Radna mjesta za supruge, djecu, snaje, ljekare bez dokumentacije, participacija za ultrazvuk koja se naplaćuje i od pacijenta i od Zavoda, lijekovi koji se prepisuju na reklamnim receptima tek su dio liste kojom mještani Sapne dokazuju da SDA apsolutno kontroliše tamošnji Dom zdravlja. A šta kažu prozvani?
Iako se mjesecima – barem sudeći prema djelovanju Vlade Bahrije Umihanića – činilo da je problem esencijalne liste lijekova Tuzlanskog kantona od presudnog značaja za famozno “oživljavanje tuzlanske privrede”, prije par sedmica je ovo pitanje potpuno nestalo sa dnevnog reda Vladinih sjednica. Prvo se ideji promjena koje bi favorizovale lokalnog tajkuna Davuda Zahirovića, bliskog kantonalnom skupštinskom tandemu – SDA i SDP, usprotivila javnost, kasnije je na kršenje Pravilnika reagovalo i federalno Ministarstvo zdravlja, prenosi Oslobođenje.
No, Zahirovićevo preduzeće, proizvođač lijekova Zada Pharmaceuticals, ne gubi vremena i nalazi alternativne metode da monopolizira kantonalno farmaceutsko tržište. Našoj redakciji javili su se ogorčeni korisnici usluga Doma zdravlja u Sapni koji tvrde da su Zadini lijekovi izuzetno niskog kvaliteta, ali da ih uprkos tome ljekari u ovoj ustanovi vrlo rado prepisuju jer “od Zade dobivaju veliki broj reklamnih recepta po kojima se lijekovi prodaju skuplje, a ljekari koji ih izdaju za nagradu dobivaju ljetovanje u Antaliji”.
Uprava u rukama SDA
Ova je praksa toliko široko rasprostranjena da je ona navodno prijavljena kantonalnom inspektoru za sanitarne, zdravstvene i farmaceutske poslove, no njegova intervencija nije ništa promijenila – osim da su ljekari počeli Zadine reklamne recepte kriti po ladicama. V.d. glavnog kantonalnog inspektora Dinka Muhović tvrdi ipak da čitav slučaj nije uopšte problematičan, te da “farmaceutske kompanije imaju pravo da rade svoj marketing”.
Objašnjenje ovog marketinškog fenomena Sapnjaci vide, pak, u činjenici da je u čuvenoj posjeti Vlade i kolegija Skupštine Tuzlanskog kantona lukavačkoj Zadi – koja je iz nepoznatih razloga održana usred majskih poplava koje su zahvatile kanton – učestvovao i šef poslaničkog kluba SDA Senad Alić, inače kadar iz Sapne. Također, simptomatično je da se tokom nedavnog predizbornog skupa SDA u Sapni u prvom redu našao ministar zdravlja u takozvanoj ekspertskoj Vladi Bahrije Umihanića – Alen Kamerić, glavni “izvođač radova” u vezi s odlukom o esencijalnoj listi lijekova. Iako je Vlada osim ekspertska trebala biti i nestranačka, Umihanić nikad nije krio da posjeduje člansku karticu SDA, a njen vlasnik je i Kamerić, inače blizak načelniku Kalesije Rasimu Omeroviću.
Ovo najmanje iznenađuje stanovnike upravo Sapne, koji tvrde da je zdravstvo u njihovom gradu oduvijek pod isključivom kontrolom kadrova ove stranke. No, krenimo redom. Iz redova SDA regrutuju se svi dosadašnji predsjednici Upravnog odbora Doma zdravlja Sapna. Na čelu UO bio je Ćamil Ahmetović, prvi načelnik Opštine Sapna, pa predsjedavajući Opštinskog vijeća, inače diplomirani inžinjer rudarstva, te Mujo Salihović, nekad učitelj, a danas direktor Osnovne škole Sapna. Sadašnji predsjednik UO je Nusret Hamidović, prvi predsjedavajući Opštinskog vijeća koji se, osim upravljanja Domom zdravlja, bavi i nizom drugih poslova. Hamidović je pomoćnik načelnika Opštine, načelnik Štaba Civilne zaštite, a prošle godine bio je i entitetski instruktor za popis, prenosi Oslobođenje.
Slično izgleda situacija kad su u pitanju direktori Doma zdravlja. Ovom ustanovom je u Sapni svojevremeno upravljao SDA-ovac Elmir Jahić koji je na kongresu 2005. godine bio čak i protukandidat Sulejmanu Tihiću, a kasnije i njegova supruga Mahira. Mahira Jahić je mjesto direktora napustila u pola mandata 2006. Iste te godine je iz stranke, nakon poraza na kongresu, otišao njen muž, pa se odlazak Jahićeve smatra rezultatom političkih pritisaka. Iako se i u njenom slučaju radilo o stranačkom imenovanju, Sapnjaci žale za Mahirom Jahić jer, kažu, nakon nje su ustanovu u potpunosti okupirali nesposobni kadrovi Senada Alića, predsjednika Opštinskog odbora SDA Sapna i poslanika u Skupštini TK-a. Na njeno mjesto je došao Zijad Čolaković kojeg je, pak, 2012. zamijenio današnji direktor Adnan Osmanbegović. Obojica su, prema rasprostranjenom u Sapni mišljenju, Alićeve marionete koje samo izvršavaju povjerene im zadatke.
Javne tajne Doma zdravlja
Jer SDA-ovi kadrovi u rukovodstvu su samo vrh piramide, a njihov je glavni zadatak da garantuju privatizaciju i ostalih radnih mjesta u Domu zdravlja. Na mjesto interniste je, na primjer, postavljen Amir Halilović, sestrić Nusreta Hamidovića. Amirovoj supruzi Elmedini, pak, nedavno je u Sapni dodijeljena specijalizacija i to ranije oduzeta tuzlanskoj doktorici Mireli Hodžić.
Osim očiglednog nepotizma, Sapnjaci tvrde da je porodica Hamidović – Halilović u Domu zdravlja uspjela pokrenuti svojevrsni biznis. Naime, doktor Hamidović uredno naplaćuje pacijentima participaciju usluga ultrazvuka po cijeni 10 KM za srce i pet KM za abdomen, a istovremeno uzima i knjižicu pacijenta i iste te usluge naplaćuje po drugi put Zavodu za zdravstveno osiguranje.
Nusret Hamidović tvrdi da ovi navodi nisu tačni: “Ja uopšte ne znam da li ljudi znaju šta je nepotizam. Moj sestrić radi u Domu zdravlja već 14 godina, ja sam predsjednik Upravnog odbora samo dvije godine, dakle niko ne može tvrditi da sam ga ja zaposlio. Od mene niko nikad nije ni tražio da utičem na zapošljavanje. U Domu zdravlja nema politike, ovdje je dolazila inspekcija i provjeravala stanje stvari. Ako neko misli da je drugačije, nek obavijesti nadležne organe pa nek’ oni dođu i rade svoj posao.”
Početkom 2000-ih je u Domu zdravlja zaposlen i doktor Mirzet Džuzdanović, i to kao stopostotni ratni vojni invalid. U decembru 2013. je direktor ustanove Adnan Osmanbegović javno priznao da Džuzdanović nema ljekarsko uvjerenje potrebno za zapošljavanje, no ova je konstatacija prošla bez ikakvih posljedica po njegov radni status. Mjesec dana kasnije je Džuzdanović problem riješio i potrebnu dokumentaciju je nabavio u tuzlanskoj Plavoj poliklinici. Dakle, iako je državna komisija ranije utvrdila suprotno, privatna ustanova je izdala nalaz da je on sposoban za rad u javnoj službi uprkos paraliziranoj lijevoj strani tijela i oštećenju mozga.
Kantonalna inspekcija nije u tome našla ništa problematično, dok je direktor Plave poliklinike na proteste građana odgovorio da je uvjerenje izdano jer se Mirzet Džuzdanović “u izjavi izjasnio sposobnim za rad”. Prema informacijama Dana, i ovim se slučajem bavila Inspekcija za sanitarne, zdravstvene i farmaceutske poslove, no Dinka Muhović se opet ograđuje i kaže samo da je doktor Džuzdanović “zlatni ljiljan, ima najveći broj pacijenata u Sapni, pacijenti ga vole i poštuju”.
Kad nije SDA, onda je SBiH
Svoje mjesto u Domu zdravlja našli su i predstavnici lokalnog koalicionog partnera SDA – Stranke za BiH. Nakon odlaska Senada Muhamedbegovića sa mjesta pomoćnika direktora, u Domu zdravlja zaposlen je, na primjer, Enes Gušić, brat Mirnesa Gušića, predsjedavajućeg Općinskog vijeća Sapna. Budući da je i Gušić kadar SBiH, izgleda da je za ovu funkciju ključna bila ne sposobnost, već stranačka pripadnost.
Dalje, u sapnjanskom Domu zdravlja u radnom odnosu je i Alen Alić, sin Senada Alića. Alen radi kao pomoćnik direktora, njegova supruga, pak, radi u federalnom Zavodu PIO/MIO, poslovnica Sapna, gdje je bila zaposlena već kao studentica bijeljinske Sinergije. Ova praksa nije nepoznata ni u lokalnom Domu zdravlja koji slovi za jedinu ustanovu na kojoj je moguće da medicinske sestre budu istovremeno redovni studenti i redovni zaposlenici. Uostalom, i Alen Alić je magistrirao na Univerzitetu za poslovne studije u Bijeljini kao zaposlenik Doma zdravlja.
Senad Alić na naše pitanje da li je učestvovao u zapošljavanju sina, odgovara: “Nisam. Sin se na konkurs prijavio sam prije osam godina i osim njega nije se prijavio niko drugi. On je tada imao 20 godina, a ja nisam bio poslanik u kantonalnoj Skupštini. Možda je ovo bilo tokom predizborne kampanje”. Što se, pak, tiče snahe, Alić objašnjava da je ona “mijenjala ženu koja je bila na bolovanju i još uvijek je mijenja. Oni koji me optužuju za pritiske, sami su zaposlili čitave porodice”, kaže Alić i kao primjer navodi već pomenutog Senada Muhamedbegovića koji je suprugu zaposlio u tuzlanskom MUP-u, a kćerku u školi u Siminom Hanu.
Ipak, iako Senad Alić svu odgovornost za negativne komentare prebacuje na političke protivnike, činjenica je da je upravo on jedan od glavnih krivaca za pad popularnosti SDA u Sapni o kojem najbolje svjedoči rekordno niska frekvencija na ovogodišnjim izbornim skupovima. Opšte je poznato da za Alićev uspjeh na izbornima nisu presudni glasovi iz Sapne, već iz Banovića, gdje je na izborima 2010. dobio 2.000 glasova naspram 3.500 koliko ih je dobio u Sapni.
Ovu “popularnost” među Banovićanima je Alić postigao zahvaljujući prijateljstvu s tamošnjim SDA-ovim moćnikom, sivom eminencijom stranke u Kantonu a i šire – Mirsadom Kukićem. Upravo uticaju Kukića Alić duguje i promociju sa 12. pozicije na listi za Skupštinu Tuzlanskog kantona od prije četiri godine, na mjesto njenog nosioca. Upućeni tvrde da on ove godine računa na puno više, te da se već danas vidi u fotelji kantonalnog premijera i da bi u tom slučaju opet mogao računati na Kukićevu podršku. I iako je konstituisanje nove vlasti u Tuzlanskom kantonu još daleko, stanovnici Sapne – suočeni s višegodišnjim djelovanjem Senada Alića i njegovih kadrova – već danas strahuju od njenih eventualnih “postignuća”.
mogu u nedogled ovako. I sve se svodi na isto. Odavde odlaze u 90% ljudi koji su skolovani, zeljno rada, zasnivanja porodice i hoce normalan zivot. Sto znaci da vecinom ostaju uhljebi i oni koji bi da se uhljebe, oni koji ne smiju unijeti promjenu u zivot. I sutra da pocne "bolje" , nw bi osjetili to za bar 3-4 godine. A ja nemam vremena za to. Ja cekao 15 godina i meni dosta.
