Safet Sušić - Pape

[Virtu4l]

Navikni se...

[harishp]

Navikni se...

Koji ste klinac imali od postanka nase repke nego te zelene ukovrdjane.
Prema tome kako bi rekao onaj vic.''hej jesmo li tu vec?suti i pusi.

[Virtu4l]

“Sometimes questions are more important than answers.” - Nancy Willard

[zlaja-73TM87]

Sinoč(11.06.)komšija i ja gledamo tekmu FR-UR,te onako na poluvremenu mi nešto o repki,Papetu i igračima i sl.Tako,u jednom momentu,kaže on-Neka ga (Pape) ove kvalifikacije za EP,pa ako ne zadovolji i zaslužio je nogu!- Pitam ja njega,pa do kada tako?Svake KV.novi selektor sa novom taktikom,pa ako šta uradi-uradi,do kada tako!?Kaže on meni-Šta se može,jer za sada nemamo boljeg i stručnijeg!Pa fakat,pitam se zar je to baš tako? Pozdrav.

[konobar]

Sinoč(11.06.)komšija i ja gledamo tekmu FR-UR,te onako na poluvremenu mi nešto o repki,Papetu i igračima i sl.Tako,u jednom momentu,kaže on-Neka ga (Pape) ove kvalifikacije za EP,pa ako ne zadovolji i zaslužio je nogu!- Pitam ja njega,pa do kada tako?Svake KV.novi selektor sa novom taktikom,pa ako šta uradi-uradi,do kada tako!?Kaže on meni-Šta se može,jer za sada nemamo boljeg i stručnijeg!Pa fakat,pitam se zar je to baš tako? Pozdrav.

Koji komsija????

[bparena]

"Bilo je ona famozna''ne sam Safete,ne sam''

ta je recenica izgovorena na tekmi YU:Bugarska 3:2 u Splitu. Traumaticna, rastrzana, legendarna utakmica kada se Yu plasirala najvise zaslugom Susica i golom Radanovica u 91 minuti tekme. Ne govorimo o legendarnom i po meni uz Osima najboljeg fudbalera sto je nasa Bosna imala - fudbaleru Safetu Susicu. Selektor ????

Selektor pa tri upitnika.
Pa skinite se vise covjeku sa one stvari da i to do kraja vidimo.
Ebo sve cese,komarce i buve.Kakvi ste vi.

buVe ??? - buHe ??? sta je sad gramaticki Bosanko tacno ???

[Adinjo]

Sramota da Dzeko ne zna sve grupe na SP. Safete, nemoj zvati Dzekija vise!!!!

[demir44]

evo jedna fina pricha o Papetu iz igrackih dana...
Negdje početkom osamdesetih godina, fudbalski klub Sarajevo putovao je u rumunjski grad Hunedoara, na utakmicu Kupa UEFA sa ekipom Korvinula. Bordo tim sa Koševa predvodio je Safet Sušić Pape, a u jakoj ekipi bili su tada još Mehmed Janjoš, Želimir Keli Vidović, Mirza Kapetanavić, Faruk Hadžibegić, Predrag Pašić, Čala Janjoš, te tek prispjeli Musemić mlađi, Merdanović, Vukičević i drugi.

Stariji igrači igrali su karte, na posljednjem autobuskom sjedištu, popularnoj sećiji, a mlađi kibicovali. Čobo Janjuš se ljutio na kibicere i njihove komentare, pošto je bezbeli, gubio. Pape je već naveliko drijemao. Put se otegao, zašlo se duboko u noć, a bogami se i ogladnilo. Vodstvo puta odluči da se u nekoj krajputaškoj krčmi nešto prezalogaji. Zastali smo tako kod prve takve, negdje iza Temišvara.

Već dobro umorni rumunjski konobari samo su odmahnuli glavom, dajući do znanja da je kuhinja već zatvorena. Jedan od njih, čija se, očito, "pikala", odjednom radoznalo upita: "Jeste li vi ekipa u kojoj igra Sušić?" Na potvrdan odgovor, gledao nas je i mjerkao s nevjericom. Potom promrsi, kao za sebe, da bi ga on sigurno prepoznao, jer je Sušić "fudbalski bog"! "Kako nas je samo potopio u Bukureštu, kada smo u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Argentini 1978. izgubili odlučujuću utakmicu. Tri komada nam je dao u paklenoj utakmici Rumunija – Jugoslavija, 4:6! Jednom je sve naše od centra redom 'izmiješao', pa i golmana", priča Rumunj kao u transu.

Našao se tu sa grupom drugara i jedan banatski Srbin, koji nam sve prevodi. A onda Rumunj veli: "Ako dovedete Sušića, večera će biti servirana". Svi smo najprije mislili da je riječ o šali. Ali, kako glad ne bira, a domaćin ne popušta, pade pogodba. Odoh da probudim Papeta.

Za pet minuta ide bunovni Pape i gunđa, misleći da je riječ o šali iza koje bi mogao stajati neko od njegovih iskusnijih jarana iz autobusa, sa sećije. A kada Rumun ugleda svog "fudbalskog boga" o kojem je maločas sa zanosom pričao, kako glavom i bradom stoji pred njim i bunovno trlja oči, zakorači oprezno prema Papetu, potom malo ustuknu i s poštovanjem reče: "Da, adevarat accesta este redjele fotbalolul Sušić." Prevedeno sa rumunskog: "Jeste, to je taj fudbalski bog Sušić." Momku zablistaše oči, jer je nakon pet godina vidio igrača, koji je njegovim Rumunima te nedjelje 13. novembra 1977. na stadionu "Steaua", pred 35.000 gledalaca, naprosto iz ruku istrgao vizu za Svjetsko prvenstvo.

Brzo je Rumunj ispunio svoje obećanje. Gdje si vidio da je "bog" gladan! Svi smo dobili večeru. Usput je stalno obigravao oko svog "fudbalskog boga", postavljajući preko onog banatskog Srbina i prevodioca još mnogo pitanja. A onda se sjeti da je domaćin, pa učtivo upita Papeta da li mu slučajno još nešto treba? Pape se smije nedužno i na kraju spontano pozdravlja s Rumunjom. Onako povučenom i skromnom, sve mu je to pomalo bilo nezgodno.

Sutradan u Hunedoari, negdje na pola puta između Temišvara i Bukurešta, bilo je neriješeno, 4:4. Pape je bio u centru pažnje, a čuvala su ga i po dvojica-trojica protivničkih igrača.

Papetov dres sa brojem 7 zabio je i pored toga dva komada! Broj 7, rezerviran inače za Safeta Sušića, nosio je, namjerno ili slučajno, mladi Edin Hadžialagić. I postigao dva gola! Najljepši je, ipak, bio onaj Pajin prvi, kada je Predrag Pašić prekrasnim lobom prebacio golmana Korvinula. Jedan gol postigao je danas Šveđanin, inače momak iz Kiseljaka – Zoran Lukić.

[bparena]

sjecam se te utakmice (4:6) - kao djete (a tada sam bio bas djecak) sam skakao na svaki gol i dribling Papetov i sanjao da igram loptu ko nas Safet. Svi bi poslije utakmice sanjali i igrali "lopte" do kasno u noc sanjajuci da smo Susici. Sve je bilo prelijepo, divni i bezbrizni snovi i dani. Ali - ovo je sve nesto drugo - sve ubrzano. Nas (moj) Susic je ostao lijepo i legendarno sjecanje na fenomenalnog fudbalera, ali ljudi nesmijemo kockat kvalifikacije. Susic je neponovljiva legenda ali ovo je nesto drugo ... Treba nam neki strasni Susic (kao onaj fudbaler) pa da se kvalifikujemo aBogda.

[demir44]

sjecam se te utakmice (4:6) - kao djete (a tada sam bio bas djecak) sam skakao na svaki gol i dribling Papetov i sanjao da igram loptu ko nas Safet. Svi bi poslije utakmice sanjali i igrali "lopte" do kasno u noc sanjajuci da smo Susici. Sve je bilo prelijepo, divni i bezbrizni snovi i dani. Ali - ovo je sve nesto drugo - sve ubrzano. Nas (moj) Susic je ostao lijepo i legendarno sjecanje na fenomenalnog fudbalera, ali ljudi nesmijemo kockat kvalifikacije. Susic je neponovljiva legenda ali ovo je nesto drugo ... Treba nam neki strasni Susic (kao onaj fudbaler) pa da se kvalifikujemo aBogda.

Kako smo se tada jezili i kleli se u Susica,nije nemoguce da i sada bude tako...

[bparena]

sjecam se te utakmice (4:6) - kao djete (a tada sam bio bas djecak) sam skakao na svaki gol i dribling Papetov i sanjao da igram loptu ko nas Safet. Svi bi poslije utakmice sanjali i igrali "lopte" do kasno u noc sanjajuci da smo Susici. Sve je bilo prelijepo, divni i bezbrizni snovi i dani. Ali - ovo je sve nesto drugo - sve ubrzano. Nas (moj) Susic je ostao lijepo i legendarno sjecanje na fenomenalnog fudbalera, ali ljudi nesmijemo kockat kvalifikacije. Susic je neponovljiva legenda ali ovo je nesto drugo ... Treba nam neki strasni Susic (kao onaj fudbaler) pa da se kvalifikujemo aBogda.

Kako smo se tada jezili i kleli se u Susica,nije nemoguce da i sada bude tako...

samo ako Safet bude Susić kao selektor

[harishp]

"Bilo je ona famozna''ne sam Safete,ne sam''

ta je recenica izgovorena na tekmi YU:Bugarska 3:2 u Splitu. Traumaticna, rastrzana, legendarna utakmica kada se Yu plasirala najvise zaslugom Susica i golom Radanovica u 91 minuti tekme. Ne govorimo o legendarnom i po meni uz Osima najboljeg fudbalera sto je nasa Bosna imala - fudbaleru Safetu Susicu. Selektor ????

Selektor pa tri upitnika.
Pa skinite se vise covjeku sa one stvari da i to do kraja vidimo.
Ebo sve cese,komarce i buve.Kakvi ste vi.

buVe ??? - buHe ??? sta je sad gramaticki Bosanko tacno ???

Upitaj @Mr Plummera, on ce ti u rekordnom vremenu odgovoriti.

[Raz_ba]

evo jedna fina pricha o Papetu iz igrackih dana...
Negdje početkom osamdesetih godina, fudbalski klub Sarajevo putovao je u rumunjski grad Hunedoara, na utakmicu Kupa UEFA sa ekipom Korvinula. Bordo tim sa Koševa predvodio je Safet Sušić Pape, a u jakoj ekipi bili su tada još Mehmed Janjoš, Želimir Keli Vidović, Mirza Kapetanavić, Faruk Hadžibegić, Predrag Pašić, Čala Janjoš, te tek prispjeli Musemić mlađi, Merdanović, Vukičević i drugi.

Stariji igrači igrali su karte, na posljednjem autobuskom sjedištu, popularnoj sećiji, a mlađi kibicovali. Čobo Janjuš se ljutio na kibicere i njihove komentare, pošto je bezbeli, gubio. Pape je već naveliko drijemao. Put se otegao, zašlo se duboko u noć, a bogami se i ogladnilo. Vodstvo puta odluči da se u nekoj krajputaškoj krčmi nešto prezalogaji. Zastali smo tako kod prve takve, negdje iza Temišvara.

Već dobro umorni rumunjski konobari samo su odmahnuli glavom, dajući do znanja da je kuhinja već zatvorena. Jedan od njih, čija se, očito, "pikala", odjednom radoznalo upita: "Jeste li vi ekipa u kojoj igra Sušić?" Na potvrdan odgovor, gledao nas je i mjerkao s nevjericom. Potom promrsi, kao za sebe, da bi ga on sigurno prepoznao, jer je Sušić "fudbalski bog"! "Kako nas je samo potopio u Bukureštu, kada smo u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Argentini 1978. izgubili odlučujuću utakmicu. Tri komada nam je dao u paklenoj utakmici Rumunija – Jugoslavija, 4:6! Jednom je sve naše od centra redom 'izmiješao', pa i golmana", priča Rumunj kao u transu.

Našao se tu sa grupom drugara i jedan banatski Srbin, koji nam sve prevodi. A onda Rumunj veli: "Ako dovedete Sušića, večera će biti servirana". Svi smo najprije mislili da je riječ o šali. Ali, kako glad ne bira, a domaćin ne popušta, pade pogodba. Odoh da probudim Papeta.

Za pet minuta ide bunovni Pape i gunđa, misleći da je riječ o šali iza koje bi mogao stajati neko od njegovih iskusnijih jarana iz autobusa, sa sećije. A kada Rumun ugleda svog "fudbalskog boga" o kojem je maločas sa zanosom pričao, kako glavom i bradom stoji pred njim i bunovno trlja oči, zakorači oprezno prema Papetu, potom malo ustuknu i s poštovanjem reče: "Da, adevarat accesta este redjele fotbalolul Sušić." Prevedeno sa rumunskog: "Jeste, to je taj fudbalski bog Sušić." Momku zablistaše oči, jer je nakon pet godina vidio igrača, koji je njegovim Rumunima te nedjelje 13. novembra 1977. na stadionu "Steaua", pred 35.000 gledalaca, naprosto iz ruku istrgao vizu za Svjetsko prvenstvo.

Brzo je Rumunj ispunio svoje obećanje. Gdje si vidio da je "bog" gladan! Svi smo dobili večeru. Usput je stalno obigravao oko svog "fudbalskog boga", postavljajući preko onog banatskog Srbina i prevodioca još mnogo pitanja. A onda se sjeti da je domaćin, pa učtivo upita Papeta da li mu slučajno još nešto treba? Pape se smije nedužno i na kraju spontano pozdravlja s Rumunjom. Onako povučenom i skromnom, sve mu je to pomalo bilo nezgodno.

Sutradan u Hunedoari, negdje na pola puta između Temišvara i Bukurešta, bilo je neriješeno, 4:4. Pape je bio u centru pažnje, a čuvala su ga i po dvojica-trojica protivničkih igrača.

Papetov dres sa brojem 7 zabio je i pored toga dva komada! Broj 7, rezerviran inače za Safeta Sušića, nosio je, namjerno ili slučajno, mladi Edin Hadžialagić. I postigao dva gola! Najljepši je, ipak, bio onaj Pajin prvi, kada je Predrag Pašić prekrasnim lobom prebacio golmana Korvinula. Jedan gol postigao je danas Šveđanin, inače momak iz Kiseljaka – Zoran Lukić.

To je bio neki rumunjski cigan kad je mogo dat večeru nekome ko mu je upropastio reprezentaciju. Da je bio navijač Sarajeva ubio bi ga letvom. Pape je bio igračina, nema sumnje ali je ko trener taraba. Tarabetina. Letva!

[demir44]

evo jedna fina pricha o Papetu iz igrackih dana...
Negdje početkom osamdesetih godina, fudbalski klub Sarajevo putovao je u rumunjski grad Hunedoara, na utakmicu Kupa UEFA sa ekipom Korvinula. Bordo tim sa Koševa predvodio je Safet Sušić Pape, a u jakoj ekipi bili su tada još Mehmed Janjoš, Želimir Keli Vidović, Mirza Kapetanavić, Faruk Hadžibegić, Predrag Pašić, Čala Janjoš, te tek prispjeli Musemić mlađi, Merdanović, Vukičević i drugi.

Stariji igrači igrali su karte, na posljednjem autobuskom sjedištu, popularnoj sećiji, a mlađi kibicovali. Čobo Janjuš se ljutio na kibicere i njihove komentare, pošto je bezbeli, gubio. Pape je već naveliko drijemao. Put se otegao, zašlo se duboko u noć, a bogami se i ogladnilo. Vodstvo puta odluči da se u nekoj krajputaškoj krčmi nešto prezalogaji. Zastali smo tako kod prve takve, negdje iza Temišvara.

Već dobro umorni rumunjski konobari samo su odmahnuli glavom, dajući do znanja da je kuhinja već zatvorena. Jedan od njih, čija se, očito, "pikala", odjednom radoznalo upita: "Jeste li vi ekipa u kojoj igra Sušić?" Na potvrdan odgovor, gledao nas je i mjerkao s nevjericom. Potom promrsi, kao za sebe, da bi ga on sigurno prepoznao, jer je Sušić "fudbalski bog"! "Kako nas je samo potopio u Bukureštu, kada smo u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Argentini 1978. izgubili odlučujuću utakmicu. Tri komada nam je dao u paklenoj utakmici Rumunija – Jugoslavija, 4:6! Jednom je sve naše od centra redom 'izmiješao', pa i golmana", priča Rumunj kao u transu.

Našao se tu sa grupom drugara i jedan banatski Srbin, koji nam sve prevodi. A onda Rumunj veli: "Ako dovedete Sušića, večera će biti servirana". Svi smo najprije mislili da je riječ o šali. Ali, kako glad ne bira, a domaćin ne popušta, pade pogodba. Odoh da probudim Papeta.

Za pet minuta ide bunovni Pape i gunđa, misleći da je riječ o šali iza koje bi mogao stajati neko od njegovih iskusnijih jarana iz autobusa, sa sećije. A kada Rumun ugleda svog "fudbalskog boga" o kojem je maločas sa zanosom pričao, kako glavom i bradom stoji pred njim i bunovno trlja oči, zakorači oprezno prema Papetu, potom malo ustuknu i s poštovanjem reče: "Da, adevarat accesta este redjele fotbalolul Sušić." Prevedeno sa rumunskog: "Jeste, to je taj fudbalski bog Sušić." Momku zablistaše oči, jer je nakon pet godina vidio igrača, koji je njegovim Rumunima te nedjelje 13. novembra 1977. na stadionu "Steaua", pred 35.000 gledalaca, naprosto iz ruku istrgao vizu za Svjetsko prvenstvo.

Brzo je Rumunj ispunio svoje obećanje. Gdje si vidio da je "bog" gladan! Svi smo dobili večeru. Usput je stalno obigravao oko svog "fudbalskog boga", postavljajući preko onog banatskog Srbina i prevodioca još mnogo pitanja. A onda se sjeti da je domaćin, pa učtivo upita Papeta da li mu slučajno još nešto treba? Pape se smije nedužno i na kraju spontano pozdravlja s Rumunjom. Onako povučenom i skromnom, sve mu je to pomalo bilo nezgodno.

Sutradan u Hunedoari, negdje na pola puta između Temišvara i Bukurešta, bilo je neriješeno, 4:4. Pape je bio u centru pažnje, a čuvala su ga i po dvojica-trojica protivničkih igrača.

Papetov dres sa brojem 7 zabio je i pored toga dva komada! Broj 7, rezerviran inače za Safeta Sušića, nosio je, namjerno ili slučajno, mladi Edin Hadžialagić. I postigao dva gola! Najljepši je, ipak, bio onaj Pajin prvi, kada je Predrag Pašić prekrasnim lobom prebacio golmana Korvinula. Jedan gol postigao je danas Šveđanin, inače momak iz Kiseljaka – Zoran Lukić.

To je bio neki rumunjski cigan kad je mogo dat večeru nekome ko mu je upropastio reprezentaciju. Da je bio navijač Sarajeva ubio bi ga letvom. Pape je bio igračina, nema sumnje ali je ko trener taraba. Tarabetina. Letva!

Ajd eto,neka je taraba al reci mi samo koga smo mi to boljeg mogli dovesti...Nemoj mi samo okolisati,hocu direktna imena,kad si vec tako pametan

[bparena]

Trebo je Ciro ostat jos jedan ciklus. Ipak je on napravio uzlet i jak kostur repke pa je Susic dosao prerano i u neku ruku "na gotovo". Realno za dlaku nam se izmaklo SP i trebalo je ostaviti Ciri jos jedne kvalifikacije, a onda dati Susicu i ostalima sansu. Tacno znam sto su ga ovi iz NSRS-a forsirali (Susica). Kad god krenes od pocetka (s novim selektorom), to je od pocetka i treba ti vremena da se pokrenes i uspijes. Ciro je trebao relano ostaviti jos ove kvlifikacije, a onda Susic pa ostali... sada Susicu zelim srecu i da uspije a iskreno bojim se da nece uspjet

[ambrozija]

Trebo je Ciro ostat jos jedan ciklus. Ipak je on napravio uzlet i jak kostur repke pa je Susic dosao prerano i u neku ruku "na gotovo". Realno za dlaku nam se izmaklo SP i trebalo je ostaviti Ciri jos jedne kvalifikacije, a onda dati Susicu i ostalima sansu. Tacno znam sto su ga ovi iz NSRS-a forsirali (Susica). Kad god krenes od pocetka (s novim selektorom), to je od pocetka i treba ti vremena da se pokrenes i uspijes. Ciro je trebao relano ostaviti jos ove kvlifikacije, a onda Susic pa ostali... sada Susicu zelim srecu i da uspije a iskreno bojim se da nece uspjet

Nije on nego Husref Musemic

[Raz_ba]

evo jedna fina pricha o Papetu iz igrackih dana...
Negdje početkom osamdesetih godina, fudbalski klub Sarajevo putovao je u rumunjski grad Hunedoara, na utakmicu Kupa UEFA sa ekipom Korvinula. Bordo tim sa Koševa predvodio je Safet Sušić Pape, a u jakoj ekipi bili su tada još Mehmed Janjoš, Želimir Keli Vidović, Mirza Kapetanavić, Faruk Hadžibegić, Predrag Pašić, Čala Janjoš, te tek prispjeli Musemić mlađi, Merdanović, Vukičević i drugi.

Stariji igrači igrali su karte, na posljednjem autobuskom sjedištu, popularnoj sećiji, a mlađi kibicovali. Čobo Janjuš se ljutio na kibicere i njihove komentare, pošto je bezbeli, gubio. Pape je već naveliko drijemao. Put se otegao, zašlo se duboko u noć, a bogami se i ogladnilo. Vodstvo puta odluči da se u nekoj krajputaškoj krčmi nešto prezalogaji. Zastali smo tako kod prve takve, negdje iza Temišvara.

Već dobro umorni rumunjski konobari samo su odmahnuli glavom, dajući do znanja da je kuhinja već zatvorena. Jedan od njih, čija se, očito, "pikala", odjednom radoznalo upita: "Jeste li vi ekipa u kojoj igra Sušić?" Na potvrdan odgovor, gledao nas je i mjerkao s nevjericom. Potom promrsi, kao za sebe, da bi ga on sigurno prepoznao, jer je Sušić "fudbalski bog"! "Kako nas je samo potopio u Bukureštu, kada smo u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Argentini 1978. izgubili odlučujuću utakmicu. Tri komada nam je dao u paklenoj utakmici Rumunija – Jugoslavija, 4:6! Jednom je sve naše od centra redom 'izmiješao', pa i golmana", priča Rumunj kao u transu.

Našao se tu sa grupom drugara i jedan banatski Srbin, koji nam sve prevodi. A onda Rumunj veli: "Ako dovedete Sušića, večera će biti servirana". Svi smo najprije mislili da je riječ o šali. Ali, kako glad ne bira, a domaćin ne popušta, pade pogodba. Odoh da probudim Papeta.

Za pet minuta ide bunovni Pape i gunđa, misleći da je riječ o šali iza koje bi mogao stajati neko od njegovih iskusnijih jarana iz autobusa, sa sećije. A kada Rumun ugleda svog "fudbalskog boga" o kojem je maločas sa zanosom pričao, kako glavom i bradom stoji pred njim i bunovno trlja oči, zakorači oprezno prema Papetu, potom malo ustuknu i s poštovanjem reče: "Da, adevarat accesta este redjele fotbalolul Sušić." Prevedeno sa rumunskog: "Jeste, to je taj fudbalski bog Sušić." Momku zablistaše oči, jer je nakon pet godina vidio igrača, koji je njegovim Rumunima te nedjelje 13. novembra 1977. na stadionu "Steaua", pred 35.000 gledalaca, naprosto iz ruku istrgao vizu za Svjetsko prvenstvo.

Brzo je Rumunj ispunio svoje obećanje. Gdje si vidio da je "bog" gladan! Svi smo dobili večeru. Usput je stalno obigravao oko svog "fudbalskog boga", postavljajući preko onog banatskog Srbina i prevodioca još mnogo pitanja. A onda se sjeti da je domaćin, pa učtivo upita Papeta da li mu slučajno još nešto treba? Pape se smije nedužno i na kraju spontano pozdravlja s Rumunjom. Onako povučenom i skromnom, sve mu je to pomalo bilo nezgodno.

Sutradan u Hunedoari, negdje na pola puta između Temišvara i Bukurešta, bilo je neriješeno, 4:4. Pape je bio u centru pažnje, a čuvala su ga i po dvojica-trojica protivničkih igrača.

Papetov dres sa brojem 7 zabio je i pored toga dva komada! Broj 7, rezerviran inače za Safeta Sušića, nosio je, namjerno ili slučajno, mladi Edin Hadžialagić. I postigao dva gola! Najljepši je, ipak, bio onaj Pajin prvi, kada je Predrag Pašić prekrasnim lobom prebacio golmana Korvinula. Jedan gol postigao je danas Šveđanin, inače momak iz Kiseljaka – Zoran Lukić.

To je bio neki rumunjski cigan kad je mogo dat večeru nekome ko mu je upropastio reprezentaciju. Da je bio navijač Sarajeva ubio bi ga letvom. Pape je bio igračina, nema sumnje ali je ko trener taraba. Tarabetina. Letva!

Ajd eto,neka je taraba al reci mi samo koga smo mi to boljeg mogli dovesti...Nemoj mi samo okolisati,hocu direktna imena,kad si vec tako pametan

Musemić, Ćala, Muše, Muzur, Čorba (Hadžiabdić) i ima ih još. Kriterij- svi nabrojani su trenirali klub koji je bar dva puta veći od najvećeg kojeg je Pape trenirao. Neki od nabrojanih su vodili i reprezentacije.

[Principatus]

Intervju Dana: Safet Suši? Pape, selektor fudbalske reprezentacije BiH
Više ja vjerujem igra?ima, nego oni sami sebi

Nakon dva prijateljska me?a, a uo?i Svjetskog prvenstva u fudbalu, selektor fudbalske reprezentacije BiH Safet Suši? Pape govorio je za Dane o dosadašnjem radu s nacionalnom selekcijom, problemima na odre?enim pozicijama u ekipi, povjerenju u igra?e i temeljima svog optimizma kada je rije? o plasmanu na Euro 2012. Jedan od najboljih nogometaša BiH svih vremena i najbolji igra? Paris Saint-Germaina u povijesti, jugoslavenski reprezentativac na dva SP-a, komentirao je i snagu favorita Mundijala, te kratko, hladno i s puno ironije odgovorio nekadašnjem kapitenu Sergeju Barbarezu

Nino Mari?i?
Safet Suši?: "Pjani? iz dana u dan napreduje i on ?e možda ve? sljede?e godine biti jedan od najboljih veznih igra?a u Evropi"

DANI:Gospodine Suši?u, jesu li posljednje dvije prijateljske utakmice protiv Švedske i Njema?ke pokazale kako naša reprezentacija, možda, jest velika ekipa, ali ne može napraviti i veliki rezultat?

SUŠI?: Ja sam to rekao igra?ima. Ako stvarno ho?emo da budemo velika ekipa, moramo po?eti s pobje?ivanjem velikih protivnika. Teško je na osnovu dvije utakmice dati nekakvo kona?no mišljenje i donijeti zaklju?ak. Istina je da sam i ja o?ekivao bolje rezultate. Možda sam u jednom trenutku malo precijenio našu reprezentaciju, jer sam bio ubije?en da ekipa koja je izašla protiv Švedske može ostvariti bolji rezultat. Ali, s druge strane, htio sam da probam. I prije nego što smo krenuli rekao sam da ?u, ako bude prilike, staviti sve igra?e da igraju, pa da vidimo. Prvo da niko ne može re?i: "Nisam dobio šansu"; a i ja da vidim ?im raspolažem, da mi bude jasnija slika.

DANI: Izjavili ste po povratku da imate nekih sedam-osam igra?a koji su se iskristalizirali kao kosturi ekipe...

SUŠI?: To vi znate isto kao i ja. Radi se o igra?ima koji su igrali zadnje kvalifikacije. Nije mogu?e našu ekipu zamisliti bez Spahi?a, Rahimi?a, Pjani?a, Misimovi?a, Džeke... Tu je sada pitanje ko ?e igrati drugog napada?a: Ibiševi? ili Muslimovi?. Na golu ?e, vjerovatno, biti Hasagi?, jer tu nemam razloga ništa da mijenjam. Hasagi? je prvi golman i treba da se zna ko je prvi, ko je drugi golman. On ima i ve?e iskustvo. Begovi? je tek po?eo da brani, nema neko veliko iskustvo. Mi imamo dva izuzetno dobra golmana i to je velika stvar. E sad, ostali igra?i... Dobro, tu je i Nadarevi?, a od ostalih zavisi ho?e li dobiti priliku. Mislim da smo dobili dosta dolaskom Mujdže, vidio sam na ovim pripremama koliko je kvalitetan igra?. Nikoga ne treba potcjenjivati, sve su to dobri igra?i, ali ipak tih sedam-osam malo odska?u od ostalih.

DANI: Je li sa, kako kažete, sedam ili osam igra?a koji odska?u, realno o?ekivati i neki zna?ajniji rezultat u kvalifikacijama?

SUŠI?: Da nisam ubije?en kako možemo biti me?u prve dvije ekipe, ja bih poslije ove dvije utakmice rekao: "Ja ne mogu s tom ekipom ništa. Dovi?enja."

DANI: Šta je temelj tog ubje?enja?

SUŠI?: To što nema nijedne reprezentacije na svijetu koja ima jedanaest velikih igra?a u ekipi! Mi imamo kostur i to je najvažniji dio tima. Imamo dva super golmana, kapitena koji je izuzetan igra? i dobro igra i za reprezentaciju i u svom klubu, imamo Rahimi?a, bez obzira na godine, pa Pjani?a, plus Misimovi?a, Džeku, Ibiševi?a, Muslimovi?a... Sve su to provjereni igra?i. Ne kažem da smo favoriti da budemo prvi u grupi, ?ak imamo male šanse da budemo prvi u grupi, jer Francuska je favorit, ali mislim da imamo objektivne šanse da budemo me?u prve dvije ekipe. Ne vidim što bi jedna Rumunija bila ja?a od nas, pa nemaju ni oni neku vrhunsku ekipu. Što se ti?e Bjelorusije ili Albanije - sumnjam, to bi bila senzacija da neko od njih bude me?u prve dvije ekipe, mada ne treba potcijeniti nikoga.

DANI: A je li realno da Francuzi, koji ?e nakon Svjetskog prvenstva promijeniti selektora, budu prvi u grupi? Iako su prema imenima igra?a jedna od najboljih evropskih ekipa, oni ve? dugo nemaju nikakvu igru, vodit ?e ih Laurent Blanc koji je mlad trener...

SUŠI?: Pa i tu treba vremena da se napravi nova ekipa. Bit ?e dosta promjena. Henry ?e, to je definitivno, završiti karijeru. Anelka isto tako. Ve? kritikuju i jednog i drugog, pogotovo Anelku, poslije ovih prijateljskih utakmica. Zna?i, njih dvojica sto posto odlaze. Odlazi Galas... Istina, ostat ?e Evra, Ribery... Oni ?e napraviti ekipu, samo pitanje je da li ?e sti?i do naše utakmice. Blanc je bio veliki igra?, kao trener je imao rezultate s Bordeauxom, ali se vidjelo u drugom dijelu sezone da nema toliko iskustva da može preko no?i složiti ekipu koja ?e da hara Evropom. Zato je meni bilo važno da igramo s njima u po?etku, jer smatram da do naše utakmice možda ne?e imati najbolju ekipu.

DANI: Vratimo se našoj reprezentaciji. Sada se ve? može re?i kako je hroni?an problem nedostatak jednog bo?nog igra?a u odbrani?

SUŠI?: U ovom trenutku jest. Da Salihovi? nije kažnjen, ja ne bih imao nikakvih briga. Otkako smo njega izgubili, mi, prakti?no, nemamo igra?a za tu poziciju. Može se ra?unati na Medunjanina, ali on igra više prema naprijed, nego sa strane. Ali na?i ?e se neko rješenje. Mada bi najbolje bilo da je Papac pristao da igra. Vidjet ?u još, zvat ?emo ga, insistirat ?emo, pa, ako bude...

DANI: Ima li uop?e razloga da se Papca moli ako ?ovjek ne?e da igra za reprezentaciju?

SUŠI?: Nije se njega molilo. Ja sam samo jedan razgovor s njim obavio i rekao mi je da ga u tom trenutku ne interesuje, ali nije bio kategori?an. Zvali su ga i igra?i što su s njim igrali, Spahi?, pa trener golmana Tomo Piplica... On nikada nije rekao: "Nemojte me zvati više, ne dolazi u obzir." Opet ?emo pokušati. Puno bi zna?io. Prvo što je dobar igra?, drugo što je iskusan. Ako ne bude htio, tražit ?emo drugo rješenje.

DANI: Koliko ste zadovoljni saradnjom izme?u Pjani?a i Misimovi?a? Od preuzimanja ekipe naglašavate kako oni mogu i moraju igrati zajedno.

SUŠI?: Ne mogu ni zamisliti da oni ne igraju zajedno. Pjani? iz dana u dan napreduje i on ?e možda ve? sljede?e godine biti jedan od najboljih veznih igra?a u Evropi. Što se ti?e Misimovi?a, ja sam na utakmici protiv Njema?ke vidio u nekoliko poteza koliko je dobar igra?. Samo kad se spremi. Njih dvojica ?e igrati zajedno i nema šanse da nekoga od njih sklonim iz ekipe.

DANI: Vjerovatno i Vi znate kako su ?esta pore?enja Vas iz igra?kih dana i Zvjezdana Misimovi?a. Li?i li Vam Miske na - Papeta?

SUŠI?: On igra na onom mjestu na kojem sam ja igrao. Isto tako, vidio sam da se i on bori, desi mu se da ima viška kilograma, kao što sam i ja imao. Ja sam cijelu karijeru igrao sa ?etiri-pet kila viška. I ima tu zadnju loptu, po ?emu sam i ja bio poznat. Tako?er, ne pri?a puno, pa smo sli?ni i što se ti?e karaktera... Da, istina je da li?imo.

DANI: Zanimljivo je koliko ste promijenili pristup igra?ima. Vi nimalo ne li?ite na svog prethodnika u tom segmentu.

SUŠI?: Prvo, ja sam uzeo reprezentaciju poslije dobrih rezultata. Druga stvar, došao sam na utakmicu protiv Gane gdje je bilo sve besprijekorno: od njihovog ponašanja u hotelu, na terenu... Kada je tako, onda ne možeš imati nekakav druga?iji pristup. Za mene je ljudskost klju?na osobina, bez obzira na sve ostalo. Tako odgovaram i kada me pitaju o pojedinim stru?njacima koji su me trenirali: prvo je važan ?ovjek, pa tek onda znanje. Imao sam dosta trenera u karijeri, ali vjerujte da ne mogu da pravim razliku i da kažem: "Ovaj je dobar trener, ovaj mi je loš." Meni su ljudi ostali u sje?anju: Švabo Osim, Fuad Muzurovi?, Miljan Miljani?... U Francuskoj mi je Tomislav Ivi? bio trener. Sve su to izuzetni stru?njaci. Ali da kažem ko je bolji, to ne mogu.

DANI: Kada se trenere pita zašto nekim igra?ima daju ili ne daju više prostora, ?est odgovor je: "Ne?e meni novinari sastavljati ekipu." Ipak, slijede dva takva pitanja. Prvo je u vezi s Vedadom Ibiševi?em, sigurnim starterom u nacionalnoj selekciji, iako on u reprezentaciji nikada nije igrao kao u Hoffenheimu...

SUŠI?: Vedad je igrao protiv Gane i dao gol. Što se ti?e posljednje dvije utakmice: u startu se znalo da ?e jednu utakmicu igrati Muslimovi?, jednu utakmicu Ibiševi?. I igrao je protiv Njema?ke, gdje sam ga stavio - na mjesto koje mu nije prirodno, me?utim, u reprezentaciji može to da igra. I ja sam zadovoljan kako je igrao. Istina, u ofanzivnim zadacima je imao dvije-tri prilike i da je bolje reagovao, možda bi dao gol. Ali on, kao i ostali, nije bio najspremniji. Prema tome, ja nemam dilemu da li on može igrati me?u prvih jedanaest ili ne. Drugo je pitanje da li mi pored Džeke možemo igrati s još jednim napada?em. Ako budemo igrali s još jednim napada?em, taj napada? se mora žrtvovati, igrati s jedne ili s druge strane, jer ako imamo Džeku plus još jednog napada?a, plus Misimovi?a iza, kad se izgubi lopta, automatski bez tri igra?a ostaješ pošto su to igra?i koji nisu navikli da u?estvuju u fazi odbrane.

DANI: Tako?er, istakli ste ve? kako je povreda Mravca protiv Njema?ke bila hendikep za ekipu. Zašto?

SUŠI?: Mravac je protiv Švedske igrao veoma dobro. I tada sam ga, kao i protiv Njema?ke, stavio da dio utakmice igra desnog beka. To je teška uloga i ne može se o?ekivati da neko preko no?i bude dobar na toj poziciji. Mravac je vrlo moderan igra?, ima brzinu, okretnost... Mislim da je on možda i najbrži igra? u ovoj ekipi. Možda to vi niste vidjeli, ali ja jesam jer sam ga promatrao i na treninzima. Tako?er, visok je, ima 190 centimetara. Dakle, htio sam da ga vidim na više pozicija i dao sam mu šansu. On je izuzetno dobar momak i itekako ?e nam dobro do?i. Ja ?u u jednom trenutku ostati i bez Spahi?a i bez Nadarevi?a. To je neminovno. Evo, moglo se u Njema?koj desiti da Spahi? dobije crveni karton, kao što se može desiti i u kvalifikacijama. A kada imaš Nadarevi?a, Spahi?a, plus Mravca, e to je ve? nekakva sigurnost.

DANI: Jahi?a...

SUŠI?: I Jahi?a, ali Jahi? može igrati i na drugom mjestu. Prakti?no za svako mjesto moraš imati po dva igra?a. I ja sam zadovoljan ovim što sam vidio od Mravca.

DANI: Slažete li se da našoj reprezentaciji nedostaje brz igra? u napadu?

SUŠI?: Mi nemamo brzih igra?a i to jest problem. Ali ne možeš ih stvoriti preko no?i. To jest hendikep, pogotovo kada igraš protiv ja?ih protivnika na strani, pa ho?eš kontranapad izvesti.

DANI: Je li možda Ermin Zec rješenje u takvim situacijama?

SUŠI?: Njegov problem je pozicija: mi imamo na tim mjestima Džeku, Misimovi?a, Ibiševi?a, koji su u ovom trenutku ispred Zeca. Ali u nekim utakmicama može da bude koristan. Koliko ?e igrati i kad ?e igrati - to od njega zavisi. Tu je, igrao je kako sam ja došao sve tri utakmice, a u jednoj je dao gol. Istina, nisam vidio neku brzinu kod njega, ali ima igra?a koji su brzi, ali ne pokažu baš lako tu svoju brzinu.

DANI: Za razliku od prethodnih selektora, Vi ste gledali doma?u ligu, putovali na utakmice u inostranstvo traže?i zanimljive igra?e... Ima li, dakle, nogometaša za koje ovdašnja javnost ne zna, a mogli bi konkurirati za nacionalnu ekipu?

SUŠI?: Ima Sudi?, dolazio je da nas posjeti u Švedskoj. ?uo sam za još jednog momka koji igra dobro tako?er u Švedskoj: Avdi?a. Ovdje svi govore za Štili?a koji je u Poljskoj, ali meni Poljska nikako nije mjerilo. Neko ko igra u poljskoj ligi mora da briljira da bi bio u reprezentaciji. Neko ko ode u Poljsku, ostane dvije-tri godine, mora da se zapita zašto je ostao dvije-tri godine, jer i najbolji poljski igra?i idu u inostranstvo, na zapad: u Njema?ku, Italiju, Francusku, Englesku, Španiju...

DANI: Je li Vam poznato da su za reprezentaciju nastupali i igra?i koji nisu imali klupski angažman?

SUŠI?: Vjerovatno je tada bila daleko slabija konkurencija nego sad. Sada nema šansi i ja sam to svima rekao. Mi imamo jednog ili dva igra?a koji u ovom trenutku nemaju klubove, ali postoji mogu?nost da ih na?u. Džemo Berberovi? trenutno nema klub i ukoliko ne bude imao angažman do utakmice protiv Katara, ne?e biti pozvan. Medunjanin isto tako: njegov tim je ispao, ali to nije presudno. Može on da igra u španskoj drugoj ligi, jer je to dobro takmi?enje, i da konkurira za reprezentaciju, ali da nema ekipe, a da ga ja zovem na pripreme - to ne dolazi u obzir. Bilo koji igra? da je u pitanju.

DANI: Pitanje je lai?ko, ali kako je mogu?e da profesionalni nogometaši nakon petnaestak dana odmora ostanu bez snage onoliko brzo kao naši reprezentativci protiv Švedske i Njema?ke?

SUŠI?: Pravilo je, i to mi je rekao jedan veliki trener, da ako se na tri dana zaustaviš, treba ti devet da do?eš u formu u kojoj si bio prije nego što si se zaustavio. Zna?i, deset dana kad se zaustaviš, treba ti mjesec. I to je zakon! Ne kažem ja da igra?i nisu trenirali niti kažem da su potpuno nespremni došli. Ali došli su nedovoljno spremni. Istina, kada je o Njema?koj rije?, mi možemo sutra oti?i s najspremnijom ekipom pa da nam se isto desi.

DANI: Kako onda komentirate izjavu bivšeg kapitena i kandidata za selektora Sergeja Barbareza, da smo mi trebali pobijediti Njema?ku?

SUŠI?: I mene ?udi kako nam se moglo desiti da izgubimo protiv dvostrukog svjetskog šampiona.

DANI: Da li Vam je poznato kako je prošli kvalifikacijski ciklus obilježio i problem na relaciji Nogometni savez - igra?i: do sukoba je došlo zbog iznosa premija za plasman?

SUŠI?: Koliko ja znam, prije po?etka kvalifikacija bio je napravljen pravilnik i bilo je odre?eno koliko se dobije za svaku pobjedu, a koliko za plasman. I ovaj put ?e biti tako, to je sigurno. Prije nego što po?ne prva utakmica, znat ?e se premija za odlazak na Evropsko prvenstvo. No, kolika god premija bila, ona teško da ?e biti ve?a od mjese?ne pla?e jednog igra?a, pa ne vjerujem da taj novac može da bude motiviraju?i.

DANI: U Novom Vinodolskom, na pripremama za utakmice baraža s Portugalom, pri?alo se najviše o tome.

SUŠI?:: Ne znam da li su to igra?i izme?u sebe pri?ali, ali prije nego što po?nu kvalifikacije, bit ?e napisano sve i sve ?e se znati. Sjest ?e kapiten, generalni sekretar, eventualno i ja ako budem trebao, i dogovorit ?emo se. Ali još jednom da kažem, to nije motiv za igra?e, jer to je simboli?na suma u odnosu na to koliko oni zara?uju u svojim klubovima.

DANI: Ko je, prema Vašem mišljenju, favorit Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi?

SUŠI?: Ne znam da li bih mogao izdvojiti jednu ekipu i sumnjam da neko može. Ali ako ve? moram izdvojiti tri ekipe, to su Brazil, Španija - mislio sam da bi Holandija mogla puno, ali vidim da su ostali bez Robena - zatim Engleska, jer pored Capela na klupi, imaju izuzetnu ekipu. U svakom slu?aju se ne može desiti iznena?enje kao što se dešavalo na evropskim prvenstvima, da jedna Danska, Gr?ka budu šampioni. Na Svjetskom prvenstvu se to nikada nije desilo, ne?e ni sada.

DANI: Koliko može reprezentacija Argentine? Ta?nije, šta može napraviti Diego Maradona kao trener?

SUŠI?: Može napraviti puno. Ima izuzetnu ekipu. I oni su jedan od favorita.

DANI: Kakav je bio osje?aj igrati protiv Maradone na Mundijalu 1990.?

SUŠI?: Ne postavljaš tu pitanje. Ja ?esto govorim kada u klubovima treniram, pa igramo protiv velike ekipe: "Zaboravite kako se zovu, imaš vas 11, imaš 11 momaka s druge strane, iza?i i igraj." Jer nekada, kada vidiš ime reprezentacije ili kluba, strah te uhvati. A treba po?i od ?injenice da igraš protiv 11 momaka s druge strane.

DANI: Koliko se ?esto sjetite prilike protiv Argentine u ?etvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1990., kada Vam je lopta pobjegla?

SUŠI?: Pa, šta ja znam... Nisam puno razmišljao o tome.

DANI: Nije Vam se baš dešavalo da onako pobjegne lopta?

SUŠI?: Desilo se ponekad. Nije ona pobjegla toliko, nego ja nisam mogao da krenem prema njoj. Bilo je vrijeme teško, sparno... Ustvari, ispred mene je bio jedan argentinski igra? i ja sam mislio da ?e glavom udariti loptu, ali je promašio i ja sam u posljednjem trenutku stavio nogu. Ali lopta se odbila više nego što je trebala... Da sam ja tad bio mla?i i okretniji, možda bih i uspio da je stignem. Ipak sam tada imao 35 godina.

DANI: Koja je jugoslavenska reprezentacija bila bolja: ta iz 1990. ili ona s Mundijala 1982., na kojem ste, tako?er, nastupili?

SUŠI?: Bolja je bila ekipa 1982. Ali to je Svjetsko prvenstvo - nikad ne znaš. Svjetsko prvenstvo do?e poslije napornih nacionalnih prvenstava: ja se sje?am da u Španiji niko nije mogao da diše, jer smo poslije tih napornih prvenstava došli na pripreme gdje smo trenirali tri puta dnevno.

DANI: Ivica Osim je pri?ao da je na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. puno toga dogovarao sa starijim igra?ima, poput Vas, Hadžibegi?a, Tomislava Ivkovi?a, Jozi?a...

SUŠI?: Jest da je Švabo vrlo ?esto prilazio nama, razgovarao, ali nije baš tražio mišljenje od igra?a. Švabin veliki kvalitet je što je on prirodni autoritet. On nije puno pri?ao, na treningu ga nikada nisam vidio da šutne loptu, ali su ga igra?i uvažavali kao nikoga drugog. Nisam nikada vidio trenera da ga toliko igra?i uvažavaju. I oni koji su igrali i oni koji nisu igrali. A isto tako nije bio tip koji je baš ?esto povisivao ton, niti je puno pri?ao.

DANI: Imate li Vi recept za motiviranje igra?a?

SUŠI?: Nemam. Ne volim dugo držati sastanak pred utakmice. Volim na dan utakmice pri?i svakom igra?u, ili ve?ini od njih, i posavjetovati, ohrabriti, dati neki kompliment ako treba, da bi više vjerovali u sebe. Imam obi?aj da kažem, i to je ta?no, da nekada ja više vjerujem u njih, nego što oni vjeruju u sebe.



Kvalifikacije za EURO 2012.
Spreman sam na ostavku nakon Albanije



DANI: Jesmo li mi, možda, nakon euforije iz prošlih kvalifikacija sebe preozbiljno shvatili?

SUŠI?: Ja sam uvijek bio realan, i kad sam igrao fudbal. Nisu ni igra?i u nekakvoj euforiji, svjesni su oni kvaliteta - i naših i protivnika. Mi nekada samo gledamo nas, a zaboravimo da drugi igraju fudbal. Nas ove godine ?ekaju kvalifikacijske utakmice protiv Luksemburga, Francuske i Albanije. Ukoliko poslije te tri utakmice vidim da nije onako kako o?ekujem, u stanju sam da kažem zdravo i da idem.

DANI: To u našoj javnosti, pogotovo s javnim funkcijama, nije slu?aj, da ljudi sami kažu da priznaju grešku i preuzmu odgovornost.

SUŠI?: Kažem vam, ako vidim da ne štima nešto - odlazim.

DANI: Ho?e li to odre?ivati samo broj bodova ili i nešto drugo?

SUŠI?: Broj bodova najviše.

DANI: Koliko, dakle, bodova o?ekujete iz te tri utakmice?

SUŠI?: Ne planiram na taj na?in. Meni je u glavi samo prva utakmica sa Luksemburgom. Za tu utakmicu treba pripremiti ekipu. Imam iskustva s Luksemburgom, ja sam igrao jednu utakmicu, kad smo imali izuzetan sastav, a kad su oni bili triput gori nego što su sad. Prvo poluvrijeme je bilo 0:0. Mi jesmo njih dobili 5:0, ali je prvo poluvrijeme završilo 0:0. Kada je prvo poluvrijeme 0:0, može i drugo tako biti. Treba jednu po jednu utakmicu spremati, a ne zbrajati bodove unaprijed.

[edina]

Dobar intervju. Prilično dobra analiza trenutne situacije u reprezentaciji, njenih resursa, nedostataka kad se radi o igračkom kadru i dilema koje imamo kad se radi o prvih 11.
Slažem se posebno s ovim ispod:

Drugo je pitanje da li mi pored Džeke možemo igrati s još jednim napadačem. Ako budemo igrali s još jednim napadačem, taj napadač se mora žrtvovati, igrati s jedne ili s druge strane, jer ako imamo Džeku plus još jednog napadača, plus Misimovića iza, kad se izgubi lopta, automatski bez tri igrača ostaješ pošto su to igrači koji nisu navikli da učestvuju u fazi odbrane.

Ja bih tu još dodala i Pjanića.

Sve u svemu, čini mi se da Pape govori smireno, staloženo i realno, u svom stilu.

[RiNo]

Bravo Pape, da Bog da ti ostao nakon Albanije.