Hrvatski sabor u hitnu je proceduru uvrstio nacrt prijedloga izmjena i dopuna Zakona o sportu, zbog kojega je Hrvatski nogometni savez upomoć pozvao FIFA-u i od svjetske nogometne federacije izmamio pismo upozorenja, koje je trebalo zaplašiti hrvatsku javnost i saborske zastupnike, prijeteći suspenzijom domaćem nogometu zbog "miješanja politike" u poslove Saveza.
Da sport i politika idu ruku pod ruku, nije tajna, no u Hrvatskoj je taj odnos možda i najočitiji, barem u usporedbi s ostalim europskim zemljama.
HNS već krši hrvatske zakone
Najveće sportske organizacije u zemlji vode političari, bivši premijeri, ministri ili visokopozicionirani članovi političkih stranaka, od Zlatka Mateše u HOO-u do većinski HDZ-ovog HNS-a. Podsjetimo, čak pet od 17 članova IO-a HNS-a krši zakon obnašajući nespojive funkcije državnih ili lokalnih političkih dužnosnika i članova IO HNS-a.
Odakle onda pravo čelnicima jedne udruge građana (bio to HNS ili FIFA) da prijeti i proziva vrhovno zakonodavno tijelo jedne samostalne i suverene zemlje, kako bi spriječili donošenje zakona koji bi uredio odnose u hrvatskom sportu?
Isto smo se pitali i prije nekoliko godina, kada je pred cijelim svijetom čelnik UEFA-e Michel Platini odlučio na red pozvati predsjednika RH, ili kada su HNS-ovi glavešine fizički prijetili hrvatskom ministru sporta zbog njegovog pokušaja da uvede red u savez i klubove.
Sport nije iznad zakona
Zašto se FIFA i HNS bune i kada "politika" pokušava uvesti pozitivne promjene u nogomet, kao što bi nove izmjene Zakona o sportu osigrale transparentnost poslovanja i zaštitu prava svih klubova da sudjeluju u radu skupštine? Pritom je važno napomenuti da se radi o Zakonu o sportu jedne države, kojom se ne zadire u Statut HNS-a ili njegove pravilnike, što FIFA-ini pravilnici zabranjuju. No, kada je HNS objavio rat navijačima (ili je bilo obratno?), nitko se nije bunio zbog miješanja politike u nogometne poslove, dok su Šuker, Vrbanović i Mamić zajedno s ministrima i policijom pisali nove zakone i propise. Politika im ne smeta ni kada od nje, točnije od hrvatskih građana, traže i dobivaju milijune javnog novca i besplatnu infrastrukturu, koju na kraju plaćaju svi građani.
Autonomija sporta pretpostavlja neovisnost sportskih organizacija od vanjskih utjecaja i manipulacija, kojom se žele sačuvati sportske vrijednosti i integritet natjecanja, no to nikako ne znači da je sport iznad zakona pojedinih država. Za takav status zaslužna je povelja Međunarodnog olimpijskog odbora, u kojoj stoji da njegove članice neće prihvatiti pritiske ili upute nikakvih trećih strana koji bi utjecali na njihovu slobodu odlučivanja ili glasanja. MOO i FIFA propisuju i sankcije za svoje članice kojima je autonomija narušena na bilo koji način, od suspenzije do isključenja iz tih organizacija.
FIFA autonomijom štiti svoje prljave poslove
FIFA, kao neprofitna udruga koja godišnje okrene i nekoliko milijardi dolara, odredila je da samo njene članice (nacionalni savezi) imaju apsolutni monopol u vođenju nogometa unutar pojedine države. I ne samo to... FIFA strogo zabranjuje svojim članicama, klubovima i igračima da probleme rješavaju pred običnim sudovima, već isključivo pred njenim disciplinskim tijelima ili pred Arbitražnim sportskim sudom (CAS). Upravo je zbog sudskih postupaka protiv korumpiranih nogometnih dužnosnika suspendirano nekoliko afričkih saveza.
FIFA je sebi osigurala ekskluzivno pravo rješavanja svih sporova u nogometnim organizacijama, čak i po pitanju korupcije, razvlastivši time čak i policiju i sudstvo pojedinih država. Takav, gotovo religijski status, diže nogomet, i sport, čak iznad sveučilišta, pa zato akcije poput "afere Index" u Hrvatskoj, u nogometu ne viđamo često, izuzev "afere Ofsajd" koja ipak nikada nije provedena do kraja zbog spomenutih ograničenja.
Apsurdno je da FIFA zabranjuje vladama širom svijeta čak i pozitivne akcije koje bi unaprijedile nogomet. Primjerice, uoči SP-a 2010. Južnoafrička republika je upozorena zbog najavljene istrage namještanja utakmica, umjesto da i sama FIFA podrži takvu akciju. Tako se već godinama koči svaki pokušaj istrage korupcije unutar same FIFA-e, posebno nakon optužbi da su Katar i Rusija kupili domaćinstvo SP-a 2018. i 2022. godine, jer prema vlastitim pravilima, samo FIFA ima pravo provoditi istrage vezane za njeno poslovanje i funkcioniranje. Mnogi (opravdano) sumnjaju kako je jedini cilj takvog izigravanja zakona FIFA-in pokušaj da sakrije sve svoje mračne tajne, korupciju i ilegalne tokove novca desetljećima unatrag.
FIFA kao zakonodavac
A što kada se sport odluči miješati u politiku? Poznato je da FIFA-in leteći cirkus zahtjeva promjene zakona u zemljama u kojima organizira velika natjecanja, naravno, na račun građana tih zemalja. Tako je pred SP u Brazilu prošle godine, tražila od Brazilaca izmjene zakona kako bi se na stadionima mogao točiti alkohol, a od Rusije je MOO pred OI u Sočiju tražilo poštivanje prava homoseksualaca, koji su tamo "zabranjeni". Od Hrvatske se traže mjere protiv huligana i rasista, ali u tu kategoriju, prema FIFA/HNS kriterijima, upadaju i obični građani koji se zateknu na tribinama dok pojedinci urlaju uvrede na račun Zdravka Mamića.
Prijetila je FIFA i Francuskoj kada je predsjednik Sarkozy lobirao za domaćinstvo Eura 2016 i kada je najavio istragu neuspjeha na SP-u 2010. godine. Prijetnje su dobili i Englezi, čija vlada godinama pokušava nametnuti promjene u savezu i ligi. Tamošnji političari tvrde da im je javni interes ispred nogometa i da žele spasiti klubove od financijske propasti, pa određuju uvjete po kojima strani milijarderi mogu kupovati i voditi engleske klubove. Nije li i to miješanje politike u sport?
Portugal je bio poput HNS-a, ali FIFA je stala uz politiku
Za Hrvatsku je najzanimljiviji slučaj Portugala, koji je prije četiri godine bio u situaciji kao HNS danas. U skupštini saveza glavnu riječ vodili su predstavnici pokrajina (županija), a kada je "politika" tražila veću zastupljenost sportaša, klubova, trenera i liječnika, Portugalci su zaprijetili Vladi FIFA-inom suspenzijom. No, dogodilo se neočekivano, FIFA je stala uz državnu vlast i zaprijetila Savezu da mora promijeniti sastav Skupštine u korist ostalih članova.
U HNS-u je situacija danas puno gora, jer savezom vladaju isključivo osobe koje sa nogometom nisu imali nikakve veze ili su u njega ušli preko politike, "zaslužnici" sudačke organizacije ili kao ljudi od povjerenja onih koji Savezom vladaju. Ako zanemarimo Šukera, na važnim funkcijama u HNS-u nema niti jednog sportaša.
Nogometni Monty Python
Dr. John Beech, vodeći britanski stručnjak za sportski menadžment i financije, koji je prije dvije godine bio gost Hajdukovog predsjednika Marina Brbića, FIFA-ine sulude prijetnje suverenim državama, poput ove posljednje koju je pripremila Hrvatskom saboru, nazvao je pravim "montipajtonovskim" momentom.
Pisao je o slučaju Nigerije nakon SP-a 2010., kada je predsjednik Nigerije zabranio reprezentaciji da dvije godine nastupa u međunarodnim natjecanjima kako bi se reprezentacija dovela u red i istražila korupcija u savezu.
Reakcija FIFA-e bila je apsurdna prijetnja dvogodišnjom suspenzijom, no i puno bolnijom obustavom financijskih sredstava. Predsjednik je odustao od te namjere, ali FIFA je ipak suspendirala Nigeriju mjesecima kasnije jer su tamošnje vlasti, zamislite, pokrenule sudske postupke protiv dužnosnika saveza zbog korupcije.
Slučaj Zimbabve: "Pogledajte kako se vodi nogomet, pa onda šaljite pisma i prijetnje"
Vrhunac apsurda doživjeli smo jučer nakon što je FIFA suspendirala reprezentaciju Zimbabvea iz kvalifikacija za SP 2018. godine zbog neplaćenih dugova bivšem izborniku Brazilcu Joseu Claudineiju Georginiju Valinhosu koji ju je vodio prije 7 godina. Iako je kazna opravdana, treba znati da je FIFA prije toga zaprijetila toj zemlji suspenzijom jer je "politika", tj. ministarstvo sporta te afričke zemlje, tražilo smjenu dugogodišnjeg predsjednika saveza, koji ga je i odveo u bankrot. Cuthbert Dube je još uvijek predsjednik, a suspenzija je ipak stigla, iako se mogla izbjeći da je FIFA dopustila politici da uvede red.
No, čak i Zimbabweu, ministrica sporta Kanengoni-Malinga poziva FIFA-u da je vrijeme za promjenu stava o nemiješanju države u nogomet. "Želimo da FIFA pristupa svakom slučaju posebno, da pogleda kako se vodi nogomet u određenoj zemlji prije nego pošalju pisma i prijetnje", poručila je ovog tjedna.
FIFA voli diktatore
Važno je podsjetiti da FIFA-i nije smetalo što je ranije isti savez vodio Leo Mugabe, najdraži nećak diktatora Roberta Mugabea, koji je 2003. smijenjen jer je ukrao novac za razvoj nogometa. Nije FIFA-i smetalo ni što je irački savez svojedobno vodio sin tamošnjeg diktatora Udai Hussein, koji je mučio sportaše nakon neuspjeha.
A što sa Sjevernom Korejom? FIFA kao globalna organizacija mora gledati stvari kroz prizmu različitih kultura širom svijeta, u kojima nogomet nema jednak status kao na liberalnom Zapadu. Najbolji primjer je Sjeverna Koreja, u kojoj ne samo da nema miješanja "treće strane" u poslove saveza, nego su politika (vlada ili "veliki vođa") i nogometni savez praktički jedno te isto. FIFA nikako ne može (a nije ni pokušala) opravdati različito tumačenje vlastitih statuta u slučaju demokracija s jedne, i diktatura s druge strane.
Dodajmo da su na meti svjetske nogometne federacije zbog miješanja politike bile i Grčka, Kuvajt, Peru, Iran, Irak, Brunei, Etiopija... Suspenzije su zaradili većinom zbog sumnjivih izbora za vodstvo Saveza, poput onoga u Hrvatskoj 2010., kada je još uvijek vladajuća struja NELEGALNO izabrana nauštrb Igora Štimca i njegove struje, što je kasnije potvrdilo i hrvatsko sudstvo. FIFA i UEFA su i tada podržale opciju Mamić - Vrbanović.
.
nešto se kuha, kipti, kipti, kipti kipti i onda bum tras, ode sve u tri.....
