Najbolji tim Želje svih vremena

Moderator/ica: insider

Avatar
Virtu4l
Postovi: 54250
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

Re: NAJBOLJI TIM ZELJE SVIH VREMENA

Post Postao/la Virtu4l » 13 jul 2017, 16:24

Samo nastavi majstore :salut:
We are giants
Everyone is our prey
Our whole world
Is maroon coloured

nekadafanatik
Postovi: 155
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 17 jul 2017, 00:40

Edin Bahtic Fićo
______________________
Najmoderniji napadac FK Zeljeznicar osamdesetih i devedesetih godina 20 vijeka nije prošao omladinsku skolu Zelje. Nije cak ni "školovan igrac". Došao je iz zonskog ligaša "Vrantika" mislim. Amater, koji je komsijama uvalio dva komada na derbiju (4:2) na Grbavici i više nije ni izlazio iz prvog tima.

Sta je Osima navelo da uzme tog omalenog igrača, krivonogog, visokog "metar i žilet" i na prvi pogled neuhranjenog? Par strvari. Bilo je jasno da nakon povratka u Prvu ligu treba formirati tim, da nemamo ozbiljne špiceve vec ionako dovodimo sa fudbalskih štajgi koga stignemo..Para za kupovinu Zeljeznicar nikada nije imao. Nema političkih veza - nema para.

Brzonogi Bahtić, desno krilo, ali momak koji je mogao da igra i lijevo ako bas treba, pa i špica klasičnog u varijanti 4:4:2, imao je jednu za domaći fudbal rijetku, ali i danas neophodno osobinu - igrao je u gol. Ne od aut linije do aut linije, ne alibi fudbal već fajterski. Zabijao je desnom, lijevom, glavom. Nije se štedio. Ni prelom noge nije ga zaustavio. Uporan, spreman da bezbroj puta zasprinta po stani..Nisu ga navijaci slučano prozvali - Fićo. Ne mercedes ili folcika, već bas Fićo. Po automobilu koji je bio ne najbolji i najbrzi, ali fajterski, za sve vrste terena. Ne sjecam se utakmice u kojoj Bahtic nije davao sve od sebe. Ili da je folirao ili bjezao od lopte..Kakav god bio rezultat, na njega si mogao da racunas..Pa koliko može on će da da. Nije slučajno u Kupu Uefa maltene dogurao do igraca sa najvise golova.

Bahtic je posebno bio smrtonosan za FK Sarajevo. Bilo da je zabijao ili namještao. Nije imao kompleks gostujuceg terena. Isao je svuda - pravo na gol. A kada imas igraca koji zabija, namjesta i jos leti u noge i ne štedi se - onda imas veliki adut u rukama. Bio je Zeljin Kigen i Keni Dalgliš tog doba /perjanice vodećih engleskih timova i uopste evropskih/. Ili "Atom mrav" kako su ga zvali sportski komentatori. Trofejni trener nekadašnje Jugoslavije Tomislav Ivić, koji je uzeo sa Hajdukom šest titula i vodio poslije "Ajaks", javno je pričao da Zeljeznicar jedini igra - u gol, da igra moderan fudbal. A Bahtic je bio centralni špic - nezaobilazni vrh kopačke ili glava koja će iz polukontre, poslije kornera ili solo akcije izroniti "niotkuda" i zabiti u mrežu na radost fanatika koji su strpljivo godinama dolazlii na Grbavicu i po suncu i po kiši i po snijegu.

Bahtić je jedan od rijetkih igača kome kao navijac (a navijači su, budući da su neobjektini, skloni da dignu u nebo igača i da ga brzo "sahrane") - nikada nisam imao šta da zamjerim. Otuda je Edin Bahtić nezaobilazan u triju špiceva najboljeg tima Zelje (po mom ukusu). Kladim se da bi u u današnjoj ligi sa onim shvatanjima i mobilnošću bez problema zabijao na sve strane. Fićo nikada nije odustajao od lopte, ako je postojao i promil šanse da je stigne. I taj detalj možda najbolje opisuje najbolje desno krilo plavih. Strast za igru, koju je on unosio na teren, shvatanje svake utakmice kao derbija - jedan je od najvecih utisaka koje nosim iz te generacije i tog doba. Bahtic, Jankovic Bukal. Kakav bi to špic bio!

Jednom sam pogledao intervju s Bahticem, koji odavno živi u Australiji. Reče da pogleda ponekad snimak meča sa "Videotonom" i da ga uvijek na istom mjestu prekine da bi ostalo 2:0. Isti je slučaj samnom. Bahtić je nosio pobjednički duh tima . I kada je padao (i on i tim) i tada je trčao. I trčaće zauvijek na Grbavici. Kao dobri duh dobrih vremena.

nekadafanatik
Postovi: 155
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 20 jul 2017, 00:56

Šampionski tim
________________________

Životno djelo Milana Ribara , "Ribarove bebe", živi je dokaz da se ozbiljan rad uvijek isplati. Strogi trener, koji je vjerovao u žestok pristup loptanju i pedagoski rad (koji u danasnjem vremenu menadzera i velike love izgledao kao utopija) donijeli su Zelji jedinu titulu u veoma ozbiljnoj ligi, kao i cetvrfinale tada mocnog Kupa UEFA, kada smo izbacili škotski Sent Dzonston, pa Bolonju, Briž.... da bi ispali od Ferenvcaroša na penale, mada je Zeljo dobio prvu tekmu na stadionu NEP u Budimpešti.

Slobidan Janjus na golu, Dragan Kojovic, Velija Bećirspahic, Josip Katalinski, Enever Haziabdic - pozadi, Blagoje Bratic, Branislav Jelusic, Edin Sprečo u sredini i u napadu: Boško Jankovic, Avdija Deraković i Josip Bukal.

Bjese to tim koji je u odbrani igrao tadasnju italijansku "katenaćo varijantu" koja je bila veoma jednostavna , a Ribar je na treningu definisao u jednoj rijeci: "Uniđi!"... To njegovo "uniđi" značilo je - ukliži, uđi u čovjeka ili jos jednostavnije - lopta može, ali igrač nece. Otuda je, kaze legenda, u Ribarovo vrijeme Grbavica često ličila na bazen za vaterpolo, jer su šmrkovi prije treninga dobro navodnjavali travu, radi ubitačnih klizecih startova.

Ali, po ugledu na "Ajaksove bebe" koj su tada harale Evropom, Zeljo je imao sjajnu fizicku spremu i veoma ofanzivan raspored kada se krene naprijed. Desno Kojovic i Jankovic, lijevo Becirspahic i Derakovic (zbog brzine nazvan "Tica") , u sredini omaleni zajebant sa odlicnom kontrolom lopte Bratic, pa živahni i korisni Jelusic (više od 600 utakmica za Zelju - sto niko nikada nece nadmasiti), ispred njih "Sepi" Edin Sprečo, elegantan, sa driblingom koji je pocinjao jos pet metara ispred protivnickog igraca , dobar u igri glavom. A sasavim naprijed "ubica" - Jozo Bukal, za koga je uvijek postojala dilema čime jace udara loptu - nogom ili glavom?

Iznad svega, ti momci su bili TIM. Generacijski. Njihova zelja da naprave rezultat bila je jaka koliko i strah od sefa Ribara, prijekog i nikad zadovoljnog postignutim. Zvezda i njen guru Miljan Miljanic, koji su tih sezona bili najveci rival za titulu, imala je reprezentativce, legendarne igrace, a Ribar samo svoje snage, odhranjene u omladinskom pogunu i par dovedenih neafirmisanig igraca. Ipak, dvije godine zaredom Zeljo je mlatio Zvezdu i u Beogradu i na Kosevu (Grbavica od 1968 nije bila u upotrebi). Četiri komada Boska Jankovica ( cetiri komada!) nasred Marakane!?

Škija i Hadzija zatvarali su sve pozada, sredina je drzala igru, a Bosko i Bukal su (uz Sprečine asistencije) završavali posao. Raspamećeni trk Boška Jankovića prema navijačima (tri puta) na završnom meču protiv Partizanana stadiona JNA, bio je trk generacija kluba, koje su pola vijeka opstajale kako su znale i umjele.

Tim koji je kondicioni dio priprema zapocinjao trkom uz brdasce iza svog stadiona u snijegu do kukova, a zavrsavao, kako se pričalo po gradu, u noćnim satima kada bi Ribar polazio u inspekciju po prigradskim cetvrtima , a igrači teska srca ostavljali rakijske kazane i bježali u noć - gazio je ekipe sa, vec tada, visestruko vecim budzetima.

Milan Ribar nije bio emotivan po pitanju odnosa sa igracima. Trazio je tri stvari - red, rad i disciplinu. Onakj ko zakaze dobijao je brutalne kazne. Spreco, u to doba talentovani igrac sa aspiracijama za reprezentaciju, tokom Novogodisnjeg turnira u malom fudbalu nije ozbiljno shvatio Ribarov poziv da izadje iz igre. Nakon utakmice, Ribar je saopstio zaprepaštenom "Sepiju" da mu se idući put javi za godinu dana - narednog januara, jer mu je odredio toliku kaznu?! Spreco je godinu dana trenirao sa junirima. Javio se Ribaru narednog januara.

Brane Jelusic, Zeljin rekorder, nije imao volje nakon jedne utakmice da razgovara sa navijacima, pa je bio malo grublji u obracanju...Kada je dosao po platu, skontao je da nema polovine! Receno mu je da se obrati Ribaru.

"Jesi li ovih dana razgovarao sa jednim starijim navijacem" - pitao je trener.

"Jesam".

"Jesi li bio neugodan" - pita Ribar.

"Jesam" - kaže "Jela".

"E, više neces" - zakljucio je MIlan Ribar.

Poznat je i Ribarov metod "oporavka" povrijeđenih igraca. Jozo Bukal se ukočio u ramenom i leđnom dijelu na pripremama reperezentacije. Donio je pred trening Ribaru ljekarsko opravdanje... Ali, Ribar mu je rekao da se skine i da otrci pedsetak krugova oko stadiona (uobičajenih). Zbunjenom Jozi Bukalu rekao je da "Ne treba da sluša doktore u svemu". "Kada bi svi slušali doktore, ko bi igrao"?....I nesretni Bukal je uz ozbiljne bolove jedva istrcao tu dionicu. Kao i sutra i prekosutra... Poslije desetak dana, leđa su ozdravila, a on se prikljucio treninzima sa loptom.

Taj Zeljin tim igrao je po svim standardima ozbiljnih evropskih timova. Čvrst i "radnicki", a opet efikasan fudbal. Mnogi iz te generacije su zaradili pare vani .. Neki nisu , recimo Becirspahic je izgladao stariji, jer je rano posijedio pa su ga ofarbali da se pokusa prodati. Ali, bekovi bas nisu imali prođu vani...Branislav Jelusic je poceo i zavrsio karijeru u Zelji. Prema sopstvenom priznanju, drugi klubovi ga uopste nisu interesovali.. . Ali, svi su ostali lojalni klubu i zajednickom uspjehu i kasnije tokom karijere, pa i nakon nje.(Sem Slobodana Janjuša - Čobe, koji je zavrsio u FK Sarajevo). Ribar je postao član stručnog staba reprezentacije sa Miljanicem , Škija i Hadzija bili su standardni reprezentativci, a Bukal, Boško i Sprečo povremeni.

"Ribarove bebe" su najbolja generacija FK Zeljiznicar. Kao tim, prije svega. Imali su osobinu koja je krasila Zeljeznicar decenijama prije toga ,a i poslije - odbijanje da budu autsajderi. Uvjerenje da se sve moze, ako se hoce. Ono što je narod sročio u /istinitu/ poslovicu: "Vjeruj u se i u svoje kljuse".

Vrijedi zapamiti imena tih talentovanih momaka, koji su klub uveli klub u istoriju i nikome nisu dali na sebe. Kada je bivalo najteze, a tim gubio i ispadao u nizu ligu,ja sam pamtio Boskove golove na JNA i Škijine dignute ruke i suze na centru poslije utakmice koja je donijela trofej.

Ko nema idole koji ga cine boljim, taj nema nista.

Avatar
Trigger
Moderator
Postovi: 1820
Pridružen/a: 03 jul 2009, 14:43
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:

Post Postao/la Trigger » 05 sep 2017, 00:06

nekadafanatik je napisao/la:... U najbolji tim Zelje ne moze niko iz fudbala koji se igra nakon 1992. Jednostavno, to je kilometrima daleko od ozbiljnog fudbala. I nije to samo slucaj u BiH i Zelji. Rukovodio sam se samo onim igracima koje sam ili gledao ili ih bar malo pamtim kako su igrali. ... Rukovodio sam se igrackom KORISNOSCU za tim i ucinkom,a ne pukim talentom.

Na golu: VALIIJE RADOVIĆ ČIKO (covjek koji je sakupio navise utakmica na golu kluba)
Desni bek: BRANISLAV BERJAN BANE (jedan od igraca sa najvise meceva u klubu uopste, a kao desni bek daleko najvise)
Lijevi bek: MIRSAD BALJIC ŽVAKA (znao je lopte i sakupio dosta utakmica, uprkos svojoj ludoj glavi)
Half: JOSIP KATALINSKI ŠKIJA (legenda)
HALF: ENVER HADZIABDIC (clan sampionske ekipe)
Zadnji vezni: BLAGOJE BRATIĆ (šampionska ekipa)
Prednji vezni: MEHMED BAŽDAREVIĆ (njemacka pluca)
Prednji vezni: IVICA OSIM (legenda)
Desno krilo: EDIN BAHTIĆ FIĆO (zabijao je svake godine i zabijao i zabijao...)
Lijevo krilo: BOŽIDAR JANKOVIĆ BOŠKO (član šampionske generacije, reprezentativac)
Centarfor: JISIP BUKAL JOZO (šampionska generacija)
_________________________________________________

....Otvorio sam ovu temu, jer pamteci igrace, ljudi uce nesto o klubu za koji navijaju.


Pamtim dugo i slažem se sa uvodom - samo fudbaleri do 1992. godine, poratne generacije 'ni na tribinama'. Edina Džeku ne 'računam' - on je vrlo malo igrao za Željezničar i karijeru je ostvario u drugim klubovima.

Mojih "11 idealnih":
Vasilije Radović
Miljan Štaka – Josip Katalinski – Enver Hadžiabdić – Mirsad Baljić
Mehmed Baždarević
Drago-Mišo Smajlović – Ivica Osim – Iijas Pašić
Božidar-Boško Janković – Josip-Jozo Bukal


"klupa":
Slobodan Janjuš – Ibrahim Kulović – Blagoje Bratić – Edin Sprečo – Nikola Nikić

Treneri: Milan Ribar i Ivica Osim
Bosno moja poharana....

BosnaSTL
Postovi: 3791
Pridružen/a: 16 nov 2012, 04:06
Kontakt:

Post Postao/la BosnaSTL » 05 sep 2017, 00:23

Kako je Zeljo imo igrace yebo te .Nije potrebno praviti neke formacije grehota bi bilo nekog od njih izostavit zbog manjeg broja tekmi Skoro ,Mihajlovic,Sabanadzovic itd .
Zadnja izmjena: BosnaSTL, dana/u 05 sep 2017, 00:35, ukupno mijenjano 1 put.

Avatar
Huligansaistoka
Postovi: 43
Pridružen/a: 29 avg 2017, 11:15
Kontakt:

Post Postao/la Huligansaistoka » 05 sep 2017, 00:34

Od 92-e ako bi iko mogao upasti, to je jedino Dželo Muharemović. On je baš svojevremeno prepucavao. Ostalo tanko kad se uporede ta 2 perioda.

nekadafanatik
Postovi: 155
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 08 sep 2017, 16:21

Zanimljiv ti je tim Trigeru. Ocito pamtis i vise od mene. Npr. Štaka...Sjecam se da sam cuo za njega, ali ga nisam gledao nikada. Ogrijesio si se (kao i ja uostalom) o Branislava Jelusica. On je covjek sa nevjerovatnim brojem utakmica za Zelju. Kao Gigis za Mancester.

Nezgodno je uvijek praviti lise najbolih, naravno. Uvijek ima naklonost ka nekim igracima, ma koliko se covjek trudio da to izbjegne. Ali svako ima svoj tim. Ja bih od prvog tima koji sam stavio u uvodu sada naparavio dvije korekcije. Ne vise.

Radovic, Berjan, Hazdiabdic, Katalinski, Baljic - Bazdarevic, Osim, JELUŠIĆ - Janković, SMAJLOVIĆ, Bukal.

Meni je Bahtic jako drag. Dao je mnogo golova, ali ispred Boska, Bukala, Smjalovica.. realno ne moze. I Nikola je simpatican ali ... Prpblem je sto sve manje ljudi ima koji bi mogli da proberu i naprave pravi izbor. Stogodisnjica je zadnja takva prilika. Ali, to je stvar za ljude koji pamte i imaju statistiku i druge argumente.

Nazalost, ovo sto se zadnje dviie decenije igra (u odnosu na ozbljan fusbal u ozbiljnom svijetu) je za plakati. Zadnji nekoliko derbija npr. Uh. NEGLEDLJIVO. Zeljo mora da se sam spasava. Ne mozes cekati da se spasi cijela liga. Kako - ne znam. Ali, treba gledati sebe.

nekadafanatik
Postovi: 155
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 21 feb 2018, 15:47

Bio je najbolji igrac jedne od losijih generacija Zelje nakon osvajanja titule Jugoslavije. Zapravo jedini zbog kog je vrijedilo ici na daleko hebeno Kosevo, a poslije na Grbavicu (mislim da je igrao za nas i u Drugoj ligi 76/77), ali slabo se sjecam bijah ipak mali, pa pamtim samo momente. Dobar dribling , dobar centarsut, poprilicno brz, fizicki jak...Dobro kretanje u dribling iz mjesta, dobra finta...Ponekad previse umiranja u ljepoti i driblanja...Ali, igracina. Slobodan Kojovic - Koka. Dosta golova, dosta asistencija...Prezivio je i Ribarov bijes zbog fakulteta i ucenja, pa je jednu sezonu bio rezerva. Jedan od rijetkih pobjeda Zelje nad Zvezdom od 1972 do 1980 bjese na Kosevu 3:1 za nas. Ko da je bilo juce sjecam se. Luftam iz škole. Satima sa **** kisobranom oko kosevskog stadiona. Pa ispod glavne tribine. KIsa pljusti ko iz kabla, ali bjese dosta svijeta...Koka vrh. Zabio jedva gola, cini mi se, pa masa prodora. Pretrcavnja Zvezdinog beka.. Jedan od onih dana kada ti sve ide od ruke... Uzivancija.. Ovacije nakon tekme...Poslije me stari skoro razvalio kada je razredna nazvala telefonom da pita od cega sam to ja "bolestan pa me nema u školi?!" ..Od Kokinih driblinga dobra nastavnice! ..Koka je bio pravo rasno desno krilo. U to doba nije bilo polivalentnig igraca, ono da igra na vise pozicija. Krilo je bilo krilo. Bek - bek..Ali, nista nam to nije pomagalo..Ubrzo samo pukli i odletili da igramo sa Varteksom, Dinamom iz Vinkovaca itd..Mislim da su nam uvalili terera Veleža Sulu Rebca da nas vrati u Prvu ligu. A vratili smo se brzo. Vise ne sjecam dal je Koka igrao nakon povratka kad je Svabo preuzeo tim. ? Ako neko zna neka kaze. ...Ostace mi u sjecanju to vjecno iscekivanje da se nesto desi kad je Koka primi na krilu. Navijac nepogresivo osjeti kom igracu se moze vjerovati. A Koki si mogao da das loptu i uvijek se nesto desavalo.. I u najgorim utakmicama. Pamtim i ono cuveno dobacivanje iz publike kad zagusti, a gola nikako nema: "Koka, vrijeme je!!!" Jesam bio mlad, ali navijac uvijek pamti dobrog igraca. Pogotovo smo uvijek imali dobru desnu stranu. Taj čuveni Kurtović koji je (kako je tvrdio moj ćale) pokazivao golmanima u koji ugao će šutatu penal, pa čak i dal će tući visoko ili po zemlji, pa čudesni Boško Janković (jedini igrač u istoriji koji je Zvezdi na Marakani zabio 4 komada u jednoj utakmici) , pa Fićo Bahtić Željin "atom mrav", kako si ga zvali novinari...A Koka je sigurno među njima. Zauvijek.

nekadafanatik
Postovi: 155
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 21 feb 2018, 15:50

Mislim da smo Drugu lifu ipak igrali, 77/78. Starim. Ali, eto ispravka.

Avatar
Virtu4l
Postovi: 54250
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

Post Postao/la Virtu4l » 21 feb 2018, 15:52

nekadafanatik je napisao/la:Bio je najbolji igrac jedne od losijih generacija Zelje nakon osvajanja titule Jugoslavije. Zapravo jedini zbog kog je vrijedilo ici na daleko hebeno Kosevo, a poslije na Grbavicu (mislim da je igrao za nas i u Drugoj ligi 76/77), ali slabo se sjecam bijah ipak mali, pa pamtim samo momente. Dobar dribling , dobar centarsut, poprilicno brz, fizicki jak...Dobro kretanje u dribling iz mjesta, dobra finta...Ponekad previse umiranja u ljepoti i driblanja...Ali, igracina. Slobodan Kojovic - Koka. Dosta golova, dosta asistencija...Prezivio je i Ribarov bijes zbog fakulteta i ucenja, pa je jednu sezonu bio rezerva. Jedan od rijetkih pobjeda Zelje nad Zvezdom od 1972 do 1980 bjese na Kosevu 3:1 za nas. Ko da je bilo juce sjecam se. Luftam iz škole. Satima sa **** kisobranom oko kosevskog stadiona. Pa ispod glavne tribine. KIsa pljusti ko iz kabla, ali bjese dosta svijeta...Koka vrh. Zabio jedva gola, cini mi se, pa masa prodora. Pretrcavnja Zvezdinog beka.. Jedan od onih dana kada ti sve ide od ruke... Uzivancija.. Ovacije nakon tekme...Poslije me stari skoro razvalio kada je razredna nazvala telefonom da pita od cega sam to ja "bolestan pa me nema u školi?!" ..Od Kokinih driblinga dobra nastavnice! ..Koka je bio pravo rasno desno krilo. U to doba nije bilo polivalentnig igraca, ono da igra na vise pozicija. Krilo je bilo krilo. Bek - bek..Ali, nista nam to nije pomagalo..Ubrzo samo pukli i odletili da igramo sa Varteksom, Dinamom iz Vinkovaca itd..Mislim da su nam uvalili terera Veleža Sulu Rebca da nas vrati u Prvu ligu. A vratili smo se brzo. Vise ne sjecam dal je Koka igrao nakon povratka kad je Svabo preuzeo tim. ? Ako neko zna neka kaze. ...Ostace mi u sjecanju to vjecno iscekivanje da se nesto desi kad je Koka primi na krilu. Navijac nepogresivo osjeti kom igracu se moze vjerovati. A Koki si mogao da das loptu i uvijek se nesto desavalo.. I u najgorim utakmicama. Pamtim i ono cuveno dobacivanje iz publike kad zagusti, a gola nikako nema: "Koka, vrijeme je!!!"


Svake sedmice pijemo kafu i jedina tema je Željo, sve ga zanima, svaku utakmicu mu moram detaljno prepričati, kao i svako dešavanje u klubu, derbije obično gledamo zajedno. Njegove priče iz tog vremena su strašne, upijam svaku riječ kao spužva,

On je definicija Željovca.
We are giants
Everyone is our prey
Our whole world
Is maroon coloured

nekadafanatik
Postovi: 155
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 06 apr 2018, 13:58

RADE PAPRICA, devetka
_______________________________________

Proljeće 1981. godine. Grbavica. Slabo osvjetljenje reflektora. Ili je bilo previše dima od cigareta? Tada se pusilo na sve strane i niko ljude nije uznemiravao pricama o raku niti slikao kosture po pakalicama cigareta..Polufinale kupa. Najvaznija utakmica FK Zeljeznicara od dana kada je uzeta titula. Treća godina Osima na klupi "Zelje". Jedna tekma. Gostuje "Partizan". Ako dobijemo - Marakana, BG u maju i finale....Gladni pobjeda, i navijaci i igraci..Partizan u vrhu ligu kao po obicaju. Pun stadion kao oko.S tojim na suprot staroj tribini, na mjestu današnje nove, blize jugu nego sjeveru. Srce u petama, a oci gladne.

Prvo pluvrijeme nista. Ni mi ni oni...Zna se, ko da gol vjerovatno prolazi. Kup je tada bio ozbiljno takmičenje...A onda u drugom, prema sadašnjoj sjevernoj tribini - dva komada. Jedan glavom Paprica! Delirijum... Drugi, cini mi se isto glavom? Paprica? Nekod dugi? Finale! Najsretniji trenutak navijaca i kluba od 1972. godine. Duge ovacije.. Sreca ko adrenalin na sve strane....

Rade Paprica. Prvi Focak od dvojice koje je Osim "izmislio" i doveo u Zelju (drugi ce doci par godina poslije - Mihajlovic). Dobro baratanje loptom. Dribling. Dobar sart iz mjesta. Osjećaj za gol. Igra glavom - pristojna. Dao je Rade lijepih golova u Zeljinom dresu. Zabavljao se i sa Hadzibegicem, kasnijim reprezentativnim hlafom, i sa Hatunicem, cuvenim tuzlanskim nogolomcem. Rade je u toj generaciji bio covjek koji je uz Odovica (Bazdarevic je tek pocinjao) znao najvise lopte.

Njegus, Berjan, Čilič, Saračevic, Komšić, Lušić, Odovic. Bazdarevic, Bahtic, Paprica, Nikic (tek dosao)...Rade je mogao da okrene igraca "u metar", da da odigra i lijevom i desnom,.Imao je asistencija jednako broju golova. Malo je špiceva u Zelji od tada do danas koji su znali lopte kao Paprica.. Nije bio golgeter po svaku cijenu sa sebicnim instinktom da uzme loptu i ako je u sansi ili polušansi da sam sve odradi ne videci saigrace, kao sto to rade golgeteri. Mihajlovic je bio takav i zato je zabio vise golova od njega, mada je znao manje lopte od Radeta.

Paprica je zaapravo bio igrac koji je najavio dolazak generacije, koja ce igrati lijep fudbal, napredovati iz godine u godinu, ali iz raznih razloga - nece uzeti nista od onoga sto je tebala i morala da uzme. Otisao je kasnije u Grcku. Nekako su ga ljudi prebrzo zaboravili, mada je u stvaranju Osimove generacije imao i te kako udjela.

Nije sve što je dolazilo iz Foče bivalo nužno loše. :)) Rade je dobar primjer. Dobar igrac, dobar špic u svom vremenu, čak i u eks jugoslovenskim okvirima tog doba,. Činjenica da ga nisama mogao da stavim ni u A ni u B tim govori više o Zeljeznicaru, a manje o njegovim neospornim kvalitetima.
_____________

nekadafanatik
Postovi: 155
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 23 apr 2018, 10:25

Kontam da bi sem naboljeg tima svih vremena, mogao da napravim i najbolji tim od igrača Želje koje sam gledao. Možda bi tako svima bilo lakše...
Taj tim ima dosta sličnosti sa najboljim timom u koji sam stavio i neke igrače koje nisam gledao, ali su oni naprosto tolike legende da se to ne može ignorisati.

Ipak, dok sastavljam najbolji tim od onih koje sam gledao, plus alternacije u zagradama, osjećam se nekako opuštenije i mogu da se više oslonim na svoje fudbalaske afinitete. Pa, izvolite i vi!

Ovo je moj tim:

Na golu: Čiko Radović (Dragan Škrba), na bekovima Branislav Berjan (Daragan Kojović) i Mirsad Baljić (Nenad Starovlah).

Na halfovima Škija Katalinski (Vlado Čapljić) i Enver Haziabdic (Komšić).

U sredini: Memhed Baždarević (Blagoje Bratić), Ivica Osim (Milomir Odović), Edin Sprečo (Branislav Jelušić).

U špici: Boško Janković (Nikola Nikić), Edin Bahtić (Slobodan Kojović), Jozo Bukal (Radmilo Mihajlović).
____________________________________
Moram reci da sam (malo doduse) gledao i Fikreta Mujkica, ali on je vec bio na kraju karijere, ai sva mu je prošla kao i bratu Saferab Sušića - Sedau - u zabavi, ženama i piću. Steta znao je lopte. Volio sam i Čipeta Čilića da gledam, pa Hajrudina Saračevića. Za Šabanadzovića I škoru, kojima isto odajem priznanje za ono što su odigrali mogu samo d aponovim - Šabanu svaka čast, ali od Meše i Bratića nije bio bolji ni dugovječniji u Zelji. Za Škoru važi isto Ko je gledao "Sepija" Spreču, ko zna da je Oda sa Zeljom isao i u drugi ligu i sve one driblinge Škore i golove nadmasio deset puta - takođe zna sta govorim. Ali, ovo je SUBJEKTIVNA P>ROCJENA. Svako moze da sastavi tim od onih koje je volio da gleda. Najbolji tim pa svoj, najdraži.

Izvolite.

Avatar
Goosman
Postovi: 1453
Pridružen/a: 07 mar 2018, 20:41
Kontakt:

Post Postao/la Goosman » 25 apr 2018, 18:26

:thumbup: Odlicna tema i tekstovi

nekadafanatik
Postovi: 155
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 07 jun 2018, 10:40

KAKO SE NEKADA PRAVIO DUGOVJECAN TIM- GOLMANI
________________________________________

Od 1971. godine do početka haosa devedeset i neke Žeqezničar je promijenio 6 golmana (ako se nko sjeća neka ispravi). Pri tome mislim na one koji su branili bar godnu za tim.

Slobodan Janjuš, Slavko Njeguš, Šuica, Deba Arnautović, Dragan Škrba i Pavlović. (Janjuša su još jednom vratili, ali ga računam kao jednog). Oba gostujća golmana - Njeguš iz "Veleža" i Šuica iz "Vardara" nisu ostavili poseban trag. Osrednji golmani.

Slavko nas je stajao finala kupa sa "Veležom" Nije izdržao pritisak "svojih". Bane Berjan je pričao da su zajedno dijelili sobu i da je upozorio ostale da je Slavko pod pritiskom i da treba da brani Arnautović, ali da je Švabo sve presjekao i odlučio da Njeguš brani, jer mu vjeruje i ne želi da ga degradira kao čovjeka.

Ni Šuica nije ostavio poseban trag. Branio je u onom čuvenom meču sa "Sarajevom" koji smo izgubili na Koševu sa 2:1. Mislim da se nije proslavio. Ali, nije nam ni nanosio neku štetu.

Deba je bio solidan golman. Domaći kadar. Pouzdan, bez nekih velikih uzleta, ali i padova. Simpatična pojava.

Škrba je bio dugoročno rješenje iz Željinog omladinskog pogona. Visok, dobrih reflkesa. Pokazao se kao dobar golman. Dugogodišnji. Sjećam se da je debitovao na "Veležovom" Zimskom turniru pod Bijelim brijegom. Izledalo je kao da je zalutao na stadion. Primao je nenormalne golove. Niko živ nije mislio da će, kada počne prvenstvo, stati na gol. Ali, Švabo je, po običaju, imao nos za igrača. Ne sjećam se loše Škrbine sezone.

Janjuš. Parader. Zabavljač sa dobrim refleksima. Imao je ispred sebe u šampionskoj sezoni najbolji par halfova "Zelje" svih vremena Katalinski -Haziabdić i to mu je mnogo pomoglo. Poznato je gdje je otisao i za koga poslije branio.

Na kraju - Pavlović Željino dijete. Odličan uvod protiv "Zvijezde" 89`. Nije imao srece , jer je tim tada bio u previranju i slaganju raznih postava. A onda je dosao i rat..

Sve u svemu, nismo imali zadnjih descenija 20 vijeka problema na golu. A najbolji su bili - nasi kadrovi.

nekadafanatik
Postovi: 155
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 09 jun 2018, 14:45

KAKO SE NEKADA PRAVIO DUGOVJECAN TIM - ŠPICEVI
________________________________________________
Od titule do pocetka ratnih zbivanja 1992. godine, u periodu od 22 godine, na mjestu glavnih "zabijača" imali smo Jozu Bukala - Maneta, Boška Jankovica, "Barbu" Radica, inace "dalmoša", Radeta Papricu, Antu Grabu, Radmila Mihajlovica i malog Sliškovića.. Ostalo su bile improvizacije i razni igraci koji su se okusavali krako na tim mjestima. Pri tome, Radic i Grabo su odigrali vise od mozda po dvije sezone maksimalno.

Zeljo je tradicionalno igrao 4:3:3. I centarfor se uvijek podrazumjevao. A Jozo Bukal ostao je najbolji Zeljin zabijac svih vremena. Skok igra, lijeva noga, desna noga - udarao je ko iz topa. Nije bio tehnicar, driblilng nikakav...Ali, Jozina glava u, kako bi sportski komentatori rekli, "buketu igraca"u šesnaest cesto je presudjivala. Ili bombe iz slobodnjaka! Cuveni penal protiv Sarajeva, 4:2 na Kosevu, u sezoni kada je uzeta titula, a Jozo zakucao loptu u golmovu ruku. Upuceni tvrde da je napukla. Toliko je zabio golova u sezonama koje je igrao da su svi ostali jos iza njega. I kako stoje stvari ostace dugo iza.

Veliki Bosko Jankovic, Bukalov saigrac, malo je mijenjao Jozu kada je ovaj otisao da zaradjuje pare vani, dao je golove u sezoni kada smo se spasili da ne ispadnemo, a onda je i sam otisao u Midlsbrou. Bosko inace nije bio centarfor, igrao je na desnoj strani, ali nije bilo izbora tada. Bosko je te godine isfolirao bar pet-sest penala koji su nam spasili glavu. Bio je majstor da se zakaci za nogu beka .))

Ne mogu da se sjetim ko nam je glumio centarfora kada smo ispadali i u Drugoj ligi, ali niko ozbiljan.... Po povratku u 1. ligu Švabo je izmislio Radica iz Solina (niza jugoslovenska liga). I nije bio los. Navijaci su ga prozvali "barba". Onda je tu doveden odnekud i Anto Grabo, takodje nizerazredni igrac. Ali davao je po pet-sest golova po sezoni dok je igrao.

Onda zaredom dolazi fočanski dvojac - prvo Rade Paprica pa Radmilo Mihajlovic. Paprica je igrao dobro. Zabijao i namjestao. Veoma brzo je prihvacen od navijaca. Dobar dribling, "tehnicar" sto bi se reklo, ali zabijao je i glavom. Faruk Hazibegic, half sarajevskih pitara, koji je dogurao do reprezentacije, bio mu je omiljena zrtva.

Onda stize Mihajlovic, susta suprotnost. Ne bas dobar na lopti kad je na travi, ali veoma dobra igra glavom (mada nije bio nesto visok), nos za gol, dobra povratna lopta, jak sut..Mnogo je potsjecao na Jozu Bukala. U jednoj sezoni Radmilo je bio najbolji strijelac lige, a u jos nekim u samom vrhu. Dogurao je do reprezentacije kao i popularni Mane. Cak i do Bajerna u jednom trenutku.

Onda par godina uz rat mali Sliskovic uzima ulogu centarfora. On je vise podsjecao na Radeta Papricu, ali Zeljo vise nije imao taj kvalitet pa ni Slisko nije ostao nesto posebno upamcen.

Ali, kao sto se vidi, ni na poziciji špica nismo se razbacivali. Ne preveliki broj igraca za vise od svije decenije. Ali, cim se sjecam svakog, znaci da su imali kvalitet - od solidni pa do odlicnih.

Dobar špic je tradicija Zelje. A tradiciju valja poštovati i dalje.

Avatar
jestamaji
Postovi: 10049
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

Post Postao/la jestamaji » 09 jun 2018, 19:58

u drugoj ligi smo igrali bez centarfora, slobodan kojović je bio najbolji strijelac i želje i druge lige zapad. ali zabijali su u toj sezoni svi, bio sam na svim domaćim utakmicama te godine, to je bio festival, jedino što je falilo je prilika da nabijemo pitare :mrgreen:

nekadafanatik
Postovi: 155
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 11 jun 2018, 15:53

Tako je. Sa nama je usao u ligi, cini mi se, vinkovacki Dinamo.

nekadafanatik
Postovi: 155
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 12 jun 2018, 12:42

KAKO SE NEKADA PRAVIO DUGOVJECAN TIM - VEZNI RED
_____________________________________________________
Danas kada raznisljam vidim da smo imali veoma pristojne igrace u zadnje dvije decenije ondasnje lige. Mnogo solidnih, dobrih i par odlicnih veznjaka. A sve to bez velike love i bez gotovih pojacanja . Bilo je to manje - vise: MADE IN ZELJEZNICAR.

Sampionski trio na sredini: Blagoje Bratic, Branislav Jelusic , Edin Spreco.

BRATIĆ - omanji, dobar na lopti , dobro se gradio, imao je i zadnji pas, a znao je i da zabije gol mada je stajao pred halfovima. Popluarni "grof" i "uvo". Znao je Balgoje i da odigra prljavije kada je trebalo /Ribarova skola/, ali u njegovo baratnje loptom moglo se pouzdati. Šeret. Duhovit tip, brotak kao i na terenu. Kada je Zeljeznicar u najjace Ribarevo vrijeme fasovao pet komada od OFK Beograda na Karaburmi, u potpunoj tisini svlacionice, dok se cekalo da udje Ribar i "sve po spisku igracima" Blagoje je utjesio saigrace: Ljudi moji sto ih namucismo dok nam dadose peti...! Jedan od najboljih Zeljinih veznaka. To kazu oni koji dugo pamte, a valja im vjerovati.

JELUŠIĆ - "Jela" je igrao desnu politku. Godinama nezamjenjiv na toj poziciji. Jedna od kupskih relikvija sa ogromnim brojem odigranih utakmica za Zelju. Valjda je i karijeru zavrsio u klubu. U to doba jedan od onih koji su najvise trcali u timu. Asistent za golove. Poznat po sijedom cuperku u kosi. Veoma koristan klupski veznjak.

SPREČO - Valjda jedna od najtalentovanijih desetki koje je Zeljo ikada imao.Vise veznjak iza spiceva, kako bi se danas reklo. Covjek za zadnji pas. Odlican i kad se ubaci u špic. Odlican u igri glavom. Tehnicar. Spor sa nezgodnim Ribarom, koji mu je uzeo vise od sezone /izbacio ga iz tima/ kada je postajao ozbiljan igrac uzeo mu je mozda i mogucnost da dogura do ondasnje reprezentacije. Igrao je lijepo za oko. Prvi gol Zelje koji pamtim , kao iz magle, dao je bas Spreco u cuvenom derbiju sa Zvezdom na Kosevu u sezoni kada je Zeljo postao prvak. Pobjeda od 1:0. Sprečo - glavom. Samo je zasjekao loptu.. Usetala se , otskakutala u drugi ugao Zvezdinog gola. Jos je vidim kako ulazi. Zeljino dijete.

IVAN LUŠIĆ
Neobican igrac. Djelovao je kao neko izrazito spor za veliki fudbal. Navijaci ko navijaci odmah su mu dali andimak "mrtvak". I zaista Lusic je izgledao kao neko sa malog fudbala. Dobar u "ševi", cake iz prve, ali neko sa strane bi se zakleo da taj ne moze vise od poluvremena izgurati. I jos pomagati odbrani. Ali, da ste se kladili u to - ostali bi bez para. Godinama je Lusic igrao zadnjeg veznog u Zelji. Bio nezmjenjiv U trokutu sa Odom i Vlaskim pa onda i Mesom. Lusuc je danas zaboravljen poprilicno. Ali je ostavio dosta pristojnih sezona u Zelji.

DZEMAL ŠERBO - Ozbiljan igrac, ali predmet bezbrojnih viceva medju navijacima zbog frizure, koju je češljao ravno kao da je perika. Pazio je taj na svaku dlaku koja bi se pomjerila tokom meca. Ali je i lopte znao. Polutka. Dobar u pasu,a znao je i da zabije. Cak i glavom! Šerbo je izgledao kao "skockani" jalijaš sa manirima kakvog fudbalera iz srednje Evrope. I naravno, ispeglanim imidzom. Smpatican lik. I dan danas kada ga se sjetim pomislim isto.

MILOMIR ODOVIC - Negdje pred ispadanje u Drugi ligu, sezonu ili dvije prije toga, u Zelju je iz Ilijasa dosao Odovic. Malo duza kosa, popularna u to doba, dribler koji solidno trci...Uz Koku Kojovica bio je nas najatraktivniji igrac. Ako nista drugo, od njih si mogao da vidis dribling, lucidnost, kreaciju. Ostalo je bilo ostatak ostataka šampionske generacije. Njih dvoica su nas i odrzali do povratka nazad. Oda je volio da se igra lopte. Ponekad je iritirao beskrajnim nizom driblinga. Ali znao je da prodje jedan na jedan, da doda, a vremenom, dolaskom malo boljih saigraca poceo je da poprima obrise ozbiljnog veznjaka. Mnogo tekmi je odigrao za Zelju, mnogo sezona. Mnogo je saigraca ispratio. Jedan od zasluznijih igraca u Zelji.

SAVO VLAŠKI - Zeljina desetka prije Baždarevića. Zapravo, Savo je igrao i lažnu devetku. Sve što su treneri tražili od njega. Bio se spor. Odraz nikakav (prokockao pobjedu na Kosevu u čuvenom derbiju 1983), ali je bio solidan na lopti i pošteno je igrao onoliko koliko je mogao. Kupski veznjak, koristan, jer boljih nismo imali u tom trenutku.

MEHMED BAŽDAREVIĆ - Gledao sam ga kao klinac kada je igao za mladi tim Zelje, za juniore. Imao je krupne noge, nisko teziste, gradio je loptu kao "veliki". Bio je član juniora Jugoslavije koji su igrali na SP. Dobro je tamo čuvao Maradonu. Svi smo znali da ce biti nezamjenjiv kada udje u prvi tim. Usao je proiv "Vardara" bila je 1979. godina, cini mi se. I od tada vise nije izlazio iz prvog tima. Vec sam negdje napisao - Zeljin Zidan i Pirlo. Borac i tehnicar. Nezamisliv je ijedan idealni tim ovog kluba bez Baždarevića.

MIRSAD BALJIC - Da, mozda mnogi to ne znaju, ali on je počeo na zadnjem veznom. Nakon Lusica,a prije Sabanadzovica. I bio je pristojan. Ne kao na beku, ali sasvim solidan. Krupan, prgav,odlican u skoku u odbrani i napadu, znao je da povuce loptu. Da je ostao na toj poziciji opet bi imao solidnu karijeru. Ali, posto je igao na kraju lijevog beka, o njemu vise kada dođe vrijeme za to na njegovoj pravoj poziciji.

REFIK SABANADZOVIĆ - Kao junior Jugoslavije iz mjesta Tuzi u Crnoj Gori doveden u Zelju. Sezonu je cini mi se bio uz prvi tim, pa onda dobio sansu. Malo je gumio i halfa, ali vrlo malo. Ustalio se na zadnjem veznom. Brz, pozrtvovan, znao je da uklize i iznese loptu. Navijace vole fajtere, a on je bio fajter. Odlican u triju sa Odom, kasnije Škorom, i Bazdarevicem. Onda odlazak u Zvezdu u kojoj stice punu afirmaciju, a u reprezentaciji igra i beka. U jednom momentu bitan igrac za Zelju, koji je nazalost ostao krace u klubu nego sto je trebalo. Kada je sa Zvezdom igrao na Grbavici (1:1) dozivio tesku povredu u sudaru glavama sa Mihajlovicem. Bio bez svijesti dugo. Ali, ubrzo stao na noge. Tipican borac, sa pristojnom tehnikom. Jos jedna odlicna Osimova procjena . Mlad i jeftin igrac od koga je klub imao veliku korist.

HARIS ŠKORO - Da je neko sa strane gledao dugonogog fajtera sa driblingom u trku, velikog radijusa kretanja, u sezoni 1984-1984 pomislio bi da je zalutao u Zelju iz Reala, Bajerna i bog te pita kog tima. Jer, sezonu prije, na tom mjestu je igrao neprikosnoveni Odovic, a Škoru je Svabo pokusavao da prebaci na lIjveo krilo, jer se suskalo vec da Nikola Nikic ide vani. Nije to izgledalo dobro uopste. ...Naredne sezne eto Škore na mjestu poutke. Asistira, zabija, uklizava.. Nije bilo navijaca Zeljeznicara kome nije ispadao jezik, a u ocima stajala nevjerica kada je gledao šta Škoro radi. Odigrao je sezonu za desetku. Cak je selektor Milos Milutinovic rekao da je reprezentacija izgubila neki mec jer nije bilo Škore! A caka je u tome, što Škoro do tada uopšte nije ni igao za repzentaciju?! Dotle je to išlo! Poslije još dvije i po sezone. Ali samo solidne. Nista vise od toga. Boro Bračulj koji je naslijedio Osima gurnuo ga je u špicu, a to nije bila Škorina pozicija. I ostao je tu dok je bio u Zelji. Kasnije Dinamo...Mogao je mnogo vise da je pametnije birao svoj put. Prvenstveno će biti upamćen po igrama u toj cudesnoj sezoni1984-1985.

EDIN ĆURIĆ - Kako god da počnem moram da počnem od one fatalne noći 24. marta 1985. kada je Edin doduse dao gol, ali je prije i poslije toga dva puta zapucao ne stopostone već hiljadupostotne šanse da dokrajčimo Videoton. Šta mogu kada navijači nemaju milosti . Prvo mi to pada na pamet i padace mi do kraja zivota. Inace, solidan igrac. Cak dobar. Dobar na lopti, dobar slobodnjak, pa i glavom nije bio loš. Prednji veznjak, ali i lažni centarfor. Igrao je solidno niz godina u Zelji. Za ove koji su došli poslije - Inijesta glavom i bradom. Ali.... Da se zapuca ONO. Sa peterca, dva puta. A gol širok 7,15. Edineeeeeeeeeeeeeeeeeeeee .

MARIO STANIC - Zadnji ozbiljan igrac koga pamtim prije pocetka rata. Poceo kao bek, pa kao veznjak (što se ispostavilo i da jeste) pa kao špic. Polivalentan igrac što bi rekli treneri. Steta sto je malo igrao za Zelju i sto nije bio u vrijeme boljeg tima. Ovako je vise krpio rupe nego što je igrao ono sto moze. Kasniej pokazao ko je i šta je...Da, imao je Zeljo u onoj državi dobre juniore. A bogami i skauting.

nekadafanatik
Postovi: 155
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 14 jun 2018, 12:05

KAKO SE NEKADA PRAVIO DUGOVJECAN TIM - KRILA
_______________________________________________________

Tokom najsadrzanijeg vremena Zelje u 20. vijeku, zadnja dva desetljeca, nismo imali vecih problema sa krilima. Naprotiv. Skoro da škarta nije ni bilo, sve dobri igraci. Maltene, bez uzuzetaka.

BOSKO JANKOVIC - U šampionskom timu na desnoj strani je igao Bozidar Boško Janković , Zeljina legenda. Da otkrijem podatak koji mnogi ne znaju - u svijetu postoji samo jedan igrač koji je ikada Crvenoj Zvezdi na Marakani dao 4 komada, a on se zove bas Boško Janković. Gazio je Boško sve timove velike četvorke i Partizan i Dinamo...Sjajan dribler, "nos" sa gol, stalno oko i u šesnaest. Pisao sam posebno o njemu. Prva sedmica kluba bez ikakve konkurencije. Vraćao se iz pečalbe i pomogao Zelji da ostane u ligi , pa se opet vratio po povratku one prve sezone. tada je za oproštaj još jednom urnisao "Sarajv`o" u Kupu na Grbavici.

SLOBODAN KOJOVIĆ - Koka o kome sam takođe pisao imao je dribling, brzinu, šut, centaršut. Sve. Samo nije imao oko sebe dovoljan broj kvalitetenih saigrača. Igrao je u pogrešno vrijeme. Zbog Koke su navijaci dolazili na utakmice. Odrzao nas je i u Drugoj ligi. Da je igrao bilo gdje drugo bio bi trofejni igrac, a u Zelji je samo održavao ono malo preostalog šarma nakon raspada šampionske generacije. Odlicno desno krilo.

EDIN BAHTIĆ - Kada je jedne nedjelje u sezoni 1979-1980 spiker na Grbavici uoči derbija pročitao ime izvjesnog Edina Bahtića, niko od pitara, bilo igraca na zagrijavanu bilo navijača - nije to ni registrovao. Iskreno, malo ko je to učinio i među našim navijačima. Tek mali broj prisutnih znao je za tog momka iz zonske sarajevske lige. Ali... Samo 90 minuta kasnije to ime zapamtice dosljaci sa Koseva , a zauvijek i navijači Želčjezničara. Dobili smo taj dan generaciju Sušića, Pašića, Reopčiča, Rajkovića sa 4:2 , a omaleno desni krilo, koje će ubrzo dobiti nadimak "Fićo", zabio im je dva komada i izgledo nedostižan za cijelu odbranu pitara. Kako tada - tako uvijek. U derbijima Fićo je bio noćna mora Sarajeva. Nije imao neki poseban dribling, ni ne znam kako ubitačan šut. Bio je solidno brz, ali konstantan u trcanju od pocetka do kraja meča i po suncu i po kisi. Al zabijao je s obje noge, zabijao je i glavom mada bjese nizak (nazabijao se), a nos za gol mu je bio urođen. Edin Bahtić ostaće među najbolim sedmicama Zeljezničara još dugo vremena.

SIMO KRUNIĆ - Odradio par sezona. Daleko od ostalih navedenih Zeljinih sedmica, solidno sve, ali nista posebno. Jednostavno, odradio je vrijeme u kome smo ostali bez pravih kvalitetenih sedmica.

Bilo je tu i tamo nekih povremenih zamjena i glumljenja sedmica, ali ni jedan od njih niti se ustalio do 1992. niti je ostavilo bilo kakav trag. A nije ni bilo vise vremena.

Na lijevom krilu izbor je bio slabiji, ali dva igraca su obiljezila dvije decenije, kao i jedan koji nije bio poseban kvalitet, ali je bio posebna pojava.

AVDIJA DERAKOVIĆ - Čuveni "TIca". Prozvan tako zbog brzine. Avdija je počeo kao bek, ali Ribar je volio sa ekperimentiše, pa je Avdija u šampionskim danima šprintao uz lijevu stranu, centrirao, pomaogao beku. Neobično zahvalan igrač. Najbolji kada dobije loptu u prostor. Nije bio jedan od zapađenijih igrača tih godna u klubu, ali bjese kosntantan. Dobro klupsko lijevo krilo.

STOJANČE IDIĆ - Simpatično Romče sa poljančeta. Od milošte nazvan "Pele". Volio je da se zabavlja. Da igra petom, da dribla. Mrsav. Predmet raznih dobacivanja protivničkh navijaca, ali neobicno drag plavima. Stojanče je bio drugačiji tip igrača od Avdije Derakovića. Ali, za Zelju u to vrijeme nezamjenjiv. Bitan. Sa Idićem si uviijek imao šou.

NIKOLA NIKIĆ - Popularni "guto", zguren u akciji poput tenka prodirao je ijevom stranom, centrirao, a bogami i zabijao. Bez ikakve fudbalske škole, po principu "uradi sam" doveden u redove Zelje. Kada nema para za normalno pojačanje, onda se okreces intuiciji, trazis talente po mjestima na koja drugi ne zalaze. Kako se momak koji nije igrao ne ozbiljnu nego gotovo nikakvu ligu , sem neke po Modriči, uklopio u prvi tim Zeljezničara? Bog te pita. Ali, kako je ušao, tako je i ostao. Kao i Bahtić. Brz, uvijek driblao u pravcu gola, borben...Dovoljno da postane miljenik navijaca. Van terena duhovit, onako sočno narodski. Na terenu pod Osimovom sjenom. "Nikola ti igraj samo na njihovoj polovini i nerazmišljaj. Najopasniji si po naš gol kada previše raznišljas" - govorio mu je Švabo.... Nikola je dao dosta Zelj, a i Zeljo Nikoli.

Nismo ni na krilima mijenjali "divizije". Uvijek se vodilo računa da je tim kao porodica i da dolaze oni koji mogu da se uklope, a da ih mijenjas samo kad idu i kad moras. Nije to bilo sirotinjska filozofija (mada vecih para klub nije imao) vec svijest da su pare vazne, ali da duh tima donosi rezultate.

nekadafanatik
Postovi: 155
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Post Postao/la nekadafanatik » 14 jun 2018, 12:10

DODATAK:

ZORAN SAMARDZIJA - Ne smijem ga zaboraviti. Zeljin junior. Osjećaj za gol. Brz. Dobro se otvarao za loptu. Zabio neke vazne golove. Jedan od momaka koji je dokaz da je klub imao nekada sjajnu juniorsku školu!

Odgovori

Natrag na “FK Željezničar”

Online

Trenutno korisnika/ca: 123456, biceDUPLA i 20 gostiju.