Zahvaljujući odluci Evropske rukometne federacije da utakmicu posljednjeg kola, koja je odigrana 13. januara u tuzlanskom Mejdanu, registruje s 10:0 u korist Švicarske, izabranici selektora Bilala Šumana ostali su bez plasmana u baraž koji su pošteno izborili na terenu.
Zbog odluke EHF danas je rukovodstvo Rukometnog saveza BiH, koje se u posljednje vrijeme susreće s velikim problemima i u domaćim takmičenjima, odlučilo sazvati vanrednu konferenciju za novinare na kojoj se prisutnim novinarima obratio direktor rukometne reprezentacije BiH Gordan Muzurović.
Ostao dužan informacije
- Potpuno svjesno ostao sam dužan određene informacije. Zašto ih nisam iznio ranije? Štitio sam interese reprezentacije. Nisam htio otvarati "pandorine kutije". Ta strategija očigledno nije imala utjecaja - rekao je Muzurović na početku svog obraćanja novinarima, koji su u velikom broju stigli u prostorije RSBiH, a potom hronološki ispričao šta se sve desilo tog 13. januara želeći staviti tačku na sve spekulacije:
- Dan prije utakmice, 12. januara, bio sam u Tuzli sa saradnicima da upoznam i ugostim delegata i sudije. To se i desilo. Kako je i običaj, bili smo na večeri. Razgovarali o utakmici i rukometu. Oni su bili smješteni u hotelu "Miris dunja", a Švicarci u hotelu "Tuzla", sa četiri zvjezdice.
Na dan utakmice zakazan je tehnički sastanak u hotelu u kojem je bio smješten delegat.
- Delegat je na dan utakmice zakazao tehnički sastanak u hotelu u kojem je on boravio. Na tehničkom sastanku se ide do najsitnijih detalja. Delegat je imao čelnu poziciju za stolom i sjedio je za svojim laptopom. Dakle, jedini je imao pristup EHF sistemu. S desne strane su bili Švicarci, sa lijeve mi. Na kraju stola sjedile su sudije. Razgovaralo se o uobičajenim stvarima. Sve je išlo svojim tokom do trenutka kada je delegat pitao za primjedbe. Švicarci su se javili za riječ. Žalili su se na katastrofalnu hranu koja im je ponuđena, što nije istina! Naprotiv! Onda su rekli da cijela ekipa nije spavala jer su uznemiravani. Žalili su se jer je policajac kašljao, i to im je smetalo - prepričao je Muzurović detalje sa tehničkog sastanka, te nastavio:
- Delegat je rekao da će sve to provjeriti. Što se i desilo. U toj atmosferi se krenulo u delegiranje. Prvo i osnovno što smo rekli jeste da ćemo mi nastupiti sa istom ekipom kao u Švicarskoj. Delegat je to imao na laptopu, jer je imao pristup EHF sistemu. Naša "player lista" ovjerena je u oktobru sa 16 imena i ponuđena je delegatu, sa 16 zaokruženih imena. Uz to su naravno priloženi i pasoši, a na listi je bio i Tomislav Nuić. Svi pasoši su provjereni. Jedan od sudija je pomagao delegatu. To je jedina, i prava istina! Delegat je kazao da će mu trebati vremena da sredi zapisnik, a onda se uputio u inspekciju hotela. I ja sam išao sam njim i od tog momenta ga više vidio nisam. To odgovorno tvrdim.
Direktor reprezentacije kazao je kako sat vremena prije početka utakmice nigdje nije bilo zvaničnog zapisnika.
- Naša reprezentacija je u međuvremenu doputovala u Tuzlu. Na dan utakmice, delegat je došao u dvoranu sat prije utakmice, ali zapisnika nije bilo nigdje - tvrdi Muzurović.
Potom je prvi operativac naše seniorske selekcije otkrio jednu priličnu bizarnu situaciju.
- Znate li gdje je štampan zapisnik? U robnoj kući Omega. Sa "stika", koji je odnijela djevojčica. Zapisnik na kojem nema Nuića. Jedanaest minuta prije početka utakmice taj zapisnik je "stavljen u promet" - kazao je Muzurović.
O tom zašto je zapisnik štampan van dvorane i zašto ga je na štampanje nosila djevojčica, nije bilo mnogo govora. Jasno je da se u takvu situaciju nije smjelo dospjeti. Ipak, Muzurović je priznao da je bilo i naših grešaka.
- Desila se i naša greška. Zapisnik nije prekontrolisan. Zašto? Pod broj jedan i ne sanjaš u životu da se nešto takvo može desiti jer vjeruješ iskusnom delegatu EHF-a. Jedanaest minuta prije početka utakmice sudije nisu izbrojale 16 igrača. Prilikom prozivanja igrača niko ne vidi da se ne proziva Nuić. Niko u dvorani, uključujuči i mene. Častan sam čovjek i prihvatam odgovornost. Počinje utakmica, u dvorani niko pojma nema da u zapisniku fali Nuić. I sve do 38. minute kada čovjek postiže gol, odnosno dobija dvije minute. Na to idu konsultacije sudija i delegata, a pravila predviđaju da ukoliko je tehnička greška da delegat ima pravo ručno dopisati. On odlučuje mimo pravila i Nuić dobija crveni - prepričava Muzurović scenario koji nam je svima poznat.
Naravno, nakon svega, imala je utakmica i svoje treće poluvrijeme.
- Neposredno poslije utakmice gospodin delegat ne zna šta da radi. Dobija instrukciju od EHF da on odmah poslije utakmice uvrsti Nuića u zapisnik. Na istom laptopu koji je imao na sastanku. I za tri minute je bio tu. Počinje s kreiranjem zapisnika poslije utakmice, a Švicarci odmah najavljuju žalbu. Delegat konstatuje da igrač br. 27 nije u zapisniku. Tu sam se žalio, a onda je on prihvatio grešku. Delegat je poručio da je to do njega i da se nada da će pobijediti rukomet. Da će on u izvješaju priznati grešku - istaknuo je Muzurović.
Prema riječima direktora reprezentacije, glavni problem za delegata nije bio Nuić, već crveni karton kojeg je bilo nemoguće dati, što je mučilo slovenskog delegata.
- Kao ozeblo sunce čekali smo rasplet situacije. U prvom krugu mi dobijamo švicarsku žalbu i delegatov izvještaj. On priznaje grešku. Korektno priča o svemu što se desilo. Potvrđuje naše argumente. U svemu i pravda svoje greške na način da prilikom tehničkog sastanka nije imao tehničke mogućnosti, bežišni internet, printer, skener, a odgovorno tvrdim da hotel ima sve to - naglasio je Muzurović, a potom to i potvrdio dokumentima koje je naš Savez poslao u EHF.
Ili jači lobi i bolja uređenost, ili švicarski argumenti, očito su bili jači od naših. Mada je argument koji su naveli Švicarci u žalbi prilično smiješan.
Nuić igrao odličnu odbranu?
- Švicarci su ponudili argumente da je Nuić utjecao na rezultat. Da je igrao odličnu odbranu. A čovjek igrao tri i po minute. I to je, gospodo, prošlo - rekao je razočarani Muzurović, te dodao:
- U odluci od jutros delegat nije spomenut. Čovjek ne postoji u obrazloženju odluke EHF. Kao da nije bio tu. Ne spominje se ni jedna jedina riječ o njegovoj odgovornosti.
Posljednja nada onima koji je realno zaslužuju, a to su igrači i stručni štab reprezentacije, jeste žalba na koju RSBiH ima pravo, a koju mora uputiti do 21. februara u sjedište EHF-a u Beču.
- Žalit ćemo se jer nemamo drugog izbora. Sve ćemo dobro iščitati sa našim pravnim ekspertima. Mi jesmo mala zemlja u očima nekoga, ali smo na terenu pokazali koliko smo veliki - rekao je Muzurović na kraju i dodao da su u RSBiH spremni ići i pred Međunarodni sud za sportsku arbitražu (CAS), koji se igrom slučaja nalazi baš u Švicarskoj.