U susret stogodišnjici!

Moderatori/ce: insider,LjoZee,irfo

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la nekadafanatik » 02 apr 2021, 22:33

NADIMCI CESTO GOVORE MNOGO O IGRACIMA, ALI I NAVIJACIMA I VREMENU U KOM JE KLUB IGRAO
___________________________________________________________

Karakterne osobine igraca i odnos navijaca prema njima često staju u par slova u jedan nadimak. On se daje iz vise razloga, kao što nadimak daju i nama u našim životima. Neki su stvar navijacke volje, neki medjusobih odnosa igaca, a neki su naposto dosli u klub sa igracem. Svejedno, oni , kada covjek razmisli, ostavlju svjedocanstvo o jednom vremenu.

Ovdje iznosim po sjećanju nadimke bar dvije generacije Zeljinih igraca u najplodnijem dobu kluba, s kraja poslog vijeka (on koje zaboravim sada staviću drugi put ili neka dopune drugi). A i ostali neka navedu nadimke igaca koje su sami pratili priljezno iz sezone u sezonu u doba kada su bili ili jos jesu navijacki fanataci.

Vasilije Radović - ČIKO /čuveni golman - u to doba ljudi su za onoga ko predje 30 mislili da je zavrsio sa fudbalom/
Velija Bećisrpahić - PUNICA (bek koji je imao obicaj da se nakon čuvenih klizecih startova pokloni pred sudijom uz vapaj: NIsam punice mi! )
Josip Katalinski - ŠKIJA (nadomak po čuvenom hercegovačkom duvanu koji su igaci krišom pušili uz kazan rakije dok trener Mila Ribar ne bi naletio)
Enver Hadziabdić - HADZIJA ( brz i oštar, pa je nadimak bio koliko od prezimena toliko i od stila igre)
Blagoje Bratić - GROF (legenda kluba sa najvećim brojem utakmica i veliki saljivdzija, drugi nadimak mu je bio "uvo", ali ne znam zasto)
Branislav Jelušić - JELA (imao je pramen sijede kose i to je kao biljeg nosio na terenu - nadimak od prezimena ali i mozda povezan sa izgledom)
Božidar Janković - BOŠKO (Zeljin špic - nadimak po prezimenu)
Josip Bukal - MANE ili JOZO (ova dva nadimka su navijaci ravnopravo korstili, ali su lične priode, odnosno nisu produkt navijača )
Avdija Deraković - TICA (bek pa krilo - bio je brz i navijaci su mu dali nadimak)
Edin Sprečo - SEPI (svi su ga tako zvali i saigraci i navijaci - porijeklo ne znam)
Slobodan Janjus - ČOBO (moguće od čoban - ja sam vjerovao da je po tome nakon što je postao golman FK Sarajevo)
Ivica Osim - ŠTRAUS (radi "dirigovanja" igrom tima ali i zbog elegantnih driblinga s obzirom na za to doba enormnu ličnu visinu)
Slobodan Kojovic - KOKA (navijaci skrojili od prezimena)
Hajrudin Saračević - RUTKO (izrazito dlakave noge - legenda kluba)
Branislav Berjan - BANE (od imena)
Nenad Starovlah - NENO (lijevi bek - nadimak od imena)
Ivan Lušić - LUŠA ili MRTVAK (prvi od prezimena, a drugi dali navijaci je je izgledao spor i beskrvan kao zadnji vezni, ali je znao lopte)
Edin Bahtić - FIĆO (brz, mali visinom, ali borben, pa su mu navijaci tepali prema tada populanom narodskom autu)
Milomir Odović - ODA (navijaci dali od prezimena)
Rade Paprica - RADE (intersantno, jeda od boljih Zeljinih spiceva uopste, ali nije imao neki poseba nadimak)
Mehmed Baždarević - MEŠA (od imena uobičajeno)
Nikola Nikić - GUTO ili SELJAK (oba dali navijaci - prvi je je stalno bio zguren, a drugi jer stalno pricao o svom selu kod Modrice)
Vlado Komsic - KOMSIJA, TASO (malo pezime, a malo navijacko zadirkivanje jer je bio izrazito mrsav ali žilav)
Vlado Čapljić - Vlado (ime)
Dragan Škrba - MACA (donio nadimak u juniore, ali je, mada izrazito visok, imao neeke macije pokrte)
MIrsad Baljić - ŽVAKA (nije vadio iz usta zvaku, valjda ni kad spava)
Zoran Samardzija - PISTA (lične priode valjda)
Haris Škoro - ŠKORO (ali izgovorno kao najmekše Š, kako ga je je i sam izgovarao)
Radmilo Mihajlovic - MIHAJLO (prezime)
Ivan Radić - BARBA (došao iz Dalmacije)
Zoran Slišković - BLITVA (HERCEGOVAC)
Mario STANIĆ - STANA (prezime)
Stojanče Idić - PELE (navijaci dali što od topline što ironično)
...............................................

Avatar
braco
Postovi: 8687
Pridružen/a: 22 avg 2010, 23:58
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la braco » 03 apr 2021, 12:46

nekadafanatik je napisao/la:
02 apr 2021, 22:33
NADIMCI CESTO GOVORE MNOGO O IGRACIMA, ALI I NAVIJACIMA I VREMENU U KOM JE KLUB IGRAO
___________________________________________________________

Karakterne osobine igraca i odnos navijaca prema njima često staju u par slova u jedan nadimak. On se daje iz vise razloga, kao što nadimak daju i nama u našim životima. Neki su stvar navijacke volje, neki medjusobih odnosa igaca, a neki su naposto dosli u klub sa igracem. Svejedno, oni , kada covjek razmisli, ostavlju svjedocanstvo o jednom vremenu.

Ovdje iznosim po sjećanju nadimke bar dvije generacije Zeljinih igraca u najplodnijem dobu kluba, s kraja poslog vijeka (on koje zaboravim sada staviću drugi put ili neka dopune drugi). A i ostali neka navedu nadimke igaca koje su sami pratili priljezno iz sezone u sezonu u doba kada su bili ili jos jesu navijacki fanataci.

Vasilije Radović - ČIKO /čuveni golman - u to doba ljudi su za onoga ko predje 30 mislili da je zavrsio sa fudbalom/
Velija Bećisrpahić - PUNICA (bek koji je imao obicaj da se nakon čuvenih klizecih startova pokloni pred sudijom uz vapaj: NIsam punice mi! )
Josip Katalinski - ŠKIJA (nadomak po čuvenom hercegovačkom duvanu koji su igaci krišom pušili uz kazan rakije dok trener Mila Ribar ne bi naletio)
Enver Hadziabdić - HADZIJA ( brz i oštar, pa je nadimak bio koliko od prezimena toliko i od stila igre)
Blagoje Bratić - GROF (legenda kluba sa najvećim brojem utakmica i veliki saljivdzija, drugi nadimak mu je bio "uvo", ali ne znam zasto)
Branislav Jelušić - JELA (imao je pramen sijede kose i to je kao biljeg nosio na terenu - nadimak od prezimena ali i mozda povezan sa izgledom)
Božidar Janković - BOŠKO (Zeljin špic - nadimak po prezimenu)
Josip Bukal - MANE ili JOZO (ova dva nadimka su navijaci ravnopravo korstili, ali su lične priode, odnosno nisu produkt navijača )
Avdija Deraković - TICA (bek pa krilo - bio je brz i navijaci su mu dali nadimak)
Edin Sprečo - SEPI (svi su ga tako zvali i saigraci i navijaci - porijeklo ne znam)
Slobodan Janjus - ČOBO (moguće od čoban - ja sam vjerovao da je po tome nakon što je postao golman FK Sarajevo)
Ivica Osim - ŠTRAUS (radi "dirigovanja" igrom tima ali i zbog elegantnih driblinga s obzirom na za to doba enormnu ličnu visinu)
Slobodan Kojovic - KOKA (navijaci skrojili od prezimena)
Hajrudin Saračević - RUTKO (izrazito dlakave noge - legenda kluba)
Branislav Berjan - BANE (od imena)
Nenad Starovlah - NENO (lijevi bek - nadimak od imena)
Ivan Lušić - LUŠA ili MRTVAK (prvi od prezimena, a drugi dali navijaci je je izgledao spor i beskrvan kao zadnji vezni, ali je znao lopte)
Edin Bahtić - FIĆO (brz, mali visinom, ali borben, pa su mu navijaci tepali prema tada populanom narodskom autu)
Milomir Odović - ODA (navijaci dali od prezimena)
Rade Paprica - RADE (intersantno, jeda od boljih Zeljinih spiceva uopste, ali nije imao neki poseba nadimak)
Mehmed Baždarević - MEŠA (od imena uobičajeno)
Nikola Nikić - GUTO ili SELJAK (oba dali navijaci - prvi je je stalno bio zguren, a drugi jer stalno pricao o svom selu kod Modrice)
Vlado Komsic - KOMSIJA, TASO (malo pezime, a malo navijacko zadirkivanje jer je bio izrazito mrsav ali žilav)
Vlado Čapljić - Vlado (ime)
Dragan Škrba - MACA (donio nadimak u juniore, ali je, mada izrazito visok, imao neeke macije pokrte)
MIrsad Baljić - ŽVAKA (nije vadio iz usta zvaku, valjda ni kad spava)
Zoran Samardzija - PISTA (lične priode valjda)
Haris Škoro - ŠKORO (ali izgovorno kao najmekše Š, kako ga je je i sam izgovarao)
Radmilo Mihajlovic - MIHAJLO (prezime)
Ivan Radić - BARBA (došao iz Dalmacije)
Zoran Slišković - BLITVA (HERCEGOVAC)
Mario STANIĆ - STANA (prezime)
Stojanče Idić - PELE (navijaci dali što od topline što ironično)
...............................................
Jako interesantno :thumbup:

Neki zanimljive anegdote iz novog intervjua koji je dao Rade Bogdanović pogotovo za Čiku Radovića i šamar
Sudbina je htela da prvenac u dresu seniorskog tima Željezničara postigne protiv tima za koji je navijao od malih nogu – splitskog Hajduka.

„Da budem pošten do kraja, imao sam sreće jer mi je lopta prešla preko noge. Ljudi zaboravljaju da sam u Želji igrao defanzivnog veznog i da sam tek u Koreji postao klasičan špic. Čuvao sam Piksija, Kataneca, Bobana… Piksi je umeo da bude prgav, bilo je tu psovki i laktova, ali morao je tako, bio je u to vreme već ozbiljan as i to mu je na neki način bio odbrambeni mehanizam. Najviše me je namučio Cvijan Milošević iz Slobode. Bobana sam čuvao na Grbavici, čak sam mu i pobegao u jednoj situaciji, izašao jedan na jedan sa Ladićem i nisam dao gol. Motrio sam na njega i na Maksimiru, u poslednjoj utakmici koju je Dinamo odigrao u prvenstvu Jugoslavije. To sa Katanecom je bio interesantan duel, ona čuvena utakmica protiv Partizana 3:3 u Sarajevu. On se u jednom momentu okrenuo, udario me bez lopte i dobio crveni karton. Još čuvam isečak iz ‘Večernjih novosti’ dan posle utakmice. Pitali su Jusufija šta mu je najjači utisak sa Grbavice, rekao je ’to što sam video malog Bogdanovića’“, pričao je Bogdanović.

Bogdanović je otkrio još jedan zanimljiv detalj:

„Imam kompletnu arhivu sa svih svojih utakmica od 1982. do 1992. godine. Novinski članci, izveštaji, fotografije… Lično sam zapisivao sastave ekipa i strelce. Od moje debitantske utakmice, u Vitkovićima, Azot protiv Željezničara, rezultat 0:11. I dešava se često, dođu ovi moji Bosanci i počnu priču ’joj gore na Sokocu kad sam ja igrao protiv Želje’. Ja ga pitam kad si igrao, kaže 1986. Ja pitam šta si igrao i kako se prezivaš. Pogledam u svesku i kažem ’odi vamo, niđe te nema’. To mi se desilo nekoliko puta, života mi. Sećam se utakmice u Goraždu, jako poučna priča. Bio sam dete, uvede me Čika Radović u igru sa tri godine starijom generacijom. Ja zabijem dva gola i što bi rekle moje Sarajlije, pohasio se. Udarim jednog klipana iz čista mira i dobijem crveni karton. A Čika Radović, stasiti Crnogorac, ljudina, puca na njemu od mišića odmah na terenu za uši, za zulufe. Dobio sam i jednu vaspitnu onako iz lakta i kaže Sulji Kuloviću ’viđi, ja ću mu pokazati put u svlačionicu’. Otključa mi vrata, juđem i ne idem da sednem. Okrenem se ka njemu, ma nisam se ni okrenuo, kad je on meni lupio šamarčinu. Lupio mi je tokom karijere nekoliko šamara i mnogo mu hvala na tome. Žao mi je što nije više živ, sada bih mu pokazao ovaj intervju. Mnogo me je voleo i bilo mu je žao. Čekalo nas je finale kupa, otvaranje stadiona u Vogošći i da to propustim zbog svoje gluposti. Čika Radović posle utakmice pokupi sudije i delegate, odvede ih u kafanu na večeru i tamo ih ubedi da mi izbrišu crveni karton. Šta reći, ljudina“.

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la nekadafanatik » 03 apr 2021, 20:53

ZASTO SMO DOZIVJELI SLOM NA STOGODIŠNJICU KLUBA
_____________________________________________

Ovo je blic tekst/analiza koji se nece baviti cinjenicom da pet utakmica nismo dali gol i da igamo lose. To je samo POSLJEDICA sloma. Uzroci su daleko dublji i stariji od par mjeseci ove godine. Takodje, ako neko bude zelio da nesto napise, bilo da se slozi samnom ili mu se ne dopadne to sto pisem ili zeli da nadopuni - moze slobodno, ali imam jednu molbu. BEZ PSOVKI, BEZ UVREDA BILO KOGA O KOME SE PIŠE, A NAROČITO BEZ POMINJAJNJA PORODICE. To je jadno i pokazuje nedostatak postovanja prema klubu i ljudima, ma koliko bili bijesni na nekoga. Unaprijed hvala....

A sada, par stvari koje smatram kljucnim za ovaj klupski bezdan u koji upadamo (jer mozemo biti i gore od ovoga):

NEMAMO AUTORITET/E/!

Ko je osoba ili instutucija u klubu u zadjih 10 godina koja je simbol Zelj? Kojoj se vjeruje. Koja zna. Koja je ostvarila neupitni rezultat za Zelju makar jednom i makar u nekom sektoru. I to u KONTINUITETU. Koja je imala recimo 8 godina da provede to sto zeli. Gdje nam je novi Zdenko Jelić (višegodišnji Zeljin guru u vođstvu kluba), gdjr su nam ljudi u struci koji su tu u kontinuitetu i koji mogu da stanu na crtu svakom bar u ovoj slabašnoj ligi? Gdje su nam novi Škija, Meša, Osim, Blagoje itd....Gdje je na terenu Zeljin Pirlo? Gdje je produzena ruka trenera koju navijaci pozdravljaju i ne pitaju nista već joj vjeruju? Kako je moguće da je nema? U šta je bačeno zadnje destljeće? U politička nadgornjavanja, u stalne smjene uprava i šutiranje nogama ispod stola partijskih apartcika koji su došli u klub da se "ogrebu", da naprave karijere ili da zadovolje kadrovske apetite. Gdje je lova koju su oni obezbijedili? Gdje je materijalna i sportska podloga koju su lazni autoriteti morali da naparave, a nisu? Klub je ocito postao autobuska stanica za zurne putnike koje trknu do klozeta, do bifea i popiju sta, pojedu i produze dalje. Zbog toga smo na 100-godišjicu prosjecan klub u slaboj ligi bez neke narocite perspektive (i nase i te lige) . Nema prosperiteta bez autoriteta (ali onih koji dokazu da su to). Zeljo je uvijek imao imena koja su bila simbol kluba, a sada ih nema. Tu su samo prolaznici čija imena i biografije vise ne pamte ni oni koji su ih birali.

IZGUBILI SMO SVIJEST O ZNAČAJU KLUBA

Poašamo se kao "Čelzi". Kao parodija bogatih klubova. Abramović da 100 miliona u prelaznom roku pa mijenja ako nije dobo, a kod nas smjena sljeduje svakako, jer jedni kadrovi uskaču preko drugih po inerciji ili jakoj zelji da se dobro "ogrebu". Čak ni 100 godina kluba nije nista promijenilo u tome. Dočekana je kao nešto obično, svakodnevno i banalno. Nigdje sportske euforije, nigdje plana i programa da se od toga napravi medijska i poslovodna inicijacija koja će klub da lansira na mjesto u regiji koji malo kubova po stažu ima. NIKO DA PREUZME ODGOVORNOST ZA USPJEH ILI NEUSPJEH MISIJE KOJA SE ZOVE - PROSLAVA 100 GODINA FK ZELJEZNICAR! Ko je zaduzen? Ko radi na tome? Ko su zastitna lica te kampanje? Nema ih kao sto nemamo ni simbola kluba, ni plana ni ideje, ma nicega (sem gole improvizacije). Ljudi u Zelji, ocito, nemaju svijest cega su dio . Ili ne osjecaju dovoljno pripadnost klubu. Zato smo 20121. godine maltene napravili krug unazad (ne u svemu - ipak imamo bar bolji stadion koji je pravljen i popravljan decenijama) . Ali sve ostalo opasno lici na pocetke. A to je najstrasinja optužba na račun oih koji su u zadjim periodima "vodili" klub. Kad do necega drzis i kada nesto volis - angazovaces se i preko mjere, a ako otaljavas posao ili ga radis za svoj ćar - zavrsices kao Zeljo na stogodišnjicu.

NEMAMO AMBICIJU

"Barselona", "Real, "Mancster", "Zvezda" , "Dnamo"...svi oni imaju lovu i ljude koji su drustveno zaokuzeni, bogati ili sa nekim biogafijama. Oni imaju profit, ali u svakom od tih klubova postoje ljudi koji su i pored toga spremni da se zrtvuju (neki svoj interes) za dobrobit kluba . ONI VOLE SVOJ KLUB, A NE SAMO SVOJ USPJEH I ZARADU KOJU ON OSTVARI! Zeljo se danas poredi sa klubovima koji do prije 10 godina nisu znacili nista, a nece znaciti ni za deset godina. Umjesto da bude svoja mjera - klub je postao mjesto za liniju manjeg otpora. Umjesto da izgradi svoj stiil vođenja kluba i igre na terenu, klub za cilj postavlja domacu trofej (bilo kakav) da bi aktuelna rukovodstva mogla da se slavodobii pohvale rezulatima koje niko ni u usjednim zemljama ne zarezauje niti pika. Zeljo se ne priprema za budućnost, već trune u duštvenoj kaljuzi političkih igrica, ambicija da se od kluba nesto iskrcka i dobije kakav lični benefit. Mnogi misle da je Zeljina buducnost prezivljvanje u bh ligi i kakva parica od 2. pretkola Kupa Evrope ili licenca da mozemo u kvalifikacije. E to je bas jadno. Ako nemamo ambiciju da preskocima ligu BH, da postanemo neko i nesto u širim okvirima - mi nećemo postojati dugoročno. Ili napredujes ili nazadujes - nema sredine.

NEMAMO VISE PRIJATELJE

Ko je Zelju odvojio od tradicionalnih sportskih prijatelja u regiji i dalje? Sa njima igras prijatljske tekme, razmjenjujes igrace, od njih dobijas informacije o poslu kojim se bavis (fudbalu). Ko nas je sveo na test utakmice sa Kiseljakom, Kaknjem ili Donjim i Gornjnim Uzdolom... itd. Ko je klub koji je bio 5-6 po popularnosti u bivšoj Jugoslaviji , sa masom igraca "izvezenim" na zapadno fudbalsko trziste prije i poslije rata i sa buljukom stvorenih reprezentativaca, sveo na klub kome u 6 utakmica zaredom ne sviraju penale koje bi i sljepac vidio, ponistavaju golove i oduzimaju mogucnost da se bori za titulu, dajući je najvećem rivalu deset kola prije kraja itd... Ko je klub u kome su igrali l radili ljudi sa svjetskim karijerama pretvorio u lik iz vica kom se svi smiju dok ga za...avaju? Zelju su ponizili njegovi ljudi. A ovo sto se dalje desava samo je stara izreka: "Ko se sam ne cijeni, neće ga cijeniti ni drugi".

OSTALI SMO BEZ NAVIJACA

Mislim na one koji navijaju. Koji masu salovima, zastavama, kupuju karte za utakmicu, bune se zbog nezalaganja i loše igre (a ne po direktivi ovoga ili onoga iz rukovodstva). Mislim na one koji znaju da nabroje bar 11 iz prvog tima 3 rezerve... Navijaci slijede sudbinu kluba bez autoriteta, bez ambicije bez spotskih prijatelja bez plana..Navijaci su danas uglavnom bezoblicna masa nakljukana forumskim abrovima i tračevima . Mnogi ne znaju nista o klubi za koji navijaju /licno sam se u to uvjeio pisuci ovdje i suocio se sa nevjerovatnim neznanjem u ličnom porukama).
Navijacke ambicije su skromne (kao što su to i ambicije kluba). Navijaci vise NE SANJAJU USPJEH. Ne vjeruju da je on moguc van pet-sest livadaskih stadiona u BiH. Navijaci nestaju polako kao i Zeljo. Njih su oni koji su "vodili" Zelju naucili da misle lokalno i da budu pogodna masa (kao politicari birace) za obracune u klubu umjesto na terenu.

IMA LI DALJE?

Zavisi. Ako je nama kriza pet- sest poraza koju cemo rijesiti smjenom ovog ili onog trenera, postavljanjem nove uprave koja će po hiljaditi put krenuti u bolje sutra prethodno opanjakvajuci one koji su bili prije njih, ako ćemo medijski lincovati nekoga (jer neko mora biti "najveci krivac"), ako ćemo sredjivati stanje preko medija i svojih novinara, ako ćemo kao najveci cilj postaviti osvajanje kupa ili titule koja ce nam donijeti neku vecu lovu u drugom pretkolu medjunaodnog kupa (za sirotinju je svaka lova - velika)- onda nema dalje Zeljovci! Mislim ima, ali to je hodanje u mjestu kao na onoj traci za sticanje kondicije. To je sisem - postojis, ali te malo ko primjecuje.

Ako cemo se vratiti sebi - starom Zeljeznicaru koji kao najvazniju tekovinu bastini obicaj da vjeruje svojim ljudima, ako cemo vratiti u klub ljude koji su u karijerama nesto naparavili (ne misilim na partijske kaijere!), koji imaju veze, koji mogu klubu otvoiti put do kakvih - takvih sredstava , koji znaju jezike i imaju veze, ako postavimo cilj koji daleko prevazilazi ono sto imamo danas, ako postoje ljudi koji vole klub , a ne svoje pozicije u klubu, ako parola "Mi smo Zeljini - Zeljo je nas" nije otisla u arhivu i nije postala politicka floskula..Onda ima dalje.

Ovaj klub ne moze postojati bez istinske podrske onih koji su za njega. Ako zivi na inerciji - onda imamo ovu bruku za 100 godina , a pri tome ne mislim na stanje na tabeli, vec na stanje u klubu.

Stotinu godina! Cega sve nije bilo za to vrijeme , ko sve nije prosao koz klub, sta sve Zeljo nije prezivio. Sumnjam da je bilo koji navijac prije recimo 50 godina ovako zamisljao sto godina Zelje. Spuštenog nosa i spuštenog garda i ambicija. Oni koji su doveli klub na ove grane na neki nacin su ponizili generacije prije njih. Uvrijedili ih. Ali ne zato što nismo prvaci Kupa UEFA ili BiH. Već zato što ovaj klub jako malo liči na onaj za koji su navijali.

Nema nevinih za tu sramotu sto godina nakon što je klub uspostavljen. Licimo na potomka koji je propio i prokockao porodicno imanje i sada se svadja oko siće i namještaja koji još nije zaplijenjen.

Treba na remont, povratak IDEJI kluba i njegovoj istoriji. Sa pravilima koja vrijede u novom vremenu, naravno. I treba nam LOJALNOST klubu. Ne ljudima u klubu - već klubu. Sve drugo je presipanje iz supljeg u prazno. Odnosno iz dzepa u dzep.
__________________________________-

Avatar
lijevapolutka
Postovi: 2026
Pridružen/a: 02 jul 2019, 14:50
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la lijevapolutka » 03 apr 2021, 21:11

nekadafanatik je napisao/la:
03 apr 2021, 20:53
ZASTO SMO DOZIVJELI SLOM NA STOGODIŠNJICU KLUBA
_____________________________________________

Ovo je blic tekst/analiza koji se nece baviti cinjenicom da pet utakmica nismo dali gol i da igamo lose. To je samo POSLJEDICA sloma. Uzroci su daleko dublji i stariji od par mjeseci ove godine. Takodje, ako neko bude zelio da nesto napise, bilo da se slozi samnom ili mu se ne dopadne to sto pisem ili zeli da nadopuni - moze slobodno, ali imam jednu molbu. BEZ PSOVKI, BEZ UVREDA BILO KOGA O KOME SE PIŠE, A NAROČITO BEZ POMINJAJNJA PORODICE. To je jadno i pokazuje nedostatak postovanja prema klubu i ljudima, ma koliko bili bijesni na nekoga. Unaprijed hvala....

A sada, par stvari koje smatram kljucnim za ovaj klupski bezdan u koji upadamo (jer mozemo biti i gore od ovoga):

NEMAMO AUTORITET/E/!

Ko je osoba ili instutucija u klubu u zadjih 10 godina koja je simbol Zelj? Kojoj se vjeruje. Koja zna. Koja je ostvarila neupitni rezultat za Zelju makar jednom i makar u nekom sektoru. I to u KONTINUITETU. Koja je imala recimo 8 godina da provede to sto zeli. Gdje nam je novi Zdenko Jelić (višegodišnji Zeljin guru u vođstvu kluba), gdjr su nam ljudi u struci koji su tu u kontinuitetu i koji mogu da stanu na crtu svakom bar u ovoj slabašnoj ligi? Gdje su nam novi Škija, Meša, Osim, Blagoje itd....Gdje je na terenu Zeljin Pirlo? Gdje je produzena ruka trenera koju navijaci pozdravljaju i ne pitaju nista već joj vjeruju? Kako je moguće da je nema? U šta je bačeno zadnje destljeće? U politička nadgornjavanja, u stalne smjene uprava i šutiranje nogama ispod stola partijskih apartcika koji su došli u klub da se "ogrebu", da naprave karijere ili da zadovolje kadrovske apetite. Gdje je lova koju su oni obezbijedili? Gdje je materijalna i sportska podloga koju su lazni autoriteti morali da naparave, a nisu? Klub je ocito postao autobuska stanica za zurne putnike koje trknu do klozeta, do bifea i popiju sta, pojedu i produze dalje. Zbog toga smo na 100-godišjicu prosjecan klub u slaboj ligi bez neke narocite perspektive (i nase i te lige) . Nema prosperiteta bez autoriteta (ali onih koji dokazu da su to). Zeljo je uvijek imao imena koja su bila simbol kluba, a sada ih nema. Tu su samo prolaznici čija imena i biografije vise ne pamte ni oni koji su ih birali.

IZGUBILI SMO SVIJEST O ZNAČAJU KLUBA

Poašamo se kao "Čelzi". Kao parodija bogatih klubova. Abramović da 100 miliona u prelaznom roku pa mijenja ako nije dobo, a kod nas smjena sljeduje svakako, jer jedni kadrovi uskaču preko drugih po inerciji ili jakoj zelji da se dobro "ogrebu". Čak ni 100 godina kluba nije nista promijenilo u tome. Dočekana je kao nešto obično, svakodnevno i banalno. Nigdje sportske euforije, nigdje plana i programa da se od toga napravi medijska i poslovodna inicijacija koja će klub da lansira na mjesto u regiji koji malo kubova po stažu ima. NIKO DA PREUZME ODGOVORNOST ZA USPJEH ILI NEUSPJEH MISIJE KOJA SE ZOVE - PROSLAVA 100 GODINA FK ZELJEZNICAR! Ko je zaduzen? Ko radi na tome? Ko su zastitna lica te kampanje? Nema ih kao sto nemamo ni simbola kluba, ni plana ni ideje, ma nicega (sem gole improvizacije). Ljudi u Zelji, ocito, nemaju svijest cega su dio . Ili ne osjecaju dovoljno pripadnost klubu. Zato smo 20121. godine maltene napravili krug unazad (ne u svemu - ipak imamo bar bolji stadion koji je pravljen i popravljan decenijama) . Ali sve ostalo opasno lici na pocetke. A to je najstrasinja optužba na račun oih koji su u zadjim periodima "vodili" klub. Kad do necega drzis i kada nesto volis - angazovaces se i preko mjere, a ako otaljavas posao ili ga radis za svoj ćar - zavrsices kao Zeljo na stogodišnjicu.

NEMAMO AMBICIJU

"Barselona", "Real, "Mancster", "Zvezda" , "Dnamo"...svi oni imaju lovu i ljude koji su drustveno zaokuzeni, bogati ili sa nekim biogafijama. Oni imaju profit, ali u svakom od tih klubova postoje ljudi koji su i pored toga spremni da se zrtvuju (neki svoj interes) za dobrobit kluba . ONI VOLE SVOJ KLUB, A NE SAMO SVOJ USPJEH I ZARADU KOJU ON OSTVARI! Zeljo se danas poredi sa klubovima koji do prije 10 godina nisu znacili nista, a nece znaciti ni za deset godina. Umjesto da bude svoja mjera - klub je postao mjesto za liniju manjeg otpora. Umjesto da izgradi svoj stiil vođenja kluba i igre na terenu, klub za cilj postavlja domacu trofej (bilo kakav) da bi aktuelna rukovodstva mogla da se slavodobii pohvale rezulatima koje niko ni u usjednim zemljama ne zarezauje niti pika. Zeljo se ne priprema za budućnost, već trune u duštvenoj kaljuzi političkih igrica, ambicija da se od kluba nesto iskrcka i dobije kakav lični benefit. Mnogi misle da je Zeljina buducnost prezivljvanje u bh ligi i kakva parica od 2. pretkola Kupa Evrope ili licenca da mozemo u kvalifikacije. E to je bas jadno. Ako nemamo ambiciju da preskocima ligu BH, da postanemo neko i nesto u širim okvirima - mi nećemo postojati dugoročno. Ili napredujes ili nazadujes - nema sredine.

NEMAMO VISE PRIJATELJE

Ko je Zelju odvojio od tradicionalnih sportskih prijatelja u regiji i dalje? Sa njima igras prijatljske tekme, razmjenjujes igrace, od njih dobijas informacije o poslu kojim se bavis (fudbalu). Ko nas je sveo na test utakmice sa Kiseljakom, Kaknjem ili Donjim i Gornjnim Uzdolom... itd. Ko je klub koji je bio 5-6 po popularnosti u bivšoj Jugoslaviji , sa masom igraca "izvezenim" na zapadno fudbalsko trziste prije i poslije rata i sa buljukom stvorenih reprezentativaca, sveo na klub kome u 6 utakmica zaredom ne sviraju penale koje bi i sljepac vidio, ponistavaju golove i oduzimaju mogucnost da se bori za titulu, dajući je najvećem rivalu deset kola prije kraja itd... Ko je klub u kome su igrali l radili ljudi sa svjetskim karijerama pretvorio u lik iz vica kom se svi smiju dok ga za...avaju? Zelju su ponizili njegovi ljudi. A ovo sto se dalje desava samo je stara izreka: "Ko se sam ne cijeni, neće ga cijeniti ni drugi".

OSTALI SMO BEZ NAVIJACA

Mislim na one koji navijaju. Koji masu salovima, zastavama, kupuju karte za utakmicu, bune se zbog nezalaganja i loše igre (a ne po direktivi ovoga ili onoga iz rukovodstva). Mislim na one koji znaju da nabroje bar 11 iz prvog tima 3 rezerve... Navijaci slijede sudbinu kluba bez autoriteta, bez ambicije bez spotskih prijatelja bez plana..Navijaci su danas uglavnom bezoblicna masa nakljukana forumskim abrovima i tračevima . Mnogi ne znaju nista o klubi za koji navijaju /licno sam se u to uvjeio pisuci ovdje i suocio se sa nevjerovatnim neznanjem u ličnom porukama).
Navijacke ambicije su skromne (kao što su to i ambicije kluba). Navijaci vise NE SANJAJU USPJEH. Ne vjeruju da je on moguc van pet-sest livadaskih stadiona u BiH. Navijaci nestaju polako kao i Zeljo. Njih su oni koji su "vodili" Zelju naucili da misle lokalno i da budu pogodna masa (kao politicari birace) za obracune u klubu umjesto na terenu.

IMA LI DALJE?

Zavisi. Ako je nama kriza pet- sest poraza koju cemo rijesiti smjenom ovog ili onog trenera, postavljanjem nove uprave koja će po hiljaditi put krenuti u bolje sutra prethodno opanjakvajuci one koji su bili prije njih, ako ćemo medijski lincovati nekoga (jer neko mora biti "najveci krivac"), ako ćemo sredjivati stanje preko medija i svojih novinara, ako ćemo kao najveci cilj postaviti osvajanje kupa ili titule koja ce nam donijeti neku vecu lovu u drugom pretkolu medjunaodnog kupa (za sirotinju je svaka lova - velika)- onda nema dalje Zeljovci! Mislim ima, ali to je hodanje u mjestu kao na onoj traci za sticanje kondicije. To je sisem - postojis, ali te malo ko primjecuje.

Ako cemo se vratiti sebi - starom Zeljeznicaru koji kao najvazniju tekovinu bastini obicaj da vjeruje svojim ljudima, ako cemo vratiti u klub ljude koji su u karijerama nesto naparavili (ne misilim na partijske kaijere!), koji imaju veze, koji mogu klubu otvoiti put do kakvih - takvih sredstava , koji znaju jezike i imaju veze, ako postavimo cilj koji daleko prevazilazi ono sto imamo danas, ako postoje ljudi koji vole klub , a ne svoje pozicije u klubu, ako parola "Mi smo Zeljini - Zeljo je nas" nije otisla u arhivu i nije postala politicka floskula..Onda ima dalje.

Ovaj klub ne moze postojati bez istinske podrske onih koji su za njega. Ako zivi na inerciji - onda imamo ovu bruku za 100 godina , a pri tome ne mislim na stanje na tabeli, vec na stanje u klubu.

Stotinu godina! Cega sve nije bilo za to vrijeme , ko sve nije prosao koz klub, sta sve Zeljo nije prezivio. Sumnjam da je bilo koji navijac prije recimo 50 godina ovako zamisljao sto godina Zelje. Spuštenog nosa i spuštenog garda i ambicija. Oni koji su doveli klub na ove grane na neki nacin su ponizili generacije prije njih. Uvrijedili ih. Ali ne zato što nismo prvaci Kupa UEFA ili BiH. Već zato što ovaj klub jako malo liči na onaj za koji su navijali.

Nema nevinih za tu sramotu sto godina nakon što je klub uspostavljen. Licimo na potomka koji je propio i prokockao porodicno imanje i sada se svadja oko siće i namještaja koji još nije zaplijenjen.

Treba na remont, povratak IDEJI kluba i njegovoj istoriji. Sa pravilima koja vrijede u novom vremenu, naravno. I treba nam LOJALNOST klubu. Ne ljudima u klubu - već klubu. Sve drugo je presipanje iz supljeg u prazno. Odnosno iz dzepa u dzep.
__________________________________-
:thumbup:
moSa ljoŽe

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la nekadafanatik » 11 apr 2021, 22:19

STA SE DESILO (ODBRANA OSIMA)
______________________

U jednom carstvu pobunjenici su upali u dvor. Svi su vec odavno pobjegli, a ostao je samo jedan vojnik koji
je probao da spasi neke vazne dokumente i carske uspomene i znamenja. "Jesi ti taj" - povikase pobunjenici i izvukose maceve... Vojnik odgovori: "Posto nema nikog drugog - ja sam taj".
_____________________

Evo jedan tekst koji pokusava da objasni (kako ja vidim) namjere Amara Osima, koji je otpusten usljed losih rezultata. Navijaci vecinom nemaju zelju da promisle pa reaguju zapaljivo, uprava trazi zrtvu kao i uvijek, a novinari su tu da popljuju i skrenu paznju....

Zasto je Amar Osim napravio bas ovakav roster od trenutka kada je dosao u Zelju prije 2 i po godine i kakve su mu bile namjere, odnosno čime se rukovodio? Odgovor na to pitanje , ako je tacan, pokazace da je u svemu bilo (ocajnicke) ideje, pa i sportske kocke, koja nazalost nije dala rezultat. Istovremeno, ako je moj shvatanje tacno, ne vidim sta je dugo trener i mogao da ucini u godini stogodinjice kluba....Pogotovo kada se uzme u obzir da se na sve ovo umijesala korona i devastirala svaku mogucnost pomoci sa strane. A o tome malo ko prica.

Zeljo je godinama u krizi rezultata, a onda i finansijskoj, unazadjen sporovima unutar kluba, zatim izmedju navijaca i proslih uprava i raznih igrackih klanova.. Godinama klub ne dospjeva do titule niti iole pristojnijeg rezulatat u Evropi (zadnji put je to na nesto licilo sa Odovicem ). U toj situaciji vraca se Osim docekan kao spasila medju navijacima. Očekivanja postaju NEREALNA a neki naivci vjeruju da je Amar Osim jaci od lige, jaci od novih odnosa unutar Fudbalskog saveza i da moze da, po principu "uradi sam" proseta ligom. Cak I da sam moze da nadoknadi mnogo vecu lovu koju neki klubovi u BiH trenutno imaju u odnosu na Zelju.... Kakov spisak zabluda!

Amar je mozda ispao malo iz fudbalskog stosa, ali ne bih rekao da je prestao biti inteligetan. Shvatio je da je titula za 100 godina SVE i da njeno osvajanje klub dize iz provalije i daje neki novi mitski zamah. Ali, sa čim je uzeti? Sa kojom lovom? Sa kojim rosterom kada je jasno da Zeljo jos dugo nece imati love? Sa kojim mocnim ljudima oko kluba? I tada se, kako mi se cini, odlucuje za princip - na sve ili nista.

Umjesto love koje nema , koristi ono sto rade neki klubovi u regionu u slicnoj situaciji. Ne mozes da ponudis lovu za igarce koji mogu da naprave razliku - onda uzmi svoje bivse zvijezde pri kraju karijere, dodaj jos par iskusnih ligaskih fudbalera sa iskustvom i objasni im da imaju sansu da na kraju svojih karijera po osrednjim klubovima urade stvar koja ce ih odvesti u klupsku istoriju - da na stogodisjicu osvoje tutulu u konkurenciji koja je za nase uslove ozbiljna, pogotovo kad a se uzme u obzir lova koju neki klubovi danas imaju.

Vec posle godine Osim pravi takav tim - Stlic, Alispahih, Lendric, Zec ... za nase uslove prekaljeni igraci, plus neki standardni domaci igraci plus navijaci. A sta drugo da se uradi, a da se titula uaprijed ne preda onima koji imaju pare i jace rostere? Svaki drugi postupak razgnjevio bi navijace koji traze tijumf bas u toj sezoni.

"Probna sezona", prosla, dala je nadu. Prekinuta je u casu kada Zeljo dise za vratom Sarajevu i kad ima realne sanse da vec tada dodje do titule i kupa! Svi znaju zasto je prekinuta. I da je Zeljo bio metar od tujumfa (Sarajevo je u 2 meca dobilo ozbiljne batine). BIla je to po meni veoma uspjesna sezona. Princip da se iskustvom i svojim ljudima krene u borbu na 100 godina kluba pokazao se dobrim . Cak odlicnim.

Slijedi pola godine bez fudbala. Ogromna pauza koja je vjeovatno promijenila sve. Jer, poslije nje dio igraca vise nije bio u stanju da ponovi patije iz prthodne sezone . Da li zato sto se strariji igraci, narodski recrno ,brzo hlade i mnogo teze ulaze u formu? Da li zato sto je korona unijela i finansijsku nevozu pa se vise mislio na plate nego na misiju osvajanja titule? Svi ti igaci imaju poodice..A na sve to naravno dolazi nervoza i losiji odnosi u timu. Plus brljotine u upravi i odsustvo navijaca bas u sezoni stogodisnjicr (uz koronu to je najozbiljniji faktor)...

Vec prva polusezona govori da smo "promasili" sezonu i da je prosla /prekinuta/ trebala biti sezona osvajanja dupl krune samo da je privedena kraju. U ovoj, pala je forma igraca, love nije bilo, a u nastavku sezone vidjeli smo i nove odnose u bh fudbalu - ponistene golove, izmišljene ali i nesvirane penale i "ukidanje" ofsajda. Brutalno ponizavanje u prvih pet kola od uzete pobjede nad Sarajevom pa na dalje. I nikog nije bilo briga , ni klub ni javnost. Sve to utice i na igrace i na trenera jer im je direktno poslata pouka - "milom ili silom , ali bice ovako".

To sve je znacilo da od misije "titula za 100 godina" nema nista, a sve vrline ovako napravljenog tima pretvorile su se u njogove mane. Nema titule - nema ambicija, nema igre. Kreacija se prevorila u REZIGNACIJU. Trener vise nijr bio u stanju da digne igrace niti da im da motiv. I sve je bilo gotovo. Ovo sto se deslo na kraju samo je ocekivani epilog - oni koji su htjeli da im titulu i slavu donese neko drugi (jer klub nije bio u stanju da to obezbjedi svojom organizacijom), ali i da taj neko ponese svu odgovornost ako misija popadne - oprali su ruke.

Amar Osim je pokusao jediim nacinom koji mu je preostao u situaciji u kojoj je Zeljo vec dugo bez autoriteta. Ja ni sam ne vidim sta se bolje moglo? Kocka sa iskustvom i godinama, uz sve mane koje ono nosi, bila je osmisljena da se proba uzeti titula. Ljudi zaboravljaju da 2018 kada Osim dolazi nije nije ona u kojoj su nekada titule osvajane. Mnogo toga se promijenilo, a Zeljo je postao manji klub nego sto je bio. Ali, sve te ljude koji su prodefillovali koz klub niko nece pomenuti niti ih okriviti, a veliki su krivci.

Osim odlazi u navijackom bijesu, ljutnji bez granica, uz cinicne opaske bezvrijednih funkcionercica : "Ma pregazilo ga vijeme", "Nema on pojma" itd... Jedna ideja je popala i pretvorila se u katastrofu. A ta katastofa je rezulatat pokusaja da se POKUSA SPASITI 100 GODINA KLUBA bar na terenu, kada vec to na planu klupske politike nije moguce. Da se nije pokusalo, rezignacija bi bila ista, a mozda i veca.

Amar Osim je probao, volio ga neko ili ne. Uradio je to na svoj nacin i nije uspio, ali nije ni prozivao druge - ni igrace koje je birao ni ljude u klubu. A oni njega nisu stedili. LIcno, uradio je ono sto bih i ja.

Ove 2,5 godine Osima nisu bile alibi godine niti rutinske, vec RIZICNE i FAJTERSKE i to ljudi moraju shvatiti. Jedan posrnuli Zeljo probao je biti konkurentan i spasiti obraz na svoju svetu stogodisnjicu. A trener nijr dosao da skrcka mandat i vrati dugove kluba prema sebi, jer je za tako nesto bilo dovoljno da igra sa mladim timom bez ambicija ili da potrazi sudsku formu zastite. Ovdje se radilo o misiji koja je trebalo da bude istorijska ali se pretvorila u nocnu moru za koju je osumnjicen i optuzen - samo trener. Jer su drugi , uglavnom, bili nijemi posmatraci.

Da se razumijemo, ne amnestiram Osima za ocajne rezultate od pocetka proljetne sezone pa i neke od jeseni. Samo podsjcam da je on bar POKUSAO da se isprsi za 100 godina i udje u fajt. Da odblefira da klub jos ima svoje adute i kada ih vise nije imao. Kad gines da bar gines iz nekog suvislog razloga.

Ovo je trebalo reci, jer mnogi ne vide dalje od bijesa ili od nekih novinskih natpisa. Najlakse je za raspad sistema optuziti nekoga ko je autoritet i sakriti se iza njega. To je tako od kada je svijeta i vijeka.

Ali za ovakvu promasenu stogodisnjcu nije kriv samo trener, on je sa onim sto je uradio za klub odavno odradio svoje u istoriji Zelje. Mnogo vece pitanje je - da li ce biti 200 godisnjice? Jer, nece uvijek biti "usamljnih jahaca" da se isprse i odrizikuju linc.

Jedan covjek ne moze zamijeniti sistem. Ovaj slucaj to dokazuje. Ali, sta da covjek uradi kad nema drugog izbora?
________________________________

Ritamreda
Postovi: 839
Pridružen/a: 23 jan 2021, 15:46
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la Ritamreda » 12 apr 2021, 01:54

nekadafanatik je napisao/la:
11 apr 2021, 22:19
STA SE DESILO (ODBRANA OSIMA)
______________________

U jednom carstvu pobunjenici su upali u dvor. Svi su vec odavno pobjegli, a ostao je samo jedan vojnik koji
je probao da spasi neke vazne dokumente i carske uspomene i znamenja. "Jesi ti taj" - povikase pobunjenici i izvukose maceve... Vojnik odgovori: "Posto nema nikog drugog - ja sam taj".
_____________________

Evo jedan tekst koji pokusava da objasni (kako ja vidim) namjere Amara Osima, koji je otpusten usljed losih rezultata. Navijaci vecinom nemaju zelju da promisle pa reaguju zapaljivo, uprava trazi zrtvu kao i uvijek, a novinari su tu da popljuju i skrenu paznju....

Zasto je Amar Osim napravio bas ovakav roster od trenutka kada je dosao u Zelju prije 2 i po godine i kakve su mu bile namjere, odnosno čime se rukovodio? Odgovor na to pitanje , ako je tacan, pokazace da je u svemu bilo (ocajnicke) ideje, pa i sportske kocke, koja nazalost nije dala rezultat. Istovremeno, ako je moj shvatanje tacno, ne vidim sta je dugo trener i mogao da ucini u godini stogodinjice kluba....Pogotovo kada se uzme u obzir da se na sve ovo umijesala korona i devastirala svaku mogucnost pomoci sa strane. A o tome malo ko prica.

Zeljo je godinama u krizi rezultata, a onda i finansijskoj, unazadjen sporovima unutar kluba, zatim izmedju navijaca i proslih uprava i raznih igrackih klanova.. Godinama klub ne dospjeva do titule niti iole pristojnijeg rezulatat u Evropi (zadnji put je to na nesto licilo sa Odovicem ). U toj situaciji vraca se Osim docekan kao spasila medju navijacima. Očekivanja postaju NEREALNA a neki naivci vjeruju da je Amar Osim jaci od lige, jaci od novih odnosa unutar Fudbalskog saveza i da moze da, po principu "uradi sam" proseta ligom. Cak I da sam moze da nadoknadi mnogo vecu lovu koju neki klubovi u BiH trenutno imaju u odnosu na Zelju.... Kakov spisak zabluda!

Amar je mozda ispao malo iz fudbalskog stosa, ali ne bih rekao da je prestao biti inteligetan. Shvatio je da je titula za 100 godina SVE i da njeno osvajanje klub dize iz provalije i daje neki novi mitski zamah. Ali, sa čim je uzeti? Sa kojom lovom? Sa kojim rosterom kada je jasno da Zeljo jos dugo nece imati love? Sa kojim mocnim ljudima oko kluba? I tada se, kako mi se cini, odlucuje za princip - na sve ili nista.

Umjesto love koje nema , koristi ono sto rade neki klubovi u regionu u slicnoj situaciji. Ne mozes da ponudis lovu za igarce koji mogu da naprave razliku - onda uzmi svoje bivse zvijezde pri kraju karijere, dodaj jos par iskusnih ligaskih fudbalera sa iskustvom i objasni im da imaju sansu da na kraju svojih karijera po osrednjim klubovima urade stvar koja ce ih odvesti u klupsku istoriju - da na stogodisjicu osvoje tutulu u konkurenciji koja je za nase uslove ozbiljna, pogotovo kad a se uzme u obzir lova koju neki klubovi danas imaju.

Vec posle godine Osim pravi takav tim - Stlic, Alispahih, Lendric, Zec ... za nase uslove prekaljeni igraci, plus neki standardni domaci igraci plus navijaci. A sta drugo da se uradi, a da se titula uaprijed ne preda onima koji imaju pare i jace rostere? Svaki drugi postupak razgnjevio bi navijace koji traze tijumf bas u toj sezoni.

"Probna sezona", prosla, dala je nadu. Prekinuta je u casu kada Zeljo dise za vratom Sarajevu i kad ima realne sanse da vec tada dodje do titule i kupa! Svi znaju zasto je prekinuta. I da je Zeljo bio metar od tujumfa (Sarajevo je u 2 meca dobilo ozbiljne batine). BIla je to po meni veoma uspjesna sezona. Princip da se iskustvom i svojim ljudima krene u borbu na 100 godina kluba pokazao se dobrim . Cak odlicnim.

Slijedi pola godine bez fudbala. Ogromna pauza koja je vjeovatno promijenila sve. Jer, poslije nje dio igraca vise nije bio u stanju da ponovi patije iz prthodne sezone . Da li zato sto se strariji igraci, narodski recrno ,brzo hlade i mnogo teze ulaze u formu? Da li zato sto je korona unijela i finansijsku nevozu pa se vise mislio na plate nego na misiju osvajanja titule? Svi ti igaci imaju poodice..A na sve to naravno dolazi nervoza i losiji odnosi u timu. Plus brljotine u upravi i odsustvo navijaca bas u sezoni stogodisnjicr (uz koronu to je najozbiljniji faktor)...

Vec prva polusezona govori da smo "promasili" sezonu i da je prosla /prekinuta/ trebala biti sezona osvajanja dupl krune samo da je privedena kraju. U ovoj, pala je forma igraca, love nije bilo, a u nastavku sezone vidjeli smo i nove odnose u bh fudbalu - ponistene golove, izmišljene ali i nesvirane penale i "ukidanje" ofsajda. Brutalno ponizavanje u prvih pet kola od uzete pobjede nad Sarajevom pa na dalje. I nikog nije bilo briga , ni klub ni javnost. Sve to utice i na igrace i na trenera jer im je direktno poslata pouka - "milom ili silom , ali bice ovako".

To sve je znacilo da od misije "titula za 100 godina" nema nista, a sve vrline ovako napravljenog tima pretvorile su se u njogove mane. Nema titule - nema ambicija, nema igre. Kreacija se prevorila u REZIGNACIJU. Trener vise nijr bio u stanju da digne igrace niti da im da motiv. I sve je bilo gotovo. Ovo sto se deslo na kraju samo je ocekivani epilog - oni koji su htjeli da im titulu i slavu donese neko drugi (jer klub nije bio u stanju da to obezbjedi svojom organizacijom), ali i da taj neko ponese svu odgovornost ako misija popadne - oprali su ruke.

Amar Osim je pokusao jediim nacinom koji mu je preostao u situaciji u kojoj je Zeljo vec dugo bez autoriteta. Ja ni sam ne vidim sta se bolje moglo? Kocka sa iskustvom i godinama, uz sve mane koje ono nosi, bila je osmisljena da se proba uzeti titula. Ljudi zaboravljaju da 2018 kada Osim dolazi nije nije ona u kojoj su nekada titule osvajane. Mnogo toga se promijenilo, a Zeljo je postao manji klub nego sto je bio. Ali, sve te ljude koji su prodefillovali koz klub niko nece pomenuti niti ih okriviti, a veliki su krivci.

Osim odlazi u navijackom bijesu, ljutnji bez granica, uz cinicne opaske bezvrijednih funkcionercica : "Ma pregazilo ga vijeme", "Nema on pojma" itd... Jedna ideja je popala i pretvorila se u katastrofu. A ta katastofa je rezulatat pokusaja da se POKUSA SPASITI 100 GODINA KLUBA bar na terenu, kada vec to na planu klupske politike nije moguce. Da se nije pokusalo, rezignacija bi bila ista, a mozda i veca.

Amar Osim je probao, volio ga neko ili ne. Uradio je to na svoj nacin i nije uspio, ali nije ni prozivao druge - ni igrace koje je birao ni ljude u klubu. A oni njega nisu stedili. LIcno, uradio je ono sto bih i ja.

Ove 2,5 godine Osima nisu bile alibi godine niti rutinske, vec RIZICNE i FAJTERSKE i to ljudi moraju shvatiti. Jedan posrnuli Zeljo probao je biti konkurentan i spasiti obraz na svoju svetu stogodisnjicu. A trener nijr dosao da skrcka mandat i vrati dugove kluba prema sebi, jer je za tako nesto bilo dovoljno da igra sa mladim timom bez ambicija ili da potrazi sudsku formu zastite. Ovdje se radilo o misiji koja je trebalo da bude istorijska ali se pretvorila u nocnu moru za koju je osumnjicen i optuzen - samo trener. Jer su drugi , uglavnom, bili nijemi posmatraci.

Da se razumijemo, ne amnestiram Osima za ocajne rezultate od pocetka proljetne sezone pa i neke od jeseni. Samo podsjcam da je on bar POKUSAO da se isprsi za 100 godina i udje u fajt. Da odblefira da klub jos ima svoje adute i kada ih vise nije imao. Kad gines da bar gines iz nekog suvislog razloga.

Ovo je trebalo reci, jer mnogi ne vide dalje od bijesa ili od nekih novinskih natpisa. Najlakse je za raspad sistema optuziti nekoga ko je autoritet i sakriti se iza njega. To je tako od kada je svijeta i vijeka.

Ali za ovakvu promasenu stogodisnjcu nije kriv samo trener, on je sa onim sto je uradio za klub odavno odradio svoje u istoriji Zelje. Mnogo vece pitanje je - da li ce biti 200 godisnjice? Jer, nece uvijek biti "usamljnih jahaca" da se isprse i odrizikuju linc.

Jedan covjek ne moze zamijeniti sistem. Ovaj slucaj to dokazuje. Ali, sta da covjek uradi kad nema drugog izbora?
________________________________
Dosta dobar tekst.
Jači od ratova, režima i partija !!!!

SudoHusika
Postovi: 3805
Pridružen/a: 13 avg 2020, 13:42
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la SudoHusika » 12 apr 2021, 12:04

Svaka čast @nekadafanatik.

Odmjereno, istinito, činjenično stanje.

Sretno nam dalje, očekuje nas borba, možda veća nego ikada.
"...Al' ja sam prvo rek'o Željo, pa sam poslije rek'o tata."

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la nekadafanatik » 05 maj 2021, 17:46

TRENER
___________________________

Zasto navijaci uporno licitiraju "provjerenim" trenerskim imenima iz BiH kao buducim trenerima Zeljeznicara? Sada se neki kunu u Blaza Sliskovica?! Pa su pominjani izvjesni Nalic, pa Sablja..jos da se vrati Petrovic, da nas preuzme Jagodic ili Zizovic....Pa, ljudi moji, to su uhljebi koji mogu da fasciniraju samo nesretne navijace lige BiH koja je objektivno jedna od najslabijih liga ne u regiji vec u Evropi! Ko je od tih trenera koji mijenjaju klubove u BiH kosulje napravio ista u karijeri? Ko je od njih trenenirao makar pristojan klub iz regije, npr. u Hrvatskoj ili Srbiji ,cije lige su za nas prejake a za Evropu "mala maca"? Koje su to njihove vizije modernog fudbala?

Ko je od njih odveo klub makar do zadnjeg kola kvalifikacija za Evropu? Pa 26 godina /Ej 26!/ ovo je zabokrecina tankog loptanja na poluamaterskim osnovama.. Ne treba to Zelji! To su ispricane price. To su treneri bez trenerskog identiteta. Bez vizije. To su ljudi koj su odavno prestali da uce i da se infrmisu i usavrsavaju, sem preko televizije..Baka je bio sjajan igrac, gledao sam ga,ali kao trener je - BiH liga. Zvuci apsurdno, ali najbolje trenera ili bar najnamazanijeg u BiH, mi smo otpustili izbog objektivno loših rezultata. Amara Osima. Zasto posezemo za slabijim rjesenjima? Treba nam trener koji radi na sebi ili ima isksustvo iz jacih liga. ZNANJE i VIZIJA nam trebaju. Pa neka kosta koliko mkosta! Nema druge. Isplatice se.

Treba nam pogled u svoje dvoriste prvo. Mehmed Bazdarevic. Bilo kao trener ili sportski direkor. I to na duze staze. Ima znanje i iskustvo.Kilometrima je ispred svih ostalih u BiH...Ako ne on, onda neko ko nije u osemama, neko ko nije iz ove fudblasko-politicke kaljuge. Treba nam SVJEZA KRV. Neko kome bi bio izazov da digne sa dna nekada prepoznatljivo fudbalsko ime sa prostora bivse zemlje. Neki su pobrkali loncice zbog godina camotinje pa misle da su Kakanj kod Doboja (uz duzno postovanje) i slicni timovi bilo kakva mjera?! Samo visoko dignuta ljestvica daje rezultate. Kada je o treneru rijec, ako se moze doveti neko ko ce ambiciju spojiti sa poslom - treba ga dovesti makr se zaduzili. Postoje zaduzenja koja su vrijedna.

Necu sada licitirati imenima, ali ako bi se ispostovao obrazac onoga sto navodim, NIKO iz domace lige nije ni blizu. Postujem neka Zeljina imena, za njih mora biti mjesta u klubu, ali nemojte vise pristavljati film koji smo gledali. Neko sa strane nam treba. Neko ko je u formi, ko radi u fudbali i na sebi..Neko je pominjao Drulovica. On je takodje za nase uslove ozbiljan trener. I u Hrvatskoj postoje ljudi koji ozbiljno rade na sebi u terenerskom zanatu. Vidi se to u pomaku koji ta liga dozivljava..

Sve - samo ne domaci epozodisti! Treneri koji presipaju iz supljeg u prazno i mijenjaju domace klubove kao carape. To je postalo degutantno i unistava i ono malo fudbalskih ideja.. Trener je veoma vazan. On daje karakter i smisao igri tima. A BiH liga je BESKARAKTERNA. Ko god bude upravljao klubom od juna mora shvatiti da se mnoge stvari moraju mijenjati - od gubitnickog provincijalnog mentaliteta koji se uselio u klub do struke.

Za novog Zelju - novi ljudi.
______________________________________

Admir74
Postovi: 3443
Pridružen/a: 06 jun 2018, 11:08
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la Admir74 » 06 maj 2021, 22:20

Omladinska škola organizuje turnir povodom 100 godina kluba. Traže se sponzori za turnir kako sam čuo. Hajde da zaganjamo i da se javimo u klub.

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la nekadafanatik » 14 maj 2021, 13:20

ŠTA DALJE?
________________________

FK Zeljeznicar vjerovatno nikada nije imao gora rukovodstva od svog postanka nego zadnjih deset (pa i vise) godina. NIkakve posljedice rata i "objektivne okolnosti" ne mogu opravdati havariju kluba - poslovodnu i posljedicno tome - sportsku. Dovesti klub na stogodisnjicu postojanja u fazu poluamterskog bitisanja u kome se ne zna ni ko trenutno vlada ni kakve su finasije ni ko je za sta odgovoran - jeste ili dilentantizm ili odustvo bilo kakve lojanosti i brige za klub. Ja mislim da je u pitanju i jedno i drugo.

Kada se vlada po pricipima domaće politike - napuni dzepove i brisi ili tu sam dok lova kaplje - kraj i ne moze biti drugaciji. Za razliku od mnogih navijaca ja mislim da na ljeto treba otpustiti SVE ljude iz sadasnjeg rukovodstva prije nego igrace. Zabraniti ulazak onima iz proslog i pretproslog...pokrenuti krivicne parnice protiv svakoga za koga se utvdi da je uzeo jednu jedinu KM, a da za to nema pokrica. Za nauk.

Nove upravljacke struture, nova skupstina, nova poslovna filozofija, koju tek treba uspostaviti. Neoprostivo je da 2021. godina koju su generacija navijaca i igraca zamisljale kao dodatni impuls za razvoj kluba i njegovu afirmaciju prodje sa birokratskim sjednicma i par tekstova u novinama.

Nikada na ovom forumu nisam opsovao, ali sada tim uhljebima i lovatorima, ali tudjih para, i nesposobnjkakovicma i šanerima moram da kažem; "Hebite se"! I "Mrs u PM"!.

Kada unistis neciji san i rad generacija ljudi - onda je to makar mala (mada sasvim nedovoljna) kvalifikacija njihovog nerada.
______________________________________________________

Navijaci su pocesto saucesnici u neradu svih ovih uprava. Razlozi su razliciti. Jedni po ugledu na ostale balkanske navijacke grupe vise gledaju da se povezu sa politikom i da zarad svojih i partijskih interesa promovisu odredjenu politiku, naciju , vjeru, ili ideologiju na stadionu. A cesto promovisu i poslovne interese svojim klupskih gazdi. ..

Drugi dopustaju da im tzv. vodje navijaca (toga vise na Zapadu nema - tamo navijaci protestuju zbog cijene karata ili sporova sa vlasnicima oko starategije kluba) svoje licne ambicije poturaju kao Zeljine pa od utakmica i navijanja prave narucene derneke. Kada se iz srca U KONTINUITETU I SPONTANO zadnji put zaorilo: Mi smo Zeljini? Umjesto toga, gledamo performanse klinaca koji okrenutih guzica i ledja terenu cute po 45 minuta videci nekave privatne ratove sa savezom , klubom, drustvom, politikom..

Najveci broj navijaca, onaj pasivni koji dolaze na utakmice porodicno ili ih prati iz daljine, vjerovao je u kakvu takvu sposobnost ljudi u klubu da obavljaju makar minimalnu radnu funkciju sa bar minimalnim poštenjem...Pogresno. Zivimo u vremeu raspada svega u kome prezivljavaju samo najjaci - a FK Zeljeznicar to danas nije. Zapravo, nikada nije bio slabiji u zadnjih nekoliko decenija.A mozda i u istoriji.. OK, bilo je i vecih perioda neuspjeha, ali je bar bilo ENTUZIJAZMA. Sada nema ni toga.
________________________________________
Mnogi se zabavljaju praveci spiskove igraca koje kao treba otupustiti vec u junu. Navodno treba da ostanu samo 2- 3 igraca?! Ko ce isplatiti ogromne zaostatke plata ili sutra zatezne sudske kamate? Od kojih para ce biti dovedni ti novi igraci? Sve su to price iz ocajanja i nemoci. Svaki igrac koji ista iole zna bice nam vrijedan od juna. Svaki. MI NEMAMO IZBORA. Vecina ce ostati - vecina njih takvi kakvi su. Jer, to je danas Zeljo. ..Ono sto se moze uraditi je dovodjenje nepotrosenih Zeljinih ljudi i ljudi sa strane, mimo ovog šanerskog društva u kome zivimo .

Necemo opstati drugacije. Pokrij se onim sto imas, ali to pokusaj uciniti boljim!
___________________
Ali zato - napolje svi koji su ista odlucivali o ovom klubu u zadnjoj deceniji - deceniji i po. Koji su se bavili finansijam, "poslovnim vizijama" i oraganizacijom Zeljeznicara. Ni nizi rang takmicenja ne izgleda lose, ako to znaci skidanje pijavica sa svog tijela.

Roki12
Postovi: 417
Pridružen/a: 09 feb 2021, 11:15
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la Roki12 » 14 maj 2021, 21:36

nekadafanatik je napisao/la:
05 maj 2021, 17:46
TRENER
___________________________

Zasto navijaci uporno licitiraju "provjerenim" trenerskim imenima iz BiH kao buducim trenerima Zeljeznicara? Sada se neki kunu u Blaza Sliskovica?! Pa su pominjani izvjesni Nalic, pa Sablja..jos da se vrati Petrovic, da nas preuzme Jagodic ili Zizovic....Pa, ljudi moji, to su uhljebi koji mogu da fasciniraju samo nesretne navijace lige BiH koja je objektivno jedna od najslabijih liga ne u regiji vec u Evropi! Ko je od tih trenera koji mijenjaju klubove u BiH kosulje napravio ista u karijeri? Ko je od njih trenenirao makar pristojan klub iz regije, npr. u Hrvatskoj ili Srbiji ,cije lige su za nas prejake a za Evropu "mala maca"? Koje su to njihove vizije modernog fudbala?

Ko je od njih odveo klub makar do zadnjeg kola kvalifikacija za Evropu? Pa 26 godina /Ej 26!/ ovo je zabokrecina tankog loptanja na poluamaterskim osnovama.. Ne treba to Zelji! To su ispricane price. To su treneri bez trenerskog identiteta. Bez vizije. To su ljudi koj su odavno prestali da uce i da se infrmisu i usavrsavaju, sem preko televizije..Baka je bio sjajan igrac, gledao sam ga,ali kao trener je - BiH liga. Zvuci apsurdno, ali najbolje trenera ili bar najnamazanijeg u BiH, mi smo otpustili izbog objektivno loših rezultata. Amara Osima. Zasto posezemo za slabijim rjesenjima? Treba nam trener koji radi na sebi ili ima isksustvo iz jacih liga. ZNANJE i VIZIJA nam trebaju. Pa neka kosta koliko mkosta! Nema druge. Isplatice se.

Treba nam pogled u svoje dvoriste prvo. Mehmed Bazdarevic. Bilo kao trener ili sportski direkor. I to na duze staze. Ima znanje i iskustvo.Kilometrima je ispred svih ostalih u BiH...Ako ne on, onda neko ko nije u osemama, neko ko nije iz ove fudblasko-politicke kaljuge. Treba nam SVJEZA KRV. Neko kome bi bio izazov da digne sa dna nekada prepoznatljivo fudbalsko ime sa prostora bivse zemlje. Neki su pobrkali loncice zbog godina camotinje pa misle da su Kakanj kod Doboja (uz duzno postovanje) i slicni timovi bilo kakva mjera?! Samo visoko dignuta ljestvica daje rezultate. Kada je o treneru rijec, ako se moze doveti neko ko ce ambiciju spojiti sa poslom - treba ga dovesti makr se zaduzili. Postoje zaduzenja koja su vrijedna.

Necu sada licitirati imenima, ali ako bi se ispostovao obrazac onoga sto navodim, NIKO iz domace lige nije ni blizu. Postujem neka Zeljina imena, za njih mora biti mjesta u klubu, ali nemojte vise pristavljati film koji smo gledali. Neko sa strane nam treba. Neko ko je u formi, ko radi u fudbali i na sebi..Neko je pominjao Drulovica. On je takodje za nase uslove ozbiljan trener. I u Hrvatskoj postoje ljudi koji ozbiljno rade na sebi u terenerskom zanatu. Vidi se to u pomaku koji ta liga dozivljava..

Sve - samo ne domaci epozodisti! Treneri koji presipaju iz supljeg u prazno i mijenjaju domace klubove kao carape. To je postalo degutantno i unistava i ono malo fudbalskih ideja.. Trener je veoma vazan. On daje karakter i smisao igri tima. A BiH liga je BESKARAKTERNA. Ko god bude upravljao klubom od juna mora shvatiti da se mnoge stvari moraju mijenjati - od gubitnickog provincijalnog mentaliteta koji se uselio u klub do struke.

Za novog Zelju - novi ljudi.
______________________________________
:salut:
Kad dođu teški dani i kada ti loše krene,digni pogled ka trbini ugledat ćeš tamo mene....!

S JUGA SE PJESMA ORI,BORI SE ŽELJO BORI !!!!!
1921-2021
Izet Nanić !

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la nekadafanatik » 23 maj 2021, 16:14

BAZDAREVIC ZELI DA SE VRATI - ZOVITE /ZAMOLITE/ GA!
______________

Bivši as Želje i jugoslovenske reprezentacije smatra da mu namerno nije dozvoljeno da igra Svetsko prvenstvo u Italiji 1990. godine

Stadion Grbavica. Mesto u Sarajevu koje je iznedrilo mnogo fudbalskih velikana.

Neko je napravio veću, neko manju karijeru, ali je sigurno da je u bivšoj Jugoslaviji mnogo fudbalera prve korake napravilo upravo u plavom delu Sarajeva. Željezničaru. I dan danas kada spomenete Željezničar svi zaljubljenici u fudbal bivše Jugoslavije automatski će krenuti sa nabrajanjem: Škrba, Berjan, Baljić, Šabanadžović, Komšić, Čilić, Bahtić, Škoro, Mihajlović, Baždarević, Samardžija. Čuvena generacija Želje, za koju će, ne mali broj ljudi, reći da je najbolja u klupskoj istoriji.

Predvodnik ove fantastične generacije bio je Mehmed Baždarević - Meša. Dete, vojnik, kapiten i legenda Želje i Grbavice. A, upravo smo nekih stotinjak metara udaljeni od njegovog matičnog i voljenog stadiona razgovarali sa Mešom.

"Ja sam rođen u Višegradu, ali je Sarajevo i Željo moj dom i moja kuća. Živeo sam i odrastao odmah pored stadiona Grbavica. I kad god sam prolazio pored njega, maštao sam da jednog dana zaigram. Non-stop smo šutirali loptu i nekako sam se izdvajao. Nagovorili su me da odem na to selektiranje kada mi je bilo devet godina. Prošao sam i proveo u Želji period sve do 27. godine", počinje Baždarević priču za Mozzart Sport.

Prisetio se i svog debija.

"Sa nepunih 17 godina sam debitovao u jednoj Kup utakmici u Novom Sadu, kada sam ušao u igru. Međutim, moj pravi debi na Grbavici je bio protiv Budućnosti. Zabio sam strašan gol sa 25 metara. Njihov golman je bio Vujačić. Ako me pamćenje dobro služi pod stare dane, mislim da je to bila moja prva utakmica i sećam je se jako dobro".

Od tada, narednih deset godina Baždarević je udarna igla Željezničara i pogon bez kojeg se Željina lokomotiva nije mogla zamisliti.

"Znate kako, mnogi kažu to je bio Mešin period. Drago mi je da to čujem, ali to je bio period sarajevskih dečaka u Želji. Momaka iz okruženja stadiona. Od Fiće Bahtića, Vlade Čapljića, Ćurića i onih malo starijih, koji su bili tu od ranije Vlaški, Saračević, Berjan, Starovlah. Jedna divna plejada momaka koji su ponikli u Želji. Mislim da je 90 odsto tadašnjih igrača fudbalski rođeno i stvoreno na Grbavici. To je bila naša najveća snaga".

Mehmed Baždarević u to vreme bio je pokretačka snaga Željezničara. Igrač, za koga kažu da je mogao sve da igra. Kreator, destruktivac, motivator.

"Sa velikom skromnošću, mogu da kažem da sam bio ispred svog vremena. Ne volim sebe da hvalim, ali zaista u to vreme desetka je bila neko ko kreira igru, a nije onaj koji radi i oduzima lopte. Međutim, ja sam bio i radnik, bio sam neko ko zna da kreira, dribla i zabija golove. Mislim da sam bio kompletan, ali nisam bio jedini. Bilo nas je mnogo takvih i to je bila naša snaga".

Osim fudbalskih kvaliteta, tadašnja ekipa Željezničara je, kaže Meša, bila ljudski kvalitetna. Mimo terena, sate i dane provodila je zajedno.

"Mi smo bili ekipa koja je živela zajedno i izlazila zajedno, van fudbala. Baljić, Škoro, Šabanadžović, Bahtić, Paprica, Mihajlović, ja. Fićo Bahtić je bio vođa te grupe. Uvek je bio za akciju i za, žargonski rečeno, zaj****ciju. On je davao taj tonus, a da ne spominjem Nikolu Nikića. Sećam se ovoga: Fićo Bahtić je voleo da pije domaća jaja pre utakmice. I onda mu je jedno vreme Tašo Komšić donosio jaja, kupovna naravno, a govorio mu da su domaća. Mi ih malo uvaljamo u zemlju i damo mu, a on se oduševi. Uvek smo se tome smejali, ali ništa nije bilo zlonamerno", prepričava Baždarević za Mozzart Sport.

Bilo je i drugih andegdota. Na račun novih i mlađih saigrača.

"Kad su dolazili novi i mlađi igrači, nas par starijih smo znali da se izuvamo pre ulaska u avion. Oni bi pomislili da tako treba pa su uvek izuvali patike i ulazili tako u avion, pa ih onda Švabo napadne. Sve smo radili za pozitivnu atmosferu.“

Kakav je bio Švabo? (Ivica Osim op.a.)

"Mnogo sam ga cenio. I dan danas ga cenim. Svojom fudbalskom inteligencijom je znao da od svakog igrača izvuče maksimum i da svakog igrača stavi na najbolju moguću poziciju. Možda je u nekim momentima trebalo da bude bezobrazniji i strožiji, ali svejedno mislim da je veliki stručnjak i da je bio ispred vremena u kojem je radio".

Neizostavna tema razgovora sa junakom naše priče svakako je utakmica sa Videotonom, odigrana 24. aprila 1985. godine. Prvi susret odigran je u Sekešfehervaru sedam dana ranije, a domaći su pobedili 3:1. U finalu je čekao veliki Real Madrid, a Željo je čekao Mađare u revanšu. Na Grbavici, pred skoro 25.000 gledalaca. Bahtić i Ćurić bili su strelci za 2:0 i Željo je do 87. minuta išao na megdan velikom Realu. Međutim, pomenuti minut bio je koban za Plave jer je desni bek Mađara, Čuhai, postigao pogodak. Jedini u karijeri, ali je njime odlučio putnika u finale.

"Joj, pa taj Čuhai nikad nije u karijeri dao gol. Ni pre ni posle toga, ali eto, mi smo mu bili srećni. Mislim da mi pre utakmice nismo bili ni svesni šta igramo. Bili smo mladi i gledali smo na to opušteno, kao da je reč o bilo kojoj drugoj utakmici. Mislim da je ključna stvar bila upravo to neiskustvo igranja tako velikih utakmica. Mislim da bismo mi više namučili Real nego oni, ali valjda je tako bilo suđeno", uveren je Meša.

Otkriva i šta je nedostajalo da se ta čuvena Željina generacija okiti bar jednom titulom.

"Mislim da ni klub nije bio organizacijski spreman za to. Nedostajalo je iskustva u svakom smislu. Igrački smo imali kvalitet za titulu, ali mislim da u klubu jednostavno nisu dovoljno verovali u nas. Trebalo je da stanu iza nas, daju nam veću podršku u svakom smislu i mislim da smo mogli sigurno da osvojimo dve titule".

Preko 300 utakmica za matični klub i preko 100 postignutih golova, činjenice su kojim se malo ko može pohvaliti. Dva puta je izabran za najboljeg igrača Jugoslavije, u sezonama 1985. i 1986, međutim, i u tim velikim brojkama postoje utakmice koje su zauvek urezane u memoriju.

"Moje prvo finale u Beogradu, protiv Veleža u Kupu. Bio je 24. maj 1981, a sećam se kao da je juče bilo. Na tribinama 50.000.000 ljudi, Velež velika ekipa. Halilhodžić, Slišković, Marić i ostali. Oba gola sam postigao ja, iz penala, ali smo izgubili. Mislim da smo ih bili nadigrali i da smo zaslužili titulu. Te utakmice se sećam jer sam bio toliko tužan zbog poraza. Gol koji pamtim je protiv Dinamo Minska. To je bio gol za antologiju. Vrhunski! Danas kada bi neko postigao takav gol, tri meseca bi se pričalo o njemu. Dok sam živ sećaću ga se“, kaže Baždarević.

"Priština, Osijek. Imali su dobre ekipe, tereni teški, a publika nabrijana. U Splitu je bilo takođe jako teško igrati. Pogotovo na starom stadionu 'Na plinari'. Nikšić, takođe. Voleli smo da igramo u Beogradu i Zagrebu. Kada je reč o protivničkim igračima, nisam voleo da igram protiv Mehmeda Janjoša. Uvek je bio zadužen da mene čuva i bili su baš muški dueli".

Nakon Željezničara, došlo je vreme da se krene dalje. Veliki broj ponuda koje su tada stigle za Željinog kapitena sužene su na jedan izbor. Francuski Sošo, gde je 1989. izabran za najboljeg stranog igrača francuske lige.

"Ja sam prvo potpisao predugovor sa Interom, ali sam u isto vreme potpisao da idem u vojsku, pa mi je to propalo. Takođe, bila je tu i ponuda Arsenala, ali je ponuda Sošoa bila finansijski najbolja. Nakon par godina, zvala me i Barselona, ali su ljudi iz Sošoa uvek činili sve da me zadrže. Svaki put kad sam imao dobru priliku, oni su mi nudili bolje uslove. Bili smo u vrhu tabele nekoliko godina. Ekipa je bila odlična. Nekad mi bude žao što nisam napravio bolju igračku karijeru, ali sam u Sošou stekao bukvalno status legende“.

Naredna stanica bio je Nim, a posle toga švajcarski Etoil, gde je Meša i okončao karijeru.

"Nim je bio želja trenera koji me je trenirao u Sošou. Bio je plan da dođem na šest meseci, a ostao sam dve godine. Bilo je dobro, imali smo finu ekipu. Švajcarska je bila moja želja, da se tamo nastanim, malo igram, budem trener i živim tamo. Međutim, to je trajalo šest meseci. Nakon toga me je zvao Sošo da budem trener mladim igračima i odlučio sam da stavim tačku na karijeru".

Priča o Mehmedu Baždareviću svakako ne može da prođe bez reprezentativnog perioda. Za sve nacionalne selekcije tadašne SFRJ, Meša je odigrao 111 utakmica, dok je za A selekciju odigrao 56 mečeva. Spada u sam vrh igrača sa najviše nastupa. Bio je neizostavan član.

"Ja sam u 28. godini imao već 50 utakmica. Srećan sam što sam nosio dres jedne takve fudbalske sile. Slušati himnu, igrati Evropsko, Svetsko prvenstvo, biti prvak Evrope sa mladom reprezentacijom, olimpijska medalja. Šta je mogao više da doživi jedan fudbaler? Igrao sam u paklenoj ligi. Sušić, Stojković, Savičević, Boban, Prosinečki, Slišković su igrali na pozicijama na kojima sam ja, a opet sam bio neizostavan. To valjda dovoljno govori", konstatuje Baždarević.

Kad je toliko majstora na jednom mestu, teško je izabrati.

"Znao je da bude problem ko će nositi broj 10 i ko će izvoditi slobodne udarce, jer je bilo velikih majstora. Nas pet se skupi i plisa se, jer jednostavno se nije znalo ko je bolji u tom segmentu".

Jedna od prvih asocijacija za Mešin period u reprezentaciji svakako je kvalifikaciona utakmica protiv Norveške. Nakon jedne diskutabilne situacije, turski sudija Jusuf Namoglu pokazao je Baždareviću crveni karton, zbog čega je bio suspendovan za Svetsko prvenstvo (1990. u Italiji). Opisali su to kasnije i legendarni Nadrealisti u jednoj od svojih antologijskih epizoda.

"Bio je jedan težak prekršaj na meni, gde sam čak zaradio i blagi potres mozga i izgubio dva zuba. Međutim, sudija nije uopšte pokazao faul. Ja sam reagovao tako što sam pljunuo prema njemu. Sudija je u izveštaju naveo da sam ga vređao na engleskom jeziku, da sam ga psovao i svašta nešto, što svakako nije tačno. To su bile laži. Garantujem vam da je Jugoslavija morala biti oslabljena za Svetsko prvenstvo. Pa i Boban je kažnjen mimo fudbala. Ja sam kažnjen 12 meseci za nešto što se kažnjava četiri utakmice. Mislim da je to bilo ciljano. Gospodin sudija mi se nakon tri meseca izvinio, ali ja to nisam prihvatio. Nemam ja ništa od toga, kad nisam otišao na Svetsko prvenstvo".

Tužan osećaj ostaće u večnom sećanju Mehmedu Baždareviću zbog propuštenog Mundijala.

"Teško, jadno i tužno. Nikad to neću prežaliti, jer sam ubeđen da smo Boban i ja otišli na Svetsko prvenstvo da bismo bili prvaci. To je bila jedna nepravda i voleo bih da to nekako mogu da izbrišem, ali nažalost - nemoguće".

Pokušao je nekadašnji as Želje da uporediti tadašnji i sadašnji fudbal na ovim prostorima.

"Vidite, mnogi će reći da se tada igrao spor fudbal i tako dalje. Ali je realnost da je naša liga bila jedna od najjačih u Evropi. Sigurno! Srbija i Hrvatska su trenutno u prednosti u odnosu na ostale sa naših prostora. Drago mi je što infrastruktura napreduje i što se treneri mnogo edukuju. Najveću šansu za napredak fudbala vidim u regionalnoj ligi. Pa zamislite kada bi Željo ili Zrinjski igrali protiv Hajduka ili Zvezde. Ne treba se toga plašiti", istakao je Meša, te kao iz topa odgovorio na pitanje:“Koliko bi danas vredio Mehmed Baždarević?“

"150.000.000! Šalim se, ali vredeo bih mnogo. Mislim da ove cene danas nisu realne i da niko ne zaslužuje da prima tolike pare, čak i Mesi. Ponekad se pitam da li su to stvarne cene ili je sve naduvano, ali većinom je to sve marketing pa se i tako dižu cene igračima".

Odmah nakon igračke, Mehmed Baždarević posvetio se trenerskoj karijeri.

"Kao i za igračku, tako mislim i za trenersku karijeru. Mogao sam i morao više. U prvih pet godina rada bio sam među pet najperspektivnijih trenera u Francuskoj, međutim veliki uticaj na razvoj trenerskog puta imala je činjenica da sam tamo stranac. Možda nisam dovoljno ni kvalitetan, ne znam, ali zadovoljan sam. Četiri i po godine u prvoj ligi, sedam i po godina u drugoj ligi. Tri godine sam bio selektor Bosne i Hercegovine, bio sam i u Tunisu. Mogao sam više i želim više", iskren je Baždarević

Kratko i jasno odgovorio je na naše poslednje pitanje: „Da li biste voleli da se kao trener vratite u Želju?“

"Da. Voleo bih", poručio je Baždarević.

/Mocartsport/
___________________________-

U casu kada je klub na veoma niskom nivou u sportskim segmentu (posljedica poslovodnog rasula), da ne kazem na dnu, u sezoni kada je za 100 godina ponizen i kada se proslava pretvorila u prezivljavanje , trebaju novi vjetrovi i ljudi koji imaju autoritet u klubu i dobre namjere. Bazdarevic je zaradio dovoljno u zivotu, vodio je francuske prvoligase i drugoligase i zna kako se pravi tim i sportski dize klub. Kao trener i kasnije sportaki direktor ili predsjenik kluba moze da obiljezi naredno desetljece. Pozvati ga, dati mu odrijesene ruke u sportskom segmentu da vodi A tim i odredjuje rad juniora i kadeta. Bez čekanja. Ako u Zelji trenutno uopste neko o necemu podlucuje....Paralelno s tim, sasvim nova uprava. Nema mnogo vremena... Gluposti u stilu "potrosicemo ga" ne piju vodu. Zeljo je potrosen i nece prezivjeti jos jednu slicnu upravu ili nastavak rada na sportskom planu kakav je u Zelji vec niz godina. Evo prilike navijacima da se oglase.

Mamla
Postovi: 204
Pridružen/a: 29 sep 2020, 19:47
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la Mamla » 24 maj 2021, 18:00

@nekadafanatik :clap:

Avatar
Sjevernokorejskipas
Postovi: 733
Pridružen/a: 19 feb 2021, 19:13
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la Sjevernokorejskipas » 24 maj 2021, 18:24

Izvinite na upadu...po zadatku sam ....
Ne očekujte bivše velike asove, nema ih u Želji, Veležu, Sarajevu...Nije stvar u parama ali zašto da stečeno ime bagatelišu u ovoj Cigu Ligi gdje glavnu riječ vode krimosi i korumpirani poluljudi...da mu klošaru **** familiju....za to moraš biti zaista mazohist ili teško zaposliv kadar pa hajde gonjati ću loptu dok ne nađem nešto bolje. Pozdrav od bratskog korejskog naroda i bez zamjerki!

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la nekadafanatik » 11 jun 2021, 14:39

ZASTO BAZDAREVIC NIJE DOSAO

Bivši selektor reprezentacije BiH i nekadašnji igrač Željezničara Mehmed Baždarević osvrnuo se na probleme koji su u jubilarnoj, 100. godišnjici od osnivanja kluba spriječili Plave da naprave dobar rezultat te uzrokovali vjerovatno jednu od najvećih kriza u historiji.

Baždarević je istaknuo da je bio jedan od kandidata za preuzimanje "vruće" klupe Željezničara u protekloj sezoni te da su ga kontaktirali ljudi iz kluba, ali da je iz objektivnih razloga njihovu ponudu morao odbiti.

"Ljudi iz Željezničara su me kontaktirali, bili su korektni i profesionalni, ali ja sam u tom momentu bio daleko u pregovorima s drugim klubom da nisam mogao prihvatiti ponudu. S druge strane ja želim da se vratim u Želju, ali u momentu kada zaista mogu da doprinesem klubu. U ovom momentu Željezničar ima mnogo važnijih stvari koje treba riješiti, a kada to učini može se posvetiti sportskom segmentu i treneru. Mislim da moj dolazak u Željezničar sada ne bi ništa promijenio", izjavio je Baždarević.

Vjeruje da se Željezničar treba posvetiti restruktuiranju i organizaciji kluba, raditi na kontinuitetu i stabilnosti, a kada se sve to ispuni, moći će se razgovarati o sportskom segmentu i "eventualnom povratku Mehmeda Baždarevića u njegov najdraži klub".

"Svi znamo šta se dešava u Želji već godinama, stalno su neke promjene, kontinuiteta nema, mijenjaju se treneri, pa i predsjednici kluba i članovi uprave. Situacija je teška, za nogomet treba finansija. Mislim da treba da se napravi restrukturacija u klubu i da se stvaraju igrači. Ljudi koji rade u klubu treba da iskoriste iskustva iz zadnjih sezona da naprave rezultate. Šteta što je do krize došlo na 100. godišnjicu kluba, ima tu stvari koje su vidljive i koje se mogu lako promijeniti, ali ima tu i mnogo dubljih problema koje treba dobro analizirati a zatim krenuti u rješavanje. Željezničaru treba mnogo ozbiljniji i kvalitetniji rad te drugačija filozofija nogometa za bolju budućnost", rekao je popularni Meša.

Dodao je da trenersku, ali i sportsku karijeru želi završiti u klubu u kojem se počeo baviti sportom.

"Ja sam profesionalac i tako bih jednog dana i došao u Željezničar za koji me mnogo toga veže. Želim da moj nogometni put završi tamo gdje sam počeo i gdje sam proveo najljepše i najuspješnije godine", zaključio je Baždarević.
____________________________________________________________________

Razlozi odbijanju su: premala plata, strah od neuspjeha ili slaba liga?

Ja mislim da ni jedan odgovor nije tačan. Ako pažljivo pročitate ovaj intervju, koji je više prigodan nego što ulazi u suštinu stvari, jasno je da su u njemu pobrojani razllozi zbog kojih je klub za stogodišnjicu maltene vraćen skoro na svoje početke.

A to su:

1.Nedostatak ili direktije rečeno nepostojanje bilo kakve organizacije i poslovodnog rukovođenja klubom.

2. Nepostojanje autoriteta u klubu, odnosno ličnosti, koji ima moć i mandat da nešto obeća i to ispuni.

Otuda i sam Bažadarević kaže da je razgovarao sa "ljudima iz Zelje". Ko su oni? Sta oni mogu da obećaju a ni plate nisu isplatili svojim radnicima/fudbalerima uprkos obecanjima, a kamoli sta drugo. Jesu li to oni istoi misteriozni tipovi koji za 6 mjececi raspada kluba nisu usta otvorili ili održali makar presicu?

3. Nepostojanje bilo kakvog plana za sutra, kamoli za naredne 4 godine o tome kako klub uopste trebalo da funkcioniše.

Tek poslije toga dolazi priča o sportskom segmentu. A do nje je dalek put.

I to su razlozi zbog kojih, nazalost (a toga je normalne ljude i bilo strah) ni Bazdarevic niti bilo ko od ozbiljnih imena neće doći u ovakvog Zelju, koji ne lici ni na sta.

Bazdarević je rekao ono što sam i sam napisao više puta ovdje - Zeljo treba da bude ispred ostatka liga po svojim ciljevima. Da ih postavi na drugacijim osnovama i amabicijama. A to sada nije slučaj. Sada je klub na lokanom nivou, a ljudi koji ga vode i sami imaju lokalnu svijest.

Ili sasvim percizno: Dok god Čelik, Sloboda, Široki ili Borac budu klubovi koje u Zelji žele da dostignu, a ne DInamo, Zvezda,Partizan, Rijeka, ili bar neki timovi iz sredine tabela regionalnih liga poput Niskog Radnickog,m Vojvodine, Osijeka itd - nemamo o čemu da pričamo. Nikoga ozbiljnog to ne interesuje.

Uprave ce se smjenjivati, politika štititi one koji su iz namjere ili nehata pokrali klupsku kasu i imidz kluba, a mi cemo na trenerskoj klupi gledati nase lokalne "stručnjake" koje diplomiraju u ligi BiH, a "doktoriraju" po nrp. crnogorskoj ligi ili nekim poluarapskim pustinjama.

Bojim se da je sa Bazdarevicevim "NE" otisao voz koji zadugo nece proci nasim kolosjekom.
___________________________

Avatar
1921boy
Postovi: 5805
Pridružen/a: 10 avg 2019, 12:09
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la 1921boy » 11 jun 2021, 14:50

nekadafanatik je napisao/la:
11 jun 2021, 14:39
ZASTO BAZDAREVIC NIJE DOSAO

Bivši selektor reprezentacije BiH i nekadašnji igrač Željezničara Mehmed Baždarević osvrnuo se na probleme koji su u jubilarnoj, 100. godišnjici od osnivanja kluba spriječili Plave da naprave dobar rezultat te uzrokovali vjerovatno jednu od najvećih kriza u historiji.

Baždarević je istaknuo da je bio jedan od kandidata za preuzimanje "vruće" klupe Željezničara u protekloj sezoni te da su ga kontaktirali ljudi iz kluba, ali da je iz objektivnih razloga njihovu ponudu morao odbiti.

"Ljudi iz Željezničara su me kontaktirali, bili su korektni i profesionalni, ali ja sam u tom momentu bio daleko u pregovorima s drugim klubom da nisam mogao prihvatiti ponudu. S druge strane ja želim da se vratim u Želju, ali u momentu kada zaista mogu da doprinesem klubu. U ovom momentu Željezničar ima mnogo važnijih stvari koje treba riješiti, a kada to učini može se posvetiti sportskom segmentu i treneru. Mislim da moj dolazak u Željezničar sada ne bi ništa promijenio", izjavio je Baždarević.

Vjeruje da se Željezničar treba posvetiti restruktuiranju i organizaciji kluba, raditi na kontinuitetu i stabilnosti, a kada se sve to ispuni, moći će se razgovarati o sportskom segmentu i "eventualnom povratku Mehmeda Baždarevića u njegov najdraži klub".

"Svi znamo šta se dešava u Želji već godinama, stalno su neke promjene, kontinuiteta nema, mijenjaju se treneri, pa i predsjednici kluba i članovi uprave. Situacija je teška, za nogomet treba finansija. Mislim da treba da se napravi restrukturacija u klubu i da se stvaraju igrači. Ljudi koji rade u klubu treba da iskoriste iskustva iz zadnjih sezona da naprave rezultate. Šteta što je do krize došlo na 100. godišnjicu kluba, ima tu stvari koje su vidljive i koje se mogu lako promijeniti, ali ima tu i mnogo dubljih problema koje treba dobro analizirati a zatim krenuti u rješavanje. Željezničaru treba mnogo ozbiljniji i kvalitetniji rad te drugačija filozofija nogometa za bolju budućnost", rekao je popularni Meša.

Dodao je da trenersku, ali i sportsku karijeru želi završiti u klubu u kojem se počeo baviti sportom.

"Ja sam profesionalac i tako bih jednog dana i došao u Željezničar za koji me mnogo toga veže. Želim da moj nogometni put završi tamo gdje sam počeo i gdje sam proveo najljepše i najuspješnije godine", zaključio je Baždarević.
____________________________________________________________________

Razlozi odbijanju su: premala plata, strah od neuspjeha ili slaba liga?

Ja mislim da ni jedan odgovor nije tačan. Ako pažljivo pročitate ovaj intervju, koji je više prigodan nego što ulazi u suštinu stvari, jasno je da su u njemu pobrojani razllozi zbog kojih je klub za stogodišnjicu maltene vraćen skoro na svoje početke.

A to su:

1.Nedostatak ili direktije rečeno nepostojanje bilo kakve organizacije i poslovodnog rukovođenja klubom.

2. Nepostojanje autoriteta u klubu, odnosno ličnosti, koji ima moć i mandat da nešto obeća i to ispuni.

Otuda i sam Bažadarević kaže da je razgovarao sa "ljudima iz Zelje". Ko su oni? Sta oni mogu da obećaju a ni plate nisu isplatili svojim radnicima/fudbalerima uprkos obecanjima, a kamoli sta drugo. Jesu li to oni istoi misteriozni tipovi koji za 6 mjececi raspada kluba nisu usta otvorili ili održali makar presicu?

3. Nepostojanje bilo kakvog plana za sutra, kamoli za naredne 4 godine o tome kako klub uopste trebalo da funkcioniše.

Tek poslije toga dolazi priča o sportskom segmentu. A do nje je dalek put.

I to su razlozi zbog kojih, nazalost (a toga je normalne ljude i bilo strah) ni Bazdarevic niti bilo ko od ozbiljnih imena neće doći u ovakvog Zelju, koji ne lici ni na sta.

Bazdarević je rekao ono što sam i sam napisao više puta ovdje - Zeljo treba da bude ispred ostatka liga po svojim ciljevima. Da ih postavi na drugacijim osnovama i amabicijama. A to sada nije slučaj. Sada je klub na lokanom nivou, a ljudi koji ga vode i sami imaju lokalnu svijest.

Ili sasvim percizno: Dok god Čelik, Sloboda, Široki ili Borac budu klubovi koje u Zelji žele da dostignu, a ne DInamo, Zvezda,Partizan, Rijeka, ili bar neki timovi iz sredine tabela regionalnih liga poput Niskog Radnickog,m Vojvodine, Osijeka itd - nemamo o čemu da pričamo. Nikoga ozbiljnog to ne interesuje.

Uprave ce se smjenjivati, politika štititi one koji su iz namjere ili nehata pokrali klupsku kasu i imidz kluba, a mi cemo na trenerskoj klupi gledati nase lokalne "stručnjake" koje diplomiraju u ligi BiH, a "doktoriraju" po nrp. crnogorskoj ligi ili nekim poluarapskim pustinjama.

Bojim se da je sa Bazdarevicevim "NE" otisao voz koji zadugo nece proci nasim kolosjekom.
___________________________
:tokralju:

Avatar
lijevapolutka
Postovi: 2026
Pridružen/a: 02 jul 2019, 14:50
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la lijevapolutka » 11 jun 2021, 16:01

Ne s.eri Meša zdravljati.
moSa ljoŽe

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la nekadafanatik » 03 jul 2021, 12:16

ODJAVA
________________________

Došlo je vrijeme da se "nekadafanatik" odjavi. Ne vidim vise svrhu pisanja za pokojni klub sa pokojnim /rahmetli/ navijacima u drustvu koje sasvim mirno gleda nestanke cijelih institucija koje su i po 100 i više godina bile simboli grada i ljudi.

Prošao sam sa Zeljom svašta. Odrastao sam sa tim klubom, plakao, pjevao, proveo na stadionu Grbavica (u mladosti i na Kosevu kad je Zeljo tamo igrao) neizreciv broj nedeljnih popodneva. Pamtim ispadanja i vracanja u ligu. Pobjede i najteze poraze. Krize i podizanja.... Ali, ono što se dešava sa ovim klubom u zadnje vrijeme, a traje to i više od 10-15 godina, ni sa cim nije uporedivo.

Klub koji ne placa svoje igrace po godinu dana, uprave koje se smjenjuju kao na traci, tzv "biznismeni" (za koje je malo ko cuo), politicke sitne kreature, šovinisti, šaneri i lokalni junaci , navijaci koji misle da je poneki ultimatum upravi (kojoj tacno?) dovoljno da se pokaze da postoje...

Zeljo je danas KARIKATURA nekadasnjeg kluba. Ostatak ostataka.

U njemu nema lojnosti ljudi, u njemu nema bar jedne jedine osobe koja je simbol kluba (nikada prije nije bilo tako), na terenu nema autoriteta, a na tribinama sjede cutolozi i cekaju da im navijaci sa juga (kako prezivjesmo decenije bez "vođa" navijaca?) rijese problem .

Sve sto pisem mozete provjeriti u onom jadu koji se zove Kalendar Zelje za 100 godina. Samo 12 pojmova/imena za toliku istoriju?! Mogli su da naprave deset verzija kalendara. Mnoge likove koji su u kalendaru necu ovdje ni pominjati, sramota me. A spisak onog cega nema bio bio dugacak kao svi moji postovi ovdje zajedno.

"Navijaci" koji pljuju igrace koji igraju za kikiriki i koji bi mogli da nas izbace i iz federalne lige da je bilo ko projavio bilo gdje nacin poslovanja u Zelji. Bijes i neukost, Cekanje da se pojavi neko i da nam nesto udjeli. Urnisanje kluba za 100 godina postojanja (sve više vjerujem da to nije slučajnost, jer željo je IDEJA, a ne nacionalna i vjerska instituicja).

Posebno jedano izgleda paljevina na ovu jadnu ligu, na crkavicu od parica i prvog pretkola evro-kupa, ismijavanje bilo koga ko ima bilo kakv rezultat, porednjenje sa domacim razlupanim klubovima, umjesto takmicenja sa regijom i Evropom.

Ako Zeljo prezivi ove ljude i ova vremena, zivjece vjecno.

Zamislite klub u kome se u najvecoj krizi mozda u istoriji tog koletiva NIKO NE OBRATI JAVNOSTI. Smjenjuju se treneri, pustaju igraci, dugovi rastu, prave se talovi o rasprodaji imovine..a niko da uzme jednu jedinu rijec. Niko da prezme odgovonost, niko da stane pred ljude.

Nije to odlika ni seoskih klubova... Nisam bijesan, vec sam zgadjen nesposobnoscu ljudi koji, kao, vode klub i metiljavoscu i neukoscu navijaca. Zapravo, Zeljo vise i nema navijace u pravom smislu te rijeci - za tako nesto treba imati lojalnost, naviku za plavu boju, po 7-8 hiljada ljudi na tribinama, svijest o istoriji kluba..Svega toga vise nema .

Ovo sto sam napisao /svi ti tekstovi/ neka stoji za one koji nekada odluce da procitaju. Neka u godini dana bar dvije osobe zainteresuje bilo sta od ovoga sto sam napisao - dovoljno je.

Stare Zeljovce pozdravaljam sa onim autenticnim: Mi smo Zeljini - Zeljo je nas.

Ovaj "novi Zeljo" meni je sve dalji i slabo se u njega razumjem, jer je sve manje Zeljo. Ipak,neka i ovaj Zeljo jednoim bude onaj. Nas.
________________________________

Avatar
jestamaji
Postovi: 16462
Pridružen/a: 04 apr 2013, 09:46
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la jestamaji » 03 sep 2021, 09:34

@nekadfanatik , nažalost u pravu si velikim dijelom. evo za dvije hefte je sto godina kluba, a ko da nije. niko da riječ uputi.

jasno je meni da je klub u metastazi i da su druge hitne stvari “bitnije“ ali ne mora tako biti, osim malo vole, želje i truda ništa drugo nije potrebno da se napiše koja riječ. a da je tako kako jeste pokazuje koliko je klub bez glave! ako se nekom čudom spasimo klub će vjerovatno postati nešto drugo ali ovih sto godina nam barem niko neće moći uzeti. ili barem tih nekih zadnjih 20, 30, 40, 50 … kako kome

tek sad shvatih, kad ovo napisah, da pratim klub pola njegovog vijeka, pola postojanja . . . . bilo je lijepo, a od sad kako bude biće.

nekadafanatik
Postovi: 207
Pridružen/a: 27 jul 2015, 13:01
Kontakt:

Re: U susret stogodišnjici!

Post Postao/la nekadafanatik » 30 avg 2022, 16:48

SUZE NAKON SVEGA

Ovaj tekst napisan je, sto bi se reklo, "post mortem" , odnosno nakon mog zavrsetka pisanja na ovom forumu, jer niti ja vise shvatam i prihvatam vrijeme ovakvog Zelje niti ono razumije mene. Sve sto sam imao reci napisao sam u nekadasnjim tekstovima, Povod ovog javljanja je naizgled banalan, ali zapravo motivisan gestom koji toliko odudara od vremena u kome se desio da me potsjetio na dane kada sam volio ovaj klub i fudbal.

Neki dan u nekoj emisiji (kraj derbija kog uglavnom nisam gledao, jer sam prestao da gledam odavno sve tekme sa nasih prostora) primjetio sam tipa koji sjedi na zemlji, travi , klupi (cemu li) drzi koljena osloljena na noge, dlanovima pokriva oci i - place?!

Saznao sam da se radio treneru FK Zeljeznicar, koji je tako reagovao od, valjda, srece nako sto je njegov tim zabio gol u zadnjom minuti utakmice i izbjegao poraz... Bilo mi je neobicno i poprilicno simpaticano vidjeti taj gest (nemam pojma kakav je trener taj Sablja). Ali, ne bih reagovao ni na to, da nisam krajickom oka na nekom forumu procitao neke tipove, pa i novinare, kako ismijavaju taj gest...Tada sam popizdio.

Moram reci da slika covjeka koji najljudskijim mogucim gestom pokazuje da mu je stalo do kluba bez obzira na sve - ocajan fudbal, razvaljen klub, masu mafijasko politickih ("patiotskih") pijavica koje decenijama sisaju svaki damar tom bivsem velikanu sa ovih prostora i najkurvanskijim polupismenim novinarcicima /medijskim slugama raznih funkcionera/ - ta slika djelovala je kao gest izgubljenog djeteta ili ocajnog covjeka negdje u svijetu koji odavno ne razumije takvu vrstu emocija.

Sablja je plakao valjda održavajući neku navijacku i ljudsku tradiciju prema potulatima života i svojim ličnim dealima, među kojima je i FK Zeljeznicar. Danas, kada ljudi ne placu iskerno vise ni dok sahranjuju najblize, a kamoli cijele firme i drustva, ovaj gest u mojim ocima dobio je status SIMBOLA jednog zaokruženog vremena.

Fotografija ljubitelja kluba koji place pokrivenih ociju od srece ili tuge idealna je za blo koji bilbord ili plakat kojim bi se danas zeljelo ukazati na status FK Zeljeznicar.

Na propadanje u lokalizam, na ekonomsku pljacku i ideolosku urnisanje jednog zeljenizcarskog kluba, koji je za njegove navijace uvijek bio simbol - SLOBODE. Politicke, ideoloske, nadnacionalne i svake druge. Bio je ČISTA RADOST navijanja. Bio je drugaciji. NE MOZE SE I NE SMIJE PROTIV BIOGRAFIJE. Nikad.

Niko danas ne place za tim klubom. Ni oni koji upravljaju ovom plavom /sve više/ "grobnicom". Ni navijaci koji sebe nazivaju "Manijacima 1987" i drsko se predstavljau kao jedini pravi navijaci Zelje - kao da prije njih 60 i kusur godina niko nije dolazio na utakmice. Ni razni lokalno sportski portali koji su u stanju da recimo osobu koja je donijela jedine titule klubu proglase za - lopinu i razbijaca kluba.

Mnogo je opasnije danas dati nesto klubu pa traziti nazad, nego ne dati nista , potkradati ga, biti nesposoban da organizujes cak ni obicnu manifestaciju za stogodinjicu kluba...

U tom opstem kurvaluku "najvecih" navijaca, predsjednika upravih i nadzornih odbora koje niko ne zna van par mahala i kvartova, politickih i novinarskih "bardova" koji svi zajedno vode klub i SUPLJEG U PRAZNO - sjedi neko i plače. A plače jer ga se tiče neki rezultat, neki gol, neka utakmica...

Da je stotinu takvih umjesto stotinu onih raspamecenih klinaca sa juga koji za besplane voznje po gudurama i ledinama BiH, koje zovemo stadionima, pjevaju svakom funkcioneru - mrak koji vlada oko kluba bio bi za hiljadu vati manji.

Da je samo deset takvih u klubu koji nesto odlucuju - spasila bi se možda sustuna kluba i njegova imovina zbog koje ga svi da izvinete - siluju evo već decenijama.

Prirodno je da svi oni ismijavaju - ljudski krik. Jer u ovome sto zivi FK Zejo odavno nema nicega ljusdkog. A o samostalnosti i razvoju da i ne pricamo.

Zato sa zadovoljsvom nekoga ko vise i nije mislio pisati o fudbalu nigdje, i ko u mladosti ima nebrjeno više nedjelja provedenih sa klubom i stadionskom groznicom groznicom nego bilo kod od "najvećih Zeljovaca" mogu da im svima poručim da se , da izvinete - jebu .

Klub postoji (ili bar sjecanje na njega) dok god ima ko da sjedne, spusti laktove na koljena i zaplače zbog njega. Sve ostalo , u danasnje doba, nije realno.

Satvite "Sablju" na korice knjige, stavite tu siluetu koja plače na svaku ulaznicu koju prodajete na Grbavici pred utakmice. Da se ljudi sjete da nisu dosli na obicnu utakmicu obicnog kluba.

Za vise od toga - trebace novi Osimi, novi Jelici, novi Bretici, Bazdarevici...vizionari uz teren i na terenu.

Sto s e men tice, ja sam svoje zavrsio, ali ne toliko da ne otpljunem na one koji se smiju ljudskim suzama. I to jos na mjestu na kome sam odrastao.
___________________________________________

Odgovori

Natrag na “FK Željezničar”

Online

Trenutno korisnika/ca: mamonelafo, nekazivimostarr, Orvel i 32 gosta.