Očekujem brisanje teme, hvala

[bambina]

Lijep post , sijedni pet 5

[bavarian_bk]

Brate super post. Slazem se s tobom apsolutno u svemu. Nesmijemo ni pomisljati na kikseve protiv albanije,luxemburga i bjelorusije. Imamo priliku, ako nista vise, biti najbolja drugoplasirana ekipa. Ovo je broj bodova koliko bi morali osvojiti protiv ovih ekipa

Luxemburg=6
Albanija =6
Bjelorusija= 4 (optimalno 6)
Rumunija= 3 (4)
Francuska=3 (4)

S ovim brojem bodova (22) bili bi sigurno najbolja drugoplasirana ekipa,ako ne i prvoplasirana.

Bjelorusija 6 i Rumunija 6 aBd
NEUTRAL SVAKA CAST

[Neutral]

Editovao, razlog je nebitan.

[Husso97]

BiH u pohodu na Evropsko prvenstvo.

I nakon prošlog ždrijeba rekli smo da imamo šanse, odigrali smo i veoma dobre kvalifikacije, međutim u određenim situacijama u baražu nedostajalo je malo više sreće, te koncentracije. Dan prije ovog izvlačenja nisam mogao spavati kako treba, u podsvijesti mi bila BiH. Sa ogromnim nadama i pomalo sa previše adrenaline dočekao sam i tih 12 sati , tačno podne, kao da se zajedno poklopila kazaljka sa mojim otkucajem srca.

Detaljno sam pratio sve reprezentacije, na neki način sam molio Boga da izbjegnemo neugodne reprezentacije Hrvatske , te Srbije iz više razloga. Izvučene su repka po repka. Napokon dođe i taj treći šešir, u kojem smo mi bili. Pomalo sa nekom određenom dozom straha sam iščekivao kada će reći BiH. Nije ni A, nije ni B, nije ni C, kad reče BIH. Odmah sam pomislio, kud baš Bjelorusija i pomalo neugodna Albanija. Međutim, ono najteže je još usljedilo, prva dva šešira. Pritisak na moe licu je bio vidjljiv, osjećao sam se kao u baražu, kao da sve ovisi o te dvije utakmice, a ne da je ovo samo tek izvlačenje. Kada najednom rekoše Srbija, i da nije sa nama, pomalo sam došao sebi. Ipak ne želim da se stare rane otvaraju. Zapadoše nas Rumuni, repka u kojoj je bilo i drogeraša, ali srećom njega više nema. Sljedio je taj najjači šešit, na um mi padaju dvije repke koje nisam želio. Engleska te Nizozmska . Na kraju svega, izvukoše Francusko, popularne Pijetlove, koji su dosta jaka repka, ali možemo mi sa njima...tako se barem nadam.


Analizirao sam našu grupu pomalo. Luksenburg , repka koja zna iznenaditi, ali repka s kojom nećemo sigurno imati problema, Albanija, repka koja je u nastajanju, i inače igramo uvijek u grču sa repkama tipa Srbija, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, samo se nadam da nećemo i protiv njih. Bjelorusija, veoma nezgodan protivnik, Hleb mi u glavi, toliko razmišljam o njemu da sam počeo mješati Hljeb i Hleb. Neugodno i teško gostovanje će to biti. Rumunija ili hrabri momci koji nas ne respektuju, vratiti će se to njima ako Bog da.....ia za kraj Francuska. Pomalo sam sretan što su baš Francuzi nama zapali, ali samo se nadam da će igrati nogama, a ne rukama.


Nove kvalifikacije, nova nadanja, novo ujedinjenje sviju nas, da srce svih građana Bosne i Hercegovine kuca jao jedno veliko i zajedničko. Bosnu, uz tebe smo, Hercegovino, nikada sama nećeš biti ti.

Već sam se naježio, i jedva čekam da počnu kvalifikacije, sretno i hrabro momci.

Neutral svaka čast

[insider]

Odlično napisano Neutral, ali ne kažem to tek da bih dobio post ili se pojavio na temi. Pročitao sam sve tekstove do sada i vidim da imaš urođen u sebi taj neki duh, idu ti kolumne.

[Neutral]

Editovao, razlog je nebitan.

[NoName]

Nisam do sada ni vidio da imaš kolumnu, Neutral Oprosti, evo da se popravim uzeo sam jedan sat slobodnog i sve pročitao. Svaka čast, sviđaju mi se tekstovi, prije svega što su čitljivi a govore i o aktuelnim temama.

Jedino ti moram uputiti kritiku što se upuštaš u rasprave sa ostalim forumašima na tvojoj kolumni. Tvoje je da napišeš a nek drugi o tome raspravljaju. Ti si već u samom tekstu rekao što si želio Shvati ovo kao dobronamjernu kritiku i savjet, iako, da napomenem, tvoja su mi razmišljanja bliska ali to ne mjenja stvar.

Puno pozdrava.

[Neutral]

Editovao, razlog je nebitan.

[Husso97]

Svaka čast

SJEVER TE PAMTI PULJIĆU VEDRANE

[sarajlija89]

Lijepo je vidjeti da i ostali suosjecaju i da se sjecaju...po ko zna koji put spominjem,jedan od najtezih dana u mom zivotu i nikad ga necu zaboravit...jedino sto me tjesi je da ce ubojica biti kaznjen iako i ta nada svakim danom sve vise kopni...

Ono sto je sigurno...mi koji smo ostali i svjesni smo sta se desilo..trebamo shvatiti apsurd svega toga,te neke navijacke mrznje i rivaliteta u najmanju ruku...da ne ulazim u ostale stvari poput nacionalizma i sl...zadrzacu se na tom....ja kao navijac hocu da mirno i sigurno odem bodriti i gledati utakmice svoga tima....vjerujem i da vecina isto misli..i zasto se ja trebam nesigurno osjecati u zenici ili bilo kojem drugom gradu kad odem zato sto sam navijac sarajeva i obrnuto....al opet to je nas neki mentalitet...al valjda nas je vedranovo ubistvo bar malo osvijestilo i pokazalo neke stvari...meni sigurno jeste..a i ostali bar nek razmisle...Sve sto zelimo je da budemo uz nas klub i da ga bodrimo dostojanstveno zar ne....zar je to tesko....kod nas izgleda jeste

Neutral cestitke sto na ovaj nacin ukazujes da ljudi trebaju biti ljudi prije svega...

[Neutral]

Editovao, razlog je nebitan.

[majestic24]

Svaka cast Neutral. Stvarno je lijepo vidjeti da neko ko nije Hordas uputi ovako lijepe rijeci za pokojnog Vedrana. Vecinu to ovdje nezanima,al on je dio nas...a sad jesmo li Horde,Robijasi ili neki drugi svejedno je. Volio je svoj klub kao sto svako od nas voli svoj.

[Neutral]

Hvala lijepa, uvijek je drago pročitati pohvale za određenu kolumnu.

[QUARESMA 18<<<]

legendo samo nastavi

[insider]

legendo samo nastavi

Kladim se da nisi pročitao niti jedan tekst?

[QUARESMA 18<<<]

legendo samo nastavi

Kladim se da nisi pročitao niti jedan tekst?

mislis ,

[Neutral]

Editovao, razlog je nebitan.

[bambina]

Žao mi ih bilo aj bar su se najeli čevapa i baklavica

[majestic24]

Mostar uoči utakmice

Mostar me je uvijek oduševljavao nekoliko sati prije utakmice. Kad bi Velež onoga vakta igrao, u Mostaru je bio praznik.

Nedjeljom prije podne, grad bi bio pun, već od ranog jutra. Nekako je svako nalazio nešto crveno, košulju, džemper, ja l‘ kapu. Uglavnom, kad bi čovjek pogledao ispred gimnazije prema Musali, ili prema Rondou, ili prema Đačkom domu, sve se nekako crvenilo. Već u prijepodnevnim satima počela bi prodaja karata na ulici.

Prvi sto bio bi postavljen kod hotela Neretve. Hoteli Neretva, Bristol, sve kafane do Jagnjeta, bile bi pune. Tu su obavljane psihičke i fizičke pripreme za navijanje. Sastavi ekipa, taktika, tabela. Tamo iz Brankovca, iz Zalika, sa Carine sa Mazoljica kratala bi raja prema Musali i uz korzo. Kod gimnazije je bio jedan crveni kiosk, u kome su se prodavale karte i navijački rekviziti. Od Gimnazije, od Crvene trojke, rijeka navijača se slijevala pravcem prema Rondou. Tu su se sastajale grupe iz Mahale, sa Luke, sa Balinovca i kretale zajedno sa zastavama, trubama, čegrtaljkama i ostalim rekvizitima prema stadionu, prema južnim ulazima tribina i stajanja. Od Rondoa ulicom Blagoja Parovica, saobraćaj za vozila je bio ograničen na sporu voznju. Druga kolona navijača kretala se od HIT-a ulicom Ante Zuanica i pored Đačkog doma i ulicom Stjepana Radića i na raskršću sa Avenijom susretala bi se sa grupama navijača, koje su kretali još iz Centra dva i usput se pridružili navijačima sa Avenije i Rudnika. Kretali su se prema sjevernim ulazima na tribine i na stajanje. I ulicom Stjepana Radića saobraćaj je bio onemogućen, a skoro da je bilo pravilo da se na utakmicu ide pješke do stadiona, jer u blizini stadiona i nije bilo velikih mogućnosti parkiranja.

Ponekada bi se utakmice u Mostaru igrale i srijedom. Iako bi bio radni dan, grad je isto tako bio pun. Pola firmi bi radilo skraćeno, a pola firmi bi tu srijedu odrađivalo u subotu.

Listao sam neki dan ponovo Veležov almanah. Malo je bilo utakmica na kojima je bilo ispod pet hiljada gledalaca, a u zavisnosti od generacije do generacije, prosjek gledalaca je bio iznad desetak hiljada. Naravno Stadion su punile ekipe iz velike četvorke, Zvijezda, Hajduk, Partizan i Dinamo, kao i navijači Želje i Sarajeva.



Incidenti su bivali na nivou pojedinačnih. Uvijek bi se našao po neki budala sa svake strane, ali je to milicija efikasno smirivala, a često bi se sve završavalo na džentlmenskom šaketanju. Oni ratoborniji bi odvođeni u stanicu milicije i tamo bi bivali smireni i zadržavani, dok ne prođe utakmica. To je bila najefikasnija i najveća kazna. Masovnih tuča u Mostaru nikad nije bilo, niti masovnih incidenata. A suzavac i policijska borna kola, policajce sa pancirkama, gledali smo samo na televiziji, tamo negdje u Engleskoj. Navijači protivničkih timova imali su svoje mjesto na gornjim tribinama i sve se završavalo na tome ko će biti bučniji, a često se znalo desiti, kao kod one petice Hajduku, šestice Partizanu ili osmice Dinamu, da posao odrade momci na terenu, i da jednostavno začepe usta protivničkim navijačima. A bogami bi se znalo desiti da protivnik sredi Rođene, pa su navijači Veleža gutali knedle i strahovali za status svog prvoligaša.
Ali, od 1954. do 1992. godine, Velež je bio konstanta u ondašnjoj Prvoj ligi, na pozicijama od druge, a nikad prvi, do one pozicije iznad crte, koja je omogućavala opstanak u ligi te godine. Na jednoj od tih pozicija, Rođeni su se našli 1968., godinu prije nego što su stasali juniori BMV za prvu ekipu. Dvije tri godine iza toga, Velež sa Sulom, već je bio u Evropi, a kasnije generacije sa Vahom i Bakom, a još kasnije sa Tucom i Kajtazom donijeli su Kup u Mostar Maršala Tita, dva puta.

A do prve zvanične Veležove himne “Rođeni, rođeni”, i prije nego što su se navijači po uzoru na sve velike klubove organizovali u “Red Army”, stadionom se orila pjesma:

“Kad sunce zalazi, Velež se snalazi…”

Kad zagrmi desetak ili dvadeset hiljada grla, grmilo je Mostarom. Odjekivala su brda.

[youtube][/youtube]

Pričao mi je jedan čovjek, koji nije bio neki veliki ljubitelj fudbala, da bi uvijek znao, i bez radio prenosa, koliki je bio rezultat. Kaže: „zagrmilo bi jednom, dvaput ili tri puta i ja bih znao po tome koliko je golova palo“. A stanovao je u Zaliku.

Neki dan, kontaktirao sam sa jednim Mirzom iz Mostara. Kaže, godište osamdeset i deveto, Red Army Mazoljice. Znači generacija devedesetih. Život mu nije omogućio da doživi ovo što je opisano gore. Zadnja dva gradska derbija odgledao je sa navijačima, pod uslovima koji su svima poznati i koje ne bismo poželjeli ni jednom navijaču bilo koje ekipe na svijetu. Da je po meni, ja bih svakom tome mladom momku, koji ode i odgleda uživo taj gradski derbi , dao medalju za hrabrost.

Jer, ako se nekada govorilo da je fudbal više od igre, u Mostaru je odavno igra oko fudbala postala više i od samog fudbala.

A mlade generacije, kasnih osamdesetih i devedesetih, žele samo da normalno odu na stadion, da normalno odgledaju utakmicu i da se normalno vrate živi i zdravi kućama.

Kad će to u Mostaru postati normalno, normalan čovjek ne može još znati.

[Lily]

Jer, ako se nekada govorilo da je fudbal više od igre, u Mostaru je odavno igra oko fudbala postala više i od samog fudbala.

A mlade generacije, kasnih osamdesetih i devedesetih, žele samo da normalno odu na stadion, da normalno odgledaju utakmicu i da se normalno vrate živi i zdravi kućama.

Kad će to u Mostaru postati normalno, normalan čovjek ne može još znati.

Okrutna istina

Druga kolona navijača kretala se od HIT-a ulicom Ante Zuanica i pored Đačkog doma i ulicom Stjepana Radića i na raskršću sa Avenijom susretala bi se sa grupama navijača, koje su kretali još iz Centra dva i usput se pridružili navijačima sa Avenije i Rudnika. Kretali su se prema sjevernim ulazima na tribine i na stajanje. I ulicom Stjepana Radića saobraćaj je bio onemogućen, a skoro da je bilo pravilo da se na utakmicu ide pješke do stadiona, jer u blizini stadiona i nije bilo velikih mogućnosti parkiranja.

Eh da mi je ovo sada viditi.. I zamisliti je jako tesko.. Kako je prije bilo bolje.. Sada takvo nesto je bajka.. Ubija me to sto sam rodjena u ovom prokletom vremenu.. Mozda je pesimisticno al' ovakav Mostar... i vrijeme kad cemo ponovo svi biti svi ko jedan mislim da necu docekati