Tribute to Anza.
Where there is a will there is a way!/ Jadan Đejmi! / Steven Gerrard! / Liverghnooj!!! / Može li; MORA!!!/ 40! Ima se , može se! Nema teoretske! Nezaboravna noć! San postaje stvarnost! Taj jedan dan!
Sve ovo su naslovi o kojima sam razmišljao kako da naslovim ovu tribinu. Svaki od njih ima predobar razlog, a većinu njih objasniti ću u ovoj analizi. No odlučio sam se za naslov koji nikome neće imati smisla, izuzev meni i mojim prijateljima. Tko je Anza?
Anza je moj prijatelj, navijač Liverpoola. Odrastali smo skupa i halali davno Championship Managera. Siguran sam da čovjek nikada nije započeo igrati tu igricu, a da ne bude menadžer Liverpoola. Lako je samo reči da si navijač nekog kluba, no on je za mene oličenje kluba sa Anfielda. Ako neko sa njim o nogometu popriča, čovjek će steći dojam da je on full blooded Liverpool fan, koji doslovno na liverpulski način komentira sve vezano uz nogomet. On za razliku od mene razumije zašto će Liverpool platiti 40 miliona Eura za Roy Carrola ili 23 miliona eura za Stewarta Downinga, on zna zašto Brendan Rodgers nije trebao dobiti otkaz i zašto je Gary mcallister u trenutku njegove kupovine bio fenomenalno pojačanje, sve to njegov liverpulski mozak razumije. Svašta…
I onda se zapitam što je to toliko fenomenalno kod tog kluba, koji je od mene dobio simpatičan nadimak „LiveGhnooj“?
Otkad ja pratim nogomet Liverppol je bio velikan čije je vrijeme prošlo. Pod Benitezom, nakratko su se vratili u vrh, no uvijek je unatoč osvajanju LP-a falilo ono nešto. Postavljam si pitanje kako je to biti liverpoolov navijač?
Godina je 2001. Liverpool igra finale Kupa Eufe protiv Alavesa. Liverpool poveo 2:0, pa Alaves smanjuje na 2:1, pa Liverpool 3:1, pa 3:3, pa 4:3 za Liverpool i onda 89 minuti 4:4 pa produžeci i u 117 minuti zabijaju zlatni gol! Kakva tekma, kakva noć…5:4!!!
Godina je 2005. To finale nisam se usudio gledati. Bilo je za povračat. Ne znam jel mi se više gadio Milan ili LiverGhnooj! No bilo kako bilo, da sam bar bio u Istanbulu kao navijač Liverpoola…Gubiti 3:0, pa izjednačiti na 3:3 i osvojiti Ligu Prvaka na penale. Nikada niko, to neće moći objasniti. Za tako nešto jednostavno vrijedi uzrečica, „trebao si biti tamo“…
To su dva najveća uspjeha Liverpoola otkad ja znam za taj klub. Oba su osvojena najteži i najsretniji i napetiji moguć način. Pitam se zašto mi svi volimo nogomet. Evo ljudi baš zbog ovog. Baš zbog tih trenutaka, koji se pojavljuju tu i tamo. Taj jedan dan, tu jednu ludu noć, niko nam ne može oduzeti, za to mi pravi nogometni navijači živimo. Živimo za trenutak kada, Hrvatska pobijedi Italiju, pa nasred Ilice izlazimo sa hrvatskom zastavom i zaustavljamo promet, a ljudi nam ne trube jer hoće da se maknemo, već trube jer uživaju sa nama u pobjedi. Taj jedan dan! Sve ono što nam se čini teškim ili nemogućim najviše nas veseli.
No neki puta lakše je biti navijač nego nogometaš. Postoji jedan bivši nogometaš u čijoj koži ja sada ne bi htio biti niti da mi plate! Kada me pitaju da kažem koja mi je prva asocijacija na Liverpool, moj odgovor je Steven Gerrard! No kada me pitaju koji igrač je slika i prilka Liverpoola moj odgovor je:
Taj šlampavi momak, koji nema pojma o nogometu, nije niti znao kada treba završiti karijeru. Jadne li mu majke! Kladim se da sada on i njegovi odvjetnici kojima je platio pola svog imetka, rade na tome kako da skrše zakon FA, kako bi se on mogao registrirati u liverpoolov kadar, da dobije šansu…Drugu polovicu imetka pripremio je kako bi platio Rodgersu da mu da samo jednu minutu u ovoj sezoni! Zamislite, Liverpool osvoji naslov, a njegova malenkos, duša Liverpoola, njezin grb i ponos u tome ne mogu sudjelovati, samo zato jer je godinu dana prije okačio kopačke o klin! Mislim da on danas mirno ne spava i ne bi se čudio da Škrtelu ili Aggeru mazne dres, zaključa ga u WC stadiona i sa nekakvom maskom na licu izleti na teren! U ovome se mora sudjelovati!!!
I sada san postane stvarnost. Sada po prvi puta otkad pratim LiverGhnooj, oni imaju šansu da uzmu tu kantu. Do prošlog kola postavljalo se pitanje what if, ali sada više ne, sada to postaje zadaća. Veliko je pitanje kako će se oni snači u situaciji kada stvarno shvate da oni taj naslov mogu osvojiti. Postoje dva scenarija. Ta vijest na igrač može utjecati tako da se oni zakoće i podbace – strah od uspjeha ili im može dati takav elan, da se više ne okreću i zmelju sve pred sobom.
No bilo kako bilo. Where ther is a will there is a way! Liverpool/Rodgers će sigurno nakon ove sezone moći reći „we did it LIVEGHNOOJS way“! Kada god pomislimo da je nogomet otišo u bananu, pojavi se BvB sa svojom „novim načinom igranja nogometa“, sada su ovdje Atl. Madrid i Liverpool. Jedan od ta dva kluba trebao bi pokazati da još uvijek negdje duboko na zelenim travnjacima postoji nogometni duh i da još uvijek postoje „male ekipe, za velike stvari“. Moram priznati da nikad nisam mislio da ću navijati za LiverGhnooj, no nogomet koji oni danas igraju zaslužuje da ih nazovem Liverpoolom.
Ljudi se pitaju ima li Liverpool ono što je potrebno da osvoje i može li to Liverpool osvojiti. Ne mogu vjerovati kako si ljudi mogu postaviti krivo pitanje, kada odgovor uopće ne glasi, da može ili ima, već MORA! Nema sad tu više cile mile. Pool ove sezone mora postati prvakom Premier Ligi, kao što je Bayern prošle sezone MORAO osvojiti Ligu Prvaka. Nema tu rasprave o tome, a šta ako ne osovoje? NE! Ovdje se samo razmišlja na način MORA SE I NEMA DRUGE. Nikoga 6 kola prije kraja više ne zanima, ko ti je ozlijeđen, kakav ti je raspored, sve što te se pita je, jel ti žao koljena, stopala, glave, bubrega, jetre, herca? Sve to MORA se u tih 6 utakmica ostaviti na terenu. Neki se plaču zbog rasporeda jer se igra i sa Cityem i sa Chelsijem. Pa da hoće ne može biti bolje, kad sa oba protivnika igraju doma i žive za trenutak da ih se porazi, kako bi se digao trofej. Nema tu više joj, da bar igramo sa Hullom il tak nekim, daj na CITY da se igramo vrijedi odsad pa nadalje. Za to žive nogometaši, kao što živimo mi navijači!
Razlog zašto sam ovu tribinu posvetio njemu jer to što dok sam razmišljao o naslovu i načinu pisanja ove analize, sjetio sam se da je prošle godine u ovo vrijeme on ostvario svoj dječački san! Ako si navijač Liverpoola i pitaju te, kojoj utakmici bi bar jedanput u životu htio na Anfieldu prisustvovati, tvoj odgovor će najvjerojatnije biti Liverpool – Everton.
Naime prošle godine Anza je posjetio Liverpool i otišao na njemu možda i najdražu utakmicu, Merseyside derbij Liverpool-Everton. Kada je to napravio, znam da mu je preostala samo još jedna želja prije nego odapne, a to je da vidi kako Gerrard podiže trofej Premier Lige. Nakon toga, mislim da bi i on objesio kopačke o klin…
On niti ne zna da ja ovo sve pišem. Kada napišem poslati ću mu ovaj tekst. Ja ne bi bio ja ili ti dobar prijatelja, a da sve to malo prije kraja ne zapaprim.
Uvijek smo se zezali sa činjenicom, da nema tog kluba u EPL u kojem Liverpool nije pustio korijenje, drugim riječima skoro svaki klub u EPL ima nekog bivšeg igrača Liverpoola. Zamislite samo da do kraja lige Liverpool pobijedi u 5 od 6 utakmica, među kojima su i Chelsea i City, no izgubi jednu, dok City pobjedi 7 od 8 utakmica. Ovog ljeta Arsenal je Liverpoolu ponudio 40 miljona funti za Suareza, prije dvije godine Liverpool je kupio Andy Carrolla za 40 miliona eura. Ispada da je Carroll najgori promašaj u povjesti Liverpoola. A koliko će biti veliki promašaj, ako u slijedećem kolu u 90+ Andy Carroll zabije gol za 1:0…Prokletstvo zvano 40 moglo bi ih mučiti do kraja života…
No ko zna, možda i ovo bude povijesna godina. Možda tamo negdje pri kraju mjeseca svibnja, 3 kompića ( 3. Navija za Arsenal), popiju koju više jer je Arsenal digao trofej nakon dugih 8 godina, Bayern obranio titulu Lige Prvaka, a Liverpool postao prvakom Engleske i što je najbitnije Manchester United rekao, briši kući propalo je….
Zasto je Bayernova stranica sad dostupna i na arapskom i ruskom jeziku Rummenigge je odgovorio:
"Da nas klubovi iz Londona, Manchestera, ili Pariza mogu razumjeti!!!"