Vjerovatno najbolji centarfor FK Sarajevo svih vremena, od prvog do posljednjeg dana boravka na Koševu bio je veliki ljubimac publike svih uzrasta.
Bespoštedna borba do zadnjeg atoma snage za bordo dres, uz sjajnu fudbalsku tehniku i nevjerovatan osjećaj za postizanje golova, nisu prošli nezapaženo kod onih zbog kojih se igra fudbal - navijača.
Čovjek po kojem su muška djeca sedamdesetih dobijala imena, a FK Sarajevo navijače - veliki Vahidin Musemić !!!
Na današnji dan 1958. godine FK Sarajevo je u sklopu četvrtog kola Prve savezne lige na Koševu savladao Fudbalski klub Partizan rezultatom 1:0.
Nakon godinu dana izbivanja, Sarajevo se vratilo na prvoligašku scenu, a koliko je domaća publika poželjela duele sa najjačim klubovima u državi najbolje govori podatak da je nakon posjete od 15.000 u drugom kolu protiv Radničkog, ovog puta protiv Partizana došlo još više gledalaca. Gotovo 20.000 navijača Sarajeva ispunilo je tribine koševskog stadiona i moglo uživati u sjajnoj predstavi njihovih ljubimaca.
Partizan, koji je na Koševo stigao sa nekoliko mladih igrača, bolje je otvorio meč, te je u prvih desetak minuta utakmice propustio dvije odlične prilike preko Kovačevića i Čebinca. Tek od sredine prvog poluvremena bude se i domaći fudbaleri, koji uspostavljaju terensku inicijativu, te je Sarajevo do kraja susreta potpuno kontrolisalo utakmicu.
Prvu priliku Sarajevo je imalo tek u 35. minuti, kada su u samo nekoliko sekundi šutirali Salih Šehović, Asim Ferhatović i Dobrivoje Živkov, ali je odbrana Partizana sve njihove udarce uspjela izblokirati. Pet minuta kasnije, Živkov se našao u izglednoj poziciji, ali je golman Stojanović uspio skrenuti loptu u korner. Najbolju priliku za Sarajevo propustio je Ferhatović u posljednjim sekundama prvog poluvremena, kada se požrtvovano bacio na jedan prizeman centaršut na drugu stativu, ali je sa samo tri metra promašio cijeli gol gostiju.
Sarajevo je i nakon odmora nastavilo sa napadima, a prvu priliku imao je Petar Banjac u 48. minuti, kada njegov udarac glavom zaustavlja Stojanović. A onda, dvije minute kasnije, napokon pogodak. Živkov je uposlio Ferhatovića, koji se sjajno zagradio i iz igre izbacio Pajevića, a potom povukao loptu 2-3 metra, te topovskim udarcem iz daljine matirao iznenađenog Stojanovića za 1:0. Tim sa Koševa je do kraja susreta znalački sačuvao stečeno vodstvo, dok je Partizan tek jednom uspio zaprijetiti Ančiću, sredinom drugog poluvremena, kada jedan udarac Bobeka, na gol liniji zaustavlja Suad Švraka.
Na fotografiji je prikazan trenutak iz 40. minute utakmice, kada Stojanović i odbrana Partizana intervenišu ispred Živkova.
Suton prvoligaške sezone 1976/77. donio je žestoku borbu za opstanak u društvu najboljih između dva sarajevska ligaša i bivša šampiona Jugoslavije, Sarajeva i Željezničara, te kruševačkog Napretka.
Pet kola prije kraja, 29. maja 1977. godine, FK Sarajevo je gostovao upravo u Kruševcu, pred prepunim tribinama stadiona Mladost. U "utakmici decenije", bordo tim je golom Ante Rajkovića sa penala savladao Napredak, preskočio ga na tabeli i par sedmica kasnije skupa sa Željezničarom poslao u Drugu ligu.
Srebrenko Repčić, Ante Rajković, Denijal Pirić, Fahrija Dautbegović i Zoran Lukić zagrljeni nakon utakmice slave veliku pobjedu bordo tima.
Nerćes Novo, strijelac prvog pogotka u historiji FK Sarajevo, pokazuje povrede nakon odlučujuće utakmice za povratak u Prvu ligu, u svlačionici stadiona u Zrenjaninu 1958. godine.
Sarajevo je te godine posljednji put bilo izvan društva najboljih, a odlučujuća utakmica kvalifikacija za Prvu ligu odigrana je 13. jula 1958. u Zrenjaninu. Timu sa Koševa je za veliki uspjeh bio dovoljan i minimalan poraz. Iako je Sarajevo posljednjih dvadesetak minuta igralo sa igračem manje, a Proleter vodio sa 2:1, požrtvovani fudbaleri u bijelim dresovima su ostavili posljednji atom snage i sačuvali rezultat koji ih je vratio nazad u Prvu saveznu ligu.
FK Sarajevo je samo šest puta slavio gostujuću pobjedu u duelima sa najtrofejnijim klubom bivše države, Crvenom zvezdom. Stoga ne čudi što navijači i danas imaju posebna sjećanja na svaku od tih utakmica.
Bila je jesen 1978. godine. Nakon gotovo deset godina prosječnosti, Sarajevo je na krilima Safeta Sušića ponovo hitalo ka samom vrhu jugoslavenskog fudbala. U 12. kolu, na Koševu je pao aktuelni šampion Partizan, a sedam dana kasnije, pred Muzurovićevom četom oružje je položio i drugi beogradski velikan, Crvena zvezda.
Stariji navijači Sarajeva i danas pamte taj 12. novembar 1978. godine. U glavnom gradu BiH je vladala praznična atmosfera, a bajramsko veselje upotpunio je volej Mehmeda Janjoša iz 65. minute meča na beogradskoj Marakani. Gol za kojeg i sam Janjoš kaže da mu je jedan od najdražih u karijeri.
Na fotografiji: Nihad Milak, Branko Bošnjak i Mehmed Janjoš proslavljaju Janjošev pobjedonosni pogodak na Marakani.
Početak sezone 1981/82. bio je izuzetno težak za FK Sarajevo. Bordo tim je bio bez kapitena Safeta Sušića. Stadion Koševo se renovirao za Olimpijadu, pa su utakmice igrane na Grbavici, a nakon sedam kola Sarajevo se našlo na pretposljednjem mjestu na tabeli.
A onda je, nakon četiri uspješne godine, Fuada Muzurovića na klupi zamijenio Srboljub Markušević. Sarajevo se vratilo na Koševo, a u posljednjem jesenjem kolu iz vojske se vratio i Pape. Sarajevo je polusezonu završilo na 13. mjestu i niko nije ni slutio da će bordo tim otići u Evropu.
Predvođeni svojim kapitenom koji je igrao u životnoj formi, kao da nije pauzirao godinu dana, Sarajevo je na proljeće igralo kao preporođeno, te je posljednje kolo i duel sa Partizanom u Beogradu dočekalo na četvrtom mjestu. Sarajevu je trebao još samo jedan bod i to u duelu sa direktnim konkurentom za plasman u Kup UEFA, beogradskim crno-bijelim. Meč na stadionu JNA je završen rezultatom 0:0 i veliko slavlje je moglo da počne.
Na fotografiji: Faruk Hadžibegić i trener Srboljub Markušević, zagrljeni proslavljaju veliki bod i plasman u Evropu.
Jedan od najboljih golmanskih tandema u historiji FK Sarajevo. Punih 6 godina, od 1964. do 1970. godine, Ibrahim Sirćo i Refik Muftić dijelili su mjesto među stativama kluba sa Koševa. Zajedno su, računajući i prijateljske utakmice, za Sarajevo upisali 572 nastupa, a nerijetko su dijelili minutažu na istim utakmicama.
Na fotografiji su prikazani na aerodromu pred polazak za Nikoziju na prvu utakmicu Kupa evropskih šampiona, protiv kiparskog šampiona, Olympiakosa. Bila je to još jedna od mnogih utakmica u kojima su Sirćo i Muftić branili po jedno poluvrijeme.
Jock Stein, najveći trener u historiji škotskog Celtica, davno je izgovorio rečenicu "Fudbal bez navijača je ništa", vjerovatno i ne sluteći da će nekoliko decenija kasnije to postati jedan od najpopularnijih fudbalskih citata.
Najvjerniji, najglasniji i najodaniji navijači FK Sarajevo, Horde zla, danas 6. oktobra proslavljaju svoj 34. rođendan !!!
Ljeto 1979. po mnogo čemu je podsjetilo navijače FK Sarajevo na ono od prije 13 godina. Koševo su u kratkom vremenskom roku napustili Srebrenko Repčić, Radomir Savić, Dragan Simić i Branko Bošnjak. Miloš Đurković je otišao na odsluženje vojnog roka, a ista obaveza čekala je i Antu Rajkovića početkom jeseni.
Svi ti odlasci nadoknađeni su angažovanjem tek jednog istinskog pojačanja, Slobodana Janjuša, te nekoliko mladih talentovanih igrača kao što su Husref Musemić, Ferid Radeljaš i Dušan Đurić. Stoga su i očekivanja navijača i struke bila znatno smanjena.
Ipak, baš kao i 13 godina ranije, Sarajevo je zablistalo kada je bilo najteže. Tim Fuada Muzurovića, predvođen Safetom Sušićem, rastao je iz kola u kolo, a blistava jesen zapečaćena je utakmicom posljednjeg kola protiv Dinama na Koševu. Bordo tim je slavio 4:2 i po drugi put u svojoj historiji ponio laskavu titulu jesenjeg šampiona Jugoslavije.
Na fotografiji: Irfan Handžić, Safet Sušić, Želimir Vidović i Nijaz Ferhatović, okruženi najmlađim navijačima, napuštaju koševski teren nakon trijumfa nad Dinamom
Iako je FK Sarajevo tradicionalno slovio za ekipu "jeseni", kao tim koji je po nekom nepisanom pravilu bolje partije pružao u jesenjem dijelu sezone, nego na proljeće, ipak se jedna proljetna polusezona izdvaja u odnosu na ostale.
Bilo je to proljeće 1982. godine. Polusezona koju je Sarajevo dočekalo kao 13. tim Prve savezne lige. A onda je povratak Safeta Sušića iz JNA označio buđenje bordo tima. Sarajevo je na proljeće redalo samo uspjehe i osvojilo ukupno 23 boda. Od bordo tima je uspješniji bio tek novi šampion, zagrebački Dinamo koji je na proljeće osvojio 27 bodova. Sarajevo je sa 13. skočilo na 4. mjesto i plasiralo se u Kup UEFA.
Na fotografiji je prikazan sportski pozdrav golmana Osijeka Alempića sa Safetom Sušićem i Muhidinom Teskeredžićem, nakon utakmice drugog proljetnog kola između Osijeka i Sarajeva, koja je zavšrila rezultatom 1:1.
Iako je na suprotnoj strani bio viceprvak Evrope i Njemačke. Iako osakaćeni sudijskim odlukama u prvoj utakmici. Iako je HSV imao prednost od dva gola razlike....
Staro Koševo nikada nije blistalo kao te noći. Tri puta su Lukić i Pašić donosili tračak nade, dovodili FK Sarajevo na samo jedan gol od prolaska dalje, ali tri puta je Horst Hrubesch spašavao svoju ekipu. Bilo je to, na današnji dan, 1. oktobra 1980. godine.
Na fotografiji: Ante Rajković i Slaviša Vukičević zaustavljaju napad kapitena gostiju, Felixa Magatha.
Prvu šampionsku titulu jednog sarajevskog i uopšteno bh. kluba u fudbalu, osvojenu 1967. godine od strane FK Sarajevo, teško je uporediti sa bilo kojim drugim uspjehom. Da je ta titula stigla godinu dana ranije, nakon četvrtog mjesta iz 1964., drugog iz 1965., te drugog mjesta na kraju jeseni iste godine, za nju bi se moglo reći da je predstavljala logičan slijed događaja. Ali nije. Sarajevo je u ljeto 1966. godine ostalo bez najboljeg strijelca Mušovića, bez Ristića. Put JNA su se spremali prvi golman Muftić i Vujović, a biološki sat fudbalskih karijera Ferhatovića i Biogradlića je već bio pri posljednjim otkucajima.
Tako je pripreme u ljeto 1966. ekipa Miroslava Brozovića započela sa samo jednim ciljem - opstankom u Prvoj saveznoj ligi. U prvotimce su promovisani mlađahni Musemić i Muzurović, a s izuzetkom dvojice veterana Haseta i Ibre, te nešto starijih Blaževića, Sirće i Šiljkuta, većinu ekipe činili su igrači sa tek 22-23 godine, poput Fazlagića, Prljače, Prodanovića, Antića, Bajića, Jesenkovića i drugih.
Ipak, Sarajevo je te sezone igralo jednu od najuspješnijih sezona u svojoj historiji. Šampionska titula, finale Kupa Maršala Tita, četvrtfinale Srednjoevropskog kupa, ostali su zauvijek ispisani zlatnim slovima.
Bila je to titula sa kojom se, iz modernog evropskog fudbala, može uporediti tek onaj osvojeni Premiership engleskog Leicester Cityja iz 2016. godine.
U prilogu je jedna od najstarijih dostupnih kolor fotografija u bordo dresovima, a na njoj se nalazi većina fudbalera koji su iznijeli teret sezone 1966/67. Od stadardnih prvotimaca nedostaju tek Jesenković i Blažević.
Stoje: Ibrahim Sirćo, Mirsad Fazlagić, Milenko Bajić, Fuad Muzurović, Ibrahim Biogradlić, Fahrudin Prljača, Miroslav Brozović.
Čuče: Sreten Dilberović, Boško Prodanović, Dragan Vujanović, Vahidin Musemić, Sreten Šiljkut, Boško Antić.
Novogodišnja čestitka fudbalera Sarajeva upućena najvjernijim navijačima. Fotografija je nastala 18. decembra 1972. godine, nakon završetka posljednje utakmice u godini, kada je FK Sarajevo na Koševu savladao zenički Čelik rezultatom 4:0.
Simbolični pozdrav nadolazećoj 1973. godini uputili su: Refik Muftić (1), Vahidin Musemić (9), Dragan Simić (7) i Fuad Muzurović (3).
Posljednjeg dana maja 1997. godine FK Sarajevo je osvojio prvi trofej u nezavisnoj Bosni i Hercegovini. Bio je to ujedno i prvi trijumf u državnom Kupu u klupskoj historiji, obzirom da bordo klub u Jugoslaviji nikada nije uspio osvojiti "najdraži trofej", iako je dva puta stigao do finala.
Prva medalja u Kupu BiH, bila je tim slađa, jer je ostvarena u duelu sa najvećim rivalom, Željezničarom. Sarajevo je golovima Senada Repuha i Amara Ferhatovića slavilo rezultatom 2:0, a trofej namijenjen pobjedniku, iz ruku Predsjednika BiH Alije Izetbegovića, primio je kapiten Almir Turković.
Osvojeni Kup Bosne i Hercegovine, fudbaleri Sarajeva slavili su do kasno u noć u kultnom sarajevskom kafiću "Estrada".
Jubilarni 25. rođendan, FK Sarajevo je proslavio serijom međunarodnih utakmica. Prvi tim koji je gostovao na Koševu bio je aktuelni prvak Svijeta i Južne Amerike, urugvajski Nacional.
Samo tri mjeseca ranije, Urugvajci su osvojili Interkontinentalni kup i zvanično postali svjetski prvaci, ali su tog 30. marta 1972. godine, na Koševu ipak položili oružje.
Tim iz Montevidea je, pred oko 12.000 gledalaca na Koševu, nastupio u gotovo jednakom sastavu kao i u finalu Interkontinentalnog kupa. S druge strane, Sarajevo je za ovaj meč bilo pojačano Katalinskim, Bajevićem i Vladićem.
Bordo tim je savladao Urugvajce sa visokih 3:1. Iako je Nacional prvi došao u vodstvo, golom Artimea, dva gola Musemića i jedan Vladića donijeli su preokret i trijumf Gegićevom timu.
Na fotografiji, ekipa Sarajeva pred početak utakmice.
Stoje: Vahidin Musemić, Refik Muftić, Dušan Bajević, Ranko Petković, Anđelko Tešan, Josip Katalinski.
Čuče: Edhem Šljivo, Franjo Vladić, Milenko Bajić, Murat Šaran, Džemaludin Mušović.
U razmaku od samo četiri mjeseca, otkako je postala prvak Evrope, Crvena zvezda je dva puta gostovala na Koševu i oba puta doživjela - poraz.
Prvi put je to bilo u junu 1991. godine, samo četiri dana nakon trijumfa u Bariju, kada je FK Sarajevo slaviorezultatom 3:2. A drugi put na današnji dan, 6. oktobra, kada je bordo tim savladao Zvezdine zvijezde rezultatom 1:0.
Bilo je to posljednje gostovanje Crvene zvezde u glavnom gradu BiH, a Sarajevo je golom Vrabca iz devete minute stiglo do pobjede nad aktuelnim prvakom Jugoslavije i Evrope, a tačno dva mjeseca kasnije i Svijeta.
Na fotografiji: trenutak kada Dinko Vrabac postiže pobjedonosni pogodak.
