Škija je otišao u legendu: Ni opaka bolest nije mu uništila vedar duh
Katalinski: Učestvovao u sašavanju bh. fudbala
Jedan od najboljih igrača Željine šampionske generacije 1971/1972.
Josip Bukal je sa svojim imenjakom Katalinskim proveo skoro čitav život, a sudbina je htjela da do samog Škijinog kraja budu jedan uz drugog. Katalinski je noć prije smrti doveden u bolnicu "Podhrastovi", gdje Bukal leži desetak dana zbog problema sa plućima.
- Išao sam ga vidjeti, bio je u teškom stanju, nije se mogao izvući iz ove borbe. Sve nas je fasciniralo kako se borio s opakom bolešću, koja mu nije uništila vedar duh. Bio je čvrst, nije se previše sekirao, do samog kraja je ostao stamen.
Okupljali smo se posljednjih mjeseci svakog ponedjeljka, Škija, Hadžija, Švabo, Brano, stara raja iz Želje, prisjećali smo se lijepih dana - govori nekadašnji ubojiti centarfor "Plavih".
Prema riječima nekadašnjeg saigrača iz Želje i reprezentacije Jugoslavije, Katalinski je čovjek kojeg će svi pamtiti po dobrom.
- Škiju sam poznavao 40 i više godina. Osim što je bio veliki igrač, bio je i čovjek koji je prema svima bio korektan, prijatelj. Svojim dostojanstvom i humanošću zaslužio je da ga pamte po dobrom.
Osim već legendarnog gola Špancima te nastupa za Želju i Jugoslaviju, mnogi ne znaju koliko je pomogao Željezničaru tokom rata. Bosna i Hercegovina izgubila je velikog čovjeka i sportistu - kaže Bukal.
Odbrambeni igrač poznat po golovima
Josip Katalinski rođen je 2. maja 1948. godine na Ilidži, a fudbal je počeo igrati u Igmanu. Kao talentirani omladinac, prešao je 1964. u Željezničar, a već naredne godine debitirao je za prvi tim u meču protiv Vardara u Skoplju.
Za Željezničar je nastupao deset godina, odigrao je 269 prvenstvenih utakmica te, iako odbrambeni igrač, postigao čak 48 golova. U plavom dresu odigrao je više od 550 utakmica ukupno i dao je više od 100 golova. Bio je jedan od najboljih igrača šampionske generacije 1971/1972.
Prvu utakmicu za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 1972. godine protiv Venecuele. U državnom dresu nastupio je 43 puta. Prethodno je sakupio 30 nastupa u omladinskim kategorijama. Iz Željezničara je prešao u francusku Nicu, čiji je dres nosio tri godine.
Nakon što je 13. februara 1974. godine golom protiv Španije odveo Jugoslaviju na Svjetsko prvenstvo, izabran je za najboljeg fudbalera Jugoslavije. Naredne godine dobio je Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva.
Igračku karijeru završio je 1978. zbog čestih povreda. Od osnivanja Nogometnog saveza BiH bio je angažiran i ostao je sve do svojih posljednjih dana.
Šampionska generacija Želje iz 1972: Katalinski je sedmi slijeva
Čiko Radović: Nema više takvih momaka
Vasilija Čiku Radovića, najboljeg golmana Željezničara svih vremena, rastužila je vijest o smrti Katalinskog.
- Teško mi je, Škija je bio mlađa generacija. Pamtim ih kada su tek dolazili, on, Bratić, Sprečo, Bukal, Jelušić. Bio je veoma dobar momak, čitava ta ekipa, zato su i uspjeli, zato su i postali najbolji - rekao nam je iz Budve Čiko Radović.
Čovjek koji je na Grbavici proveo čitavih 37 godina, ispratio je i dočekao mnoge fudbalere.
- Oni su bili moja treća generacija u Želji. Prva je bila ona s Ilijasom Pašićem, druga sa Švabom Osimom i Mišom Smajlovićem, pa su došli Škija i njegovi, kasniji šampioni Jugoslavije.
On je bio pravi željovac, tako su nas na Grbavici učili, takav je Škija i ostao. Kada je imao jedan, imali smo svi, bili smo kao braća, to je Željo. Nema više takvih generacija, nema više takvih momaka - dodao je Radović.
Vahidin Musemić: Ogroman gubitak za naš sport
- Mogu reći da mi je strašno žao. Bio je izuzetan čovjek i veliki sportist. Naš sport pretrpio je veliki gubitak. U posljednje vrijeme viđali smo se u Savezu. Znao sam za bolest, ali kako je uvijek bio psihički i fizički jak, svi smo mislili da može izdržati, ali nažalost, nije mogao.
Denijal Pirić: Ljudska gromada
- Škijina smrt je ogroman gubitak za nogomet BiH i bivše Jugoslavije, ali i Evrope i svijeta. Izgubili smo istinskog velikana, sportistu i humanistu, ljudsku gromadu koju je, objektivno, teško nadomjestiti. To je čovjek koji je pružao užitke publici i kao igrač i kao sportski radnik, pomagao je ljudima i borio se za razvoj našeg Saveza i fudbala. Josip je ostavio neizbrisiv trag u bh. sportu.
Radio sam s njim 10 godina i bio sam vrlo bogat zato što sam takvog čovjeka mogao nazvati prijateljem. Zaslužio je jedno veliko hvala.
Enver Marić: Glavom išao na kopačku
- U ovom trenutku ne mogu pronaći prave riječi. Škija i ja smo dosta toga dobrog prošli zajedno. Svi se sjećaju tih kvalifikacija za SP u Njemačkoj, Atine, ali smo nas dvojica pamtili još dosta drugih utakmica, jer smo davno počeli igrati zajedno, još u omladinskoj reprezentaciji Jugoslavije.
Bio je veliki borac na terenu, igrač koji je dirigovao kompletnom odbranom. Bio je beskompromisan, nije se ni sekunde štedio, znao je glavom ići na kopačku. Znam da je i poslije jednako tako bio borac izvan terena i da je dobio mnoge teške bitke, ali nažalost, ovu posljednju nije uspio.
Ilija Petković: Ljudski i igrački kolos
Ilija Petković kroz suze je govorio o svom velikom prijatelju i saigraču iz reprezentacije Jugoslavije.
- Izgubili smo vanserijskog fudbalera, drugara, ljudinu.... Škija je u reprezentaciji znao da animira i na terenu i izvan njega. I nekoliko stranica je malo da se kaže sve o njemu. U ono vrijeme bio je jedan od najmodernijih centarhalfova u Evropi.
Pored toga, uvijek bi se žrtvovao za ekipu, za saigrače, sebe je isturao kao prvog u najtežim trenucima. Duboko sam potresen njegom smrću. Kakav je to ljudski i fudbalski kolos bio! Neka mu je vječna slava i smiraj njegovoj duši! - kroz suze je rekao Petković.
Dragan Džajić: Svi smo ga cijenili
- Znao sam da je bio teško bolestan, ali sam vjerovao i od srca želio da se oporavi. Nažalost, bolest je bila jača od sjajnog fudbalera i dobrog čovjeka. Igrali smo zajedno u reprezentaciji sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a poslije smo se družili i u Francuskoj.
Škija je igrao za Nicu, a ja za Bastiju. Svi smo ga neizmjerno cijenili. Ovo je gubitak za sve one koji su imali sreću da ga poznaju.
Dušan Bajević: Škija je neponovljiv
- Uh, pričamo o najboljima od nas tek kada odu. Škija je, kao malo ko, bio spoj vrhunskog fudbalera i dobrog čovjeka. Bio je beskompromisan na terenu, a duša od čovjeka. Javnost od Slovenije do Makedonije pamtit će ga po golu Špancima 1973. koji nas je odveo na Svjetsko prvenstvo u Njemačku.
Nije nam se dalo da se vidimo u posljednje vrijeme, ali ću zato do kraja života čuvati uspomenu na njega. Pamtit ću naša druženja zauvijek. Nikada više takvih vremena, jer Škija je neponovljiv - riječi su potresenog Bajevića.
Svevisnji smiluj mu se! Recimo ti hoces da pravis kucu... platis zemljiste npr. 50.000 KM... i na tom zemljistu napravis vilu ili kompleks sa poslovnim prostorima (uzmi primjer bosmala)... nakon gradnje vrijednost je mnogo, mnogo veca, a moze ti jos i sluziti da zivis u njoj ili da izdajes poslovne prostore, tj da imas konstantan priliv sredstava koja ces nakon nekog duzeg perioda vratit, ali opet ces imat tu gradjevinu... imaju ljudi koji su zavrsili skole za to, i vjetovatno su malo pametniji u toj bransi od tebe koji palamudis ovdje na forumu i pricas nebuloze...
