Sportsko društvo Željezničar - timovi

[nekadafanatik]

RAJKO I VJEĆO - KOŠARKAŠKI IDOLI

Izmedju 1970 i 1980 godine nisu samo fudbaleri Zelje bili u fokusu navijaca i javnosti. Jeste "pala" titula u fudbalu i jeste bila euflrija oko toga, ali.. U to doba u Jugoslaviji kosarka je postala sport ravan fudbalu, liga najjaca u Evropi i to sa domacim igracima bez stranaca, prava euforija na svakom koraku. Kao klinjo sa ocem sam isao u malu dvoranu Skenderije na utakmicee KK Zeljeznicar. U toj ligi bilo je herojstvo izboriti se da udjes u najjacu ligu, a kamoli uzeti trofej.

Godinama sam silazio stepenicama u donju, malu dvoranu Skenderije. Taj miris parketa i huk dvorane sa 1.500 mjesta necu nikad zaboraviti. Zapravo, u dvoranu smo ulazili skupa sa igracima koji su iz svlacionica ulazili na ista vata na parket. MIjesali smo se tu sa najvecim kosakraskim facama zemlje - Cosom , Kicom, Mokom, Šolmanom, Jaricem starijem...Mala dvorana, zestoko navijanje, a svaka pobjeda kao kuca u borbi da se opstane u ligi...Dobijali smo samo kuci, vani tesko. Igrali na kilima dvojice igraca koje pamtim i danas, a bili su poslije uvijek , pomalo nepravedno, u sjeni KK Bosna i njihovih kasnijih zvijezda. RAJO MARAVIC i VJECESLAV TOLJ. Bek suter i plej. A oba najbolji strelci tima.

Kovrdzavi Rajko suter velikog srca, i Vjeco , pognut i brz. MIka Bojanic na krilnim centru, Ranko Vukovic, pa MIlenko Vulovic, Mugdim Avdic Henda.. Svkai mec - biti ili ne biti...Opstajali smo i ispadali pa se vracali. Kada se pojavila KK Bosna sa Tanjevicem imali smo majstoicu za ulazak u ligu sjecam se. Puna velika dvorana Skenderije. Izgubili smo. Bosna je krenula u slavu sa tim timom, a mi polako ka drugom razedu kosarke. Vracali smo se opet kasnije sa grnracijom Željka Lukajica Struje (nadimak zbog bzine), tu je bio i Bosko Bosiocic kog je kasnije uzela Bosna,pa Przulj, Markovic, Karisik, Vukasovic..Isao sam kad sam mogao. I u drugoj ligi smo imali popunjenu malu dvoranu. Bili smo u sjeni Bosne koja je tada bila hit u Jugoslaviji...

Kasnije se klub polako ugasio. Besparica...Interesantno je da su kosakasi i kosarkasice Zelje poticali iz "Mlade Bosne", kao spotskog dustva. Cijela "Mlada Bosna" (naziv uzet od pokreta mladica koji su s pocetka vijeka upucali Ferdinanda i zalagali se za ujedinje svih naroda sa ovih postora ) je presla u SD Zeljeznicar.

PRetpostavljalo je da ce "SD Bosna" preci u nesto sto se trebalo zvati SD Sarajevo, cak su im i desovi bili sti - bordo, ali s to iz nekog razloga nije desilo. (Ta boja desa mi je uvijek smetala kada sam gledao KK Bosna kao i cinjenica da su navijaci FK Sarajevo prakticno preuzeli navijanje tog kluba). Tako je Zeljo imao fudbalere, kosarkase, kosakasice (bile prvakinje Jugoslavije), rukometase (bili prvaci)...Imali smo ozbiljne klubove.

I opet na kraju pa rijeci o Rajku i Tolju. Oni su nas dzali. Rajko i Vjeco zabiju 70 odsto koseva a ostalo isparte koliko mogu i sta se desi - desi se.
Rajko je bio "pistoleros ". Sut iz trka, brz u kontri, Zeljin biser. Zvali su ga iz KK Bosna , nije prihvatio. Igrao je poslije u Cacku za Borac (jedan od rasadnika talenata jugoslovenske kosarke uz Zadar) . Vjeco Tolj je poslije otisao na par sezona u Bosnu da im pomogne na pleju.. Tako se raspala ta generacija..

I danas kad zazmirim osjetim miris parketa, koseva, onaj adenalin kad je utakmica gusta, a gusta je bila svaka! Imali smo skromiji tim od mnogih, ali i podrsku.... Sjecam se, recimo, dolaska Cibone sa svim asovima. Igraci na metar o publike - zagijavaju se. Zvijezde lome koseve , zakucavaju..Sirena sa zapisnickog stola daju znak da se igraci spreme, ide skidanje treneki prije meca i dobacivanja iz publike za Mirka Novosela i druge zvijeze Cibone: "Skidaj se skidaj, bice vrece nocas!".. I bilo je, dobili smo ih! ..Igali su ti momci srcem i publika je igrala sa njima!

Rajko i Vjeco - idoli iz mladosti.

(Ovo je mjesto gdje bi se trebalo pisati i o drugim klubovima SD Zeljeznicar. Proslim i buducim)

[kontramraku21]

RAJKO I VJEĆO - KOŠARKAŠKI IDOLI

Izmedju 1970 i 1980 godine nisu samo fudbaleri Zelje bili u fokusu navijaca i javnosti. Jeste "pala" titula u fudbalu i jeste bila euflrija oko toga, ali.. U to doba u Jugoslaviji kosarka je postala sport ravan fudbalu, liga najjaca u Evropi i to sa domacim igracima bez stranaca, prava euforija na svakom koraku. Kao klinjo sa ocem sam isao u malu dvoranu Skenderije na utakmicee KK Zeljeznicar. U toj ligi bilo je herojstvo izboriti se da udjes u najjacu ligu, a kamoli uzeti trofej.

Godinama sam silazio stepenicama u donju, malu dvoranu Skenderije. Taj miris parketa i huk dvorane sa 1.500 mjesta necu nikad zaboraviti. Zapravo, u dvoranu smo ulazili skupa sa igracima koji su iz svlacionica ulazili na ista vata na parket. MIjesali smo se tu sa najvecim kosakraskim facama zemlje - Cosom , Kicom, Mokom, Šolmanom, Jaricem starijem...Mala dvorana, zestoko navijanje, a svaka pobjeda kao kuca u borbi da se opstane u ligi...Dobijali smo samo kuci, vani tesko. Igrali na kilima dvojice igraca koje pamtim i danas, a bili su poslije uvijek , pomalo nepravedno, u sjeni KK Bosna i njihovih kasnijih zvijezda. RAJO MARAVIC i VJECESLAV TOLJ. Bek suter i plej. A oba najbolji strelci tima.

Kovrdzavi Rajko suter velikog srca, i Vjeco , pognut i brz. MIka Bojanic na krilnim centru, Ranko Vukovic, pa MIlenko Vulovic, Mugdim Avdic Henda.. Svkai mec - biti ili ne biti...Opstajali smo i ispadali pa se vracali. Kada se pojavila KK Bosna sa Tanjevicem imali smo majstoicu za ulazak u ligu sjecam se. Puna velika dvorana Skenderije. Izgubili smo. Bosna je krenula u slavu sa tim timom, a mi polako ka drugom razedu kosarke. Vracali smo se opet kasnije sa grnracijom Željka Lukajica Struje (nadimak zbog bzine), tu je bio i Bosko Bosiocic kog je kasnije uzela Bosna,pa Przulj, Markovic, Karisik, Vukasovic..Isao sam kad sam mogao. I u drugoj ligi smo imali popunjenu malu dvoranu. Bili smo u sjeni Bosne koja je tada bila hit u Jugoslaviji...

Kasnije se klub polako ugasio. Besparica...Interesantno je da su kosakasi i kosarkasice Zelje poticali iz "Mlade Bosne", kao spotskog dustva. Cijela "Mlada Bosna" (naziv uzet od pokreta mladica koji su s pocetka vijeka upucali Ferdinanda i zalagali se za ujedinje svih naroda sa ovih postora ) je presla u SD Zeljeznicar.

PRetpostavljalo je da ce "SD Bosna" preci u nesto sto se trebalo zvati SD Sarajevo, cak su im i desovi bili sti - bordo, ali s to iz nekog razloga nije desilo. (Ta boja desa mi je uvijek smetala kada sam gledao KK Bosna kao i cinjenica da su navijaci FK Sarajevo prakticno preuzeli navijanje tog kluba). Tako je Zeljo imao fudbalere, kosarkase, kosakasice (bile prvakinje Jugoslavije), rukometase (bili prvaci)...Imali smo ozbiljne klubove.

I opet na kraju pa rijeci o Rajku i Tolju. Oni su nas dzali. Rajko i Vjeco zabiju 70 odsto koseva a ostalo isparte koliko mogu i sta se desi - desi se.
Rajko je bio "pistoleros ". Sut iz trka, brz u kontri, Zeljin biser. Zvali su ga iz KK Bosna , nije prihvatio. Igrao je poslije u Cacku za Borac (jedan od rasadnika talenata jugoslovenske kosarke uz Zadar) . Vjeco Tolj je poslije otisao na par sezona u Bosnu da im pomogne na pleju.. Tako se raspala ta generacija..

I danas kad zazmirim osjetim miris parketa, koseva, onaj adenalin kad je utakmica gusta, a gusta je bila svaka! Imali smo skromiji tim od mnogih, ali i podrsku.... Sjecam se, recimo, dolaska Cibone sa svim asovima. Igraci na metar o publike - zagijavaju se. Zvijezde lome koseve , zakucavaju..Sirena sa zapisnickog stola daju znak da se igraci spreme, ide skidanje treneki prije meca i dobacivanja iz publike za Mirka Novosela i druge zvijeze Cibone: "Skidaj se skidaj, bice vrece nocas!".. I bilo je, dobili smo ih! ..Igali su ti momci srcem i publika je igrala sa njima!

Rajko i Vjeco - idoli iz mladosti.

(Ovo je mjesto gdje bi se trebalo pisati i o drugim klubovima SD Zeljeznicar. Proslim i buducim)

Odličan tekst, sve pohvale, pisao sam na temi FK Željezničar, šta se dešava sa SD Željezničar, vidim da su na tankim nogama, ono što me zanima, kad je bio zvanični kraj KK i RK Željezničar, jesu li postajali poslije rata, i meni je otac pričao da je Željo bio isto dobar i u košarci i u rukometu prije rata, i baš bih volio da se jednog dana osnuje i KK i RK Željezničar. Također, vidio sam da imamo futsal ekipu, pa me zanima prati li to neko? I šta bi od one ideje da se Spars preimenuje u Željezničar, to bi ja vjerujem izazvalo veliku euforiju kod ljubitelja košarke iz plavog dijela grada. Ono što sam još upratio da Željo ima svoj hrvački klub i da ima tu momaka koji se trude i rade, treniraju na stadionu inače, u maloj sali kod istoka. Pozdrav svim Željovcima

[Admir_Sa]

Možda autor teksta zna ( ja sam se pokušao raspitati na par mjesta al ništa) zašto je kk željezničar i nakon majstorice sa bosnom igrao prvu ligu, a ono danas se ta tekma često spominje. Igrala se aprila 1972, a ovo je tabela na kraju 1972/1973 sezone

[Ritamreda]

Kako bih volio da imam jedno 50 miliona i vratim ovo Drustvo na stare staze slave sa timovima u evropskim i jadranskim ligama. Zamisli kosarka Zeljo - Partizan u Skenderiji, 8 milja
Rukomet: Zeljo -Vardar ili Zagreb
I onaj ŽRK Željezničar nije više Željezničar nego Hadžići.
Uglavnom sa tih 50 miliona sve bi ozivio
KK Bosna je velikan, ali nikad nije bila nas klub.
Nama je Željo jedina ljubav !

[nekadafanatik]

Možda autor teksta zna ( ja sam se pokušao raspitati na par mjesta al ništa) zašto je kk željezničar i nakon majstorice sa bosnom igrao prvu ligu, a ono danas se ta tekma često spominje. Igrala se aprila 1972, a ovo je tabela na kraju 1972/1973 sezone
________________________________________________________________________________
Ne znam ni ja. Znam da je bila ta utakmica i da je Bosna tada dobila...Na ovoj tabeli se vidi prvak tadasnje lige Jugoslavije, a to je cuveni Radnicki sa Ivkovicem, Jaricem, Raznatovicem....Moguce da su 3 ekipe ispadale, a da su razigavali Zeljo i Bosna...Cuo sam za pricu da bi Sparsi mogli postati KK Zeljeznicar? I dresovi su slicni...Inace, RK Zeljznicar bio je prvak ondasj lige, a trener je bio čuveni Hasanefendic iz Novog Sada, koji je i danas aktivan.