SportSport.ba

logo

28.05.2015FUDBAL
Tuzlanska Sloboda dobila licencu za Premijer ligu BiH
Fudbalski klub Sloboda i naredne sezone igrat će u elitnom razredu bh. fudbala.

Na današnjoj sjednici Drugostepene komisije za licenciranje N/FSBiH, Tuzlaci su dobili licencu za takmičenje u Premijer ligi BiH za sezonu 2015/16.

– Brojnu dokumentaciju dostavljenu Savezu pred komisijom je “branio” Sabahudin Saša Vugdalić. Uprkos mnogobrojnim peripetijama koje su se dešavale između sjednica Prvostepene i Drugostepene komisije, klub je dobio prijeko potrebnu licencu – potvrdili su iz FK Sloboda, uz naglasak:

– Ljudi iz Komisije za licenciranje usvojili su sve argumente iz našeg kluba, uvidjeli da je FK Sloboda na putu razvoja i prepoznali napore i posao koji se obavlja u Rudarskoj 2.

(****)

sloboda72 je napisao/la:

MCMXLVI je napisao/la:Mislim da je ta utakmica. Bio bih zahvalan ako neko ima negdje da se nadje.

Bila je magla i vidljivost slaba.Postoje sigurno foto i video snimci ali teško se na njima može nešto posebno vidjeti.U 85. min. "Fukare" su aktivirali 85. dimnih baklji za 85. rođendan Slobode.E tada se ni na tribini nismo raspoznavali i uslijedio je duži prekid.Poslije prekida Sloboda je povela 2-1 sa bijele tačke(11m).Rez. 0-1, 1-1, 2-1.Oba gola za Slobodu E. Mešanović.
Evo i jedne fotografije. (Unešeno 9. 6. 2015.)
https://scontent-fra3-1.xx.fbcdn.net/hp ... e=560583DE

Znam da su nekada davno bile na vasoj navijackoj stranici fukare.org. Tebi jos jednom hvala na trudu.

Sloboda i dalje u velikim dugovima
FINANSIJSKA KRIZA U FK SLOBODA

SLOBODA GRCA U DUGOVIMA

Tuzlanski prvoligaš trenutno duguje više od 155 miliona starih dinara

Dok fudbaleri na početku proljećnog prvenstva bilježe uspjehe dotle se Uprava kluba nalazi pred velikom brigom i dilemom. Kako pronaći sredstva i vratiti dugove, koji u ovom momentu iznose više od 155 miliona starih dinara. Slobodina kasa je prazna, a za put u Kragujevac Tuzlaci su morali da pozajme novac. Članovi Predsjedništva FK Slobode upoznali su novinare o finansijskoj situaciji u klubu.
- Našli smo se u teškoj finansijskoj krizi. Naša dugovanja se neprestano povećavaju, jer odavno nemamo nikakvih prihoda, nego samo izdatke. Novac od 80 miliona starih dinara, kojeg smo dobili kao zajam od Banke već smo utrošili za one najnužnije izdatke, - istakao je, između ostalog, predsjednik tuzlanskog prvoligaša Slobodan Volić.
Vjerujese, ipak da,su u Tuzli svi voljni da pomognu Slobodi pogotovo u ovom momentu kada je cijeli grad zainteresovan za sudbinu kluba i njegov opstanak u Prvoj ligi.
......................................................................."Front slobode", Tuzla januar 1971.godina


ODRŽANA REDOVNA GODIŠNJA SKUPŠTINA FK SLOBODA

ČESTITKE IGRAČIMA I TRENERU

Sloboda u sve težoj finansijskoj krizi - duguje blizu 200 miliona starih dinara
Izabran novi Upravni odbor od 23 člana

Dva pitanja, uglavnom, su dominirala na redovnoj godišnjoj skupštini FK Sloboda, koja je održana u subotu u sali Radničkog univerziteta u Tuzli. Prvo, svi prisutni na ovom skupu jednoglasno su istakli značajan uspjeh kluba u proljetnom dijelu jugoslovenskog šampionata i odali priznanje igračima i njihovom treneru Mići Duvančiću. Osim toga, tuzlanski prvoligaš je u jeku dok se grčevito borio da sačuva prvoligaški status postigao svoj dosadašnji najveći uspjeh, igrajući u finalu Jugoslovenskog fudbalskog kupa. Drugo, o čemu se na Skupštini najviše govorilo je sadašnja teška finansijska kriza u Klubu. Naime, Sloboda trenutno duguje blizu 200 miliona starih dinara.
To je posebno naglašeno i u izvještaju o radu Kluba kojeg je podnio dosadašnji predsjednik Slobode Slobodan Vokić. U izvještaju o finansijskom poslovanju istaknuto je da bi u buduće Klub morao imati sigurniji i stalni izvor prihoda, s obzirom da profesionalni ligaški klub iziskuje sve više sredstava. Tuzli je neophodan prvoligaš i zato cijeli grad i ovaj bazen mora riješiti materijalno stanje u Slobodi.
Poslije plodne i višesatne diskusije odato je priznanje i staroj Upravi koja je razriješena dužnosti. Posebno je odato priznanje dosadašnjem predsjedniku Slobodanu Vokiću, kome je upućeno mnogo čestitki, aplauza i cvijeća. Izabran je i novi Upravni odbor od 23 člana, kojeg sačinjavaju: Derviš Hukić, Predrag Jovanović, Zihnija Hrustić, Đoko Andrijašević, Vojo Milošević, Muhibija Selimović, Bego Subašić, Pero Vasilj, dr Jovan Jelić, dr primarijus Boro Zlatanović, dr primarijus Mustafa Šehović, Jusuf Hadžić, Islam Ajanović, Mugdim Mulaosmanović, Božo Pavić, Zlatno Alić, Omer Sijerčić, Halid Prcić, Enver Dautović, Salon Saloman, Aleksandar Primer i dva fudbalera koje će predložit Savjet igrača. Na prvoj sjednici novoizabranog Upravnog odbora biće izabran predsjednik Kluba, potpredsjednici i komisije. Isto tako, nova Uprava Slobode rješavaće podnijete molbe Meškovića, Avdičevića, Jusića, Jovanovića i Selimovića, koji su zatražili raskid ugovora sa svojim sadašnjim Klubom.

........................................................................"Front slobode", Tuzla juni 1971. godina

Košpe su zaista bile zapišane


Iz opštinskih inspekcijskih službi Tuzle

"TORBARI" NA GRADSKOM STADIONU

Na većini sportskih manifestacija u gradu, a naročito na fudbalskim utakmicama, na gradskom i ostalim stadionima pojavljuju se takozvani torbari, ili "divlji" prodavači životnih namirnica. Proizvodi koje oni nude sportskoj publici, spravljaju se i pripremaju u ko zna kakvim uslovima.Pouzdano se zna, međutim, da ti uslovi ne odgovaraju ni najnižem sanitarnom minimumu.
Počevši od sjemenki, najpopularnije "robe"koja se najviše prodaje, pa do raznih napitaka kao boza, limunada i voće, postoji opravdana sumnja da su svi ovi proizvodi potencijalni izazivači raznih zaraza.Labaratorijska analiza je pokazala, na primjer, da se sjemenke prije prženja prelivaju mokraćom da bi imale bolji okus i boju !
Uprkos nekoliko uzastopnih intervencija sanitarne inspekcije koja je "torbarima"oduzimala i uništavala "robu", do danas se ipak ništa značajnije nije moglo postići.Sva ova lica nemaju dozvolu za rad, a nisu ni zdravstveno pregledana.
Za uspješnu intervenciju i iskorjenjenje ove pojave koja u sebi krije mnoge opasnosti, neophodna je i saradnja Fudbalskog kluba "Sloboda" i Uprave gradskog stadiona.
I sami građani bi trebalo da bojkotuju ovakve proizvode.Jeftina razonoda i osvježenje u toku utakmice u vidu sjemenki, limunade, orašnica i slično, mogla bi da ima i skupe posljedice.
Ubuduće će sanitarna inspekcija redovno vršiti kontrolu torbarenja životnih namirnica na svakoj fudbalskoj utakmici - jedino uz potrebnu saglasnost i ispunjavanje određenih uslova, privatna lica će moći da se bave ovim poslom, a i građani bi trebalo da pomognu da onih drugih bude što manje.
........................................................................................"Front Slobode", Tuzla , 1971 godine.

Jusuf Hatunić drugi u izboru najboljih sportista Tuzle za 1971.
FK Sloboda najbolji sportski kolektiv Tuzle u 1971.


..................."Front slobode"




LISTA DESET NAJBOLJIH

1. MIRZA DELIBAŠIĆ,košarkaš,
2. JUSUF HATUNIĆ, fudbaler,
3. NAĐA AVDIBAŠIĆ, atletičarka,
4. ZINETA VRABAC, rukometašica,
5. FAHRUDIN AVDIČEVIĆ, fudbaler,
6. MUSTAFA SPREČIĆ, šahista,
7. Inž. ČASLAV JEVREMOVIĆ, fudbaler
8. FAHIR JAHIĆ, bokser
9. SEJFULAH HUKIĆ, bokser,
10.DERVIŠ ČIČKO, stonoteniser.

FK SLOBODA BEZ KONKURENCIJE

Kada je trebalo odlučiti koja je sportska ekipa u 1971¸. godini zaslužila da bude proglašena za najuspješniju ovog puta nije bilo mnogo dileme. Fudbaleri trzlanske Slobode napravili su veliki podvig u ovoj godini. Osim što su se plasirali u sredini prvoligaške tabele momci trenera Duvančića igrali su prvi put u istoriji Kluba i finalu Fudbalskog kupa Jugoslavije i postali pobjerdnici prvog Kupa prvoligaša. Na našoj listi dobili su 67 bodova.
Drugi po uspjesima bili su košarkaši Slobode. Poslije osvojene titule prvaka u Republičkoj ligi Sloboda je u kvalifikacijama izborila sebi mjesto u Zapadnoj grupi Druge savezne košarkaške lige. To je uspjeh kojeg su pozdravili svi ljubitelji košarke u Tuzli.
Mada start u novom društvu nije bio tako slavan, ipak, ono što su postigli igrači Slobode ne može se nazvati neuspjehom. Tome je doprinio i težak žrijeb, ali treba očekivati da će Tuzlaci zadržati mjesto u sadašnjem društvu, jer to i zaslužuju. KK Sloboda je dobila 55 bodova.
Treće mjesto najuspjelijih ekipa je Bokserski klub Sloboda. Tuzlanski bokseri s uspjehom nastupaju u Drugoj ligi i nalaze se na vrhu Zapadne grupe Druge savezne lige. U nastavku prvenstva BK Sloboda ima dobre izglede da se, eventualno, nađe na prvom mjesto i plasira u elitno društvo našeg boksa. Bokseri Slobode dobili su deset bodova.

......................................................................................."Front Slobode" Tuzla, srijeda 29. decembar 1971.godine

Delibašićevih 39 poena za Slobodu(u vremenu kad nije bilo trojki)

DRUGA SAVEZNA KOŠARKAŠKA LIGA ZAPAD

DELIBAŠIĆ DONIO POBJEDU

Sloboda - Rudar (Trbovlje) 87 : 78 (40 : 28)

Susret održan u sali DTV "Partizan) pred oko 100 gledalaca. Sudije:
Oberknežević iz Beograda i Sejdinović iz Bnja Luke - dobri.

SLOBODA: Imamović, Bogunić 12, Kačarević, Porobić 6, Valinčić 2,
Koncul 19, Mujezinović, Petrović, DELIBAŠIĆ 39, Klimentić 7,
Halilagić i Biberović 2.

Ko zna po koji put sve se okretalo oko omladinskog reprezentativca Mirze Delibašića. Samo zahvaljujući njegovoj igri i izvanrednoj realizatoroskoj sposobnosti košarkaši Slobode osvojili su prve bodove u drugoligaškom takmičenju. On je sam postigao 39 poena, ili skoro polovinu od ukupno postignutih koševa. Rudar iz Trbovlja predstavio se kao jaka i uigrana ekipa.
Domaći košarkaši igrali su u prvom dijelu susreta vrlo dobro i u tom periodu stekli dobru zalihu u koševima. Međutim, u nastavku utakmice Sloboda je naglo popustila pa je u jednom momentu razlika smanjena na svega dva poena. Ipak, u finišu susreta košarkaši Slobode su zaigrali borbenije i efikasnije, pa su uspjeli da zabilježe prvu pobjedu u novom društvu.
O pojedincima smo skoro sve rekli. Delibašić je bio osovina oko koje se sve okretalo, a gosti nisu nikako mogli da ga zaustave. Pored njega treba istaći još i veterana Koncula.
Sudije su svoj posao obavile korektno.
...................................................................."Front slobode" Tuzla, srijeda 17. novembar 1971. godina

MIRZA DELIBAŠIĆ - Povodom izbora za sportistu grada Tuzle za 1971. godinu

Delibašić je ove godine bio najbolju među najboljima. Mladić koji oduševljava ljubitelje košarke gdje god se pojavi. Član mlade reprezentacije Jugoslavije i njen najbolji pojedinac. Na evropskom juniorskom prvenstvu, gdje je Jugoslavija osvojila prvo mjesto, Mirza je proglašen za najboljeg igrača. U Slobodi je motor i bez njega se ne može zamisliti ekipa tuzlanskog drugoligaša. Veliki dio zasluga pripada mu za ulazak ekipe u Drugu košarkašku ligu. O njemu će se još mnogo čuti, jer naši stručnjaci mu predviđaju najblistaviju karijeru. Prošle godine zauzeo je četvrto mjesto na našoj rang-listi, a ovog puta najdmoćno se našao na prvom počasnom mjestu.




....................................................."Front slobode" Tuzla, srijeda 29. decembar 1971. godine

Detalj sa utakmice Sloboda - Partizan (3:0) iz sezona 1977/78. Trenutak kada Džafić postiže pogodak pored nemoćnih igrača Partizana Borote (na zemlji), Hatunića i Stojkovića (5)

Zodiac je napisao/la:Detalj sa utakmice Sloboda - Partizan (3:0) iz sezona 1977/78. Trenutak kada Džafić postiže pogodak pored nemoćnih igrača Partizana Borote (na zemlji), Hatunića i Stojkovića (5)

Dzafa ili Gogo je mogao napraviti puno vecu karijeru, kazu da je u juniorima davao po 5,6 komada po utakmici......al nije volio trenirati....jedan trening kisa padala kad je vec bio u seniorima, kaze odo ja kuci, ne mogu danas trenirati...pada kisa

EURO CVA 2016/17
"U sezoni 15/16 cilj kluba je gornji dio tabele i plasman u jedno od Evropskih takmičenja."(zlatna karika)

Mesud Nalić Tečo
(1941 - 2004)




Nalić u prodoru pored Bore Primorca, u pozadini je već ostao DŽemal Hadžiabdić.

U čemu je tajna kontinuirano dobrih igara najstarijeg prvotimca Slobode, Mesuda Nalića?




LOPTA ŽIVOTNI SAPUTNIK

IGRAĆU JOŠ KOJU GODINU, A POSLIJE OPET SA LOPTOM

Imati trideset dvije goine, i igrati tako dobro kao Mesud Nalić, desno krilo tuzlanskog prvoligaša Slobode prava je rijetkost. Takvog, po konstituciji i mnogo čemu drugom, izuzetnog, svojevrskog fudbalera, Tuzla još nije imala! - tvrdi trener Slobode Mićo Duvančić. Nalić je igrač koji u jednom trenutku ima "hiljadu" rješenja, koji, uprkos već, za fudbal poodmaklim godinama, ne zaostaje ni za jednim svojim mlađim kolegom. Pogotovo ne u snazi i izdržljivosti, u upornosti da svoga čuvara pošto-poto "pretrči", da ga varkom tijela, u punom trku, ostavi za sobom. Nema govora: igrači kalibra i mogućnosti Mesuda Nalića rijetko se "rađaju", on je uzor nad uzorima kako se treba boriti za svoj ugled i ugled kluba u kojem igra! Ovo podvlačim zbog toga što je Nalić i u Banja Luci bio jedan od vodećih prvotimaca tamošnjeg Borca.
Sam Nalić "ne vidi" razloge zbog kojih bi se izvajao od ostalih igrača Slobode.
Tako sam, kaže, valjda rođen, priroda me je obdatila da dugo mogu dobro da igram, neumorno da trčim, da dajem golove, da drugima stvaram šanse. Uostalom, u tome se fudbalska igra i sastoji!

NISAM "SUJEVJERAN"

Kao da Mesud Nalić rođen sa nekom "fudbalskom amajlijom", pokušava da ga "provocira" klupski drug Avdičević. Da mi je samo znati šta on kod kuće jede i pije, koliko spava.
Nisi ni ti daleko odmakao od mene! uzvraća mu Nalić, i ti si "razbio" četvrtu deceniju. A ko zna šta i ti jedeš i piješ, kada onako, kao od šale, savladaš suparnike.
Kapiten Slobode, Mustafa Hukić, mnogo mlađi od Nalića, pokušava da "brani" svog veterana: Bogami, vrijedi Mesud za nas dvojicu! Neću da kažem za koju dvojicu, ali...
Uistinu, nema ni mlađeg ni starijeg prvotimca prvoligaša sa Tušnja, koji ne želi da uputi riječ hvale fudbalskim i ljudiskim kvalitetima Mesuda Nalića. Gode li mu takva priznanja ili.
Dobro je, svakako, kad te neko hvali-oprezan je Nalić - ali.ne valja zbog toga biti "sujevjeran". Nema u fudbalu nikakvih amajlija, kako Avdićević smatra, treba se samo držati zakona koji je u svakom sportu neminovan. U prvom redu, uredno treba živjeti i voljeti svoj posao.
U većini slučajeva, Nalić kao desno krilo, munjevitim trkom ponese loptu ka protivničkom golu, i negde oko šesnaesterca, zavrne je prema buketu svojih i suparničkih igrača. Iz takvih njegovih oštrih i iznenadnih centaršuteva, obično Sloboda postiže gol, takve njegove akcije rješavaju utakmice u korist Slobode. Evo kako on objašnjava te svoje "cugove":
- Protivniku ne treba dozvoliti da mnogo razmišlja, da se koncentriše. Treba ga uhvatiti "na spavanju", iznenaditi ga brzim prodorima. Igrači na krilnim pozicijama moraju da imaju takva svojstva - samoinicijativu i agresivnost, ali - i da misle. Da sami procjene kada je "pravo vrijeme" za takve akcije. Valja imati snagu i brze noge, međutim valja igrati "sopstvenom glavom". Ne čekati da drugi misle za tebe, konbinovati i preduzimati napade na svoj rizik. Kada svi, ili bar većina u jednom timu, tako čine, onda to bar podsjeća na tzv. totalni fudbal. Suparnička ekipa postaje smušena pred takvim naletima, pogotovo ako su oni česti i sinhronizovani!

JOŠ KOJU GODINU

Šta je, po Naliću, teže: steći fudbalsku umješnost ili fizičku kondiciju, neophodnu u svakoj sportskoj disciplini?
- Oba elementa su prijeko potrebna, ali. ipak je teže postati umješan. Ustvari, znanje se razlikuje od umješnosti, donekle proističe iz dugog igranja, učenja, iskustva. Umješnost je, rekao bih, prije urođena, nego stečena vrlina, brzinu i snagu moguće je "postići" stalnim i napornim vježbama. I sada je Mesud Nalić jedan od najbržih fudbalera u Prvoj saveznoj ligi. Igra sa posebnom lakoćom, čas je u napadu čas u odbrani, nezamjenjljiv je na desnom krilu Slobode. A po potrebi, spreman je da obavlja svaku drugu ulogu.
-Do kada, pitate. Pa do tada dok Slobodi budem valjao. Valjda, još koju godinu. Moram da priznam: ne bih volio da te, naredne godine, proteknu brzo, kao prethodne.
A poslije? Šta će Mesud Nalić, kad jednom bude morao da objesi kopačke "o klin" ?
- Isto što i do sada- samouvjeren je, - trčaću za loptom. ma gdje bilo. možda i pored aut-linije, iza gola, samo da sam u društvu s njom. Ne mora Nalić da igra "hiljadu" godina, nije ni pravo. Zar toliko mladih fudbalerčića u Tuzli i okolini-a treba brinuti, šta će, kroz koju godinu, "neki Mesud Nalić". Veliki problem je naći mjesto u timu talentovanim mladićima. Ima ih mnogo, dobro se zalažu, uče i poštuju starije. I, svi čekaju svoju šansu.
Znači li da Sloboda ne treba da strahuje za svoju sutrašnjicu, da će se i u buduće uglavnom oslanjati na svoje poletarce?
- Svakako,- tvrdi Nalić,- jer to, već odavno, "predviđa" naša klupska politika. Već sad imamo, gotovo za svako mjesto u timu, dobre zamjene, a svakim danom pristižu novi, mladi asovi.
..............................................Sportski nedeljnik "Tempo" Beograd, septembra 1974. godine.

27.06.2015. u 18:22
Zlatan Nalić, trener-konsultant švedske reprezentacije za Klix.ba: Možemo pobijediti Dansku


Piše: Edin Isanović
Zlatanu Naliću, koji je rođen u Banjoj Luci 1969. godine, pripisuju se velike zasluge za posljednje uspjehe U-21 reprezentacije Švedske na Evropskom prvenstvu u Češkoj, koja je i najprijatnije iznenađenje kontinentalne smotre.

Večeras će u Pragu u 21:00 sat u polufinalu odmjeriti snage sa ljutim sportskim rivalom - Danskom. Naš nogometni stručnjak već godinama je angažiran u švedskim reprezentativnim selekcijama kao trener-konsultant. Trenutno radi u A i U-21 reprezentaciji.

U razgovoru za naš portal iznio je očekivanja večerašnjeg dvoboja.

“Ovo je historijski uspjeh za švedski nogomet. Napravili smo veliku stvar, ali se nadamo da na tome nećemo stati. Večeras nas očekuje izuzetno teška utakmica protiv fizički čvrste i fudbalski jake Danske. Polufinale je i samo jedna ekipa može ići dalje u finale. Sve ćemo uraditi da to budemo mi. Kolektiv i jaka organizacija je ključ našeg uspjeha. U U-21 imamo dosta igrača koji imaju veliki potencijal. Naši napadači koji su startali utakmice na EP su veliki potencijal i već sada su ljubimci navijača” kaže Zlatan Nalić na početku razgovora za Klix.ba.

Dodaje kako je u mlađim selekcijama Švedske dosta nogometaša koji su porijeklom sa područja bivše Jugoslavije.

“Nisam siguran za tačan broj, ali mislim da ih trenutno u različitim generacijama Švedske ima 13 ili 14, a dosta ih je i iz BiH”, kaže naš sagovornik.
Nakon smjene selektora Safeta Sušića Nalić je u tandemu sa Sergejom Barbarezom bio među najozbiljnijim kandidatima da vodi najjaču nogometnu reprezentaciju BiH.

“Imam jednu obavezu prema Sergeju i zajedno ćemo trenirati jedan klub. Bili smo dva puta na pragu velikih klubova Bundeslige i reprezentacije BiH, ali je, nažalost, u posljednjem momentu dolazilo do zaokreta. Ne žurimo i siguran sam da ćemo biti odličan tandem”, kaže Nalić.



U igračkoj karijeri Zlatan je nastupao za tuzlansku Slobodu, grčki Panathinaikos, te švedske klubove Mjällby AIF i Motala AIF. Kako kaže, posljednjih godina u Premijer ligi BiH vidljiv je napredak u kvaliteti.

“U Tuzli su se pojavili pozitivni impulsi sa novim predsjednikom. Nadam se da je to korak naprijed. Ja im držim palčeve, kako Slobodi, tako i bh.nogometu uopće”, poručuje Zlatan.

Inače, Zlatan je sin Mesuda Nalića, legendarnog desnog krila Slobode iz Tuzle koji je 24 puta nosio dres reprezentacije bivše Jugoslavije. Zlatanov sin Adi nastavio je porodičnu tradiciju. Trenutno igra za U-17 Mjällby AIF, a prošle godine bio je i kampu slavnog Milana.

Ešref Jašarević Jašar
Najbolji defanzivni vezni igrač Slobode kojeg sam gledao.





EŠREF JAŠAREVIĆ, IGRAČ SLOBODE, NIJE ASKETA - I TO NE KRIJE

ŽIVIM SVOJIM ŽIVOTOM

Osrednjeg rasta, poduže plave kose,živahnih pokreta i britkog jezika,to je u glavnim crtama, desni half Slobode, Ešref Jašarević.
Jašarević priča - o sebi:
-Kada igrače biraju za ovu ili onu ulogu u timu, kažu da treba voditi računa o njihovoj visini i težini, o brzini, snazi i mnogome čemu drugom.Ja smatram drugačije:najvažnije je da neko zna da igra fudbal, a sve ostalo može da se nadoknadi. Ako je "loš sa loptom",džaba mu drugo.
-Šta Jašarević misli o sebi kao fudbaleru"sa loptom"?
-Prema onome što sam do sada pokazao mislim da sam zasluženo bio stalni prvotimac, iako sam u Tuzlu, odnosno Slobodu, došao iz malog Gradačca i još manjeg FK Zvijezda iz istog mjesta.Od 1973. godine do sada odigrao sam oko 220 utakmica-zar to nije dovoljno da se provjere moji fudbalski i ljudski kvaliteti?

NIKAD KOD LJEKARA

Govoreći o svojim manama i vrlinama Ešref Jašarević rekao je i ovo:
-Star sam 25 godina, ne izbjegavam duvan i kafu, a priznajem da popijem svakodnevno i po koju čašu žestokog pića.Međutim, ja sam zdrav kao dren- nikad se nisam požalio treneru ili fizioterapeutu na bolove, a kamoli klupskom liječniku.Znam da se u fudbalu ne mogu izbjeći udarci, a kad ih dobijem - sam "liječim"povrede i brzo ozdravim.
- Vi, dakle, živite dosta različito od ostalih profesionalaca?
- Živim svojim životom.Prebacuju mi drugovi iz Slobode da redovno kupujem tri pakla cigareta i da ih popušim - do jedne.
Nije to tačno, ne kupujem uvijek toliko, nekada mi i od 40 "komada" pretekne za sutradan.Jeste, volim da pušim, a uz cigarete "ide" i kafa.Popijem i do 10 kafa dnevno, a neko od igrača toliko ne popije ni za mjesec dana!Opet, ja sve izdržim na treningu i utakmici, čak sam jedan od najsnažnijih i najbržih u timu.
Zamolili smo Ešrefa Jašarevića da nam detaljnije objasni svoje igračke kvalitete.

IGRA "NA ČOVJEKA"

- Više od dvije decenije bio sam navalni igrač, najčešće desna polutka, pored Mesuda Nalića, starog, lukavog,borca i golgetera, i od njega sam naučio da ne postoji "izgubljena lopta".Svih 90 minuta igre neumorno sam se kretao od jednog do drugog šesnaesterca,moj zadatak je uvijek bio vrlo složen.Trebalo je oduzeti loptu protivniku i brzo je davati saigračima iz navale, uporedo s tim trčati ka suparničkom golu i pratiti akcije,odnosno putanju lopte. Jer, moj glavni zadatak bio je da dajem golove, da pucam iz svih pozicija.
- Ako ste u svemu tome uspijevali, zašto ste prekomandovani u odbranu, sada igrate desnog halfa?
- Jesam uspijevao, davao sam i golove, ali,"moja greška" bila je u tome što sam uvijek ispoljavao izuzetnu upornost.Onoga za koga sam bio "zadužen"- pratio sam kao sjenka,nisam se od njega odvajaoni za djelićsekunde,iako sam nosio "osmicu" na leđima.Ustvari, želio sam da se istaknem kao vezni igrač i golgeter, a stručnjaci su "pronašli" da mi najviše leži igra "na čovjeka".Prihvatio sam njihovo mišljenje.
- Čak sam stekao ubjeđenje,- nastavljaJašarević,- da sam do tada "pogrešno igrao", odnosno-da mi višepristaje "četvorka" od "osmice", bez obzira što i dalje obavljam sličnu ulogu.Jedino što mnogo puta poželim da se "prošetam" do protivničkog gola, ali ne smijem!
Očigledno,Ešref Jašarević je zadovoljan svojim statusom u timu Slobode, životom uopšte.Priča:
- Što bih se nešto žalio, kad sve zavisi od mene samog.Ufudbalu i u svemu drugom.Noge me, rekoh, dobro služe, para ima dovoljno. Doduše, potrošim sve što zaradim.Još sam pod stanar, ovih dana treba da dobijem stan od kluba.
- Da li to znači da ćete uskoro izabrati i "životnog saputnika"?- upitali smoJašarevića.
- Za to još ima dana. I godina.
.................................................Sportski nedeljnik "TEMPO" Beograd, novembra 1976 godine.








Jašarević u dresu Slobode 1974/75, čuči drugi sa lijeva.








Jašarević u dresu Slobode 1976/77, stoji 4 s lijeva.2 puta,crveno-crni i bijeli dresovi
Halal ti vjera za sav znoj kojim si natopio dres Slobode !


U dresu Reprezentacije Jugoslavije, sjedi peti sa desna.



EŠREF JAŠAREVIĆ SA EKIPOM GALATASARAJA (STOJI DRUGI SA DESNE STRANE). ZA GALATASARAJ JE IGRAO SEZONU 1978/79.(ISPRED JAŠAREVIĆA ČUČI,DRUGI SA DESNA, FATIH TERIM ,KASNIJI TRENER KLUBA I SELEKTOR TURSKE REPREZENTACIJE.


U SEZONI 1979/80, 1980/81 i 1981/82 JAŠAREVIĆ JE ZAIGRAO ZA NAPREDAK IZ KRUŠEVCA.
Na fotografiji je u gornjem redu drugi sa desna.


Sa Napretkom je u jesen 1980 igrao u kupu UEFA protiv Dinama iz Drezdena(DDR).
Oba meča u 1. kolu dobio je Dinamo po 1:0.Jašarević nosi broj 13.

Sloboda retro

pasteta je napisao/la:Sloboda retro

Gdje ima i kolko para

Adidas

@klasik,28 € na Retro dresovi
https://www.facebook.com/pages/RETRO-Dr ... tos_stream

EŠREF JAŠAREVIĆ I JUSUF HATUNIĆ U DRESU TURSKOG GALATASARAJA 1978/79.

Zlatan Nalić o finalu EP koje se igra u Pragu 30.06.2015 13:55 1 / 3 U finalu EP za mlade nogometne reprezntacije u Pragu u 20.45 sati večeras će snage odmjeriti Švedska i Portugal. Velike zasluge za historijski uspjeh Švedske ima i Zlatan Nalić, koji je rođen u Banjoj Luci 23. januara 1969. godine, koji u ovoj reprezntaciji radi kao trener-konsultant. Ove dvije reprezentacije već su se susrele u grupnoj fazi, a utakmica je završena bez pobjednika rezultatom 1 – 1.- U finale ulazimo potpuno rasterećeni. Nastupit ćemo u najjačem sastavu. Mi smo već sada napravili nevjerovatan rezultat – kaže Nalić koji istče da će večeras imati veliku podršku navijača. U igračkoj karijeri Zlatan je nastupao za tuzlansku Slobodu, grčki Panathinaikos, te švedske klubove Mjällby AIF i Motala AIF. Zlatan je sin Mesuda Nalića, legendarnog desnog krila Slobode iz Tuzle koji je 24 puta nosio dres reprezentacije bivše Jugoslavije. Zlatanov sin Adi, također, nastavio je porodičnu tradiciju. Trenutno igra za U-17 Mjällby AIF, a prošle godine bio je i kampu slavnog Milana. – Finale protiv Portugala posvećujem mom rahmetli ocu Mesudu. Da je živ bio bi ponosan na mene. Nadam se da ću na njegov mezar u Tuzlu doći sa zlatnom medaljom i pročitati njegov citat kojeg se svakodnevno sjetim: „Čudna neka zamlja ova Bosna i Hercegovina. Kada bi je kupovao ni prebijenu paru za nju ne bi dao. A kada bi je prodavao nema tih para za koje bi je prodao“. Mnogo mi znači i podrška porodice, supruge Marije, sinova Adija i Sandra, te prijatelja Osmana Hadžića koji sa porodicom dolazi na finale. Hvala i svim Bosancima i Hercegovcima, ali i prijateljima iz cijele bivše Jugoslavije na lijepim željama i čestitkama – kaže Nalić.

Pročitaj više na: http://tuzla.danas.info/2015/06/30/zlat ... a-u-pragu/

Finale EP mladih reprezentacija: Nalić sa Švedskom prvak Evrope
Mlada fudbalska reprezentacija Švedske (igrači do 21 godinu) novi je prvak Evrope.

Titulu najbolje ekipe Starog kontinenta osvojili su trijumfom protiv Portugala trijumfom u Pragu i to nakon boljeg izvođenja penala.



Šveđani su u penal lutriji slavili rezultatom 4:3, dok u 120 minuta igre nije bilo golova – 0:0.

Na krov Evrope popeo se i jedan Bosanac. Riječ je o Zlatanu Naliću, treneru konsultantu u švedskom taboru, kojem pripadaju velike zasluge za ovaj uspjeh.

Šveđanima je ovo prva titula u historiji.

(****)

Zlatan Nalić sa peharom.

http://static.klix.ba/media/images/vije ... 9.1_mn.jpg

16.04.2009.
Alen Mešanović : Životni mi je san bio da imam svoj sto u kafani

De­ve­de­se­tih go­di­na, ka­da se vra­tio iz Slo­ve­ni­je, Alen Me­ša­no­vić je bio pre­do­dre­|en da izras­te u naj­bo­ljeg igra­ča u BiH. I ši­re. Struč­nja­ci su u nje­mu vi­dje­li no­vog Sa­fe­ta Su­ši­ća. Nje­gov stil igre bio je po­put po­ezi­je. Ma­mio je plje­sak i uz­da­he na svim te­re­ni­ma, naj­vi­še zbog lu­ci­dnih dri­blin­ga, "laž­nja­ka", pa­so­va, proi­gra­va­nja i go­lo­va... Kao igrač Ve­le­ža izbo­rio se za mjes­to u mla­doj se­le­kci­ji kod Ner­mi­na Ha­džia­hme­to­vi­ća, ka­sni­je i kod Fu­ada Mu­zu­ro­vi­ća... Mi­je­njao je klu­bo­ve, tre­ne­re, gra­do­ve, že­ne, ali ne i na­vi­ke... Sa lop­tom je bio na ti, znao je sve no­go­me­tne taj­ne, pa je vi­šak ener­gi­je umjes­to na tre­nin­zi­ma tro­šio u ka­zi­ni­ma. Zna sva­ki en­te­ri­jer u sko­ro sva­kom ka­zi­nu u BiH. I ne­ke aus­trij­ske, slo­ven­ske, fran­cus­ke.., gdje je Me­ša­no­vić bo­ra­vio u tran­zi­tu, če­ka­ju­ći na inos­tra­ni an­ga­žman. U mla­|im da­ni­ma bio je ka­pi­ten Ha­sa­nu Sa­li­ha­mi­dži­ću, ko­ji mu se di­vio, kao i sva dje­ca ko­ja su de­ve­de­se­tih go­di­na uči­la prve fu­dbal­ske taj­ne. Vje­ro­va­tno su i Edin Dže­ko, Ve­dad Ibi­še­vić, Se­mir Šti­lić, ko­ji su do­no­si­li lop­te iza go­lo­va na na Grba­vi­ci, u Tu­zli, upi­ja­li sva­ki Ale­nov po­tez. Oni da­nas tre­su no­go­me­tnu Evro­pu, klu­bo­vi se oti­ma­ju, gaz­de ra­de re­ba­lans bu­dže­ta ka­ko bi ku­pi­li bo­san­ske dra­gu­lje. A, gdje je Me­ša­no­vić da­nas? Igra i ži­vi u Bi­ha­ću. Igra po Ga­be­li, Mi­oni­ci, Bu­goj­nu, Gra­ča­ni­ci.., da­le­ko od re­fle­kto­ra sla­ve. I ni­je re­kao po­slje­dnju ri­ječ. Još uvi­jek se na­da inos­tra­nom an­ga­žma­nu. Alen je za "San Sport" otvo­rio du­šu, is­pri­čao svo­ju ži­vo­tnu pri­ču...

- Igrao sam u ne­ko­li­ko ze­ma­lja i de­se­tak klu­bo­va. Po­slje­dnja mo­ja adre­sa, pri­je po­vrat­ka u Je­din­stvo bi­la je Krško iz Slo­ve­ni­je. U Krškom sam bio če­ti­ri mje­se­ca, ta­mo se li­je­čio i izli­je­čio. Me­|u­tim, u Mi­oni­ci su me mu­čki uda­ra­li, pa sam opet u autu i ne igram. Na­ža­lost, dok sam pa­uzi­rao Olim­pik nam je po­bje­gao - pri­ča Alen dok pi­je ka­pu­ći­no u ba­šti po­red Une.

Ka­ko se mo­glo de­si­ti da ne os­tva­riš im­pre­si­vnu ka­ri­je­ru. Umjes­to u Olim­pi­ku iz Mar­se­ja, Ba­je­ru, Ra­pi­du..,mi­je­njao si sre­di­ne; od Mos­ta­ra, Lu­kav­ca, Tu­zle, Po­su­šja, Sa­ra­je­va, do Bi­ha­ća...

- Uvi­jek sam že­lio igra­ti u ve­li­kom klu­bu, ali ži­vot me odveo na dru­gu stra­nu i pro­še­tao sa, kroz mno­ge gra­do­ve i klu­bo­ve. Na­ža­lost, po­ne­kad sa,m bio tvrdo­glav, ni­sam slu­šao sa­vje­te, ra­dio sam po svo­me i mo­žda za­to ni­sam uspio. Je­di­no ne­što pa­ra sam za­ra­dio ka­da sam oti­šao 1997. go­di­ne u Tur­sku. Na­ža­lost, u toj tur­skoj pro­vin­ci­ji - u Eru­zum­spo­ru, os­tao sam ja­ko krat­ko. Di­vim se lju­di­ma ko­ji ta­mo mo­gu ži­vje­ti. Moj na­čin ži­vo­ta, ni­je se ukla­pao u Eru­zum­spor.

Pro­mi­je­no si i ve­li­ki broj tre­ne­ra, ko­ga bi iz­dvo­jio?

- Is­ti­na je da sam se sre­tao sa da­va­de­se­tak tre­ne­ra ra­zli­či­tih pro­fi­la, po­gle­da, nao­bra­zbe, re­pu­ta­ci­je; od Ver­la­še­vi­ća, Hu­ki­ća, Ša­bi­ća, Ha­džia­hme­to­vi­ća, Mu­zu­ro­vi­ća, Jo­vi­ća, do De­mi­ro­vi­ća... Svi su oni ko­rek­tni, do­bri, ali sam vi­še vo­lio ra­di­ti sa sta­ri­jim, is­ku­sni­jim... Ipak, ako mo­ram iz­dvo­ji­ti je­dnog, on­da je to sva­ka­ko Ne­džad Ver­la­še­vić. Do­bri «Sma­jo», ta­ko su ga svi zna­li. Znao je sa igra­či­ma. I ra­hme­tli Hu­ka je imao je­dan su­per ko­re­ktan odnos, ko­ji je pre­no­sio na sve nas. Mu­zu­ro­vić je odli­čan za tim, stva­rao je po­ro­di­čnu atmo­sfe­ru u eki­pi. O Jo­vi­ću kao tre­ne­ru go­vo­re nje­go­vi re­zul­ta­ti. Gdje god je ra­dio, imao je re­zul­ta­te.

Oči­to je da tu­zlan­ske tre­ne­re naj­vi­še ci­je­niš?

- Mo­ram spo­me­nu­ti Sa­ki­ba Mal­ko­če­vić. On je po­put be­ha­ra u pro­lje­će, ne­što naj­bo­lje što se mo­glo de­si­ti Slo­bo­di i bh. fu­dba­lu. Ne ro­bu­je ne­kim ta­kti­ma, zna svoj po­sao.

U mla­|im pri­je­ra­tnim se­le­kci­ja­ma igrao si sa Ha­sa­nom Sa­li­ha­mi­dži­ćem. Ka­ko se de­si­lo da je on uspio, a ti si kroz ži­vot išao «ma­ka­da­mom»?

- Mo­ram pri­zna­ti da je ta­ko. Do 1995. go­di­ne dru­žio sam se sa Sa­li­ha­mi­dži­ćem. Za­je­dno smo igra­li za pi­onir­ske, ka­det­ske se­le­kci­je, a on­da smo se ra­zi­šli. Nje­ga je put odveo u Nje­ma­čku, a me­ne u Slo­ve­ni­ju, pa na­trag u Bo­snu. La­ko se mo­glo de­si­ti da i mo­ja ka­ri­je­ra kre­ne pu­tem ko­jim je išao Bra­co, ali pro­tiv su­dbi­ne se ne mo­že. Dra­go mi je što je Ha­san os­tva­rio im­pre­si­vnu ka­ri­je­ru. Ma­lo se igra­ča u Evro­pi mo­že po­hva­li­ti tro­fe­ji­ma ko­je je Bra­co osvo­jio, de­set je se­zo­na igrao u Ba­jer­nu, a sa­da je u Ju­ven­tu­su.

Znaš li još ne­ke igra­če ko­ji su "mo­ra­li" os­tva­ri­ti za­pa­že­ni­je ka­ri­je­re?

- Ni­sam sa­mo ja umjes­to ma­gis­tra­lom skre­nuo na ma­ka­dam. Ima dos­ta igra­ča ko­ji su pra­vi, ko­ji su bi­li pre­do­dre­|e­ni da uspi­ju, ali zbog ra­znih okol­nos­ti, ni­su do­bi­li pra­vu šan­su. Evo, re­ci­mo Ča­hta­re­vić, Smaj­la­gić, Duj­mo­vić su u svo­je vri­je­me bi­li izu­ze­tni igra­či, svi su pro­šli re­pre­zen­ta­ti­vne se­le­kci­je, ali ni­su os­tva­ri­li ka­ri­je­re ko­je su za­slu­ži­li. Da mi ni­je bi­lo njih, te Čav­ki­ća i druš­tva iz ka­fi­ća "Clio" ne znam ka­ko bih pro­ži­vio šest mje­se­ci sa gip­som, šta­ka­ma...

U vri­je­me ka­da si igrao u Ra­dni­čkom, iz Lu­kav­ca je do­la­zi­lo ne­ko­li­ko re­pre­zen­ta­ti­va­ca, po­put Osmi­ća, Osma­no­vi­ća, Ša­ba­no­vi­ća, bi­li ste hit bh. li­ge...

- To je bio re­zul­tat nas igra­ča kao cje­li­ne jer smo bi­li do­bri kao eki­pa, a ja naj­mla­|i me­|u nji­ma. U tom pe­ri­odu Lu­ka­vac je po me­ni bio naj­bo­lji jer da­nas bh. no­go­met ne­ma ve­znih igra­ča kao u to vri­je­me. Mo­ram pri­zna­ti da ci­je­la na­pad Lu­kav­ca ni­je imao svo­ja tri zu­ba, ali su bi­li maj­sto­ri fu­dba­la.

Da li je is­ti­na da si u sva­kom gra­du gdje si igrao imao lju­ba­vni­cu i os­tav­ljao plo­dno "sje­me"

- Ma neee! Mo­ram pri­zna­ti da se ži­vje­lo li­je­po, da smo bi­li me­ta dje­vo­ja­ka, ali ni­je bi­lo ta­ko baš u sva­kom gra­du.

Vo­liš že­ne, što je nor­mal­no, ali i ka­zi­na, što ni­je nor­mal­no za je­dnog spor­tis­tu...

- Že­ne i ka­zi­na mo­je su stras­ti, ali ri­jet­ko pi­jem al­ko­hol. Na­ža­lost, spo­znao sam da je la­kše iza­ći na kraj sa al­ko­ho­lom, ne­go sa koc­kom. Me­ne je koc­ka uni­šti­la, je­dnos­ta­vno i kad imam i kad ne­mam pa­ra pri­vla­či mi taj zvuk ka­zi­na. To je ne­što ja­če od me­ne. Na kla­di­oni­ca­ma, u ra­znim ka­zi­ni­ma iz­gu­bio sam vi­še ne­go što je ne­ki naš igrač za­ra­dio u Bun­de­sli­gi. Zbog te stras­ti ni­sam uspio i za­to sam ja je­di­ni kri­vac.

Ham­za i Ta­rik tvo­ji su na­slje­dni­ci..?

- Hva­la Bo­gu odli­čni su uče­ni­ci i kre­nu­li su mo­jim sto­pa­ma. Ham­za je pre­dpi­onir Ve­le­ža - lje­vak je, a Ta­rik igra u pi­oni­ri­ma Bu­du­ćnos­ti. Vi­diš, on mi je deš­njak.

U tvo­joj ka­ri­je­ri i ži­vo­tu bi­lo je ra­do­snih i te­ških tre­nu­ta­ka. Mo­že­te li iz­dvo­ji­ti ne­ki?

- Te­ško je na­ći naj­te­že i naj­sre­tni­je tre­nut­ke. Do­bi­ti dje­cu je ne­opi­siv osje­ćaj i tad sam bio naj­sre­tni­ji. Da­kle rođ|e­nje si­no­va Ham­ze i Ta­ri­ka je ne­što naj­bo­lje što mi se de­si­lo. Naj­te­ži tre­nu­tak u fu­dba­lu de­sio se 1993. go­di­ne ka­da sam se iz Fran­cus­ke vra­tio u Slo­ve­ni­ju, jer sam že­lio bi­ti bli­že ku­ći. Pru­ža­la mi se mo­gu­ćnost da os­tva­rim ka­ri­je­ru, da igram u ve­li­kom klu­bu, ali sam že­lio sil­no ku­ći. Lju­di iz fran­cus­ke am­ba­sa­de tra­ži­li su od me­ne ime­na pet naj­bi­tni­ji lju­di iz mo­je uže po­ro­di­ce, ka­ko bi ih do­ve­li u Fran­cus­ku jer su zna­li za rat u BiH i da se ne mo­gu vra­ti­ti ku­ći. Že­lje­li su mi po­mo­ći, po sva­ku ci­je­nu me za­drža­ti, ali sam bez ra­zmiš­ljao sve to od­gur­nuo i vra­tio se u Slo­ve­ni­ju, po­tom u naš "vi­la­jet".

Da li kri­viš ne­ko­ga što ni­si uspio?

- Je­di­ni kri­vac sam ja. Imao sam lju­de ko­ji su mi po­ma­ga­li, ali ro­dio sam se kao je­di­ni­ca za sa­mo­uni­šta­va­nje. Je­dnom sam sa­njao da sam mi­li­oner i kad sam se pro­bu­dio, bio sam pre­sre­tan je da mi čo­vjek da mi­li­on ma­ra­ka i ka­že da na­pra­vim mi­li­on i je­dnu mar­ku ja to ne bi znao.

Gdje se vi­diš za go­di­nu, dvi­je, pet, de­set go­di­na?

- Ni­kad ni­sam uži­vao u fu­dba­lu kao sad, jer ne­mam što iz­gu­bi­ti. Sa­da že­lim sa­mo za­bi­ja­ti, uve­se­lja­va­ti pu­bli­ku. Po­ku­ša­vam na­ći mjes­to gdje vla­da mir i gdje ne­ma bu­ke, kao i da sva­ki dan za­po­čnem s os­mje­hom. Eto, je­dnom ta­kvo mjes­to sam na­šao. Ci­je­li sam ži­vot, čak i kao dje­čak, ma­štao da imam svo­je mjes­to u ka­fa­ni i svoj sto. Eto, ta mi se že­lja ispu­ni­la, izbo­rio sam se za svoj sto u "Cliu" gdje me če­ka­ju no­vi­ne, fi­no okru­že­nje, per­so­nal, ra­ja... Za de­set go­di­na, a tek su mi 33 go­di­ne, vi­dim se u ti­mu sa svo­jim si­no­vima Ham­zom i Ta­ri­kom. Ja u od­bra­ni, je­dan sin u ve­zi, a dru­gi u na­pa­du. To mi je ve­li­ka že­lja - is­pri­čao nam je Alen Me­ša­no­vić, bo­san­ski "Džordž Best" ne­ka ču­ve­ni no­go­me­taš Man­čes­ter Ju­naj­te­da, ko­ji sla­vu sti­cao go­lo­vi­ma na te­re­nu, ali i zbog na­či­na ži­vo­ta.

Naj­dra­ža knji­ga

- Kad sam opu­šten i smi­ren mo­gu du­go da či­tam. Ide­ju o ži­vo­tu izvu­kao sam iz knji­ge Le­gen­da o Ali­pa­ši. Vo­lim da či­tam Jer­go­vi­će­ve knji­ge, kao i Fran­cus­ke knji­že­vnost. Ina­če, kad us­ta­nem, uz prvu ju­tar­nju ka­fu u "Cliu" pro­či­tam svu bo­san­sku i hrvat­sku štam­pu. Ovi­snik sam o či­ta­nju.

Ba­no­vi­ćki ru­da­ri

- Odras­tao sam u gra­du ru­dni­ka, ko­ji je bio bli­zu mo­je ku­će. Čes­to sam po­sma­trao ru­da­re i di­vio se nji­ho­vom he­roj­skom na­po­ru, tru­du, ali i nji­ho­vim ve­se­lim li­ca­ma i ka­da ula­ze i kad izla­ze iz ja­me. Ka­da su mo­ji Ba­no­vi­ću u pi­ta­nju, ra­ni­je se na uta­kmi­ca­ma Bu­du­ćnos­ti je­la pi­le­ti­na, a da­nas mi­ri­še ja­nje­ti­na. Taj mi­ris osje­ti sva­ki igrač ko­ji je igrao na sta­di­onu u Ba­no­vi­ći­ma.

Av­dić je naj­ja­či

- Kroz ka­ri­je­ru sam upo­znao ra­zne lju­de, no­vi­na­re, spor­tske ra­dni­ke, na­vi­ja­če, bi­zni­sme­ne... Eto, ako bih iz­dva­jao no­vi­na­ra, on­da bih spo­me­nuo Se­na­da Av­di­ća. Uz nje­go­ve tek­sto­ve, ko­men­ta­re, po­li­ti­čke, ali i spor­tske op­ser­va­ci­je ja se odma­ram. Sa užit­kom če­kam sva­ki no­vi broj «SB»

Ne­mam ni vo­za­čku ni auto

- U pri­či o fu­dba­le­ri­ma uvi­jek se po­ten­ci­ra­ju auto­mo­bi­li. Znam dos­ta igra­ča čim do­|e ma­lo do pa­ra, ku­pu­je, ka­kav ta­kav auto. Eto, ja ne­mam ni vo­za­čke ni auto­mo­bi­la. Mo­gao sam ima­ti va­go­na li­mu­zi­na, ali ni­kad me to ni­je pri­vla­či­lo. Je­dnom pri­li­kom, vo­zio me pri­ja­telj, ina­če, no­vi­nar Zla­tan. Ne­gdje na pu­to izme­|u Se­mi­zov­ca i Ili­ja­ša, on za­us­ta­vio auto i ka­že, ra­ču­na­ju­ći da imam vo­za­čku; haj­de Ale­ne, maj­ke ti nas­ta­vi da­lje, ja ne mo­gu. A, me­ne i strah i smi­jeh uhva­tio. Strah, jer se Zla­tan za­gla­vio na pru­žnom pri­je­la­zu i ni­ka­ko da kre­ne, a smi­jeh jer ja ne ra­zli­ku­jem kva­či­lo od ga­sa - pri­sje­tio se Alen.

O ra­hme­tli Ham­di­ji Ho­dži­ću...?

- Ka­ko mi je te­ško ka­da se sje­tim ko­jih sve lju­di ne­ma, a sa ko­ji­ma sam ra­dio. Ne­ma Hu­ke, Ver­la­še­vi­ća, a ni mog do­brog me­na­dže­ra Ham­di­je Ho­dži­ća Ho­dže. Lju­des­ka­ra, ne­ka mu Dra­gi Al­lah po­da­ri li­je­pi dže­nnet.

O Ene­su Me­ša­no­vi­ću?

- Ne­vje­ro­va­tna ko­li­či­na sa­mo­po­uz­da­nja za ove pros­to­re. Re­zul­tat to­ga jes­te da se izbo­rio za svo­je mjes­to pod sun­cem.

O Mir­zi Me­ši­ću?

- Mo­mak ko­jem je ži­vot prvo dao, pa ma­lo uzeo... Sa­da zna ka­ko je ima­ti, pa ne­ma­ti. Ve­li­ki po­ten­ci­jal i že­lim mu da to ka­pi­ta­li­zi­ra ja­kim tran­sfe­rom.
Ko­ja je to pje­sma uz ko­ju se ra­do opus­tiš?

- Ja sam ve­se­la oso­ba i ra­do vo­lim ču­ti pje­sme kao što su: "Sta­ra ku­ća, sta­ri krov.

Home / Sport / FK Guber / FK “Guber” doveo pojačanje, napadač Alen Mešanović
FK “Guber” doveo pojačanje, napadač Alen Mešanović By Srebrenica.ba on 7. March 2014.@srebrenica
Alen Mešanović



FK “Guber” Srebrenica doveo je pojačanje, iskusnog napadača Alena Mešanovića. Inače, Mešanović je rođen 26.10.1975. godine u Banovićima. Alen Mešanović u našoj zemlji igrao je za Željezničar, Velež, Slobodu, Sarajevo, Čelik. Mnogi ga smatraju za jednog od najboljih igrača, svih vremena, Premijer lige Bosne i Hercegovine.

“Ja sam došao iz jednog prostog razloga, tu samo da pomognem FK “Guber”. Nekada davno upoznao sam trenera Emira i on je izrazio želju da dođem da pomognem. Tu sam, koliko se može pomoći obzirom da sam ja prekinuo karijeru prije dvije godine međutim sada sam se aktivirao ponovo i mislim da bi se moglo nešto napraviti ovdje da se “Guber” vrati na viši rang. Ovo što sam prvo vidio jeste par momaka, mlada ekipa finih momčića tu ima, perspektivni su i mnogo se može uraditi,” rekao nam je Alen Mešanović, pojačanje FK “Guber”.

Alen Mešanović , izjava poslije utakmice Sloboda-Zrinjski 3:2, 14. april 2012.



Alen Mešanović proslavlja gol protiv Veleža 20. MAJA 2012 (Njegov poslednji gol za FK SLOBODU)



Tog 20. maja 2012 ,Tušanj je bio prepun. Bila je i bakljda.


ALEN MEŠANOVIĆ 2003 PROTIV LIRSA 1:0

Intertoto Cup - Drugo kolo.
05.07.2003. Stadion Tušanj, gledalaca 9.000, sudija: Birakos (Grčka)

FK Sloboda Tuzla - Lierse SK 1:0 (Kuduzović 90)

FK Sloboda: Dedić, Jusufović, Muslimović, Crnogorac, Kuduzović, Bajrović, Joldić (Krešić), Sarajlić (Brđanović), Hadžić, Okanović (Tomić),ALEN MEŠANOVIĆ.