Neizbježno je bilo pitanje o suđenju i sudijskom pomaganju banjalučkom Borcu.
- Znate otkad traje pitanje formiranja udruženja premijerligaša. Mogu kazati da ta priča traje mogu kazati već dva desetljeća. Zašto želim to naglasiti? Klubovi uvijek imaju intenciju, kada nekome ne ide kako treba, neko je protiv njih, ili obratno. Rukovođenje takmičenjem je vrlo kompleksna stvar. Da je bilo šta od ovog što je savez uradio u cjelini, urađeno na štetu fudbala u cjelini, ne mogu potvrditi jer sami vidite sa kakvim problemima se susrećemo. Ja nisam kompetentan da govorim o suđenju. Znam i ja procijeniti kako šta izgleda, ali morate shvatiti da smo u nekom periodu koji ne možemo zvati tranzicijskim. Klubovi se moraju prestrojiti. Nastojali smo kroz vrijeme povećati broj utakmica. Kvaliteta je disperzivna. Imate veliki broj škola fudbala, koje ne pripadaju nijednom klubu. Što se tiče konkretnog takmičenja, cijeli servis i sve troškove klubova snosi N/FSBiH. Mogu kazati, sa ove strane, gledaju kroz administrativni dio, da moram biti zadovoljan sa svime što se susrećemo na terenu. Ogromna su izdvajanja prema klubovima. Svi projekti nisu usmjereni prema savezu, već klubovima i mjestima gdje odigravaju svoje utakmice, ispričao je generalni sekretar za TVSA pa nastavio:
- Vrlo je kompleksno govoriti za ljude koji nisu unutra. Samo na kraju vidimo finalni rezultat, što stoji, ali to je samo jedan dio u cijelom lancu onoga što radimo. Naravno, bude stvari koje nekad jesu dobre, nekad nisu. Moramo shvatiti da je fudbal živa materija. Nikad niko neće biti 100% zadovoljan. Nastojimo poboljšati barem infrastrukturnu predispoziciju za klubove, kojima smo mi servis, jer klubovi, da nije saveza, teško da bi mogli opstati. To je sve dio koji mi svi skupa nosimo, sa svim problemima i dobrim i lošim stvarima. Sigurno je da se radi u cilju što boljeg takmičenja, kojeg ćemo mi iznijeti. Kada dođe jedan dan, klubovi bi se trebali sami organizovati, kao što su pokušali nekoliko puta, ali sve ostaje na pokušaju. Vidite u zemljama iz okruženja, postoje zajednice prvoligaša, udruženja. Oni to rade na sebi svojstven način, tamo se savezi bave nekim drugim stvarima. Pored redovnih servisa kojih mi obavljamo za svih 13 nacionalnih selekcija, obavezni smo raditi takmičenje, koje je pod krovom saveza.
"Boje li se klubovi saveza?", glasilo je jedno od pitanja.
- Nema razloga da se neko nekoga plaši u ovoj priči. Kao što ste rekli, klubovi i savez jesu partneri, ali kada dođemo do dijela kada neko treba preuzeti odgovornost, onda su svi stali na toj nekoj crti i niko ne želi korak dalje. Nisu samo inicijative za udruženja premijerligaša zadnjih godina, to traje sigurno 20-tak godina. Niko iz N/FSBiH nije stavio znak zabrane da se to ne može raditi. Moramo sjesti, ljudi koji dolaze iz klubova trebaju sjesti i razgovarati, jer je sve mnogo lakše kada se razgovara. Postoji želja i intencija da se klubovima približi da oni to što bolje mogu provesti. Ne postoji nikakav drugi razlog da oni sami ne bi pokrenuli taj točak, koji bi na kraju svima puno pomagao da ta lokomotiva što brže i što jače krene. Naravno, onda bi škole fudbala i svi ostali pomoćni faktori mogli drugačije raditi, odgovorio je Džemidžić.
TVSA
,sreća ima bijede koja neće nikad ni do pretkvalifikacija