Ako ne bude ogija u rekpi treba ih bojkotovati do daljnegTesto je napisao/la:red je da se ova tema prebaci u ostale, svima je jasno da ovaj više neće zaigrati za repku.
također mi nije jasno zašto moderatori dopuštaju ovoliko spamanje i trolanje na temi, ovako portal i forum gube na kredibilitetu
Gefufna je napisao/la:doch
testo, fick dich ins knie!
Send him to the SKELABoixosNois1899 je napisao/la:Dr Phil guy thinks he is BAUŠTELAC
Sto te ja i djeneral mekenzi nasikirasmo ev reci sam cu sebi opaliti jednuGefufna je napisao/la:obzirom da su zle sile administracije zaustavile moje intelektualne aktivnosti, bio sam prisiljen tratiti vrijeme raznim glupostima, pa cak i (neuzubillah) citanjem knjiga
ali sada shvatam zasto ovi radnici i stelci ne mogu da razumiju nase ispijanje kafa, nije to tako ni jednostavno, vec smo mi to usavrsili
pozdrav ekipaZamislite da zajedno sjedimo u kafiću. Dok čavrljamo, vi opažate da podižem svoju šalicu kave kako bih otpio gutljaj. Taj je čin toliko uobičajen da inače nije vrijedan spomena, osim ako prolijem malo kave po svojoj košulji. Ali moramo priznati: podizanje šalice do usana nije lak podvig. Područje robotike i dalje se muči nastojeći postići da se takav zadatak obavlja bez zapinjanja. Zašto? Zato što taj jednostacan čin proizilazi iz bilijuna električnih impulsa koje moj mozak pomno koordinira.
Moj vidni sustav najprije promotri okolinu kako bi opazio šalicu preda mnom, a moje dugogodišnje iskustvo budi sjećanje na kavu u drugim situacijama. Moj frontalni korteks odašilje signale na put u moj motorički korteks, koji precizno koordinira mišićne kontrakcije - u mom tortu, nadlaktici, podlaktici i šaci - pa mogu uhvatiti šalicu. Kad je dodirnem, moji živci vraćaju mnogo informacija o težini šalice, o njezinu položaju u prostoru, o njezinoj temperaturi, o skliskosti drške i tako dalje. Dok te informacije struje uz kraljezicnu mozdinu u mozak, kompenzirajuce informacije struje natrag, orokazeci poput brzog prometa na dvosmjernoj cesti. Te informacije proizilaze iz slozene koreografije izmedju dijelova mog mozga zvanih bazakni gangliji, mali mozak, somatosenzorni korteks te mnogih drugih. U djelicima sekunde ostvaruju se podesavanja sike s kojom podizem salicu te snaga mog stiska. Uslijed intenzivnih proracunavanja i povratnih informacija prilagodjavam svoje misice kako bih salicu drzao u ravnini dok je glatko podizem u luku. Cijelim putem izvodim mikroprilagodjavanja, a kad se salica priblizi mojim usnama, naginjem je upravo dovoljno da otpijem nesto tekucine i pritom se ne opecem.
Da bi se postigla racunalna snaga potrebna za izvodjenje tog podviga, bili bi potrebni deseci najbrzih suoerracunala na svijetu. No ja ipak ne opazam tu munjevitu oluju u svom mozgu. Premda moje neuralne mreze prste aktivnoscu, moja svjesnost dozivljava nesto posve drugo. Nesto vise nalik potpunoj nesvjesnosti o tome. Moje svjestno jastvo zaokupljeno je nasim razgovorom. Zaokupljeno je u tolikoj mjeri da mozda cak oblikujem struju zraka kroz usta dok podizem salicu, sudjelujuci bez orekida u slozenom razgovoru.
Znam samo jesam li ulio kavu u svoja usta ili nisam. Ako to savrseno izvedem, vjerovatno necu ni primijetiti da sam to uopce izveo.
Sta tebi bi crni sine,trebal jedna turska crna da povratis dusu?Testo je napisao/la:cak i hrvati imaju bolji humor
Osim13 je napisao/la:Send him to the SKELABoixosNois1899 je napisao/la:Dr Phil guy thinks he is BAUŠTELAC
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 6 gostiju.
