FK Sarajevo - Utakmice kojih se sjećamo

[bistrik87]

Nije gostovanje al ne vidim temu Belaji i to pa moze ovdje
U pitanju je jedan od vecih belaja poslije rata, u pitanju je Lech Vogosca, pa cu vam ispricat kako je sve to izgledalo sa moje strane gledista
Sve je pocelo predvece ekipa sa Bistrika se skupila i par drugova sa Sedrenika, Vratnika, Carsije, uglavnom Stari Grad, sisli smo u grad, prije toga
ekipica sa Bistrika je napala navijace Krakovije to su postene batine dobili. Sisli smo u grad i trazili Poljake, mada nakon incidenta prije tesko da
cemo ih nac. Kod Ginisa srecemo A.P. koji nam bas kaze sta se planira za Vogoscu i da je bas prije par minuta dogovoreno da se ide, a nama problem prevoza nema, dva druga auto imaju al oba druga auto na popravci, sta cemo kako cemo, kaze A.P. mozemo vas smjestit, al kontamo nije to to da se guramo nekako nije to to uglavnom. I mi budale na bus, nas 12 platilo jednu kartu, sta ce vozac, izasli smo ne znam iskreno gdje, krenuli smo prema tom skolskom u vogosci nakav teren nesto prije Vogosce, ja blage veze nemam sa Vogoscom bio dva put u zivotu. Tu smo se dogovorili, svi su nekako nasli grupice mi smo stali sa Outlawsima i FGR posto smo sa njima cesto u busu bili i uglavnom dobri smo sa tim ekipama, uglavnom mnogi se stvari vec odatle ne sjecam, od svega sta sam uzo, a vec adrenalin radi znas na sta ides, nisu tu strumfovi, lesinari, pa nisu ni grobari, ni delije, ides na nake zivotinje, i zbog toga smo se naoruzali, neko noz, neko palicu, neko letvu ako nema nista, sjecam se E.K. naku katanu uzo ebo ti samuraja ( poslije nas je ta katana i spasila ), i T.P. naku macolu zaduzio ko onaj Thor kako se zove iz onih superjunaka, ludilo, znamo da smo ludi al su oni jaci na sake, rijetko ko je mogo na sake sa njima, ja ko ja nisam mogo nikako sa tom ekipom im glavnom, zato sam paliju vec i od kuce ponio, specijalno pravljena, al za glave nije pravljena za tijela jest. I tako prica naoruzavanje i krenulo se prema Hotelu. Kako smo krenuli kroz nake zgrade prelazimo preko mosta, i vidimo peticu al sto je najjace udaljava se od nas petica i ide kontra Vogosce. Prosli smo zgrade izlazimo na prugu tu sam zgrabio kamenja samo sto u gace nisam stavljo i vec od pruge preko ograde nake vidis njih sjede kulijana, i kad nas je dovoljno doslo krece "Hajmoooo" pale se baklje, zasusmo ih kamenjima idemo prema hotelu, oni bjeze unutra, povlacenje apsolutno, svi ti naki njihovi huligani, i svi znaci ljudi koji su ko i mi, znaci ferka bi bila sa njima, al oni bjeze u hotel, policajac tu stoji on nista, kaze nama " Dosta je ba momci vidite da su pobjegli, pobjedili ste" al racku, u tom i drot sjede sa kolegom ode sa mjesta, nigdje ba policije, bus hocemo da zapalimo, rusi sve, tipican nas metalitet huligana, dim je sve gori ne vidi se jos nista, e onda krenu po nama kamenje, ja ko uvjek budala, gdje drugi bjeze ja idem, kroz dim kad sam ja vidio "mrcine" kako im prilazim sve u meni govori "gdje ces bolan, alo, poginut ces, alooo" al ja idem, vidim iza sebe bjeze neki, al neki i idu, i najveci respekt momcima koji su ostali. Onda sam vidio formaciju Terror Machine, dva il tri reda drzi stolice na glavi, 4 5 6 i ostali baca kamenja i prilazi istim korakom, znaci vojska znaci ono u zivotu nisam vidio. Jer ti kako im pridjes ne mozes im ni kamenom nit icim do glave, al nogom ako te opali to su ba borci, to su ljudi spremni istrcat na Mont Everest, e tu vec i ja lagano stajem, kakvi naprijed niko ne smije da krene, al ne smiju ni oni jos da krenu, al kad su krenuli uvjek cu se sjecat tog osjecaja, znaci svi u isto vrijeme cujese "AU" i naprave jedan korak pa "AU" drugi korak, znaci ko kaze da se nije prepo toga taj laze, ja sam se sjebo, u zivotu ono nisam vidio, nit cu kad vidjet. Kako oni krecu dva druga su moja oko mene sto su i krenuli, ostali ne znam gdje su opce, ako bjezimo p. smo ako ostanemo budale smo, laganim korakom idemmo nazad, sve tok nismo se skontali nekako u sebi, stat cemo batine sam i prije dobijo ebo batine kosto se kaze "batine su gotivna stvar skontas il si covjek il si p", onu paliju zaduzim i idu ja u zivotu veceg covjeka nisam vidio al sta je tu je, bukvalno sam skocio preko druga i kako znam palija nije za glave ova i da ga opalim ja mislim pukla bi palija od onoliku glavu, uspijem ga desno po rebrima pa kako vracam lijevo po rebrima ja kad me frajer odigo ja ne znam ja mislim da sam letio Bog te, al dolazim fala Bogu u sekundi sebi i vidim fakat ono stravu drug ovaj drugi vuce po podu druga mi, znaci stao momak u gard nista od njeg nije ostalo, iz majice ga izvukli od batina ( al majicu odma dobacili nama i tenu mu jednu ) covjek ispo iz tena **** te, e tu vec drugacije idu stvari, ne znam jel drug udure svjestan je on al otvorena glava uzas gledat ovag druga drugog E.S. dogovorim se hajde nazad idemo idi sa njim u bolnicu skontat cemo prevoz odma, znaci, hvala Bogu covjek sto je zivio odma iznad tamo nake kuce bez razmisljanja pristo na cum da ga vodi, svaka cast covjeku, nikad nisam sazno ko je, ja se vracam vec je rasulo, skoro svi bjeze, pola sata je vec tog belaja proslo a meni se cini da ej samo 1 minut, u povratku srecem i ove havare sa kojima sam i kreno, al najjace od svega u toj frci svoj srecem V.Š. koji mi hladno rece hos u haostor da povucemo, e reko svasta, vidim prvi red idalje stoji E.K. mase katanom onom ovi ne smiju pric nikako vise, drugi mase macolom, al katana je bila, ona nas je odrzala dobar dio vremena, i ja se okrecem vidim A.P. krvava noga ide i on, vidim razni likova idu ljudi nemaju vise snage, pale su nam linije odavno, vrijeme je sad fakat za povlacenje. Nalazim rodjaka i havera i idemo prema nazad, al nemamo prevoza, murija ako dodje pusiona, ovi ako dodju ja cu prema muriji bjezat hahahha, prodje jedno auto nista, drugo nista, ide naka crna alfa, "stani" "stani", ne konta momak sta je, i rodjak mi budala skoci na haubu zaustavi momka i udjosmo i momak koji zivi tu u blizini odbacio nas bukvalno do Ciglana do pumpe. Momak marke nije htjeo al opet smo mu kolu veliku uzeli makar nesto, ko bi te vozo tako, svaka cast i njemu.

Ulazim u pumpu, kad radnik mi rece, momak sta ti je sa nogom, operi to idi u bolnicu sta je to bolan. Ja kad sam ja vidio, tena mi sva krvava, rupa u nozi kost vidim, ja to nista nisam osjetio od svega i adrenalina, ma nisam ni pogledo u ovim svih sat vremena sta se desava sa nogom. Kontam ako odem cum mozda murija ceka, al me nagovori rodjak, **** muriju rana ruzna do p.m. A svakako sam trebo u cum da posjedim E.P. sto smo ga cupali iz batina sto je razbijen sam zavrsio, dodjem na cum, policije jos nema, al ima poljaka, ulazim kad poljak nakav isto zivotinja meni prilazi, reko sta je sad pa necu se valjda i ovdje marisat, on dize palceve "good fight good fight". Nisam se pretjerano opce brino za nogu bilo mi bitno druga vidjet, doso da pitam gdje je sta je, kaze ne mozes jos do sutra prekosutra, siju ga, bit ce na poluintenzivnoj, il intenzivnoj ne sjecam se vise. Meni ranu ociste taj otvor uzasni zasiju, nije to strasno opste manji je otvor al opet kost se vidjela, valjda me kamen opalio sta vec ne znam. Otiso sam onda u kafic na Sedreniku, gdje su dolazila i ostala raja sto je isla sa mnom, jer mnoge u onoj frci nisam ni vidio, ne znam jesul dobro, gore su nas docekali i TM Mahala, zajebancija i sa njima, kazu niste normalni i tako to. U kaficu se ostalo citavu noc, ujutro otiso do djevojke, tus presvuko se, otiso na cum drug mi zavrsio sa 30 i nesto savova, bukvalno kako je natecen i sve to strava vidjet, sad je sve udure, koji oziljak, al ko i nema oziljaka, i tada se otislo na tekmu i to je to.

Mnoge stvari mozda nisam rekao, kosto sam reko 30 minuta ko 1 minut, adrenalit, ovo sve ostalo, ne sjeca se covjek, ono cega se sjecam da bi mi bilo krivo da nisam otiso, i drago mi je sto sam bio.

Znam da smo u tom belaju nesto govorili da ispalimo sok bombu u njih jer je neko imo, al na kraju nije zavrsila medju njima, bilo je cak par pucnjeva al u zrak, uglavnom ludilo opce haus


vjerovatno je t esko citljivo a i ja nisam neki gramaticar sta je tu je, ovo je moj dozivljaj "Horora u Vogosci"

[zagor1987]

Nikad tu Vogoscu necu prezalit. Posto me na sjeveru nema par godina,zbig nekih razdora,i nekih sto ih spominjes u ovom obracunu nisam nio upucen da su i Vogosci. Sjedim kuci kad me zove haver koji isto odavno nije na sjeveru,kaze evo nas oar se iskupilo uglavnom stariji likovi kaze belaj u Vogosci. Krecemo sa 5 auta,kad murija nas zaustavlja,uzima klijesta iz auta,lance,cekice,dizalice i postrojise nas i tu nam je bio kraj pokusaja da dodjemo do Vogisce.

[zagor1987]

Iskreno, prvi put cujem. Usli smo im jednom u toku noci i poceli raditi "grafit" Horde zla na onom zidu. Uhvatila nas policija i cuvari i da nam ne pisu prijave tjeraju nas da prefarbamo sve. Sreca pa nismo daleko dosli sa pisanjem

@Orangina85, hvala vam, to sam pročitao na drugom forumu davno, možda sam shvatio bio u pogrešnom kontekstu. Čuo sam i za upadanja na Grbavicu, kod Šopinga, više puta, vidim samo si okvirno spomenuo, pa kad ti ne bude mrsko, ako može nešto više o tome, ako ima uopšte

Bilo je tajnih druzenja po raznim kaficima,Emir Obuca dosao na jedno druzenje,prijetnje od strane druge strane slomicemo internet,odlazak u Lukavicu par momaka kad su dobili batine od strane tadasnjeg sjevera,bila prozivka da se niko ne smije pojavit na okupljanje na Dobrinji,kad se doslo odma su krenuli sa pitanjima ko su internetasi i onda nastala tarapana,pa do utakmice sa maltezanima gdje smo batine od murije popili itd itd nego mi mrsko pisat

[Laznjak]

Horde zla i repka

Svi pitaju zasto ne dolazimo na tekme voljene nam repke. Svih godina odgovor je bio ZATO.
Zadnji put kad smo je pratili to je bio Beograd i to se zna iz kojih razloga. Uz Robiju, najbrojniji bili, bilo je svih pa i nas. Organizovano i nikad vise trans Horde zla nece stajati iza Repke. Taj trans i ta grupa svoju ljubav, vjernost, grla i dlanove daje samo jednoj jedinoj ljubavi, Fudbalskom klubu Sarajevo.
FK Sarajevo je nasa reprezentacija.

[extazy]

Očigledno da si stariji od mene dosta, pa da te pitam je li istina da se jednom prilikom krenulo uletiti na jug, za vrijeme DC-a, ali policija u zadnji trenutak spriječila?

Ja sam cuo za situaciju kada su braca Pitic i jos dva momka uletila sa autom ispred ulaza na jug medju hiljadu navijaca, naravno sa oruzjem, neko je nesto prijetio ne znam sta znam da su se usrali ko grlice od 4 covjeka

[Laznjak]

Očigledno da si stariji od mene dosta, pa da te pitam je li istina da se jednom prilikom krenulo uletiti na jug, za vrijeme DC-a, ali policija u zadnji trenutak spriječila?

Ja sam cuo za situaciju kada su braca Pitic i jos dva momka uletila sa autom ispred ulaza na jug medju hiljadu navijaca, naravno sa oruzjem, neko je nesto prijetio ne znam sta znam da su se usrali ko grlice od 4 covjeka

Pitici su tad bili pit bulovi. Trgali su i nase i njihove. Vise su nas udarali nego zeljovce.

[zagor1987]

Očigledno da si stariji od mene dosta, pa da te pitam je li istina da se jednom prilikom krenulo uletiti na jug, za vrijeme DC-a, ali policija u zadnji trenutak spriječila?

Ja sam cuo za situaciju kada su braca Pitic i jos dva momka uletila sa autom ispred ulaza na jug medju hiljadu navijaca, naravno sa oruzjem, neko je nesto prijetio ne znam sta znam da su se usrali ko grlice od 4 covjeka

Pitici su tad bili pit bulovi. Trgali su i nase i njihove. Vise su nas udarali nego zeljovce.

Sjecam se kad su se Manijaci zlatili na sjeveru Grbavice ispred stadiona,kad su na Pitice i ekipu naletili bjezali su u Makijato pa vidjeli nemaju kuda pa dobise batine u Makijatu

[Laznjak]

Pape drzo tombolu tamo, mislim da je i danas dole. Ruga im se kad prolaze.

[zagor1987]

Pape drzo tombolu tamo, mislim da je i danas dole. Ruga im se kad prolaze.

Sjecam se kad ga uhvati sizofrenija u Lukavici poce da se siba sa drotovima ubise ga ko vola u kupusu. Sta su primili batina od murije to je cudo

[Laznjak]

Pape drzo tombolu tamo, mislim da je i danas dole. Ruga im se kad prolaze.

Sjecam se kad ga uhvati sizofrenija u Lukavici poce da se siba sa drotovima ubise ga ko vola u kupusu. Sta su primili batina od murije to je cudo

Redovno su se sibali po Lukavici.
Mai, Pape, Muki i Sok. Imali su jos 2 brata i jeda je izvrsio samoubistvo skokom sa zgrade i tako pao na drugog i oboica su podlegli. Tako su mi bar oni pricali. Imaju nekog usvojenog Caketa. Alpasinci, najgora sorta ikad na sjeveru. Kakve su sve njuske bili. 10 alpasinaca i 10 ljudi iz bilo koje grupe ex yu mislim da bi dobili po nosu od njih.
Sjecam se u Lukavici kad 6-7 specijalaca Papeta udara ovaj vristi i gomba se sa njima. U tom trenutku upada Sok i izvlaci brata uz par dobrih udaraca drotovima. Bas su bili krvolocni.
Ostavili su bas los trag na sve nas. Jedino Sirko od te generacije sto je svima OK ma da je i on nesto kenjo oko loga hz...

[Hajdeee]

Po meni, to sa Poljacima smo se morali bolje organizovati. Zajeb je bio jer je policija bukvalno pratila sva desavanja nasu komunikaciju i sve, mediji su sve to bas napuhali, pa se nismo bas mogli spakovati u konvoj i skupiti u Vogosci. Mada je cudno i to sto je policije pred njihovim hotelom bio jedan auto. Bas bas premalo. Druga stvar je sto je i medju nama bilo nekih nestabilnosti i situacija nismo bili bas u elementu kao par sezona prije. Ali ok...

U sustini kasnije sam pricao sa rajom koja je bila samnom tu noc u Vogosci, i skoro svako od nas je sve to dozivio i prezivio na drugi nacin. Kad smo prepricavali jedan drugome sve to pola toga i ne skontas u toj guzvi i haosu. Adrenalin, frka, trka...bilo je ludilo bas.
U prvom naletu smo ih iznenadili uletili sa svim i svacim...i mislim da smo bili organizovaniji da smo ih tu mogli nagaziti jace. Ali jbg..
Sjecam se par situacija koje nikad necu zaboraviti. Vecina njih je isto borci u kavezima..mada nisu svi.
Vec je otislo sve u pm...ovamo na lijevoj strani fronta vidim momka stao u gard Poljaku...ovaj veci od njega bas ono skoro duplo. I kao razmjenjuju se prijetnje..poneki udarac...ne bas previse. Mjerkaju se. Odjednom sa strane ulece neki nas mladji momak ono majgeri let i nogom obara Poljaka...ja se sjebo ko u filmu. Kako ga je udari pada na zemlju..i onda dva Poljaka nalecu na njega...bas ono...
Dolaze neki nasi izvlace naseg momka vuku ga po cesti.

Vidim gore visocije rokajaju se neki nasi sa trojicom poljaka ..palicama, bas lom.
Ispred nas izlecu SRECOM neki manji ne bas one zvijeri..i kao nesto nam govore davaj, davajj ( wtf.to je na Ruskom jbt) ajde, ajde....masu rukama prema nama. Jaran udara opasacem prema njima zakaci jednoga, ovaj nista ne trza uopste...drugi jaran odvaljuje komad ...ko saht nesto krece prema njima, baca to na njih ne znam kako je to digao uopste kolio je...
Ma ono ludilo svuda oko nas.
Bjezali su, bjezali smo...i par puta tako. Iskreno bio sam iznenadjen koliko dugo smo im stajali na crti. Ti kada vidis to u globalu odmah mozes skontati da su oni zvijeri i jeb.eni gladijatori.i da su im tuce stil zivota.
A da smo mi ono...svega ima tu. Od starijih do mladjih. Od pozitivnih klosarcica do raje sa fakultetom i porodicom. Bas svega.
Kod njih je to razradjeni zivotni stil ...znaju kako se ponasati, kretati...kako sinhronizovano ko vojska pomjerati i postavljati..a mi smo im ono izletili na crtu. Kao raja protiv raje, a ne kao protiv organizovane ulicne paravojske.
Zato i kazem da je ono sve bilo itekako korektno i ok kada se uzme u obzir sve to.
I od vise ljudi sam cuo to da su im u CUMu i hitnoj Poljaci pruzali ruku..ono u stilu ..dobar fajt. . Dokaz kolike su to zivotinje, i da je to za njih onp normala zivotna svakodnevnica.

Realno gledajuci ne znam dal bi se vise od 2-3 grupe u regionu EXYU mogao nositi sa Poljacima i Rusima jer su to jeb.eni gladijatori. Jedino na ovaj nas nacin ...da ih napadnes i udaras svim i svacim..sta dohvatis oko sebe. Nema druge...nemoguce je.

[zagor1987]

Pape drzo tombolu tamo, mislim da je i danas dole. Ruga im se kad prolaze.

Sjecam se kad ga uhvati sizofrenija u Lukavici poce da se siba sa drotovima ubise ga ko vola u kupusu. Sta su primili batina od murije to je cudo

Redovno su se sibali po Lukavici.
Mai, Pape, Muki i Sok. Imali su jos 2 brata i jeda je izvrsio samoubistvo skokom sa zgrade i tako pao na drugog i oboica su podlegli. Tako su mi bar oni pricali. Imaju nekog usvojenog Caketa. Alpasinci, najgora sorta ikad na sjeveru. Kakve su sve njuske bili. 10 alpasinaca i 10 ljudi iz bilo koje grupe ex yu mislim da bi dobili po nosu od njih.
Sjecam se u Lukavici kad 6-7 specijalaca Papeta udara ovaj vristi i gomba se sa njima. U tom trenutku upada Sok i izvlaci brata uz par dobrih udaraca drotovima. Bas su bili krvolocni.
Ostavili su bas los trag na sve nas. Jedino Sirko od te generacije sto je svima OK ma da je i on nesto kenjo oko loga hz...

O toj situaciji u Lukavici ti i pricam imo je bijeli nas dres. Bilo je tu jos likova zeznutih na ferku,takodje i E.V se sa njima na sjeveru podigao nista manje lud nije bio.

[zagor1987]

Po meni, to sa Poljacima smo se morali bolje organizovati. Zajeb je bio jer je policija bukvalno pratila sva desavanja nasu komunikaciju i sve, mediji su sve to bas napuhali, pa se nismo bas mogli spakovati u konvoj i skupiti u Vogosci. Mada je cudno i to sto je policije pred njihovim hotelom bio jedan auto. Bas bas premalo. Druga stvar je sto je i medju nama bilo nekih nestabilnosti i situacija nismo bili bas u elementu kao par sezona prije. Ali ok...

U sustini kasnije sam pricao sa rajom koja je bila samnom tu noc u Vogosci, i skoro svako od nas je sve to dozivio i prezivio na drugi nacin. Kad smo prepricavali jedan drugome sve to pola toga i ne skontas u toj guzvi i haosu. Adrenalin, frka, trka...bilo je ludilo bas.
U prvom naletu smo ih iznenadili uletili sa svim i svacim...i mislim da smo bili organizovaniji da smo ih tu mogli nagaziti jace. Ali jbg..
Sjecam se par situacija koje nikad necu zaboraviti. Vecina njih je isto borci u kavezima..mada nisu svi.
Vec je otislo sve u pm...ovamo na lijevoj strani fronta vidim momka stao u gard Poljaku...ovaj veci od njega bas ono skoro duplo. I kao razmjenjuju se prijetnje..poneki udarac...ne bas previse. Mjerkaju se. Odjednom sa strane ulece neki nas mladji momak ono majgeri let i nogom obara Poljaka...ja se sjebo ko u filmu. Kako ga je udari pada na zemlju..i onda dva Poljaka nalecu na njega...bas ono...
Dolaze neki nasi izvlace naseg momka vuku ga po cesti.

Vidim gore visocije rokajaju se neki nasi sa trojicom poljaka ..palicama, bas lom.
Ispred nas izlecu SRECOM neki manji ne bas one zvijeri..i kao nesto nam govore davaj, davajj ( wtf.to je na Ruskom jbt) ajde, ajde....masu rukama prema nama. Jaran udara opasacem prema njima zakaci jednoga, ovaj nista ne trza uopste...drugi jaran odvaljuje komad ...ko saht nesto krece prema njima, baca to na njih ne znam kako je to digao uopste kolio je...
Ma ono ludilo svuda oko nas.
Bjezali su, bjezali smo...i par puta tako. Iskreno bio sam iznenadjen koliko dugo smo im stajali na crti. Ti kada vidis to u globalu odmah mozes skontati da su oni zvijeri i jeb.eni gladijatori.i da su im tuce stil zivota.
A da smo mi ono...svega ima tu. Od starijih do mladjih. Od pozitivnih klosarcica do raje sa fakultetom i porodicom. Bas svega.
Kod njih je to razradjeni zivotni stil ...znaju kako se ponasati, kretati...kako sinhronizovano ko vojska pomjerati i postavljati..a mi smo im ono izletili na crtu. Kao raja protiv raje, a ne kao protiv organizovane ulicne paravojske.
Zato i kazem da je ono sve bilo itekako korektno i ok kada se uzme u obzir sve to.
I od vise ljudi sam cuo to da su im u CUMu i hitnoj Poljaci pruzali ruku..ono u stilu ..dobar fajt. . Dokaz kolike su to zivotinje, i da je to za njih onp normala zivotna svakodnevnica.

Realno gledajuci ne znam dal bi se vise od 2-3 grupe u regionu EXYU mogao nositi sa Poljacima i Rusima jer su to jeb.eni gladijatori. Jedino na ovaj nas nacin ...da ih napadnes i udaras svim i svacim..sta dohvatis oko sebe. Nema druge...nemoguce je.

Ma nagledo sam se svega i ti steroidasi kako padaju. Sjecamnsenu Mostaru nas gadjaju svim i svacim puca me adrenalim imam osjecaj da cu proc kroz nekog,idem naprijed sa rajom pojma nemam ni kudda idem kad vidim par velikih Ultrasa kad skontam nisu Ultrasi jer su se noge uhvatili,neko se dere Torca sljedeca scena nakaut mu zada vodja tadasnji do pupka mu je otprilike bio

[bordobijeli]

U Sofiji protiv Levskog zanimljivo gostovanje bilo. Fajt pred hotelom noc pred utakmicu, pa na dan utakmice s policijom ispred katedrale u centru Sofije. a onda nas murija izvela van grada u neko selo nigdje nikog oko nas samo polja suncokreta, pomislii sad ce nas ovdje nagazit kad ide policijska kamp kučica otvara se prodaju nam sendvice i piva a ceca pjeva dernek pravi hahaha.

[Laznjak]

Sanjam sinoć vreli ljetni dan. Pasja vrućina. Upek'o zvizdan. Na zidu slika grada u prozoru, ugrijao se crveni crijep na vratničkim krovovima, vazduh treperi, pleše sunce po mom gradu. U bašči preko puta komšijin malac u bordo dresu dribla svog "bernardinca".
Miriše tek pokošena trava, na trenutak pomislim da sam na stadionu, čuje se kako sebi u njedra govori "Ahmetović, Ahmetović, Rahmanović, Rahmanović, Tataaaaaar, Gooooooooooooooool, jedan nula vodi Sarajevo". Desna ruka podignuta visoko u zrak, lice razvučeno u osmijeh. Podsjeća me na jednog malca koji je u toj istoj bašči trčao za loptom i sebi u njedra govorio "Ferhatović, Ferhatović do Uščuplića, Uščuplić do Smječanina, nastavlja Smječanin, Smječaniiiiiin, Gooooooolllllll za Saraaaaajevooooooo".
Čujem, neko je u mahali pojačao H-Block Tornado na najjače. Dobar neki dan. Stari sjedi u avliji, pije jutarnju, išareti mi rukama da siđem.
- Hajde srkni jednu, da se dogovorimo za večeras
- Đe si kont'o, pitam ga.
- Na Zapad.
- Horde su ti večeras na Zapadu.
- Znam, danas smo svi k'o jedan!

Na sjeveru smo zadnji put skupa bili na Grbavici 2001. godine. Izbila frka sredinom prvog poluvremena, primili gol i koji pendrek. Od tog dana sam na sjever išao sam. Stari je išao na druge tribine, gledao tekme na televizoru. Ja bježao na gostovanja, preko mahala do Koševa, upoznao neke mnogo drage ljude. A ne bih, nikada - da nije bilo Sarajeva. Kada je Obuća zabio Slaviji znao je cijeli komšiluk da je Sarajevo šampion. Tako vam je, kako vam je, stari voli Sarajevo i ne krije to.
Spuštam se niz mahalu, brojim stepenice, djeca se okupila kod Haretove kuće, vijore se bordo zastave. Cijela mahala navija za Sarajevo. Spustio sam se na Mejdan, svi pričaju o tekmi. Čekam Amera, vazda kasni. Nema veze, prilika je to da se progovori "tu i tamo koja". Vidim Gojzera. Smije se, kaže mi samo: "Igra Deba Div k'o Botafogo". I ode dalje niz mahalu na svoje Kovače, svoju Čaršiju. Večeras je tekma. Vidjet ćemo se.
Dočekah i Amera, silazimo pored Topa na Kovače. Kod obdaništa sjedi Ismir. Oko vrata mu bordo šal, jasno nam poručuje. "Nek se samo bore do zadnjeg atoma snage i naši su, nemaju šanse." Na Čaršiji Kemo Lakača, kupio dvije kante bordo boje, stavlja ih u gepek svoje Škode. Pripremio je pasjaluk za Mutevelića k'o da gledam. Ako večeras padnu ovi Bjelorusi, jedna fasada će preko noći promijeniti svoju boju. Smije se, sretan je. Kako neće, večeras nam igra Sarajevo.

Nastavljamo dalje kroz Veliki Čurčiluk do Sime Milutinovića. Tu ćemo malo stati, ludnica je, "metar" raje, more poznatih lica. Svi su tu. Nasmijani. Idemo dalje, hodamo ulicom Branilaca Sarajeva, prolazimo pored Opštine do Metalca, kad tamo u Vozdri sjedi Vojo. Odjednom je neka karnevalska ludnica, iz trube stižu poznati taktovi, baklje gore, kao da se smračilo vani i sve mi se čini k'o da je nekome Marciano na ramenima. Otkud Marciano, pitam se, bit će da mi je vrućina "udarila" u glavu. Nije ni bitno. Svi su sretni, pjevaju... Ulazimo u Metalac, stotine ljudi, poznata lica, "šuta" se lopte, transparenti okačeni na ogradi. Toliko grupa, a jedna.
Produžit ćemo iz Metalca do parkića kod "Banja Luke". Gore na zidiću ispod grafita sjede Maroonci, Almir i Admir. Isti. Liče k'o jaje jajetu. Večeras igra njihovo Sarajevo. Proći ćemo pored Sloge, kroz Veliki park sve do Romanije. To se danas zove Hastahana, nama je vazda bila Romanija. Vidim na zidiću Debu. Koja ljudska gromada. Treba nama svima "još puno pure" da stignemo Debu. I zato "Mirno"!
Vrijeme je za polazak, nepregledna kolona ljudi ide Alipašinom ulicom prema stadionu Koševo. Gore hiljadu automobila, prave se kolone. Zastava ima kao protiv Maritima na sjeveru. Na vrhu kolone vidim Vedrana, na usnama pjesma... Kada dođe taj trenutak, kada dođe sudnji dan... Autoput je potpuno blokiran, bordo kolona je nepregledna. Invazija u Zenicu. Na centru Merso Ahmet se okreće prema protivnicima i na tečnom ruskom govori: ' Сараево, ".
Tribine se tresu, podrhtava Zenica. Zapadna tribina je krcata. Svi su u bordo majicama. Na terenu rapsodija. Joga bonito, Sarajevo fakat igra k'o Botafogo. Protivnički golman je k'o na vjetrometini, da može vratiti vrijeme odglumio bi povredu prije utakmice. Velkoski ih vrti na komadu trave koji bi stao u prozorsku saksiju, odbijaju se od Šerbečića i Lazića k'o od betonskog zida, Kovačević nezaposlen. Ahmetović im pocijepa mrežu, erupcija, grle se i neznani i znani. Sarajevo vodi, sa Zapada grmi "Nisu svi, kao što smo mi, pravi drugovi, uvijek najjači..."
Probudio sam se, ali nisam tužan. Večeras igra Sarajevo. Neke ljude, nažalost, neću sresti. Bar ne večeras, a jednog dana srest ćemo se svi. Neke druge ću sresti. Srcu drage ljude i to je ono što me najviše raduje. To je Sarajevo. Sarajevo nisu loše uprave, Sarajevo nisu loši bekovi, napadači s dvije lijeve, Sarajevo nije papak što psuje Husrefu, Sarajevu i Krletu...
Sarajevo su sva ona prijateljstva, drugarstva, Sarajevo su noći i jutra s rajom, Sarajevo su podijeljeni sendviči i gutljaji vode u vozu iz Žepča, Sarajevo je crtanje parole na plus 50 u suncu parkinga Zetre, pa Rem napiše "prtkolo". Sarajevo je noć ranije za Mostar, Sarajevo je "paraglajding" u Metzu, Sarajevo su uspomene koje ostaju zauvijek. Sarajevo, to smo MI.
Zato, ako vam je Sarajevo na srcu, večeras pomjerite sve što možete pomjeriti, uštedite na kafama, i pokrenite se. Zenica nije "preko svijeta", a tu se danas stvaraju uspomene. A znate, svi dobro znate taj osjećaj koji se ne može doživjeti ispred televizora, nego samo na stadionu. Uspomene se ne mogu kupiti, uspomene ostaju zauvijek. Tu se rađaju prijateljstva, tu nas u zemlji s milijardu podjela spaja jedna ljubav. A to je neprocjenjivo. I kada ona lopta umjesto iza leđa Kovačevića odsjedne na prečki, Gojzer, Ismir, Kemo, Vojo, Admir, Deba, Vedran... razvući će lice u osmijeh i tiho zapjevati: Kada dođe taj trenutak, kada dođe sudnji dan...

[Historicar]

Sanjam sinoć vreli ljetni dan. Pasja vrućina. Upek'o zvizdan. Na zidu slika grada u prozoru, ugrijao se crveni crijep na vratničkim krovovima, vazduh treperi, pleše sunce po mom gradu. U bašči preko puta komšijin malac u bordo dresu dribla svog "bernardinca".
Miriše tek pokošena trava, na trenutak pomislim da sam na stadionu, čuje se kako sebi u njedra govori "Ahmetović, Ahmetović, Rahmanović, Rahmanović, Tataaaaaar, Gooooooooooooooool, jedan nula vodi Sarajevo". Desna ruka podignuta visoko u zrak, lice razvučeno u osmijeh. Podsjeća me na jednog malca koji je u toj istoj bašči trčao za loptom i sebi u njedra govorio "Ferhatović, Ferhatović do Uščuplića, Uščuplić do Smječanina, nastavlja Smječanin, Smječaniiiiiin, Gooooooolllllll za Saraaaaajevooooooo".
Čujem, neko je u mahali pojačao H-Block Tornado na najjače. Dobar neki dan. Stari sjedi u avliji, pije jutarnju, išareti mi rukama da siđem.
- Hajde srkni jednu, da se dogovorimo za večeras
- Đe si kont'o, pitam ga.
- Na Zapad.
- Horde su ti večeras na Zapadu.
- Znam, danas smo svi k'o jedan!

Na sjeveru smo zadnji put skupa bili na Grbavici 2001. godine. Izbila frka sredinom prvog poluvremena, primili gol i koji pendrek. Od tog dana sam na sjever išao sam. Stari je išao na druge tribine, gledao tekme na televizoru. Ja bježao na gostovanja, preko mahala do Koševa, upoznao neke mnogo drage ljude. A ne bih, nikada - da nije bilo Sarajeva. Kada je Obuća zabio Slaviji znao je cijeli komšiluk da je Sarajevo šampion. Tako vam je, kako vam je, stari voli Sarajevo i ne krije to.
Spuštam se niz mahalu, brojim stepenice, djeca se okupila kod Haretove kuće, vijore se bordo zastave. Cijela mahala navija za Sarajevo. Spustio sam se na Mejdan, svi pričaju o tekmi. Čekam Amera, vazda kasni. Nema veze, prilika je to da se progovori "tu i tamo koja". Vidim Gojzera. Smije se, kaže mi samo: "Igra Deba Div k'o Botafogo". I ode dalje niz mahalu na svoje Kovače, svoju Čaršiju. Večeras je tekma. Vidjet ćemo se.
Dočekah i Amera, silazimo pored Topa na Kovače. Kod obdaništa sjedi Ismir. Oko vrata mu bordo šal, jasno nam poručuje. "Nek se samo bore do zadnjeg atoma snage i naši su, nemaju šanse." Na Čaršiji Kemo Lakača, kupio dvije kante bordo boje, stavlja ih u gepek svoje Škode. Pripremio je pasjaluk za Mutevelića k'o da gledam. Ako večeras padnu ovi Bjelorusi, jedna fasada će preko noći promijeniti svoju boju. Smije se, sretan je. Kako neće, večeras nam igra Sarajevo.

Nastavljamo dalje kroz Veliki Čurčiluk do Sime Milutinovića. Tu ćemo malo stati, ludnica je, "metar" raje, more poznatih lica. Svi su tu. Nasmijani. Idemo dalje, hodamo ulicom Branilaca Sarajeva, prolazimo pored Opštine do Metalca, kad tamo u Vozdri sjedi Vojo. Odjednom je neka karnevalska ludnica, iz trube stižu poznati taktovi, baklje gore, kao da se smračilo vani i sve mi se čini k'o da je nekome Marciano na ramenima. Otkud Marciano, pitam se, bit će da mi je vrućina "udarila" u glavu. Nije ni bitno. Svi su sretni, pjevaju... Ulazimo u Metalac, stotine ljudi, poznata lica, "šuta" se lopte, transparenti okačeni na ogradi. Toliko grupa, a jedna.
Produžit ćemo iz Metalca do parkića kod "Banja Luke". Gore na zidiću ispod grafita sjede Maroonci, Almir i Admir. Isti. Liče k'o jaje jajetu. Večeras igra njihovo Sarajevo. Proći ćemo pored Sloge, kroz Veliki park sve do Romanije. To se danas zove Hastahana, nama je vazda bila Romanija. Vidim na zidiću Debu. Koja ljudska gromada. Treba nama svima "još puno pure" da stignemo Debu. I zato "Mirno"!
Vrijeme je za polazak, nepregledna kolona ljudi ide Alipašinom ulicom prema stadionu Koševo. Gore hiljadu automobila, prave se kolone. Zastava ima kao protiv Maritima na sjeveru. Na vrhu kolone vidim Vedrana, na usnama pjesma... Kada dođe taj trenutak, kada dođe sudnji dan... Autoput je potpuno blokiran, bordo kolona je nepregledna. Invazija u Zenicu. Na centru Merso Ahmet se okreće prema protivnicima i na tečnom ruskom govori: ' Сараево, ".
Tribine se tresu, podrhtava Zenica. Zapadna tribina je krcata. Svi su u bordo majicama. Na terenu rapsodija. Joga bonito, Sarajevo fakat igra k'o Botafogo. Protivnički golman je k'o na vjetrometini, da može vratiti vrijeme odglumio bi povredu prije utakmice. Velkoski ih vrti na komadu trave koji bi stao u prozorsku saksiju, odbijaju se od Šerbečića i Lazića k'o od betonskog zida, Kovačević nezaposlen. Ahmetović im pocijepa mrežu, erupcija, grle se i neznani i znani. Sarajevo vodi, sa Zapada grmi "Nisu svi, kao što smo mi, pravi drugovi, uvijek najjači..."
Probudio sam se, ali nisam tužan. Večeras igra Sarajevo. Neke ljude, nažalost, neću sresti. Bar ne večeras, a jednog dana srest ćemo se svi. Neke druge ću sresti. Srcu drage ljude i to je ono što me najviše raduje. To je Sarajevo. Sarajevo nisu loše uprave, Sarajevo nisu loši bekovi, napadači s dvije lijeve, Sarajevo nije papak što psuje Husrefu, Sarajevu i Krletu...
Sarajevo su sva ona prijateljstva, drugarstva, Sarajevo su noći i jutra s rajom, Sarajevo su podijeljeni sendviči i gutljaji vode u vozu iz Žepča, Sarajevo je crtanje parole na plus 50 u suncu parkinga Zetre, pa Rem napiše "prtkolo". Sarajevo je noć ranije za Mostar, Sarajevo je "paraglajding" u Metzu, Sarajevo su uspomene koje ostaju zauvijek. Sarajevo, to smo MI.
Zato, ako vam je Sarajevo na srcu, večeras pomjerite sve što možete pomjeriti, uštedite na kafama, i pokrenite se. Zenica nije "preko svijeta", a tu se danas stvaraju uspomene. A znate, svi dobro znate taj osjećaj koji se ne može doživjeti ispred televizora, nego samo na stadionu. Uspomene se ne mogu kupiti, uspomene ostaju zauvijek. Tu se rađaju prijateljstva, tu nas u zemlji s milijardu podjela spaja jedna ljubav. A to je neprocjenjivo. I kada ona lopta umjesto iza leđa Kovačevića odsjedne na prečki, Gojzer, Ismir, Kemo, Vojo, Admir, Deba, Vedran... razvući će lice u osmijeh i tiho zapjevati: Kada dođe taj trenutak, kada dođe sudnji dan...

Sarajevo u 2001 godini nije gostovalo na Grbavici.Inace, tekst je boli glava.

[Stroj1946]

Vidim Gojzera. Smije se, kaže mi samo: "Igra Deba Div k'o Botafogo". I ode dalje niz mahalu na svoje Kovače, svoju Čaršiju. Večeras je tekma. Vidjet ćemo se.

Rahmet mu duši. Kakav je to insan bio.

[16022019]

Bio sam dijete i ne mogu da se sjetim sigurno 97 - 99 godina je bila... Ervin Uscuplic lobovao Gusu za 1:0 kup je bio. I danas sam nesto ubjedjen da je bio u 10 metara ispred gola pa mi nije jasno kako je uspio onako velikog golmana lobovati a nije izasao puno... Nisam nikad taj gol nasao na internetu... Moguce da je to prva utakmica bila, a revans na Grbavici dobili mi na penale ... Sjeca li se neko ?

[Mister No]

Bio sam dijete i ne mogu da se sjetim sigurno 97 - 99 godina je bila... Ervin Uscuplic lobovao Gusu za 1:0 kup je bio. I danas sam nesto ubjedjen da je bio u 10 metara ispred gola pa mi nije jasno kako je uspio onako velikog golmana lobovati a nije izasao puno... Nisam nikad taj gol nasao na internetu... Moguce da je to prva utakmica bila, a revans na Grbavici dobili mi na penale ... Sjeca li se neko ?

Proljece ' 99.Dobili smo 1:0, prvo polufinale Kup- a.Nije bio klasicni lob, Doda sa 15 metara opalio pod precku.Dzemo Smjecanin je malo prije toga lobovo Gusu na Kosevu u pobjedi 3:1.Cijeli istok mu psuje i govore dodaj loptu Dzemo, mislim Amaru Ferhatovicu, on zabi gol i dodje pred Istok i dere se: meni psujete, meniii.Lijepa vremena i more raje na trbinama.

[fera]

Bio sam dijete i ne mogu da se sjetim sigurno 97 - 99 godina je bila... Ervin Uscuplic lobovao Gusu za 1:0 kup je bio. I danas sam nesto ubjedjen da je bio u 10 metara ispred gola pa mi nije jasno kako je uspio onako velikog golmana lobovati a nije izasao puno... Nisam nikad taj gol nasao na internetu... Moguce da je to prva utakmica bila, a revans na Grbavici dobili mi na penale ... Sjeca li se neko ?

Proljece ' 99.Dobili smo 1:0, prvo polufinale Kup- a.Nije bio klasicni lob, Doda sa 15 metara opalio pod precku.Dzemo Smjecanin je malo prije toga lobovo Gusu na Kosevu u pobjedi 3:1.Cijeli istok mu psuje i govore dodaj loptu Dzemo, mislim Amaru Ferhatovicu, on zabi gol i dodje pred Istok i dere se: meni psujete, meniii.Lijepa vremena i more raje na trbinama.

nama u skolu u logavini jednom doveli džemu i muharemovica iz zelje a kod nas sve skoro pitari bili onaj muharemovic se sjebo kakvu smo atmosferu smijecaninu napravili a njega niko da pogleda