao Dolazimo u grad, i negdje vidimo nasu dvojicu varaju neku zenu, jedan joj odvraca paznju dok drugi krade neko voce. Uzela braca na popustu, popustila joj paznja ( ne opravdavam kradju, ali kad si gladan nisi svoj ).
Kupimo te kurbane i dolazimo na stadion, prijemcujemo 2 grobara iza neke radnje vire, izvidjaju nasu brojnost. Ocekujemo pocetak tekme i neku akciju na nas. Prolazi par minuta dva lika na motoru jedan u duksi delija i oni vrebaju. Cuva nas 10-ak prasinara ili mi njih cuvamo, ne znam... Tekma ko tekma prosla 1:3. Prilazi nam na poluvremenu Zijo Blekic i gura 400KM da odemo negdje na meso. Odbili smo teske muke. Ultras, sta ces. Gladni se vracamo za Sarajevo kako smo dosli ne znam, ne sjecam se vise onesvjesti osam se, cuo sam samo da bi opet mogli BBB napasti, Nek napadnu nek j*bu mater, ne mogu vise.
Jedva smo nagovorili nekog od igraca da nas slika, ne sjecam se ko je bio...
http://dodaj.rs/images/TFROz.jpg
Laznjak je napisao/la:Tukli smo anamo one i kod kuce i na strani !
Ne znam trebam li pisati ista o grupi koja je ugasena jos 89/90 godine. Nisu hudi ni nastali kako treba, vec ih rodjaci ugasili, ali nejse... Ovdje se ne radi puno o gostovanjima, ali se radi puno o okrsajima nas i anamo onih. Pa da pocnemo.
Imali smo par dobrih sorki sa kobricama, u vecini slucajeva smo izlazili kao pobjednici. Jedna od jacih koje se dobro sjecam bila je na bajramskom ili bozicnom turniru. Nas 50tak mahom dobrinjaca, njih 100tinjak. Dobrinja i Alipasino uvijek su davale ratnike sjevera. Dok je gradska raja uvijek bila tu za dobru provokaciju kona, rijetko koji fight, ali nije da ih nije bilo.
Prije ulaska u dvoranu dogodio se napad na nase, omjer je bio 3 na 20 ( uvijek su napadali kad je bila sigurica, do dan danas se nista nije promjenilo ) Nasem drugu tu razbijaju nos i kako se hrvao da se izbori za slobodu, ostaje bos i daje se u bijeg. Kobrice mu bacaju tenu u Miljacku, sto je za navijacku pohvalu i uz navijanje i po neki pendrek od murije ide ka dvorani. Dobijamo informaciju sta se desilo i dogovaramo se da cemo ranije napustiti dvoranu, da se probamo revansirati. Tako i biva skuplja nas se 50ak i ulazim u mrak Vilsonovog setalista gdje se kotiramo kod neke rusevine i cekamo plijen. Tu se dogovaramo da koliko god ih bude napadamo. Uvlaci se nervoza, brojniji su bili jer tada mi nismo bili u dobrim odnosima sa ekipama iz starog grada iz razloga koje svi znaju... Proslo je dosta vremena i vec smo poceli sumnjati da nece proci tim putem gdje im je zasjeda i pocinjinjemo polako da odustajemo. Kisno vrijeme, hladno ... da se dokopat kuce ili kakve trebe da se malo opustimo. Tako razmisljanje i sumnju prekida pjesma kona. Gledamo se medjusobno, to je to, nema nazad, nema straha ( nikad ga nije ni bilo ) priblizili su se, ne sumnjaju da su vukovi tu i cekaju signal vodje... Haaaajdeeeeeeeeeeeeeeeee pickeeeeeeeeeeeeeee! Izlijecemo i tu pocinje soranje. ali u kurcu, bjeze picke, Sta su mislili, koliko nas je ne znam, ali akter je cudo. Bilo ih je duplo vise nego nas, ali faktor iznenadjenja ili njihova navika je uradio/la svoje. Uspjeli smo da povalimo par njihovih i dobro da ih iscipelarimo dusmanski je bilo. Spomenut cu jednog mutavca Izu ( ubicu ) koji je dok ga je jedan on nasih tukao pesnicama, uspio da izvadi noz i zabije mu u obraz. Nakon sto je nas momak pao, isti se fata noge. Mi u cudu kontamo da je platio zivotom, ali brat je zilav uvijek bio Bjezimo iz mrakuse i razilazimo se. Neki ideu sa momkom na cum da mu siju ranu. Cekajuci da ga zasiju, jedan od nas vidi krv na zadnjici jednog od nasih i baca se suplja. <<jesi to nekom sjeo na glavu pa prokrvario >> u toj zezanciji svatamo da je i on uboden, ni on ne zna kako. Tu se stvara parola: "TM opasni ko kobre ili leze ili bjeze." Ni mi, a ni povrijedjeni momci nismo krili zadovoljstvo poslije jako dobro izvedene sacekuse na "njihovom" terenu.
Nisam siguran da li je prije ili poslije ove sorke E.V. svima dobro poznati zestoki momak, otisao medju zeljovce u dvorani i bukvalno im skinuo trans "nema predaje". Svojim ocima sam gledao kako nastavlja lagano setnju prema nama i kada je usao medju nas zeljovci pocinju akciju zalijetanja, ali samo do suzenog dijela iza lijevog kosa velike dvorane. Situaciju brzo smiruje murija uz nase mahanje i zadovoljstvo i naravno cudjenje prema ogromnoj hrabrosti jednog od najjacih likova nase tribine. Kakav god da je, nas je !
2. Dan danas kone koje se sjecaju ovog, jedu svoja muda radi poraza. Ovi novi nemaju pojma, oni pamte ginis koji i jeste i nije poraz. Elem nejse Skupljamo se pred derbi na Dobrinji i jedan od nas dolazi na ideju da im uletimo u kafic na Chwili u kojem se svaki derbi skuplja prva ekipa strumfova. Idemo mecki na rupu, dogovoreno je, plan je razradjen i krece se polako. Brojnost i nije neka , ali muda ili ludost koju smo tad imali, ravne su bolsenim umovima.
Dolazimo do jazbine gdje su leteci medvjedici i njihovo lokanje i zezanciju prekida ubacen suzavac koji uz kasljanje i paniku istjeruje medjvedice iz spilje, pravo na razularene Horde Ljudi su bespomocni i boreci se da dodju do zraka, dobivaju batine kakve i dan danas pamti dobar dio njih koji su bili tu. Nakon datih batina, bjezimo dok nam zvukovi marica bruje u usima. Nakon par godina na istom mjestu im pada trans "O sole mio". Brat rahmetli Dzilde ga kaci tu uz pjansku pricu da ga niko ne smije dirati, naravno nije trebao dva puta ponoviti. Isti je smeknut i za par minuta nestaje bez traga. Poslije pada krpa "vi nas mrzite mi vas ... hahah". To je jedna od zanjih akcija vrijednih pomena. Opet smekamo okacenu zastavu i lovci su spremni za lov. Dan derbija uzimamo zastavu i cekamo par minuta da se kone saberu. Cisto da ne odemo,a da ne damo koju cusku strumfovima. Navika je cudo. Poslije toga se desava Ginis. Nejse nasi debili hoce da cugaju. Nista bitno jer moci nisu od akcije vec veseljaci
Kao sto nije bitno spomena ni njihovo upadanje u kuglanu na pofalicima pa su bili brzi od kugli kojie su letjele u rikverc brigadu, tako ni nase upadanje u sobing gdje je postignut rekord Bolta
3. Zavrsen je jos jedan derbi na Kosevu, Muamer Kurto je ugasio zeljkana kao mi tu noc CCB. U toku utakmice vazno je pomenuti i parolu zeljovaca u kojoj nam strumfovi dizu parolu
U tom trenutku
Tad pocinje haos na jugu. Pesnice lete na sve strane. Razumljivo je da je neko propjevo. Puse sa svih strana, busno je u jezgru sto se nakon par mjeseci uspostavilo tacnim kada smo prije njihove domace tekme digli parolu "nije bitno gdje i kad, manijaci uvijek jad". Komsinice isti dan, samo par sati poslije na jugu dizu parolu "nije bitno gdje i kad..." 2:0
Sutka na jugu staje uz bakljadu manijaka i ulazak hitne pomoci na njihovu tribinu. Sta se desava? Samo je par ljudi znalo. Svi na stadionu su ubijedjeni da je neko povrijedjen od tuce koja je tamo izbila, ali Koliko smo tad mocni bili dokazuje to da je u rukama jednog od njihovih vodja dospijela nasa baklja, koju je jedan od nas koji je najvise zao izbusio tako da kad je jedan od vodja zapalio istu ostao spaljenih dlaka na rukci i naravno opekotina. Sta je seljedece... rusenje tribine, propadanje u zemlju, nestajanje sa tribine. Komsije su u soku. Sok tek slijedi...
Slagat cu vas jel ovaj derbi ili derbi poslije na Kosevu. Izlazimo sa stadiona i ubrzanim korakom krecemo prema pijaci. Brzo se pregrupisemo i pravimo zasjedu u pijaci ispod mosta na ciglanama. Primjecujemo kone kako prolaze pored nas. Nije nas puno bilo 20-ak. Ispostavit ce se prava brojka, da te ni murija, a ni plijen ne primjeti. Ne napadamo i nikad nismo napadali svakog. Normalni navijac nikad do tada nije presretnut ni "skinut". Dolazi plijen. Plijen zvani Capital City Boys. Novija grupa formirana na jugu, ali ni malo bezopasna. Po nasim predpostavkama oni su zadnji. Oni ce biti **** Juriiiiiiiiiiiiiiiiiis! Naravno pola ih bjezi, ali mi imamo cilj, hocemo veliki trofej. Brzo sustizemo momka koji je nosio torbu. Borio se i nije dao, ali ostavljen od svoje grupe nije imao puno izbora. Trofej je tu
4. Jedan on najjacih belaja i najveceg jada kojem sam prisustvovao desio se na dan odigravanja utakmice BiH - Turska.
Dobivam poziv od druga koji me zove da izadjem. Nikad me u nikakvo dobro nije nazvao, pa sam znao sta je. Mora da je opet skonto neku vragoliju u kojoj samo on uziva, a mi se poslije dobro nasmijemo njegovom novom zlu. On je bukvalno bio dijete od zla oca od gore matere. Nije navijao za Sarajevo, ali je volio Horde. Volio je i Torcidu, i sa njima je bio onaj dan kad su manijacima upropastili koreografiju. Nije to dijete to je kreten
Govori mi da je juce nas drug pretucen od strane 20-ak zeljovaca na tadasnjoj sljaci na Grbavici. Dosao da gleda brata kako igra i hrabra grupa od zamisli 20 manijaka, napada i brutalno prebija momka koji je na kraju zadrzan na kumu. Sokiran sam hrabroscu. <Sta sad u picku materinu?> govori mi da nasi drze jednog od njih u parku Romanija. Putem skupljamo jos par nasih i dolazimo u park. Ne vjerujem sta vidim. Nasih oko 150 - 200 ( tadasnji zapad ) drze jednog njihovog koji sav mokar od muke zove svoje hrabre drugove i dajemo im foru da se skupi njih 30 i da se potuku u parku. U suprotnom njihov momak ce spavat kod jednog od nas u podrumu. Dajemo mu da jede i pije, cak je i par dimova povukao. Mirno se pricalo sa njim jer je isti bio na rubu suza. Cekajuci odgovore njegovih junaka, isti uci nas pjesme Jedan od uglednijih ljudi sa juga koji je imao neka poznanstva sa nasima dolazi da izvidi situaciju uz dogovor sa nasima da nece i on biti zarobljen. Isti se uvjerio u ozbiljnost situacije i zove svje drugove koji se pravdaju: < Ne mogu majke mi nisam tu> < Stara mi je nesto bolesna evo me u apoteci kupujem lijekove ne smijem je ostaviti samu> < Ne mogu nisam jeo, evo odo po hljeb> Plakali smo od smijeha. Jad je u pitanju. Prenosi svom kolegi sa tribine rijeci njegovih drugova i on govori da su picke. Dobivamo informaciju da ce doci do sorke, ali da mi dodjemo kod bine na Vilsonovo. Pristajemo na njihove uslove i upucujemo se tamo, ali nikog nema. Opet njihov covjek zove i pita gdje su? U tom trenutku dobijamo informaciju moze li 20 na 20, jer ih nema. Pristajemo. Nakon par minuta putaju 10 na 10. Pocinjemo se smijeti uz rijeci. Daj samo dodjite pa cemo se dogovoriti moze i 10 na 5 , samo dodjite. Za par minuta sa druge strane miljacke vidimo 30ak cakijasa koji se deru kao <hajde picke> Sjebavanje. Sta hajde? Jel fer? Jesu li to ta hrabrost kobrica?
Zalijecemo se na njih, ali se moramo povuci jer u trenutku bivamo zasuti velikim brojem kamenja. U tom trenutku zarobljeni bijezi i baca kamen na nas u znak zahvalnosti sto je jeo, pio i pusio sa nama. Navikli smo na sve Pregovarac njihov govori da je ovo sramota i izvinjava se u ime Manijaka sto je ovo ovako ispalo. <ja vecih picki nisam vidio, izvinite sta ja tu mogu> Pokusavamo jos par puta da dodjemo do njih, ali uzalud kamenje pogadja neke od nas. U tom trenutku cujemo rotacije i bjezimo prema gradu. Sjedamo u neke od kafica i mjesamo se sa rajom. Neki od nas padaju, ali ponosni na hrabros i sloznost Hz. Garantujem da u to vrijeme u bilo koje doba dana i noci moglo se skupiti 100 ljudi da brani boje Sarajeva i Hordi zla.
5. Tog dana sjedili smo u udruzenju. Neki su kartali, neki igrali ultras online , neki su gledali tekmu na tv-u, Neki bacali suplju sa prijateljem koji je dosao iz Italije, ultras Roma. Taj dan se igrao turnir neki u Fojnici gdje su nasi trebali da igraju sa zeljeznicarom. Iscekivali smo rezultat, ali umjesto rezultata dobijamo informaciju da su navijaci plavih uletili na teren i poceli ganjati nase igrace. <Sta je, sta sjedimo?> Nakon par minuta organizacije ulazimo u auta i krecemo put fojnice. Talijan se sjebo kad je vidio sportske rekvizite Prvi su poceli sa ovim pravilima, samo se branimo Auta sakrivamo u neki sumarak kod neke velike krivine i cekamo ih stotinjak metara nize u nekoj rusevini. Naravno nema ih, nema ih pola sata. Primjecujemo 2 auta koja bjeze punom brzinom i naravno javljaju ostalima da im je ceka. Istih nema jos desetak minuta i onda dobivamo informaciju od talijana koji je otisao u izvidnicu da je veca grupa momaka stala na prosirenje i nesto prica sa policijom. U tom trenutku svatamo da su nas osmekali i da nece proci tuda dok nas soecijalna ne otjera ili pohapsi. Munjevito ulazimo u nasa auta i vracamo se u Sarajevo. Na putu do grada vidimo 4 marice pod rotacijama kaka idu put Fojnice i jos par auta na prosirenjima. Razdvajamo se i razilazimo kucama. Propala je fina akcija. Manijaci i policija plava koalicija. Poslije dolazi do svadje izmedju njih i jedan od vodja nas zove i prodaje nam transparent za 1000 KM Odbijamo naravno, a Robijasi koriste priliku i kupuju ga za 2000KM "Ljubav se zove imenom tvojim"
TM KOMERC - TRGOVINA NA VELIKO I MALO.
6. Medju konama se stvara nova ekipa, neki epinefrin podmladak. Fajteri valjda, sta li Dugo vremena je vladalo primirje. Naravno kone su imale unutrasnjih problema, a mi nismo htijeli da im pravimo dodatne probleme. Cak su i zaledili grupu na mjesec-dva. Naravno da je u suprotnom, isti bi jedva docekali da nam napakoste. Ali.. Kakvo zaledjivanje grupe, pa nije ovo kviz **** Elem ti epinefrin upadaju jednom po jednom od nasih momaka i hrabro ih tuku 10 na 1. Gdje su to vidjeli i ko im je rekao da se to tako radi ne znam. Boga mi jedno par nasih biva isprebijano, cak pocinju i da idu na vrata da otvoreno prijete, dok nisu naletili na rutav nos jednog od nasih i sjaj tetejca Sto bi rekla jedna nana iz moje zgrade <Bjezite noge, posra vas guzica> hahahah. Momci hrabro nastavljaju akcije, ali na neke hajmo reci manje opasne momke iz nase grupe, cak su nam fotografa presreli i udarili mu samar u sred ferhadije. Hrabro, valjda ih stariji poducavali
Pocinje organizacija vukova i naravno dobivamo dojavu da su na Otoci u parku, uvijek su u coporu. To nam treba Nakon kraceg izvidjanja krecemo u kaciju. Brojniji smo naravno, uvijek bili kad je grupa na grupu. Dva momka koji su im bili naprijed ostaju jer nisu vidjeli da su se ostali dali u bijeg. Kasno je bilo bjezati kad su vidjeli da su ostali sami. Jedan od njih je uspio uputiti udarac, ali to je bilo sve. Sto su trazili nasli su na KUMU. Poslije vise nismo culi ni za jednog od njih, a pogotovo za epinefrin
7. Derbi ko derbi, svi znamo sta je, ali ovaj derbi je bio zabranjen za nas. Savez je zabranio gostujucim navijacima prisustvo utakmici njihovih voljenih timova. Naravno ispostovali smo to, ali u kurcu nema gdje se nismo pojavili. U neku ruku sam razumio to za druge gradove, ali ne mozes mi zabraniti u mom gradu da prisustvujem utakmici i tako je i bilo.
Okupljamo se u starom dijelu grada i odatle krecemo ka tramvajskoj stanici Sebilj. Cesto je tu uvijek poluprazan tramvaj i nas oko 200 - 300 natrpavamo se u tramvaj i tako izbjegavamo da budemo upadljivi na ulici, gdje bi nas policija sprijecila da prisustvujemo istom. U jednom trenutku jedan od nasih govori vozacu da ne staje do SCC-a jer nece niko izaci Cuje se sa prednjeg dijela tramvaja <vozac, jesi li ikad vozio vise govana u tramvaju? Ti trenutno vozis najveci olos ovog grada > vozac nas je ispostovao i nije se zaustavljao do SCC-a i tu iskacemo i vidimo drugu grupu od oko 100tinjak nasih na platou. Dogovaramo se da se rasporedimo da ne idemo svi skupa, tu smo jedni drugima na oku, ako bude neki belaj da pravovremeno reagujemo. Prolazimo uspjesno vilsonovo i fin dio grbavice 2 i tu nailazimo na manju grupicu nekih momcica koji cugaju u jednom od parkova grbavice. Ne moram vam reci sta je bilo 50tak metara dalje prolazimo pored jednog kafica u kojem sjedi veliki broj bitnih i vidjeniji lica sa juga. Blijede face, teleci pogledi, kao da je sotona dosla po njih nije sotona ali jesu pristalice drugog zla. Zvanog Horde zla Tu se desava potez koji nigdje u svijetu nije vidjen. Oni iznenadjeni tisinom kojom smo prosli grbavicom i ne sluteci da cemo proci direktono tim putem gdje se oni osjecaju sigurno. Jedan od njih ustaje i ljubi jednog od nasih vodja i govori da je uredu sve i da prodjemo jer nisu oni ti sto se predstavljaju da jesu Ismijavamo im se i kako prolazimo neki pljuju neki upucuju pogrdne rijeci, neki reze jer da je drugacija situacija. Da vagine dodju u priliku da nalete na vidjenije ljude iz neke od nasih ekipa, znamo scenario. Uglavnom ostrali su popisani. U tom trenutku iz jednog od prolaza istrcavaju dvojica nindji. Bukvalno sa macevima u rukama i kad su vidjeli brojnost i nase rekvizite svoje vracaju u gace i govore da je uredu. Nismo im mogli oprostiti, jer Bog prasta, ali mi ne. Par udaraca raznim predmetima dobivaju i bjeze odakle su i dosli. Tu nas policija primjecuje i odmah nas okruzuje i sabija izmedju dvije zgrade gdje mi u obrucu murije bivamo zasuti kamenjem sto od nekih koji su bili pred stadinom, sto od onih istih kojima smo postedili zivote par minuta prije. Sta ocekivati od najvecih picki sa kojima smo ikad imali posla. Vadimo salove koji smo poskidali jos u gradu dok smo se skupljali i pjevamo amar amar osim osim kako bi nas isti pustili da udjemo na stadion. Nakon sto je policija smirila levate koji su bacali kamenje misleci da je to neki navijacki bauk, nas tjera nazad i ne pusta nas da udjemo. Razilazimo se, ali samo na kratko i okolnim putevima uspjevamo kupiti sjever i uci na stadion. Gdje bodrimo nase Sarajevo kako samo ono zasluzuje.
Ovo je par prica u vezi okrsaja sarajevskih grupa, kojima sam prisustvovao. Mozda ce nekima biti drago sto su ovo citali, nekima ce biti muka, nekima sa anamo one strane ce price biti izmisljene, ali treba da znate da svaka ozbiljna grupa ima svoju firmu, koja brani boje svog kluba na ulici, casno i posteno. Kako i dolikuje ozbiljnoj grupi. X puta su mislili da necemo doci negdje , a mi smo se pojavili. Prvi smo otisli u Banja Luku nakon rata, Prvi u Trebinje, Najbrojnija gostovanja. Sarajevo je uvijek imalo veliku podrsku na strani. Pojavili smo se u Atini,a svi znate kakva je Atina. I u Poljskoj smo bili, Europska gostovanja su bila samo misaona imenica dok mi nismo probili led, nikog se ne bojimo. Dame i gospodo nasa firma se zove Horde zla i mi smo cuvari casti glavnog grada.