nekadafanatik je napisao/la: ↑30 avg 2022, 16:48
SUZE NAKON SVEGA
Ovaj tekst napisan je, sto bi se reklo, "post mortem" , odnosno nakon mog zavrsetka pisanja na ovom forumu, jer niti ja vise shvatam i prihvatam vrijeme ovakvog Zelje niti ono razumije mene. Sve sto sam imao reci napisao sam u nekadasnjim tekstovima, Povod ovog javljanja je naizgled banalan, ali zapravo motivisan gestom koji toliko odudara od vremena u kome se desio da me potsjetio na dane kada sam volio ovaj klub i fudbal.
Neki dan u nekoj emisiji (kraj derbija kog uglavnom nisam gledao, jer sam prestao da gledam odavno sve tekme sa nasih prostora) primjetio sam tipa koji sjedi na zemlji, travi , klupi (cemu li) drzi koljena osloljena na noge, dlanovima pokriva oci i - place?!
Saznao sam da se radio treneru FK Zeljeznicar, koji je tako reagovao od, valjda, srece nako sto je njegov tim zabio gol u zadnjom minuti utakmice i izbjegao poraz... Bilo mi je neobicno i poprilicno simpaticano vidjeti taj gest (nemam pojma kakav je trener taj Sablja). Ali, ne bih reagovao ni na to, da nisam krajickom oka na nekom forumu procitao neke tipove, pa i novinare, kako ismijavaju taj gest...Tada sam popizdio.
Moram reci da slika covjeka koji najljudskijim mogucim gestom pokazuje da mu je stalo do kluba bez obzira na sve - ocajan fudbal, razvaljen klub, masu mafijasko politickih ("patiotskih") pijavica koje decenijama sisaju svaki damar tom bivsem velikanu sa ovih prostora i najkurvanskijim polupismenim novinarcicima /medijskim slugama raznih funkcionera/ - ta slika djelovala je kao gest izgubljenog djeteta ili ocajnog covjeka negdje u svijetu koji odavno ne razumije takvu vrstu emocija.
Sablja je plakao valjda održavajući neku navijacku i ljudsku tradiciju prema potulatima života i svojim ličnim dealima, među kojima je i FK Zeljeznicar. Danas, kada ljudi ne placu iskerno vise ni dok sahranjuju najblize, a kamoli cijele firme i drustva, ovaj gest u mojim ocima dobio je status SIMBOLA jednog zaokruženog vremena.
Fotografija ljubitelja kluba koji place pokrivenih ociju od srece ili tuge idealna je za blo koji bilbord ili plakat kojim bi se danas zeljelo ukazati na status FK Zeljeznicar.
Na propadanje u lokalizam, na ekonomsku pljacku i ideolosku urnisanje jednog zeljenizcarskog kluba, koji je za njegove navijace uvijek bio simbol - SLOBODE. Politicke, ideoloske, nadnacionalne i svake druge. Bio je ČISTA RADOST navijanja. Bio je drugaciji. NE MOZE SE I NE SMIJE PROTIV BIOGRAFIJE. Nikad.
Niko danas ne place za tim klubom. Ni oni koji upravljaju ovom plavom /sve više/ "grobnicom". Ni navijaci koji sebe nazivaju "Manijacima 1987" i drsko se predstavljau kao jedini pravi navijaci Zelje - kao da prije njih 60 i kusur godina niko nije dolazio na utakmice. Ni razni lokalno sportski portali koji su u stanju da recimo osobu koja je donijela jedine titule klubu proglase za - lopinu i razbijaca kluba.
Mnogo je opasnije danas dati nesto klubu pa traziti nazad, nego ne dati nista , potkradati ga, biti nesposoban da organizujes cak ni obicnu manifestaciju za stogodinjicu kluba...
U tom opstem kurvaluku "najvecih" navijaca, predsjednika upravih i nadzornih odbora koje niko ne zna van par mahala i kvartova, politickih i novinarskih "bardova" koji svi zajedno vode klub i SUPLJEG U PRAZNO - sjedi neko i plače. A plače jer ga se tiče neki rezultat, neki gol, neka utakmica...
Da je stotinu takvih umjesto stotinu onih raspamecenih klinaca sa juga koji za besplane voznje po gudurama i ledinama BiH, koje zovemo stadionima, pjevaju svakom funkcioneru - mrak koji vlada oko kluba bio bi za hiljadu vati manji.
Da je samo deset takvih u klubu koji nesto odlucuju - spasila bi se možda sustuna kluba i njegova imovina zbog koje ga svi da izvinete - siluju evo već decenijama.
Prirodno je da svi oni ismijavaju - ljudski krik. Jer u ovome sto zivi FK Zejo odavno nema nicega ljusdkog. A o samostalnosti i razvoju da i ne pricamo.
Zato sa zadovoljsvom nekoga ko vise i nije mislio pisati o fudbalu nigdje, i ko u mladosti ima nebrjeno više nedjelja provedenih sa klubom i stadionskom groznicom groznicom nego bilo kod od "najvećih Zeljovaca" mogu da im svima poručim da se , da izvinete - jebu .
Klub postoji (ili bar sjecanje na njega) dok god ima ko da sjedne, spusti laktove na koljena i zaplače zbog njega. Sve ostalo , u danasnje doba, nije realno.
Satvite "Sablju" na korice knjige, stavite tu siluetu koja plače na svaku ulaznicu koju prodajete na Grbavici pred utakmice. Da se ljudi sjete da nisu dosli na obicnu utakmicu obicnog kluba.
Za vise od toga - trebace novi Osimi, novi Jelici, novi Bretici, Bazdarevici...vizionari uz teren i na terenu.
Sto s e men tice, ja sam svoje zavrsio, ali ne toliko da ne otpljunem na one koji se smiju ljudskim suzama. I to jos na mjestu na kome sam odrastao.
___________________________________________
