U vreme kad je Novak bio udobno zavaljen na trecem mestu, duboko u senci Rafe i Feda, pitao sam se sta bi sve bilo potrebno da se iz te senke izvuce i zauzme svoje parce medijskog kolaca koji po talentu i zasluzuje. I morao je da zavede kompletan teror u svetskom tenisu da bi bio primecen na nacin na koji se primecuju veliki sportski sampioni. Ako ovo potraje, a sad sam vec gotovo siguran da ce potrajati do kraja sezone na sljaci, cenim da ce pomama za Novakom dostici tolike razmere da ce dopizdeti i nama kojima je ranije smetalo sto je neopravdano bio toliko zapostavljen.
Bice vrlo zanimljiva faza nakon ove serije pobeda koja jednom mora da se zavrsi, onda kad teniski svet, jos uvek zabavljen statistikom, shvati da se u tenisu nista nije promenilo i da je Novak here to stay. Jos uvek cak i "ozbiljniji" komentatori dosta od ovog streak-a otpisuju na Novakovu mentalnu stabilnost koja mu daje edge u vaznim momentima ali sad je vec prilicno jasno da je Novak osnovne elemente igre toliko podigao da ce dobijati i one meceve tokom kojih razmislja da li je pre polaska kuci ostavio ukljucenu slavinu i hoce li mu voda poplaviti podrum. Udarci koje danas Novak salje preko mreze toliko su cisti i toliko cesti da ljudi potpuno zaboravljaju koliko je svaki od njih komplikovan za pogoditi. Danas su komentatori na ES zvakali pet minuta o dva, inace sjajna, Gaskeova BH vinera i hvalili njegov fantastican shot making a onda, kad je izasla statistika, ispostavilo se da je pored ta dva imao jos tri vinera a da je sa druge strane Novak opalio citavih 15. Fair enough za drugi deo price. Treba probiti Djokovica pet puta u jednom setu.
To je otprilike za nauk "teoreticarima" koji prduckaju o nevidjenim talentima ciji talenat cene preko tog shot making-a (tipa Gaskea, Dolgopolova, pa cak i nesrecnog Tipsarevica), par fenomenalnih udaraca se lako vide kod mediokritetskih igraca (malo nepravedno kad je Gaske u pitanju posto je veliki talenat u pitanju ali to je druga prica zasto on taj talenat nije pretvorio u rutinu) ali se tesko vide kod igraca kojima je svaki treci udarac u mecu fenomenalan. Zato onima koji slabije prate tenis Novakov tenis danas moze izgledati dosadan i jednolican, on je u nekim fazama meca na takvom spidu da bukvalno izgleda kao masina koja sve vraca i sve pogadja. Ali, sustina je u tome da su ti udarci koji na tom nivou Novakove igre izgledaju kao just one more shot zapravo visa matematika za vecinu igraca na svetu. To je shot making na nivou tenisa koji igraju Novak, Rafa i Fed, a ne isprdjivanje sa lopticom koje izgleda kao kad dva igraca posle treninga krenu da se zajebavaju sa trick shot's, kao sto to radi, recimo, Dolgopolov (zato tako i prolazi protiv ozbiljnih igraca koji ga ozbiljno shvate). Takve stvari je mogao da radi samo Mek i da istovremeno igra vrhuski tenis. Ostalima je sudbina da budu zapamceni kao cirkusanti koji sluze da malo zabave publiku izmedju dva dobra teniska meca.
U svakom slucaju, bilo bi izvrsno gledati ovo sto se danas desava pa i da se ovaj momak preziva Djokonsen, Djokerer ili Djokoljnikov. To sto se preziva Djokovic je cist bonus za srpsku navijacku publiku. Tenis koji treba gledati po svaku cenu kad god se ima prilika jer tesko da ce vecina od nas za zivota jos mnogo puta gledati ovo sto sada gledamo. A po prvi put cak to moze da se gleda i ovde kod nas uzivo i to ne za neke velike pare. Kakva neocekivana privilegija.
Razlike izmedju Feda i Novaka kod forhenda su drugi par cipela, to su sjajni udarci ali se razlikuju u motorici udarca.
Razlike izmedju ta dva udarca se najbolje vide kad obojica udaraju komotno i iz zone, flet napadacki forhend. Dakle, najprirodniji udarac. Fed udara sa manjom rotacijom ali vecim potiskom, napada lopticu direktno i snagu potiska prenosi na zglob kojim odredjuje tip, jacinu i pravac udarca. Telo mu prakticno ide ispred loptice (obrati paznju na neke snimke Fedove glave u trenutku udarca, kao da je spustena ukoso unazad i da gleda lopticu "u poverenju"), potisak povlaci udarac na zglob, telo produzava ravno prema mrezi a reket zavrsava u visini ramena u neutralnom polozaju. Novak se namesta oko loptice, napada je sa strane i koristi manji potisak ali zato vecu rotaciju ciju snagu prenosi u zglob kojim regulise udarac, lopticu hvata ispred tela i pogled mu je uvek ka mrezi, telo mu produzava rotaciju unutar valjka a reket na kraju zavrsava rotaciju u neutralnom polozaju u visini glave. Dva su razloga za to. Jedan je sto njih dvojica igraju razlicit grip a drugi je sto su od malena ucili da koriste najvece prednosti svoje fizike, Federer snagu i elasticnost zgloba + izuzetan sitan footwork a Novak izuzetnu rotaciju u kukovima i fantastican zadnji korak (cesto produzavan proklizavanjem). Rafin forhend je po meni najzanimljiviji, on istovremeno koristi i potisak i rotaciju, s tim sto mu rotacija nije horizontalna vec pod visokim uglom zbog onog visokog spina koji udara. Isto kao i Novak ide oko loptice kad prilazi, povlaci reket iz vrlo niskog polozaja i zaustavlja rotaciju na udarcu tako da mu reket najcesce ostaje u otvorenom polozaju sa leve strane sa koje ga i udara ali visoko iznad glave. Vrlo atipican udarac. Istini za volju, Rafa ispada iz ovog poredjenja jer govorimo o fletu a njemu je osnovni udarac sa te strane spin jer je naucio kako da unese tu vertikalnu rotaciju upravo u visinu spina i to maksimalno eksploatise na nesrecu vecine igraca na Turu.
Sad, sta je kome najlepse od tih udaraca to je stvar ukusa. Federerov forhend vecini gledalaca izgleda najelegantnije jer mu je pokret napred najprirodniji, mnogo snage izvlaci iz zgloba i ponekad bukvalno izgleda kao da ga je samo plasirao preko mreze jer telo ne odaje utisak velikog napora vec kontinuiranog kretanja tokom kojeg je eto, loptica i udarena. Novak, da bi izvukao svoju rotaciju, najcesce je namesten sa obe noge na zemlji paralelno sa mrezom, a za to mora da zastane kod udarca. Primetices da kad Novak udara iz zone i napada gotovo po pravilu izgleda kao da za delic sekunde zastane, odmeri udarac i onda raspali. To izgleda tako zato sto to i radi. Takodje ces primetiti da koliko god da je Novak u strecu telo mu je vertikalno u odnosu na podlogu kad god je moguce da stigne lopticu u tom polozaju. To je upravo zbog toga da bi postigao tu rotaciju koja daje snagu njegovim udarcima.
Meni se cini da upravo u tim razlikama kod kretanja lezi mit o Federerovoj eleganciji. Naravno, i zbog cinjenice da udara BH jednom rukom sto je uvek elegantnije nego izvrtati telo za dvorucni.
Covek objasnio.





