U susret stogodišnjici!

Moderatori/ce: insider,LjoZee,irfo

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

U susret stogodišnjici!

Post Postao/la nekadafanatik » 25 jul 2017, 11:14

Za četiri godine bice tacno 100 godina od rođenja FK Zeljeznicar.

Osim "Hajduka", "Zeljo" je najstariji od poznatih i bitnijiih klubova na prostorima eks Jugosljavije, a i na regionalnom prostoru, pa i šire. Stotinu godina - jedan vijek. Koliko je to generacija igraca? Golova, uklizavanja, radosti i tuge? Promijenilo se nekoliko zemalja i sistema u kojim je klub postojao.

Sta se radi u povodi stogodisnjice? Ko ce to da obiljezi i kako? Jedna svecana akademija nije dovoljna. Zeljo je brend grada. Jedan od nekoliko istinskih brendova Sarajeva, a, u nekom širem smislu, i regiona. Brendovi su autenticni, spontani i daju određenu (domaću - lokalnu) patinu. Sarajevsvki brendovi 20 vijeka su: Zemaljski muzej, organizacija "Mlada Bosna", FK Zeejznicar, pop škola, KK Bosna i Olimpijada...

Sgodisnjici se mora dati ozbiljan znaačaj. To je prilika za razne aktivnosti kluba - za popularizaciju, za novi marketing. Potebano je organizovano i kreativno pristupiti proslavi. Ona mora da traje godinama a ne jedan dan ili jedan mjesec. Svake naredne godine vrsiti određene pripreme da bi sve "ekspodiralio" 202.1 sa "epicentrom" u septembru, kada je i osnovan. Moj je stav sljedeci:

Muzej FK Željeznicar. Sa svim generacijama, dresovima, dokumentima, peharima....Moderan, audio, video, kompjuterska prezentacija itd...

Monografija (papirna i kompjuterska). Sa svim imenima igraca, trenera , zaposlenih, sa hiljadama fotofrafija, najvažnijih sačuvanih utakmica, golova, svjedočanstava..

FIlm o Zelji. Ozbiljan veliki dokumentaraca koji ce da ujedini sve gore navedeno i polularizuje klub u budućnosti. Prica o Zeljeznicaru je filmska prica. I kako je nastao i kako je prezivljavao i kako zivi danas.

Izbor najboljeg tima i legendarnih igraca, ali na osnovu CINJENICA, a ne privatnog utiska. Na osnovu dokumenata, statistike, značaja itd..

Raditi niz spotova sa javnim ličnostima i ljudima sa prostora nekadasnje zemlje koji su bili suparnici Zelji. Siguran sam da se stotine njih rado govoriti o tome..itd itd

Svako moze da iznese ideje, da predlaze i da trazi od Uprave kluba i SD da, ako vec nisu, odrede ljude raznih zanimanja koji mogu da iznesu stogodisnjicu. Ali, ozbiljne i sposbne ljude razlicitij specijalnosti.

Nema mnogo vremena, četiri godine su kratak period za tako veliki posao. To je šansa kluba za promociju, a ne samo pogled unazad. Iskljucivo od kluba, dugogodišnjih igraca, starih i novih, i zaposlenika i navijaca zavisi da li ce to biti ozbiljno i temeljno ili samo proslava za jedno popodne.

STO GODINA. 100 GODINA. DESET DECENIJA, JEDAN VIJEK!

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la nekadafanatik » 25 jul 2017, 11:27

Da ne zaboravim! Obavazno organizovati ili meceve sa ozbiljnom evropskom ekipom, kao i sa nekom od legendarnih ekipa sa nasih prostora. Moze i turnir. I naravno - dovrsenje stadiona. Ubijeđen sam da ce stadion biti završen uz pomoć stogodisnjice, ili ce, u protivnom, sve to trajati jos desetljecima.

Avatar
Virtu4l
Postovi: 61249
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la Virtu4l » 25 jul 2017, 13:54

Zvao bih ekipu bez koje ne može proći apsolutno ništa kada se priča o Želji - Videoton.
Evribadi sej Željo
Željoooo

Avatar
jestamaji
Postovi: 16454
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la jestamaji » 28 jul 2017, 08:37

daleka im zemlja madžarska bila. ako bude kakva proslava onda protiv nekoga velikoga!

a ovo što nekadafanatik kaže ima smisla, ali poznavajući nas i naš klub, teško će to ići, iskreno, pitanje je da li klub uopšte ima sve te podatke.
ali jedna zvanična monografija sa biltenom bi stvarno bila senzacionalna. takvo nešto nam stvarno fali!

Avatar
anonimni
Postovi: 10088
Pridružen/a: 04 jan 2012, 14:54
Lokacija: Uvijek uz tebe!
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la anonimni » 28 jul 2017, 08:57

Simbolično bi bilo da igramo s Realom, al' otkud nam tolike pare? :mrgreen: Hajduk je Barceloni čini mi se oko 2 miliona eura platio kad su igrali za njegovu stogodišnjicu, valja obezbijediti i pare i ostale uslove, al' to bi svakako bilo najbolje... U realnosti ko zna, fkt nemam nikakvu ideju ni predstavu s kim to obilježiti
Željezničar 1921! Arsenal FC 1886!

Kapiten Blue Traina

Avatar
Virtu4l
Postovi: 61249
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la Virtu4l » 28 jul 2017, 09:30

anonimni je napisao/la:Simbolično bi bilo da igramo s Realom, al' otkud nam tolike pare? :mrgreen: Hajduk je Barceloni čini mi se oko 2 miliona eura platio kad su igrali za njegovu stogodišnjicu, valja obezbijediti i pare i ostale uslove, al' to bi svakako bilo najbolje... U realnosti ko zna, fkt nemam nikakvu ideju ni predstavu s kim to obilježiti
Za to ti trebaju naše legende, Osim, Džeko i ostali koji imaju jake veze.
Evribadi sej Željo
Željoooo

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la nekadafanatik » 28 jul 2017, 11:26

Naravno da treba potegnuti veze! Klub nema pare ni neki internacionalni status, ali ima poznastva igraca sa odre]enim bitnim klubobima i pojedincima koji odlucuju. Naravno da Osim moze da poprica sa ljudima iz nekadasnje "velike četvorke" Zvezda, Partizan, Hajduk , Dinamo, pa da se naparavi recimo neki turnir 2021, ili čak neki tradiocionalni turnir povodom Zeljine stogodisnjice sveke od narednioh godina, recimo u pauzi prvenstava, a najbolje pred pocetak proljecne sezone.

Samo zarada od tih meceva podigla bi jednu tribinu! Od starnih timova: Panatinaikos (trenirao Osim), neki francuski ligas ( preko Baždarevica), imas sada i Dzeku, ali pitanje je koliko on tamo zaista ima veze da dovede Romu ili Siti? U principu, sve se moze.

FILM treba. Dokumentrni, pun priloga, svjedočanstava. To bi bila proca o klubu , ali i jednom vremenu. Taj posao treba da dobije neko ko to zna da radi takve stvari. Potrebno je dosta vremena da se to kvalitetno napravi!. Monografija se podrazumjeva - obicna luksuzna (papirna) ali i internetska.

I MUZEJ. Mora biti muzej!

Ako uprava nije u stanju da napravi vec sada, odnosno formira odvor za proslavu i da odluce sta i kako, neka se nosi dođavala. Bilo koja uprava. Sto godina kluba je šansa koja ne smije biti propuštena. Gdje je pritisak navijača i javnosti? To je ljudi šansa i i za razvoj kluba. Mnogo značajnija od neke tutule u BIH ligi ili kupovine ovog ili onog igrača. Željo mora da iskorači VANI. Narednih stotinu godina klub neće prezivjeti ako ne odskoči od sredine u kojoj sada postoji. Novi vijek trazi nove načine.

Avatar
Zenzo
Postovi: 3862
Pridružen/a: 25 dec 2016, 17:33
Lokacija: Sarajevo
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la Zenzo » 28 jul 2017, 11:28

Sta mislite hoce li do tada biti gotovi jug i teren + krovovi nad jugom i istokom ?
- Zeljeznicar -

Avatar
Virtu4l
Postovi: 61249
Pridružen/a: 15 jun 2008, 23:21
Lokacija: Zvornička 27
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la Virtu4l » 28 jul 2017, 11:42

Ti nam reci, tvoja Uprava nas trenutno vodi :kafa:
Evribadi sej Željo
Željoooo

Avatar
grbavicka1921
Postovi: 1316
Pridružen/a: 10 feb 2017, 12:47
Lokacija: Sindikat profi fudbalera BiH
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la grbavicka1921 » 06 avg 2017, 14:10

Zenzo je napisao/la:Sta mislite hoce li do tada biti gotovi jug i teren + krovovi nad jugom i istokom ?
Ako krene jug ove građevinske sezone i možemo se nadati pokrivanju, eventualno.
*"Nije to bolest rijetka, nisu posljedice rata, al' ja sam prvo rek'o ŽELJO pa sam poslije rek'o tata."

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la nekadafanatik » 15 avg 2017, 13:04

Jedna od prvih informacija u muzeju FK "Zeljeznicar" mora biti ona o odbijanju "Zelje" da 1941. godine igra ligu NDH - Ante Pavelica. Da potsjetim mlađe korisnike ovog foruma, NK "Hajduk " je takođe odbio da igra tu ligu i imao je sve pocati poslije oslobodnjenja. Ali, "Zeljo" - ne. To nije posebno isticano, mada bi mnogi klubovi dali sve da imaju taklo cistu proslost.

Jedan "Real" je igrao ligu fasiste Franka, "Juventus" je bio omiljeni klub "Ducea" / Musolinija/ itd. Pred rat u prvoj Jugoslaviji 1941. godine bilo je klubova koji su pristali da igraju fasisticke lige. U Sarjevu su pred Drugi svjestki rat bila cetira kluba. Tri koja su okupljala nacionalne simpatizere i "Zeljo" bez takvih oznaka. Kao sobodan klub u kome je mogao da aigra svako , bez obzira na vjersku, nacionalnu i politicku komponentu. Znaci, glasaj za koga hoces, idu u bogomolju u koju hoces, pisi se kako hoces, ali navijaj ili igraj posteno za klub

Neki od nacionalnih klubova su igrali Pavelicevu ligu, a "Zeljo", koji je dobio poziv da igra- ladno ga je odbio. Veliki dio igraca i uprave bio je izrazito antifasisticki nastrojen. Mnogi zeljeznicari ubijeni su ako pripadnici pokreta otpora.

Ustase su odmah izbrisale "Zeljeznicar" iz registra, odnosno ponistile ga kao klub, da bi mu status bio vracen 1945. godine nakon oslobodnjenja. Samo sto "Zeljo", za razliku od "Hajduka", nije od toga imao posebne koristi. Igrao je malo u prvoj, malo u drugoj ligi druge Jugpslaavijei nikada nije imao posebne privilegeije.

Ovo pisem da bi mladji ljudi na ovom forumu shvatili za koga navijaju. Da bi znali istorijat, biografiju kluba. "Zeljo" je uvijek bio radnicko-građanski klub. Klub i drugova i gospode.Drugova po socijanom stanju, a gospode po obrazovanju. Nikada sa nacionalnim, politickim ili vjerskim predznakom, nikada zasticen politicki od bilo koga. Slobodan klub. To naglašavam. SLOBODAN. Za sve koji to vole.

Taj klub nije se uprljao ni u ratovim devedesetih niti potonuo u ekstremizam. Bez obzira na nacionalnost igraca, nije zabiljezeno da je neki poznatiji igrac zarad politickih i drugih poena pljuvao po klubu ili nastupao sa ekstremitickih pozicija. To je, naravno, posljedica cinjence da su igrali u klubu kome su takve stvari oduvijek bile strane.

Zato "Zeljeznicar" jeste jedan od gradskih brendova 20 vijeka. Zato ste je bio slobodan, zato sto je nastao spontano i zato sto se za sve izborio sam.

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la nekadafanatik » 19 avg 2017, 15:02

Na 100 godišnjicu jednog od nastarijih i najpoznatijih klubova u regionu - "Željeznicara" stadion (kojie će valjda do tada biti manje -vise zaokruzen) treba dobiti naziv "Ivica Osim-Švabo".

Jedna tribina treba da dobije ime po Milanu Ribaru, tvorcu Zeljine sampionske generacije i čovjeku koji je najbolje utemeljio Željinu omladinsku fudbalsku školu.

Pred stadionom postaviti lokomovicu sa kratkim i jasnim istorijatom kluba i imenima zeljznicara koji su inicirali formiranje kluba.

Napraviti veliki fudbalski zid sa obilježjima kluba unutar stadiona i upisati imena SVIH igraca Zelje iz klupske arhive, koji su ikada igrali ze Zelju, odnosno odigrali bar sezonu. Posebno istaci ZASLUZNE IGRACE, TRENERE i druge ličnosti koje su izuzetno doprinijele radu kluba...

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la nekadafanatik » 19 avg 2017, 15:05

postaviti lokomotivu , izvinjavam se zbog greske!

Avatar
jestamaji
Postovi: 16454
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la jestamaji » 28 avg 2017, 08:41

tek sad vidim ovo sa tribinama, ja sam protiv davanja imena tribinama, ali to je ko neka moda danas u svijetu. rađe ne, ali ako već mora onda su domorcki i švabo jedina dvojica koji imaju takav status da se niko ne bi pobunio. za sve ostale ima pro i kontra, pa neka ostanu dvije tribine bez imena dok ih neko ne zasluži. biće Želje još sto godina, ima vremena!

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la nekadafanatik » 23 apr 2018, 10:59

Bliži se stogodišnjica. Pa evo nekih fakata koje bi morao da zna svako ko sebe zove ozbiljnim navijačem Željezničara. Jer, nista ne počinje niti završava sa jednom generacijom igrača i navijača. Istorija uvijek govori mnogo nekome.

FK Željezničar nema državnu odrednicu, već samo gradsku - sarajevsku. Formiran je u Kraljevini Jugoslaviji, pa je proživio SFRJ pa sada BiH. Države je mijenjao, ali je uvjek bio gradski klub.

FK Željeznicar je antifašistički klub. Mnogi veliki evropski i eks jugoslovenski klubovi bili su miljenici fašističkih težima. Recimo: Real (ljubimac disktatora Franka), pa Juventus (Musolinijev omiljeni), pa Bajern (omiljen među nacistima prije Drugog svjetskog rata) itd itd, pa su i neki domaći klubovi stvoreni od rasformiranih timova koji su igrali ratne lige u vrijeme njemačke okupacije, a "Dinamo" je takav primjer. NIje jedini. Neki igrači iz tih timova koji su igrali u ustaškoj NDH kasnije bili zvijezde u drugim klubovima - Bobek (Partizan), pa Vukas itd. Bili su to sjajni igraci, to nije sporno.

Ali, Zeljeznicar spada u timove koji su odbili da igraju takvu ligu. Pred Drugi svjesti rat postojala su nacionalni klubovi u Sarajevu kao okupljalista mladih Muslimana, Srba i Hrvata. Slavije bjese srpski klub, ali su ga ustaše zabranile, a druga dva su igrala ustašku ligu. Zeljo, koji nije imao nacionalne prefikse niti je okupljao dominantno bilo koju nacionalno zajednicu, odbio je da igra, pa je brisan iz registra klubova.

Mnogo radnika Zeljeznice poginulo je u pokretu otpora. Njihova imena je lako naći, a neki su bili i članovi kluba. Nakon rata, Zeljo je vraćen u registar klubova.

FK Zeljeznicar nikada nije bio miljenik politke niti je imao materijalna sredstva za dovođenje poznatijih igrača. Neki drugi klubovi su to imali. NK Hajduk, na prmjer, koji je takođe odbio da igra ligu NDH, ali to isto je učinio i Zeljo pa nije imao privilegije za razliku od Splicana. Vjerovatno su Zeljo i NK Split (radnički splitski klub) izgubili najviše igrača i članova i NOBU-u.

FK Zeljeznicar je sa veoma malo nastupa u evro-ligama do 1992. godine, a pravio je ozbiljne rezultate. Igao je SE kup davno, pa sva puta u kupu UEFA - jednom poulfinalista, jednom četvrtfinaista.

Bili smo prvaci Jugoslavije jednom.

Zeljo je bio klub radnika i kasnije tek formirane srednje građanske klase koju je rat pomeo. Vjeroispovjest, nacija i politička ubjeđenja su privatna stvar svakog čovjeka, a Zeljo je bio tim svih koji su dijelili strast prema fudbalu i koji su uživali da gledaju kako neka generacija igrača stasava umjesto da svake godine dolazi novi tim.

Tako stoje stvari, a sta ce doniejti narednih sto godina reci ce oni koji to dozive. Ali....Svi koji misle da su zaista navijaca FK Zeljeznicar treba da znaju ove podatke, sviđali im se ili ne. To je u 20 vijeku bio klub za oko oni navijaju.

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la nekadafanatik » 03 maj 2018, 14:57

Pomen jednoj generaciji (1984-1985)

Bjese to posljednja velika sezona Zeljinog uzleta. Tim stvaran 7/8 godina. Isti strucni stab. Definisan stil igre. Zavrseno srastanje Zeljinih juniora i dosljaka iz manjih sredina koji su se u klubu afirmisali: Skrba, Čapljic, Baljic, Baždarević, Samardzija , Ćurić sa jedne i Mihajlović, Škoro, Bahtić, Nikić, Komšić, Čilić, Berjan kao "došljaci" sa druge strane. Mda su neki od tih "došljaka" igrali toliko dugo u Zelji da ih se komotno moglo staviti u domaće...Publika, svjedok svih uspona, nada i padova (finale kupa 1980, olako izgubljena titula 1983-1984, nekoliko izgubljenih sezona na 12 ili 13 mjestu na tebeli..) bila je zeljna rezultata. U reprezentaciju napokon ulaze Zeljini igraci (od vremna Katalinskog ih nije bilo) - Baždarevic, pa Čapljič, pa Baljić, kasnije Mihajlović i Škoro. Pa i Bahtić (samo jedan nastup protiv Bugara).

HTJELI SMO TITULU U PREVSTVU
Ta sezona je bila sezona evroskog sna. Neponovljiva. Na kršu od stadiona (još nema sjeverne tribine, južna je kamenjar za stajanje, kao i ostatak gledališta, sem stare drvene tribine) dočekivali smo i ispraćali strane klubove, među kojima je bio i veoma ozbiljnih ekipa. Iskreno, niko nije očekivao ništa u Evropi. Sem da prodjemo prvo kolo.

Htjeli smo titulu, izgubljenu prethodne sezone u onoj "sunovrat" utakmici sa Zvezdom na Grbavici kada smo napali i priomili čini mi se 4 komada, a dali jedan. Šestić nas je unistio. Prethodno samo dobili, zapravo zgazili Vardar u Skoplju sa 5:0. Pobjeda nad zvjedom donosila je par bodova razlike u zadnoj trećini prvesntva. ..I pukli smo pred nikada punijom predratnom Grbavicom. Stajao sam na vrhu južne tribine bukvalno. Jer je sve bilo puno 40 minuta prije početka. Igrači su dole izgledali kao prsti na ruci...Odvratno mjesto za gledanje i odvratan rezultat. Ali, ušli smo u Kup UEFA na kraju.

BUGARI ZA ZAGRIJAVANJE

Prvo kolo bugarski "Sliven Botev". Gubimo tamo 1:0. Nesigurni i isprepadani. U revanšu 5:1 za nas. Pogravanje sa nedoraslim timom. Baljić im je "pravio djecu". Ništa se više od toga o Bugarima nema reći. kako smo tamo izgubili - to je misterija. Ujedno, Botev je daleko najlaksi tim sa kojim smo igrali u tom UEFA nizu. Lijei bek Mirsad Baljić se zabavljao. Bukvalno. Više je igrao kao krilo u toj tekmi.

IGRA "U GOL" ŠVAJCARACA

Drugo kolo švajcarski "Sion". Solidan tim iz solidne lige. Problem je opet u nama. Ne znamo koliko možemo. Nesigurni smo, što je prirodnio za tim koji godinama nije vidio Evropu. Na Grbavici solidna posjeta, ali stadion nije sasvim pun. Vise je bilo sa Bugarima, čini mi se. Prvo 1:0, pa 1:1 pa na samom kraju 2:1 za nas. Bahtić oba gola. Zasluzena pobjeda, koja je mogla bit veća bar za gol.

Hajdokov čuveni trener Tomislav Ivic (kasnije trener Ajaksa) hvali igru Zelje. Kaze: igraju okomito u gol. Prognozira da prolazimo. I prolazmo. U revansu odbrana, kontra u drugum poluvremenu i Ćurić posprema jednu čistu loptu u gol. Oni izjednačuju i zadnjih desetak minuta malo frke, ali na kraju - treće kolo. Pokazujemo da se mozemo odbraniti i idemo mnogo dalje nego što smo očekivali.

RAZBIJANJE RUMUSNKE "UNIVERZITATEE"

A onda - rumunska "Univerzitatea"?! Za nepucene, Rumuni su imali dvije ekipe koje su ozbiljno igrale u Ligi šampiona "Steaua" i "Univerrzitatea". Prvi su bili i prvaci Evropi, a drugi u ozbiljnoj fazi lige. Netrakrivni, a do zla boga nezgodni. Favoriti, objektivno. Tamo, 2:0 za njih. Nismo šanse napravili. Primili smo rutinski dva komada, djelovali zbunjeno. Vidi se da mozemo vise, ali mogli smo proci i gore. U revansu malo ko očekuje čudo. Da probamo dobiti i to je to.

Vikend pred tekmu razbijamo "Partizan" 3:0 na Grbavici. Rutinski... A u srijedu popodne...Pun stadion. Novembar ili početak decembra? Kako smo pošli sa centra tako Rumuni izgledaju izgubljeno. Dobro kombinujemo, igramo sa tri špica - Bahtić, Samardzija, Mihajlović. istovremeno, , Šabanadzović, Baždarevic i škoro drže sredinu..Na samom početku penal ko kuća. Baljić puca (što on pored Baždarevića, Mihajlovića ili Komšića koji je pristojni pucao jedanaesetrce - nemam pojma) visoko preko gola. Muk. Gotovo....

Ali..Nastavljamo gdje smo stali. Akcije idu ko na traci. Škoro 1:0. Za malo više od pola sata 2:0 - Samardzija. Sve napdi preko lijeve strane. Stigosmo ih u prvom poluvremenu i da onaj penal nije zapucan....U drugom ista meta isto odstojanje. Držimo loptu, kombinujemo. Korner. Mihajlović glavom prema današnjoj sjevernoj tribini uz bližu golmanovu stranu - 3:0. Onda ulazi Nikić i u zadnjoj tekmi pred put u novi klub u Grčkoj daje karakerističan gol - pogrbljen, glave zabijene u loptu, dribla i šalje je uz stativu..4:0. Rumuni su jos dobro prosli.

ČAS FUDBALA NA RUSKOJ ZIMI

Žrijeb na na proljece donosi "Dinamo" iz Minska. Odican tim is SSSR-a. Nikada od šezdesetih godina Jugoslavija nije tukla sovjete u reprezentativnom fudbalu. Nasi klubovi jako teško igraju sa sovjetskim. Još jedna neatraktivna jako jako nezgodna ekipa. Nekoliko igrača im igra u reprezentaciji. Na svjetskom prvesntvu 1982. sovjeti su zestoko namucili Brazilce. Generacija golmana Renata Dasajeva, Šengeeije....Sjecam se jedog od odlicnih Dinamovog napadača i sovjetskih uopste - Alejnikov... Nikome nije drago. Bolje da smo dobili Inter ili Mačester pa da ispadnemo na punom stadionu ko ljudi...Usput, igramo mi dobro i u prvetnsuv manje više, ali vidi se da igračima titula nije u glavi.. Osladilo se po Evropi.. Mart. Dvomeč sa Miskom.

Puna Grbavica. Bukvalno. Mada je radni dan, a tekma počinje čini mi se u 15.30. Igramo 4:3:3. Sem kada se Osim odluči za Ćurića umjesto krila Samardzije ili kada (prgavi) Mihajlović ima dva žuta. Protiv jakog Minska sa tri špica..Inresantno je da nema Baljića. Žuti karterni, pa igra Čilić. Čipe , kao i uvijek, na visini zadatka. Inace, Baljicu je ta sezona bila vrh, kao i Škori ostalom. Prolazio je kako je htio. Popriličan repertoar driblinga. Dobar centaršut, jak udarac. Nešto tanji u fazi odbrane, ali i dalje OK. Znaci, bez njega opcija manje u napadu. Bjelorusi imaju nezgodnu kontru. Važno je ne primiti gol. Takičko nadmudrivanje u prvom poluvremenu i nervoza - 0:0 .

Samo da je dati jedan. Samo jedan! A ne primiti. Jaki su. Vidi se.... U drugom malo smo ofanzivniji, ali ne srljamo. Čekamo. A čekaju i oni. Par njihovih kontri dize nam kosu na glavi...Onda malo manje od 20 minuta prije kraja Čipe centrita na drugu stativu prema sjeveru...Half ne reaguje, utrcava Samardzija i zakucava je bukvalno pod precku. Urnebes. Kao da je 50, a ne 15 hiljada ljudi na tribinama..Malo smo živnuli..Malo preko Bahtica desno, malo na Mihajlovića, ali sve je to i dalje oprezno. Rezultat je san snova. Nisu nas zgazili, pa čak i vodimo. Jos koja njihova kontra...

A onda - svečani trenutak promovisanja Baždarevića među Zeljine starove. Zadnji minuti. Oteta lopta na centru. Baždarevic dribla tijelom, prolazi izmeđi dvojice na nekih 40 metara od gola Minska. Dolazi pred šesnaesterac. Opet dribling tijelom pored jednog, pa pretrcavanje drugog odbrambenog igraca (u djelicu sekunde laznjak šuta), onda izlazak pred golmana i lijevom nogom u golmanov donji desni ugao. Remek djelo - 2:0.

Na tribinama pakao. Istinski. Bez ikakvih "vođa navijača", spontani zagrljaji i skandiranje. Grotlo. Idemo u Bjelorusiju sa dva gola tazlike. Dva gola za polufinale. POLUFINALE?! Kome bi palo na pamet.. Šansa nad šansama. Ali, ko moze da garantuje? U SSSR-u su nasi klubovi redovno padali...Ipak, strana štampa više piše o mađarskom "Videotonu" koji razbija Mačesret junajted...Svi smo glavama u Minsku. 14 dana između revanša je dugo kao 14 godina.

Tamo snijeg. Minusi. Slika na tv traumatična. Slaba, mješaju se boje..Teren tezak ko crna zemlja. Počinje kao u nekom hotoe filmu, samo što osjećaš da igras u njemu a ne da ga gledas. Nije prolo ni 7-8 minuta centarsut. Jedna jedina greska para hafova Čapljić-Komšić u cijelom dvomeču. Jedna jedina. Tip sa sedm-odam metar samo je plasira pored Škrbe....Publika na nogama, oni tek tad navalili..Centar? Gdje je centra kad mi imao loptu? Bar da ga vidim! Faul negdje pema njihovom golu. Bazdarevic brzo izvodi, Fico Bahtic trci prema korneru i odlucje da je zavrne. Ko zna uopste da li je u šeanaest bilo ikoga od plavih. Lopta samo očeše vrh stopala igrača Minska . Golman i den a centaršut, a ona iza golmana u gol! Najružniji gol koji smo dali u sezoni. I najvažniji. Sada morajud a daju tri da bi prošli. Polufinale postaje veoma blizu. **** blizu! Do poluvremena oni u šoku i mi bogami. U pauzi, cigarete nestaju rekodrnom brzinom iz paklice.. Nema se sta pričati. Jezik azb zube i čekaj jo 45 minuta. 45 godina. 45 svječica za slalje...Oni malo pritisnu, sve iznacujemo iz 16, a ond aidu kontre Škoro, Samrzija, jedna sansa, druga..Da ga damo gotovo je! Ali...nema gola...20 minuta do kraja, 20...Stručništab sjedi na klupama pored terena, zismke kape na glavama, deka na nogama. Sve je to pobacano u "buketu" igraca koji slave odlazak u polufinale... Majstore - polufinale!!!

A tamo. Da vidimo...Real. Inter i ovo Mađari. Ko su ti? Pogeldas - dobili (sta dobili zgazili) Mancester junajted sa 5.1.....Do zrijeba..Svi nekako javo hoce Intre ili real pa da padne i lova.. Nema se tu vise sta izgubiti..Uostalom, nema sansi da izvučemo Videoton. Nismo mi te srece.. bično u jedan popodne izvlače parove. Ne pratim. i ovo je vrhj. Samo da prvu igramo kuci. Da bude puno. I to je to...Kasnije mi otac kaze - Videoton. Šutim..Ustanem navece. Zapalim na prozoru. Isprde balkona vidim FINALE. Protljam oči, ali ne komentarišem. Šansa vijeka. (Pitari se više ne smiju. Neki, navodno, navijaju da uđemo u polufinale. Baksuzi)


ČUHAI GA DAJE DO DAN DANAS

Srijeda 10. aprila 1985. godine. Sunčan dan. Još 25 dana do odlaska u vojsku. Nikog ne susrecem. Imam potrebu da budem sam. Sa starim gledam na televiziji prvi mec u Sehešfehervaru. Da vidim to mađarsko čudo. Dan je prošao u trenu. Kao i kutija i po cigareta. Cujem sa telefonom sa par poznanika. Međusobno ohrabrivanje. Osim non stop ponavlja: "Neki nas već vide u finalu. To nije dobro."

Napadamo. Bas napadamo na njihovom terenu. Igramo 100 odsto otvoreno. Ali, 15. minuta a vec 2:0 za njih?! Jednostavno nam zabijaju. Kao na treningu. Odbrana ne postoji. Sta je ovo?! Tisina. Jaki su. Najači od tomova sa kojima smo se sreli. To je jasno odmah. Pusti Inter i Real. Sada je jasno - nismo bas imali sreće u zrijebu. ..

Onda , Škorin čas prosvjetljenja, štopanje, poluokret i zakucavanje u mrežu. 1:2 Gol zalata vrijedan. Fala. .urcu! kazem umjesto radosti. Isprepadan nakon sunovrata u prvi 15 minuta jos ne dolazim sebi. Do kraja poluvremena oni se pitaju kako smo im ga dali, a mi - kako nam nam zabise.

Dobri su. Opasni.. U drugom poluvremenu mi drzimo odbranu bolje, ali ubijaju nas sa krila..Ne sjecam se , ali mislim da Bane Berjan ne igra Ili Baljić?
Mihajlović ima dvije poluprilike, oni opasni zestoko..Petnaest minuta prije kraja daju nam i treci. To je vec ozbiljno.. Niko se ne bi kladio da prolazimo.Mihajlović opet zaradjuje drugi zuti, a mi ganjamo dva razlike. ...Par dana pesimizma. U stilu - sve što je lijepo ima kraj...Kako idu dani , sve više osmjeha. Nema se sta izgubiti. Veliki motiv. Real ili Inter? Finale. Uzimamo? Ali, 1:3.

Jutro, 24. /prokletog) aprila 1985. godine. Budi me pitar Zijo "Valentino" na radiju.. Pijem kafu..Niko nista ne prognozira. Srce u petama..Nista ne nagovještava burnu noć. Oko podnevaneka kola nekud iz Srbije sa Zeljinom zastavom. Prvi znak utakmice. Do 20.00 nikad doći... Stadion naravno pun. Neobicna atmosfera. Osjećaj da hiljade duša bukvalno živi za svaki gol. Pritisak zelja i realnosti. Na metar-dva su vrata slave. Kup EFA bjese veliki i ozbiljan kup. Osvajač je internacionalna zvjezda. Ulazak u ložu probranih. Čekaš to od 1921. godine. Da li će "uljezi" uzeti titulu? Samo da nismo onako idiotski odigrali prvih 20 minuta u Mađarskoj.

Od počeka je svakome jasno da je ovo igra života. Neće bit slične. Ne smjemo ga primiti. NE SMIJEMO. A MOARAMO DATI. Ni sasvim napadacki ni zatvoreno. Odmah uzimamo lopti, uzimamo sredinu. Dajemo ga u petoj-šestoj minuti. Sretan gol na odbiju, pa Bahtić, pa golman brani , pa lopta opet Bahtiću na nogu. Još samo jedan gol. Trese se sve. Duše, kamena sjedišta (mada, sem na staroj tribini, niko i ne sjedi)..osim komaduje da se sputi lopta. Ručna kočnica. Možda postajemo previše opezni? Ali, treba samo jos jedan, a mnogo je do kraja.. Oni ne liče na sebe. Ni blizu gola ne dolaze. Sječemo sve, ali dole imao, za ne daj bože, po pet igraca....

45 minuta do slave. Teška noć i tone dima iznad glava. Počinjemo ofanzivnije u drugom. Memed Baždarević igra najbolju utakmicu u dresu Zeljezničara. Kupi SVE. Uklizava, daje, ima ga i nazad i naprijed. Škoro daje Bahtiću, pred golmanom, šut iz okreta. Ništa! Srce preskače..Opet Škoro (proigrao u drugom) daje na tacni nesretnom Ćuriću (koji mijenja Mihajlovića, koji je opet neophodan tu noć, a nema ga). Iskosa na rubu peterca, bez ijednog mađarskog igrača na sebi je Ćurić, golman stoji uz bližu stativu, znači šest metara praznog gola. I Ćurić, hladno, šuta u taj prazan ugao. I fula. Pored gola. Jedni se raduju - nisu ni skontali daje fulio?!.... Srce više ni ne kuca. Opet šansa.. Ništa.. Baljić prolazi lijevo kako hoce, Baždarević drži igru, Čapljić, Komšić, Šabanadzović i Brejan sjeku sve dole. Škrba slobidno moze da gleda utakmicu, kao i mi sa tribina... Ali minuti idu. Još 70 minuta. Pa nece valjda ovako da završi? Razbijamo ih. Ali nema gola..Jedan do dana kada ti se čini da ga neces vise dati taman da pucas sve penale do kraja.

Bezvezna akcija, Fićo upornoscu spašava jednu loptu da ne ode u aut i zavrne je u peterac. Golmanu ispade lopta! Odbije se. Dođe do Ćurića. A on je nekako ubaci u bukvalo praznu mrežu. Gledam prvo u pomoćnog, jer još ne vjerujem da smo ga dali. Traje to par sekundi.. A onda...Prolom oblaka. Urlik. Vrisak. Lelek. Kao kada vidis prežaljenu osobu kako ti živa dolazi! Tresu se generacije koje su sanjale isto. Da umres tad u tom času - umro bi sretan!

Sav pesimizam je nestao. Nema tu više nikoga ko ne vjeruje u finale. Škoro opet na zicer. Neko opet promašuje čistu lptu u mometu kada su svi dgli ruke.. Ćuric..Ajde, dobro, dao je ipak drugi....Pjeva se himna. Niko nikoga vise ne cuje. Kao ćemo u Madrid? Autobusom ili.. .. Primjcujem da odjednom, kao na nepoznatu komandu, ulazimo u sopstevni šesnaesterac. Prepuštamo igru Mađarima koji tek u zanjih 10-12 minuta pokazju da je to onaj tim iz prve utakmice.. Izlazite - viče trener i pokazuje da se odmaknemo prema centru. Izlazi - viču oni malo pametniji na tribinama...Izlazite! Znam. Osjecam da ga primamo. Onaj bespomoćni osjećaj. Vidis sta ce biti a ne mozes nista. Nekakava odbijanac, mađarski bek (tek kasnije naučićemo njegovo prezime - Čuhai), šut, šlampav gol. ..Ima još pet minuta. Ali...

Teško je opisati tu krajnost. Od ludila sreće i suza do muka. Od svadbe do sahrane. Niko, iskreno, više ne vjeruje da cemo ga dati za produžetak. Gledam staklenim u pogledom - u NIŠTA. U godine i bezbrojne tekme koje sam proveo na Grbavici. U snove i surovu javu. U sezone kada smo bili niko i ništa i u ovu noć.. Niko sem igrača dole i pravih navijača, stalnih, ne može da zna kakva je gorčina tog poraza. Koliko boli. Koliko se snova srušilo te noći 24. aprila 1985.godine oko 22.00 časa uveče. Koliko je emocija umrlo. Emocija skupljanih godinama.


DATUM (EMOTIVNE ) SMRTI

Ubjeđen sam : da je neko ponudio fanatiku na tribinama da bira: Da upozna najveću ljubav svog života te noći ili da prođemo dalje - da bi izabrao prolazak. Ja bih. Priznajem. I danas to priznajem.

Sve sto se desilo kasnije, kraj utakmice, tisina, tihe kletve, zamrli grad....Sve je to sitnica spram propasti jednog sna, koji je slađi utoliko što se sanja decenijama prije toga. ...Ništa više za mene nije bilo isto. Vojska, pa zivot iznova..Utakmice..Ali onaj adrenalin srece i pucanje depersije iz stomaka u jednoj noci - nikada se i nigdje vise nije ponovilo.

Gledajući jednom na video snimku kako gori u ratu Zeljina stara tribina, u tom ludilu mraka, uhvatio sam sebe kako mjerkam mjesto sa koga mađarski bek emotivno "ubio" par generacija ljudi... Što reče Bahtić na nekom videu: gledam sve do gola Čuhaija...

Danas znam da je to bila fudbalski sjajna sezona, loptanje koje je imalo IDEJU, SISTEM, IGRACE, TRENERA I NAVIJACE. Te godine i te noci i tih dana Zeljo je postao jedan od najpopulatnijih klubova u Jugoslaviji.. Paradoksalno - mnogi su otkrili čari jednog neobičnog kluba kome je nadimak poznatiji od imena, bas kada je on bio na svom (kreativnom) izdisaju...

Svi imamo datume rođenja i smrti, ali postoje razna umiranja. Ja sam recimo jednom vec umro - 24. aprila 1985. Slava svima nama koji smo te noci otisli sa tim timom Zelje. U suzama i tisini.

Avatar
braco
Postovi: 8670
Pridružen/a: 22 avg 2010, 23:58
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la braco » 03 maj 2018, 15:28

Sjajan post!

Avatar
jestamaji
Postovi: 16454
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

Re: U SUSRET STOGODIŠNJICI!

Post Postao/la jestamaji » 05 jun 2018, 16:21

nekadafanatik je napisao/la:Bliži se stogodišnjica. Pa evo nekih fakata koje bi morao da zna svako ko sebe zove ozbiljnim navijačem Željezničara. Jer, nista ne počinje niti završava sa jednom generacijom igrača i navijača. Istorija uvijek govori mnogo nekome.

FK Željezničar nema državnu odrednicu, već samo gradsku - sarajevsku. Formiran je u Kraljevini Jugoslaviji, pa je proživio SFRJ pa sada BiH. Države je mijenjao, ali je uvjek bio gradski klub.

FK Željeznicar je antifašistički klub. Mnogi veliki evropski i eks jugoslovenski klubovi bili su miljenici fašističkih težima. Recimo: Real (ljubimac disktatora Franka), pa Juventus (Musolinijev omiljeni), pa Bajern (omiljen među nacistima prije Drugog svjetskog rata) itd itd, pa su i neki domaći klubovi stvoreni od rasformiranih timova koji su igrali ratne lige u vrijeme njemačke okupacije, a "Dinamo" je takav primjer. NIje jedini. Neki igrači iz tih timova koji su igrali u ustaškoj NDH kasnije bili zvijezde u drugim klubovima - Bobek (Partizan), pa Vukas itd. Bili su to sjajni igraci, to nije sporno.

Ali, Zeljeznicar spada u timove koji su odbili da igraju takvu ligu. Pred Drugi svjesti rat postojala su nacionalni klubovi u Sarajevu kao okupljalista mladih Muslimana, Srba i Hrvata. Slavije bjese srpski klub, ali su ga ustaše zabranile, a druga dva su igrala ustašku ligu. Zeljo, koji nije imao nacionalne prefikse niti je okupljao dominantno bilo koju nacionalno zajednicu, odbio je da igra, pa je brisan iz registra klubova.

Mnogo radnika Zeljeznice poginulo je u pokretu otpora. Njihova imena je lako naći, a neki su bili i članovi kluba. Nakon rata, Zeljo je vraćen u registar klubova.

FK Zeljeznicar nikada nije bio miljenik politke niti je imao materijalna sredstva za dovođenje poznatijih igrača. Neki drugi klubovi su to imali. NK Hajduk, na prmjer, koji je takođe odbio da igra ligu NDH, ali to isto je učinio i Zeljo pa nije imao privilegije za razliku od Splicana. Vjerovatno su Zeljo i NK Split (radnički splitski klub) izgubili najviše igrača i članova i NOBU-u.

FK Zeljeznicar je sa veoma malo nastupa u evro-ligama do 1992. godine, a pravio je ozbiljne rezultate. Igao je SE kup davno, pa sva puta u kupu UEFA - jednom poulfinalista, jednom četvrtfinaista.

Bili smo prvaci Jugoslavije jednom.

Zeljo je bio klub radnika i kasnije tek formirane srednje građanske klase koju je rat pomeo. Vjeroispovjest, nacija i politička ubjeđenja su privatna stvar svakog čovjeka, a Zeljo je bio tim svih koji su dijelili strast prema fudbalu i koji su uživali da gledaju kako neka generacija igrača stasava umjesto da svake godine dolazi novi tim.

Tako stoje stvari, a sta ce doniejti narednih sto godina reci ce oni koji to dozive. Ali....Svi koji misle da su zaista navijaca FK Zeljeznicar treba da znaju ove podatke, sviđali im se ili ne. To je u 20 vijeku bio klub za oko oni navijaju.
mi nismo to sve bili, mi smo to sve i uvijek ćemo biti



inače genijalni tekstovi, svaka čast! vraća me to sve u te veličanstvene dane! da mi neko da vremeplov ne bi se ni sekunde dvoumio u koju godinu da se vratim!
prvo ta sezona 83/84 kada smo izborili kup uefa i kada smo trebali biti prvaci ali smo izgorili protiv zvezde (1:3). mislim da se nijedne sezone ne sjećam tako kao te, to su bili snovi, tu smo možda nanizali najbolje tekme koje smo ikada odigrali, prvo smo zabili pitarima 5 komada, pa uzeli čelik u zenici pred praktično domaćom publikom, pa onda ta tekma snova u skopju i onda dođe zvezda na megdan ... mislim da nikad nisam vidio grbavicu puniju, po meni ni protiv videotona ... i onda jeb.iga ... izgubismo prvenstvo ali dobismo evropu! konačno!
onda smo cijelo ljeto čekali tu evropu koje sam se ja samo sjećao kao "tekme na koševu", početkom sedamdesetih sam bio "mali" ... i onda opet sezona snova, u evropi veliki, u ligi dobri, uzeli zvezdu par dana prije vdeotona i onda čuhaji, ubica, mislim da smo poslije toga sve izgubili, i kući i na strani .... pitari vode na tabeli, mi u emotivnom raspadu i onda dođe hajduk na koševo, pitarima se radi o prvenstvu, pomiješana mišljenja ... veli meša nećeš majci ... najveća utakmica njegove karijere, veća i od videotona i onda raspad tog najvećeg tima koga smo imali ...

najveće godine a mi smo bili tu, usred toga, danas nezamislivo! nije da se od sjećanja živi ali bilo bi puno teže bez!

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la nekadafanatik » 21 jun 2018, 13:55

1. Koji biste ličnosti FK Zeljeznicar izdvojili kao navažnije u prvih sto godina kluba i zasto?

2. Kako se treba zvati Zeljin stadion u narednih sto godina?

3. Po kome treba dati imena tribinama?

4. Najvazniji datumi kluba u prvih sto godina?

5. Najdraza i najvažnija pobjeda?
________________________________________________________
1.
Dimitrije Dimitrijević, željeznički radnik i zagovornik stvaranja fudbalskog kluba "Zeljeznicar".

Zdenko Jelić, dugogodišnji generalni sekretar i predsjednik FK Zeljezničar , iz perioda najvećih uspjeha.

Ivica Osim, najpoznatiji i jedan od najboljih igraca FK Zeljeznicar i ugledni fudbalski trener.

Milan Ribar, trener FK Zeljeznicar i tvorac sampionske generacije

Ilijas Pašić, fudbaler FK Zeljeznicar i prvi reprezentativac iz kluba.

Josip Katalinski, legendarni cetarhalf, kapiten tima i jedno vrijeme reprezenzacije Jugoslavije.

Blagoje Bratić, fudbaler sa najvise utakmica u Zelji ikada.

Josip Bukal, najbolji strelac u istoriji kluba.

Amar Osim, najbolji terner Zelje u prvim godinama 21. vijeka sa najviše titula i najboljim rezultatima, računajući i međunarodne (kakve takve)

2.
U narednih sto godina stadion se treba zvati : "Stadion FK Zeljeznicara - Ivica Osim"

3.
Tribine trebaju dobiti imena po Dimitriju Dimitrijevicu, MIlanu Ribaru, Zdenku Jelicu i Josipu Katalinskom.

4.
Najvazniji datum je 17. septembar 1921. kada je klub odigrao prvu zvaničnu utakmicu.

5.
Najvažnija pobjeda je protiv Partizana 1972. u junu na stadionu JNA sa 4:0 kada je uzeta titula.


Ko nije napisao i najbolji tim Zelje ima priliku da to napise na odgovarajućoj temi i da ovdje ponovi:

Golman - Vasilije Radović; bekovi- Branislav Berjan i Mirsad Baljić; halfovi - Josip Katalinski i Enver Haziabdić; vezni red - Mehmed Baždarević, Ivica Osim, Mišo Smajlović: krila: Božidar Janković i Ilijas Pašić, centarfor: Josip Bukal.

Trener: Milan Ribar/Ivica Osim

grbavicka
Postovi: 1359
Pridružen/a: 10 apr 2017, 12:07
Lokacija: Kovačići
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la grbavicka » 21 jun 2018, 14:35

nekadafanatik je napisao/la:1. Koji biste ličnosti FK Zeljeznicar izdvojili kao navažnije u prvih sto godina kluba i zasto?

2. Kako se treba zvati Zeljin stadion u narednih sto godina?

3. Po kome treba dati imena tribinama?

4. Najvazniji datumi kluba u prvih sto godina?

5. Najdraza i najvažnija pobjeda?
________________________________________________________
1.
Dimitrije Dimitrijević, željeznički radnik i zagovornik stvaranja fudbalskog kluba "Zeljeznicar".

Zdenko Jelić, dugogodišnji generalni sekretar i predsjednik FK Zeljezničar , iz perioda najvećih uspjeha.

Ivica Osim, najpoznatiji i jedan od najboljih igraca FK Zeljeznicar i ugledni fudbalski trener.

Milan Ribar, trener FK Zeljeznicar i tvorac sampionske generacije

Ilijas Pašić, fudbaler FK Zeljeznicar i prvi reprezentativac iz kluba.

Josip Katalinski, legendarni cetarhalf, kapiten tima i jedno vrijeme reprezenzacije Jugoslavije.

Blagoje Bratić, fudbaler sa najvise utakmica u Zelji ikada.

Josip Bukal, najbolji strelac u istoriji kluba.

Amar Osim, najbolji terner Zelje u prvim godinama 21. vijeka sa najviše titula i najboljim rezultatima, računajući i međunarodne (kakve takve)

2.
U narednih sto godina stadion se treba zvati : "Stadion FK Zeljeznicara - Ivica Osim"

3.
Tribine trebaju dobiti imena po Dimitriju Dimitrijevicu, MIlanu Ribaru, Zdenku Jelicu i Josipu Katalinskom.

4.
Najvazniji datum je 17. septembar 1921. kada je klub odigrao prvu zvaničnu utakmicu.

5.
Najvažnija pobjeda je protiv Partizana 1972. u junu na stadionu JNA sa 4:0 kada je uzeta titula.


Ko nije napisao i najbolji tim Zelje ima priliku da to napise na odgovarajućoj temi i da ovdje ponovi:

Golman - Vasilije Radović; bekovi- Branislav Berjan i Mirsad Baljić; halfovi - Josip Katalinski i Enver Haziabdić; vezni red - Mehmed Baždarević, Ivica Osim, Mišo Smajlović: krila: Božidar Janković i Ilijas Pašić, centarfor: Josip Bukal.

Trener: Milan Ribar/Ivica Osim
samo da te ispravim,... zeljo je tek 2.10.1921. odigrao prvu ZVANICNU utakmicu...

17.9.1921. je odigrao nezvanicnu utakmicu protiv SASK-a
45515

Odgovori

Natrag na “FK Željezničar”

Online

Trenutno korisnika/ca: NerminFatic i 22 gosta.