Hype koji su mediji izgradili oko visokog francuskog centra bio je u potpunosti opravdan. Momak je toliko dobar da bi bila potrebna nacija milijuna kako bi ga zaustavila.
Barem u budućnosti. Zasad ga uspijeva zaustaviti nemušto posložena momčad San Antonio Spursa koja bi, da nema Detroit Pistonsa, bila razapinjana češće od tende kafića za vrijeme ljetnih mjeseci. S dvojicom igrača starijih od 25 godina i nijednim preko 30 u rotaciji Spursi su bili epitom ekipe koja traži svoj identitet, modus unutar kojeg može efikasno operirati; koja, uostalom, traži na koje će se pojedince u budućnosti moći osloniti.
Gregg Popovich lutao je od nemila do nedraga i u napadačkim i u defenzivnim postulatima igre, uvelike zato što je to ono što morate raditi s mladom ekipom da biste je otključali. Rezultiralo je to sezonom u kojoj su Spursi na 11 pobjeda nakon što su odigrali 70 posto utakmica, sezonom u kojoj je samo jedna petorka (Vassell—Jones—Champagnie—Sochan—Wembanyama) odigrala više od 100 minuta zajedno na parketu. Spursi su ove godine bili student koji iz malog mjesta dođe na fakultet i odjednom otkrije nove svjetove, eksperimentirajući sa svim i svačim, a sve kako bi se pronašao.
Nisam siguran koliko su Spursi u tome uspjeli kao momčad. Izgubili su 11 od 12 utakmica, ali dojam je da uspijevaju nešto dulje ostati u njima, što potvrđuje i net rating koji je s grozomornih -8,7 pao na jako, jako loših -7,7. Ono što veseli je to što igraju s dobrim protokom lopte, iako se uvijek pitam koliko je njihov ogromni broj asistencija (drugi u ligi, prvi po postotku asistiranih šutova) plod kvalitetne međuigre pojedinaca, a koliko nesposobnosti da napadaju obrane jedan-na-jedan. Obrana im se znatno poboljšala; pogotovo obrana reketa koja ih nekako drži na životu, budući da na trici dopuštaju gotovo 39 posto realizacije — što je konstanta kroz sezonu i velik razlog za brigu — ali dojam je da su im rotacije u zadnje vrijeme nešto bolje i jednostavno ih prati određena doza nesreće.
Sve u svemu, vide se pozitivni pomaci i to je sve što i možemo očekivati od ekipe koja više od 80 minuta po utakmici daje igračima od 20 godina.
Momčad možda korača naprijed u sićušnim inkrementima, ali Wembanyama ne poznaje riječ sićušno. Njegovi koraci su krupni — kako oni na košarkaškim parketima, tako i oni metaforički i metafizički. Nakon prva dva mjeseca tijekom kojih su Spursi pokušavali prokužiti kakvog su igrača točno izabrali, Wemby je konačno stavljen u situaciju u kojoj može konstantno pokazivati svoje vrline i u napadu i u obrani.
Popovich je počeo miksati puno 5-0 postava, davati Wembanyami prostora za igru s loptom iz driblinga, što je rezultiralo njegovom znatno boljom realizacijom na ulazima, koja je s mršavih 33 posto uspješnosti u 2023. skočila na preko 53 posto u siječnju i veljači na duplo većem volumenu. Wembyeva okretnost i fluidnost kretanja u potpunom je nesrazmjeru s njegovom visinom, zbog čega često izgleda kao nestvarna pojava na parketu, ali to se najbolje vidi upravo u situacijama u kojima s loptom u rukama razgrađuje protivnike.
Impresivno je to koliko vješto poentira iz kontakta, pri čemu se često vidi njegova sirova snaga — kad mora pretrpiti udarac, kao u postavljanju blokova, ispada iz ravnoteže, ali kad ih sam inicira, onda točno zna kako postaviti tijelo da odnese suparnika i nadvlada ga kroz čiste fizikalije. To je Spursima omogućilo da ga gurnu u ulogu plejmejkera iz pick-and-rolla, što zvuči suludo s obzirom na njegova 224 centimetra.
No, to čak nije najizraženiji dio igre u kojem je narastao.
Počeo je koristiti ekspresno usporavanje u stilu Luke Dončića kako bi suparnike izbacio iz ravnoteže, a apsurdna je brzina kojom mijenja smjer, istovremeno zadržavajući balans. Digao je realizaciju iz cut akcija na 1,33 poena po posjedu, što je na razini Anthonyja Davisa, Ivice Zupca, Nikole Jokića i Jarretta Allena, s tim da je ušao u top 25 po volumenu takvih akcija.
Ono što impresionira nije toliko ni frekvencija ni efikasnost njegovih cutova koliko površina terena koju u pola sekunde može pokriti na takvim akcijama. Kad imate igrača koji u dva koraka može doći od trice do obruča, a zna kako se osloboditi i ostati sam u takvim situacijama, to stvara ogroman pritisak na obranu. Problem je u tome što to njegovi suigrači ne znaju iskoristiti. Bar ne još. Wemby je bez sumnje napredovao u napadu i polako pokazuje naznake elitnog igrača. Još je sirov, još ima puno prostora za napredak, a dojam je da bi on došao još brže da je okružen kvalitetnijim partnerima. No, ne sumnjam da će se nastaviti razvijati i možda za dvije-tri godine doći na razinu na kojoj će gaziti sve pred sobom.
U obrani ne moramo čekati. U tome je već sad elita.
Na početku se mučio s rotacijama, mučio se s osobnim pogreškama, mučio se i s građenjem u defaenzivnom skoku te obranom jedan-na-jedan protiv određenih igrača, ali većinu toga je sanirao i čak pretvorio u svoju snagu, pogotovo defenzivni skok i help obranu.
Njegovo prisustvo u reketu već je dovoljno da odvrati igrače od ulaza ili ih prisili na uzimanje težih šutova poput floatera ili nagnutih skok-šutova kada bi protiv drugih igrača išli na ulaz i polaganje. Njegove duge ruke omogućuju mu da se vrati u akciju čak i onda kad ga probiju, dok njima istovremeno prisiljava suparnike da uzimaju puno više lukove kod šuta, što smanjuje preciznost. Osim Rudyja Goberta i možda Jarretta Allena, trenutno u ligi nema igrača koji više mijenja namjere suparnika kad se ukaže pod košem.
Vidi se to i na brojkama. Wemby je u veljači na dvije ukradene lopte i 3,8 blokada po utakmici i to je samo po sebi impresivno, ali još je impresivnije to što Spursi primaju 10,3 poena manje na 100 posjeda s njim na parketu nego bez njega. Ukratko, s njim na parketu su u gornjem defenzivnom domu, bez njega su najgora obrambena ekipa lige. Ljudi su u strahu kad ga vide. S razlogom.
Wembanyama je protiv Toronta imao 27 poena, 14 skokova, pet asista i četiri blokade, protiv Mavsa 26/9/5 uz tri blokade, protiv Kingsa 19/13/4 uz pet ukradenih i pet blokada, pa je to nadožuntao još jednom 5×5 utakmicom protiv Lakersa s 27/10/8 uz pet ukradenih i pet blokada, a onda je sve začinio sa 22/10/2 uz pet blokada protiv Jazza. Nema puno rookieja u povijesti košarke koji su izgledali impresivnije. Priča oko njega i Cheta Holmgrena — koji je sjajan, da se razumijemo — debelo je prešla na stranu Francuza, bez obzira na to što ekipa gubi. Ne gubi zbog njega. Dapače.
Kad ga vidim onako okretnog i krakatog, kad čujem što priča u intervjuima u kojima neobično podsjeća na mladog Giannisa, kad vidim koliko je napredovao od početka godine, ne bi me začudilo kad bi za dvije godine u vitrini imao i MVP nagradu i nagradu za najboljeg obrambenog igrača. Spursi će morati poboljšati roster ako mu to žele omogućiti, ali u njemu su bez ikakve sumnje dobili kamen temeljac za novu dinastiju.
A tek ga niko ne moze cuvati sa centrima.On ce biti udvajan konstantno vrlo brzo.
