RAZBIJANJE MITOVAZaZelju je napisao/la:Fk Sarajevo je trebalo ispasti iz lige, ali se liga proširila na 19 klubova samo da bi ostali u njoj. Razlika između Želje i Sarajeva na vječitoj listi je zbog toga što ste sa Željinim igračima igrali krajem 40-ih i početkom 50-ih, a Željo bez tih istih ispao u treću ligu, a onda sa novim igračima iz vlastitog pogona ponovo vratio u prvu ligu 1954. Prije nego što je Sarajevo silom preuzelo Željine igrače igrala se prijateljska utakmica Željo - Sarajevo, tada Torpedo, koju je Željo dobio 9 : 1. Torpedo taj jedan gol postigao iz penala. Bez Željinih igrača kojima je naređeno da pređu u Torpedo (Sarajevo) vi ne biste nikad ušli u prvu ligu. Željo je inače jedini klub pored velike četvorke koji je imao više pobjeda nego poraza u prvoj saveznoj ligi. Željo je prvi član prve savezne lige nakon što je bio najbolji klub u BiH 1946. Željo je igrao polufinale i četvrtfinale kup uefa, a to su najveći uspjesi BiH klubova na evropskoj sceni. Ilijas Pašić, član Željezničara 50-ih godina, je prvi fudbaler iz BiH koji je igrao za reprezentaciju Jugoslavije.
Osim je bio triput bolji fudbaler od Haseta, a Meša nije bio daleko po kvaliteti od Papeta. Meša je dva puta izabiran za najboljeg fudbalera Jugoslavije. On i Balja zajedno su bolji od Papeta i Hadžibegića zajedno.
Jedan je od mitova i čuvena utakmica Željezničara i Hajduka u sezoni u kojoj je Sarajevo postalo prvak Jugoslavije. I da je Hajduk pobijedio u meču, Sarajevo bi opet postalo šampion jer im je bio dovoljan bod koji su osvojili u Skoplju, pa da u posljednjem kolu u Sarajevu, pobjedom nad Crvenom Zvezdom, osvoje titulu. Utakmica u Skoplju završila je 2-2, Faruk Hadžibegić je promašio penal za pobjedu, s tim bi bodom Sarajevo i dalje ovisilo samo o sebi. Detaljno se razbija i mit o tzv. otimanju igrača Željezničara u vrijeme kada je osnovano Sarajevo. Prelazak se dogodio, i to nije sporno. Sport je tada bio republički projekt. Željezničar je bio u teškoj situaciji i pred ispadanjem, šanse da ostanu u ligi bile su u domenu teorije. Nije tačno da su ispali iz lige zato što su ostali bez tih igrača, oni bi i s njima ispali. Štaviše, neke od pobjeda koje im nisu pomogle da opstanu ostvarili su bez igrača koji su otišli u Sarajevo. Prvo su prešla dvojica fudbalera, a za njim još šesterica. Jedan od te dvojice bio je Franjo Lovrić, igrač sarajevske Slobode koji je postao igrač Željezničara samo spletom okolnosti. Za Slobodu je igrao sve do 24. oktobra i, kada su se Sloboda i Udarnik spojili u Torpedo, konfuziju je iskoristio Željezničar i doveo Lovrića. Šest-sedam mjeseci kasnije, Lovrić je došao, odnosno vratio se u Sarajevo.”
Knjiga istražuje i pojašnjava priču još jednog igrača oko kojeg je godinama kasnije nastao mit.
“Joško Domorocki? Naravno da nije uhapšen niti je otišao u zatvor. Joško Domorocki je ostao i igrao u Željezničaru još šest godina i onda je istjeran iz Željezničara. Klub ga je suspendirao i otjerao zbog propovijedanja vjerskih sloboda."







