U susret stogodišnjici!

[LjoZee]

Prijedlog:
Da u ovoj ili da se otvori pod tema sa imenom Arhiv FKŽ/TM u koji bi se stavljale sve ulaznice, snimke, postere isječci, naslovi, knjige, emisije i sve vezano za stogodišmju historiju našeg Kluba, i odavde dio toga svakako delegitati prema Klubskom muzeju koji je u planu.
I da, ukoliko, možemo se aktiviramo čim prije na pomoći klubu za 100 godišnjicu, svako od nas može na svo način ili kroz svoju struku i kontakte.

Mozemo to ovdje jer, svakako, tema je 100. rodjendanu.

[Admir74]

Naravno, samo da se pokrenemo, pogotovo u vrijeme ove izolacije. Imam ideju za izložbu....

[LjoZee]

Mozda mozemo ovih dana pocet sa kopanjem ovih emisija, dokumentarnih filmova pa ako se sta utrefi da moze se poslati za film.

Kakvu ideju imas?

[Admir74]

Mozda mozemo ovih dana pocet sa kopanjem ovih emisija, dokumentarnih filmova pa ako se sta utrefi da moze se poslati za film.

Kakvu ideju imas?

Izložba. Naći modul.

[LjoZee]

Ne znam kakav su model muzeja zamislili. Valjda ce jedan dio ostaviti za navijace da nesto poklone kao neki navijacki kutak. Prema komentaru onog clana skupstine trebalo bi biti tako.

[Admir74]

To je top.
Boga mi finim imenima se šuška za 100 godišnjicu. Samo da ovaj Covid 19 ne zezne stvar.

[Taurus1999]

17. septembar 2021.. fino vrijeme, izgradjena nova juzna tribina.. stadion sredjen tip-top, 20 hiljada Zeljovaca pjeva Grbavicu pred utakmicu sa evropskim velikanom

[nekadafanatik]

Vrijeme je da na ovu temu stavim svoj tekst o Ivici Osimu. Napisao sam ga još 2011. godine i objavljen je na raznim portalima, a prvi put postavljen na blogu "Ex filmofili". Blizi se ponovo jedan od najcrnjih datuma u istoriji FK Kluba Zeljeznicar, koji pamti mnogo vise generacija od one koja je licno prezivjela 24. april 1985. godine. Ipak, ovaj tekst nije posvecen samo tom datumu, vec osobi koja je zastitni znak kluba i jednog vremena. Osobi koja je bila znacajna mom ocu , pa onda i meni. A i stota godisnjica je tu.
_________________________________________________


Zašto plačete, Osime?
(Stil - to je sam čovjek)

Predratni sociolog Esad Ćimić objavio je politički bestseler 80-tih godina prošlog vijeka: "Politika kao sudbina". Na naslovnici te knjige Esad pika loptu, aludirajući na činjenicu da je sve balans i da, ako lopta sleti s noge, nestaje sva magija, odnosno gubi se suština zadovoljstva.

Filozofiju "ljepljenja" lopte za nogu, malo prije Ćimića, usvojiće jedan fudbalski trener tima koji nikada nije bio vrh eks-Ju fudbala. Radilo se o Ivici Osimu, treneru sarajevskog "Željezničara", koji je od momaka sa zonskih livada, iz drinskih sela i sa par dječaka iz "Željinog" omladinskog pogona napravio tim koji je u prvom pokušaju skoro ušao u finale Kupa UEFA.

Za tako nešto timovima tzv. velike četvorke Ju fudbala: "Zvezdi", "Partizanu", "Dinamu" i "Hajduku" - trebalo je cijelo trajanje nekadašnje države i 50 godina učešća u svim kupovima, da bi im (zamalo) uspjelo četiri puta u različitim takmičenjima, pri čemu je jedino "Zvezda" uzela trofej u Ligi šampiona. Doduše, bio je to drim tim za nekadašnje socijalističke uslove sa igračima iz svih sredina.

Ivica Osim, zvani Švabo, zbog plave kose (mada je slovenske krvi), lokalni dribler iz sirotinjske sarajevske porodice sa mjestom stanovanja u naselju Grbavica, koji je više volio da protura loptu kroz noge nego hljeba da jede, zamalo diplomirani matematičar, poslije pečalbe u Francuskoj vratio se u Sarajevo i preuzeo donedavnog drugoligaša u kome je ponikao.

Vratio se jedan drugi Osim, koji je odmah rekao da on u svoj tim nikada ne bi stavio - mladog Osima. I počeo je da bira momke sa livadskih fudbalskih štajgi potpuno neopterećene stanjem u fudbalu i društvu tadašnje zemlje. Radio je to godinama dok nije stvorio generaciju čija su imena do tog trenutka bila sasvim nepoznata, čak i u mjestima u kojima su pikali loptu.

Odjednom je vezni red: Šabanadžović, Škoro, Baždarević, Odović postao strah i trepet. Čuvenom "Vardaru", koji je kod kuće zabijao pet komada kome je htio, a vani igrao patentirani "elastični bunker" ili varijantu 9:1:1 (devet u odbrani, jedan u veznom redu i Pančev na centru da zabavlja halfove) i redovno gubio primajući gol oko 90 minute (ima Boga!) - Švabin tim anonimusa dao je pet komada usred Skoplja. Ej!!! Zaduvali su novi vjetrovi.

"Zvezda" je primila dva puta po četiri komada na Marakani, a "Partizan" isto toliko na "Željinoj" Grbavici, dok je nestašni hrvatski Miljan Miljanić - Ćiro Blažević, nudio bogatstvo za pola Osimovog tima...

U napadu su briljirali anonimni centarfor iz Foče Mihajlović, simpatični seljačić iz Modriče Nikola Nikić, koji je prema sopstvenom priznanju igrao lopte sa društvom dok su čuvali krave, pri čemu su im krave služile kao stative gola?! Bješe tu i čuveni "Fićo", omaleni Edin Bahtić iz sarajevskog zonaša Pofalickog, koji je oduševljavao penzionere koji su sa unucima izjutra oko 10.00 sati dolazili na te utakmice.

U odbrani su špartali 50 kilograma teški Komšić, Vlado Čapljić iz omladinskog pogona "Želje", Bane Berjan bek i dugogodišnji kapiten koji je izostajao sa mečeva samo ako je baš bio previše mamuran na dan utakmice. Pa najbolji start igrač domaće lige koga su ove oči gledale - čuveni "Čipe", Josip Čilić, spor kao kornjača ali sa najboljim postavljanjem na leđa protivnika (pitajte Safeta Sušića!). Pa čuveni "Žvaka", Mirsad Baljić koji je prodavao već zaboravljene "bicikle" po krilu.

Prije njih tu je bio i lokalna legenda Hajrudin Saračević, zvani "Rutko" zbog izuzetno dlakavih nogu. Spor i jak, idol navijača jer je uvijek davao sve od sebe, čak i kada su ga protivnici "slali po burek". ("Rutko" je tokom rata silom porodičnih prilika bivao i na jednoj i na drugoj strani, i niko ga nije dirao - poštovan podjednako od svih!) I naravno Osimova produžena ruka, plejmejker Meša Baždarević sa njemačkim plućnim kapacitetom.

U Kup EUFA ušli su jednom i odmah (na zaprepaštenje svojih navijača) stigli do polufinala. Kako to već biva u sirotinjskim bajkama, primili gol par minuta pred kraj meča sa mađarskim "Videotonom" (koji je prethodno demolirao "Mančester Junajted"), u utakmici u kojoj su mogli da daju deset komada. Umjesto puta u Madrid na meč sa "Realom", "Željo" je otišao na slijepi kolosijek. U lokalnu legendu. Tamo gdje će nakon toga otići i sve druge stvari.

I danas pamtim Osimovo lice koje je označavalo nijemo beznađe u trenutku propasti njegovog životnog djela! Užasnuti pogled odraslog dječarca sa rukama oko glave, koji je povjerovao da je našao formulu po kojoj žaba može postati princ. Da je napokon on taj, koji je udružio i smućkao sve mane zemlje koju je beskrajno volio u jedan tim i alhemičarski pokazao - ipak ima nade i stvar (uz sve prepreke) funkcioniše.

Avaj, kad nije uspio iskreni, strpljivi i fanatični Osim, kakve su šanse imali prodavači magle, šalabajzeri sa mirisom bijelog luka u "Armaniju" i polupolitičari da spase nešto što nisu znali, a nisu ni željeli da spašavaju. Njima je lopta odavno pobjegla s noge i nije se vratila nikad više.

Uslijedio je neminovni raspad jedne generacije koja nije igrala po pravilima domaćih taktika: Osimov tim je igrao u gol, a ne u širinu - doktrina koja je za 90 odsto tadašnjih, a bogami i današnjih timova sa prostora nekadašnje zemlje tek misaona imenica.

Onda je Švabo ponovio istu filozofiju kao zadnji selektor raspadajuće zemlje. Ispočetka ismijan i izviždan zbog pokušaja da nametne stil igre koji nije trpio tretman klupskih zvijezda tzv. velike četvorke Ju fudbala, Osim je pozvao u pomoć svoje momke iz "Želje" i prezrene "dodavače lopti zvijezdama" iz velikih klubova koji su povukli sa sobom zamajac jednog novog tima. I, gle čuda, trčali!

Odjednom je i carinik lopte na centru Marakane, Dragan Stojković Piksi, kome su se treneri izvinjavali ako bi (greškom) zatražili da prati protivničkog veznjaka i halfa kada je u napadu, počeo kod Švabe da igra duplog beka. I to kako! Odjednom su Piksijeve replike, Boban i Savičević, beskrajni dribleri u rasponu od aut linije do aut linije počeli da uklizavaju u noge protivnicima. Niko se više nije smijao toj fudbalskoj filozofiji, u zemlji u kojoj je smijeh znao biti i oružje i zabava.

Osim je još jednom, ovaj put sa eks-Ju fudbalskim poluproizvodima počeo da pravi novi alhemičarski spoj koji je morao/trebao, kako ko već hoće, da eksplodira na Svjetskom prvenstvu u Italiji. Ali, avaj (drugi put)!

Zemlja se raspadala dok je takmičenje trajalo, himna više nije postojala, navijača nije bilo... samo Osimovo "vezivanje lopte za nogu" presing (za koji su neupućeni fudbaleri tvrdili da je zabuna, jer se koristi samo u košarci) i igra u gol. Osim prethodno uzima i bronzanu olimpijsku medalju na igrama u Los Anđelesu, koju će neka nova reprezentacija iz država bivše zemlje ponovo uzeti "nekad - a možda ni tad".

Još jedan pokušaj da u "Partizanu" ponovi svoj stil igre i konačni kraj. Nove Osimove suze. Grč i jad na pres-konferenciji (video) zbog propasti jednog grada, jedne zemlje, ljudi i odlazak na višegodišnji rad u inostranstvo. Daleko od mjesta u koja je uložio sebe, svoj stil gospodina-radnika, svoj fanatizam.

Dugogodišnji muk, a onda jedna reportaža iz Graca. Osim kao trener "Šturma", zatečen u klupskoj prodavnici suvenira. Novinar nekog lista iz njegove bivše zemlje želi intervju. O čemu? O svemu: fudbalu, "Želji", nestaloj zemlji. Šta Švabo ima da kaže? Čiji je? Na koga će da udari, a na koga neće?

Kao deran u pubertetu bježi u ugao klupske prodavnice. Šta to radite her Osim? Švabo plače - naslonjen na plave šalove austrijskog kluba koji ima boje njegovog "Želje". Osim ne mora ništa da kaže. Da, čuje se sa nekim igračima koje je trenirao (sa raznih strana). Telefoniraju, razmjene par rečenica i ponekad zaplaču ili ćute. I tako se razumiju.

Kaže, zvali ga iz "Bajerna". Neće. "Velike pare daju, ali neću ja tu vrstu pritiska". Švabo ne može a da poslije dobre tekme ne popije koju ili da ne odlumpuje.

I jedno (održano) obećanje - da neće voditi ni jedan klub, niti reprezentaciju sa prostora bivše zemlje. Uskoro Švabo napušta "Šturm", osrednjeg (čitaj: beznačajnog) austrijskog ligaša kojega je uveo u Ligu šampiona. Razlog? Austrijski smisao za humor. Gazda kluba reče da Osim dolazi iz sredine u kojoj valjaju tek ćevapi, Osim vrati lovu od ugovora samo da ode. ("Nek mu titule donose domaća gospoda.") I, pravac Japan.

Ubrizgavanje duše u japansku filozofiju rada. Pa mjesto tamošnjeg selektora. Pa moždani udar. Od velikog neispunjenog adrenalina? Ko će ga znati.

Ne znam o čemu danas razmišlja trener koji je shvatio da je fudbal (kao i sport uopšte) bio jedini realni zajednički imenitelj zemlje narcisoidnih i samoživih nacionalnih projekata, koji su pred sobom brisali sve što im se našlo na putu. Ne znam za čim sve žali ovaj poliglota sa mirisom proletarijata, koga svi svojataju i čije mišljenje uvijek traže kada im nastupaju timovi ili reprezentacije na takmičenjima sa kojih se (uglavnom) sve češće vraćaju na samom početku.

Ne znam da li još ponekad zaplače dok sa tribine gleda fudbal, koji je deset puta više demode od onoga koji je on sa svojim klincima igrao prije 25 godina?

Ali, ja zaplačem. Kada se sjetim u snu onog nepravednog i šlampavog gola Mađara Čuhaija dvije minute prije "ulaska u raj". Kada se sjetim zapucanih penala Argentincima na Svjetskom prvenstvu koje smo sa devet igrača u polju 70 minuta sabili u šesnaesterac i (po običaju) promašivali šanse. Kada mi zamiriše trava sa utakmica na koje me vodio ćale i sam zaljubljen u taj radnički dio grada u kome je igrao tim sarajevskih željezničara, koji su sa brda iznad stadiona sirenom obavezno pozdravljali svoj klub.

Pobjegla je ona lopta sa Ćimićeve noge. Nestao je balans, politika je odavno postala sudbina. Osim reče koju godinu ranije da veliki i bogati više nikada neće dozvoliti da im neko čudo sa sirotinjskog Istoka uzme (finansijski) kolač u fudbalu. Kao ni u ostalim marketinško-sportskim ligama. I da treba napraviti neku "našu ligu" - u kojoj će igrati oni koji žele i vole, a nemaju previše love. Jer, šteta je da ne igramo! Pa ma kako se ta liga zvala: bila to eks-Ju, balkanska ili liga "zapadnog Balkana", kako god hoćete. Bješe ponovo dočekan "na nož"...

Već danas je Osim citiran po tom pitanju u zemljama na čijim stadionima uglavnom (u 80 odsto slučajeva) ima više redara nego gledalaca. "Štraus sa Grbavice" može mirno da gricka sjemenke dok gleda dosadni domaći fudbal sa tribina, na stolici rezervisanoj za najvećeg loptačkog trenera eks-Ju fudbala. Ne po osvojenim trofejima, već po filozofiji "da si ono kako igraš".

I da lopta mora da ide ka golu, i samo ka golu - kao što krv ide u srce.

Hvala Švabo, uživao sam.

[SaMoVelez]

Strašna priča o Švabi i Želji
Nemojte se ljutiti što ponekad napišem nešto i na vašim temama. Kolko god čudno zvučalo Željo je baš kao i Sarajevo i dio mog odrastanja, mog života. Toliko raje imam među željovcima, toliko sam naših međusobnih duela gledao da jednostavno cijenim i poštujem Želju, željovce, Željinu veliku historiju. Nije šala za 18 mjeseci punih 100 godina. Ko nije na jedan ljudski način pratio Želju taj i ne zna šta je vrijednost, šta je prvrženost i šta je ljudska priča puna uspona i padova, puna suza ali i suza radosnica.
Iako u teška vremena, nakon ove pošasti, vremena koja sigurno nose druge prioritete, ja vam od srca želim da stogodošnjicu obilježite kako vi želite, kako je najbolje za vas (osim rezultatski naravno ). Željo je zaslužio Real na stogodišnjici i grbavicu sa makar još južnom tribinom renovinarom.
Svako dobro Željo i da dočekaš i hiljadu godina

[Admir74]

Prijedlog, da se u postovima ispod izlože prijedlozi forumša na temu proslave 100 godina, od aktivnosti, samog obilježavanja tj. prijedloga protokola ako bude frke sa COVID-19, da sve sumiramo i proslijedimo klubu. Još ako neko ima neku super ideju a da lično može u njoj pomoći top bi bilo.

[kerimatomic1921]

Trebao bi klub poceti sa forsiranjem kampanje za uclanjivanje navijaca. Bio bi red da to ispostujemo maksimalno i da u tom polju oborimo sve rekorde. Otvoriti standove da se ljudi i pored Grbavice mogu uclaniti u prolazu.

[kerimatomic1921]

Stogodisnjica je nesto sto se jednom u zivotu dozivi, zato apelujem upravi da ulozi nadljudske napore da ovo docekamo i proslavimo kako i dolikuje najvecem klubu u drzavi. To je takodjer i velika prilika da klub zaradi znacajna sredstva mozda i za neke sljedece godine. Noseni velikim jubilejom, postoji mogucnost da se velike pare zarade u klubu prodajom karata za te 4 planirane utakmice za proslavu, da se privuce veliki broj sponzora. Nadam se da ce uprava ovaj zadatak jako ozbiljni shvatiti i uciniti sve sto je u njihovoj moci da se ovaj jubilej adekvatno proslavi.

[kolezeljovac]

S obzirom da se spominje da bi naredne godine mogli za 100. godišnjicu kluba odigrati sa velikim Interom, evo jedna arhivska informacija.

16. juna 1971. godine jedan od najboljih i najtrofejnijih bh. klubova, fudbalski klub "Željezničar" odigrao je prijateljsku utakmicu protiv milanskog Intera. Tom prilikom, Inter je gostovao na Koševu u sklopu obilježavanja godišnjice osnivanja fudbalskog kluba "Željezničar", te je na taj način uveličao 50. rođendan sarajevskih "Plavih". Utakmica je završena rezultatom 3-3.

Izvještači su zabilježili da je bilo oko 50.000 gledalaca. "Plave" je u ovom dvoboju "pojačao" nogometaš Crvene zvezde Dragan Džajić, koji je prema očekivanjima pružio izvanrednu partiju. Gledaoci su mogli uživati, jer su vidjeli mnogo lijepih poteza, akcija i šest golova.

Za Željezničar su tada igrali: Janjuš, Kojović, Bećirspahić, Bratić, Katalinski, Hadžiabdić, Jelušić, Janković, Bukal, Sprečo i Džajić.

Gosti su prvi došli u vodstvo već u 4. minuti. Centarfor Roberto Bonisenja je sa šesnaest metara matirao Janjuša. Željezničar je izjednacio jedanaest minuta kasnije, poentirao je Janković. U 45. minuti, loptu je na desnom krilu primio brzonogi Jelušić i u pravom trenutku uputio centaršut. Džajić je prihvatio i gotovo iz nemoguće situacije pogodio mrežu Bordona. Na odmor se otišlo pri rezultatu 2-1 za "plave".

Nastavak je donio atake gostiju iz Milana. Bonisenja je poravnao u 63. minuti, kad je iskoristio neopreznost Katalinskog i Hadžiabdića. U trenucima kad se očekivalo da će mnogo ofanzivniji domaći tim doći do novog vodstva, desilo se suprotno. Macola je u 67. minuti promarširao kroz Željinu odbranu i plasirao loptu u mrežu za 2-3. Poravnanje stiže samo tri minute kasnije. Džajić je prevario nekoliko gostujućih nogometaša, oboren je, a sudija je dosudio prekršaj. Slobodan udarac je izveo Bukal. Na oduševljenje prisutnih lopta je završila u lijevom uglu Bordonovog gola. Majstorija za konačnih 3-3.

[Admir74]

Samo da ovo stanje se popravi. Ima dosta stvari koje su planirane. Ali....

[nekadafanatik]

Dokle se stiglo sa filmom o klubu? I ko ga radi, ako ga radi? Za tako nesto, da bi se napravio dokumentarac od 100 minuta, trebaju godine rada - ko zna koliko sati azgovora, intervjua, prekopavanja raznih arhiva, montaze...

Sta je sa monografijom kluba? Ona mora biti bogata i opremljena.

Plakete zasluznim /iz svih generacija i imenovanje stadiona, tribina i ulaza po najzasluzijim igracima i clanovima kluba...

Sta je sa programom rada za bar narednih 10 godina u sportskom i finansijskom smislu?

Pogodan mec ili turnir na jesen? (tada ce valjda to biti moguce sa publikom)

Marketing i uclanjivanje?

Ko je uospte na celu organozacionog odbora za obiljezavanje 100 godine kluba? Ko su clanovi? Da li je Zdenko Jelic ukljucen? Koliko je Zeljinih igraca sa ozbiljim karjerama u to ukljuceno?

Ako se ne iskoristi 100-godisnjica - onda je danasnji klub promasio sve. A sve ovo sto gore pitam moralo je da pocne jos prije par godina, jer se za godinu dana nista ozbiljno ne moze uraditi.

Jos koji dan do 2021.

[Alipasino]

Zamolit Dzeku da sredi da dovede Romu i eto ti poklon za 100 kuka.Sta ce bit kasnije ptice znaju.

[nekadafanatik]

KONTINUITET
______________________________________
__________________________________

Na obicnom navijackom forumu pisu svi - i mladji i nesto stariji navijaci, a najastariji najmanje. Kakofonija. Svadja. BIjes. Tuga itd...Tu se ne razmislja racionalno. Zato svoj stav pisem ovdje na temi koju sam sam otvorio i na kojoj se moze pisati bez ogorcenja i svadje.

Ono sto bih ja kao stari navijac Zeljeznicara uradio, a da imam neku vlast u klubu, vjerovatno bi razocaralo mnoge danasnje navijace ili ih iznenadilo. Moja fomula za izlazak iz svake krize je - KONTINUITET /uporni rad iste grupe ljudi na istoj stvari/.

Zeljo nema bolju opciju - jer ne pripada bogatim klubovima, jer nema vlasnika koji je spreman da ulozi odjednim neke, za nase uslobve, velike pare, nema ni bogate interesne gupe oko sebe (što i nije lose). Znaci - uzdaj se u sebe! (Tako je to u ovom klubu maltene 100 godina).

Kao odgovo na sadasnju stuaciju uradio bih sljedece:

Potpisao novi ugovor sa trenerom do 2025. Potpisao bih , odnosno produzio ugovore za jedan broj igraca /ne sve/ ili im ponudio nove ugovore i , iznad svega, uradio sve da se stabilizuje uprava kluba koja nece poizvoditi pobleme vec ih u miru i tisini rjesavati. Klub mora biti kao doba firma ili organizovana kuca u kojoj se zna ko je gazda.

Zelji ne treba trka na trzistu igraca, ne trebaju carobne fomule kobajagi spasitelja ili sulude smjene trenera koje su se vrsile do nedavno. Ovi potezi bi pokazali da se radi o ozbiljom klubu koji salje ozbiljnu pouku i igacima i navijacima i nekim buducim investitorima.

Sta je alternativa? Hokejaske promjene igackog kadra? Novi trener koji ce ubzo biti bivsi? Jos niz propalih mladih igaca iz juniorskog pogona jer niko nema strpljenja da ih istrpi bar sezonu? Stalne "istorijske " skupstine kluba koje ne rjesavaju nista?

Reset? Pa u Zelji se taj reset maltene stalno pravi - kao na traci se smjenjuju odgovorni u raznim sekrorima. I koji je rezultat? Bilo spotski bilo poslovodni? Nema ga.

Zelji treba KONTINUITET. Rad uvijek daje rezultate. Samo tako se izlazi sa dna. To je sudbina ovog kluba i treba je ispostovati. Kad postanemo ozbiljan klub - bice i rezultata. Sada to nismo.

Pogledajte jake klubove u regiji. Svaki je postao to sto sada jeste kada je ustalio igracki kadar i upravu. Ako Zeljeznicar ima tradiciju u necemu to je filozofija - uradi sam. Uzdaj se u sebe. Ne moze se i ne smije svaka kriza, pa i neka od pet-set utakmica, pretvarati u sudnji dan. I naravno treba čuvati svoje ljude.

Za stogodisnjicu kluba doslo se u ovo situaciju, jer se nije radilo tako. Jer se pravio "reset" kad god je neko nezadovoljan igracima ili rezultatima. I to je sramota Zeljeznicara. To sto smo 2021 ovako slabi - i to vise finansijski i u smislu neorganizovanosti nego igracki.

Ne smije bijes biti saveznik. Navijaci navijaju, igraci igaju, trener odgovara za igru, a uprava drzi uzde kluba. Kod nas se to poremetilo. I zato ne znamo gdje udaramo.

Ako navijas za klub poput Zeljeznicara onda moras imati strpljenja. I to je dio kontinuiteta. Ne reset! Vec uporan rad sa jasnim sistemom.

____________________

[Blueforce21]

[Admir74]

U srž!

[LjoZee]

Budi dio priče 100 godina voljenog Kluba

Postani vlasnik limitirane edicije članske kartice “100 godina FK Željezničar” - FK Željezničar u septembru ove godine proslavit će 100 godina postojanja, a Klub je pokrenuo nekoliko aktivnosti koje se tiču obilježavanja stogodišnjice najtrofejnijeg bh. kluba. Od danas su u prodaji limitirane edicije članskih kartica koje potvrđuju ljubav, odanost i privrženost Klubu, ali i nude pogodnosti za naredni period.
Pogodnosti koje ostvaruju vlasnici kartice “100 godina FK Željezničar” su:

– Obnova ili učlanjenje u FK Željezničar (redovna članska kartica Kluba s novim dizajnom);
– Popust u Shopu FK Željezničar u iznosu od 10%;
– Pravo prvokupa artikala iz limitirane edicije povodom stogodišnjice Kluba;
– Prvenstvo kupovine ulaznica za sve aktivnosti povodom obilježavanja 100 godina Kluba;
– Edukativni letak i promotivna fascikla koja dolazi uz karticu;
– Mogućnost gledanja utakmica FK Željezničar iz VIP lože u tekućoj sezoni (izvlačenje dobitnika pred svaku utakmicu);
– Obilazak Stadiona Grbavica i fotografisanje nakon kupovine kartice;

Stogodišnje kartice s imenom i prezimenom navijača su u prodaji svakim radnim danom od 08:00 do 16:00 sati na Stadionu Grbavica po cijeni od 100 KM što predstavlja jednu KM za svaku godinu postojanja. Sto godina ponosa i slave!

Navijači – pokretačka snaga Kluba!

https://fkzeljeznicar.ba/budi-dio-price ... uba/44935/