Emir Spahić
Kapiten fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine, čovjek koji je na Maracanu izveo reprezentativce naše zemlje u prvom susretu u historiji našeg nacionalnog tima na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Kao kapiten trebao je biti najsmireniji i najstaloženiji igrač u redovima našeg tima. Nažalost najslabija karika u našem timu bio je upravo Emir Spahić.
Već u prvom susretu protiv Argentine pokazalo se da je Spahić fudbaler koji je limitiran da igra na vrhunskom nivou. Stigle su ga godine, a ako ćemo biti realni osobito fudbalsko znanje nikada nije ni imao. O njegovoj srčanosti ne treba trošiti riječi i borbu u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine ne može mu niko osporiti.
Selektor Safet Sušić na jednom od rijetkih treninga na kojem je uvježbavao uigrane akcije pred utakmicu sa Argentinom, uvježbavao je upravo situacije iz kojih bi nam Argentina mogla postići pogodak. Skraćene kornere, iz kakvog smo uostalom i primili gol, izvodio je Elvir Baljić, a naši reprezentativci bili su zaduženi da otklone opasnost nakon ubačaja. Spahić ne samo da nije uspio otkloniti opasnost na Maracani, nego je i podletio ispod lopte, koja pogađa Kolašinca i završava u našoj mreži.
Protiv Nigerije u utakmici u kojoj smo lovili opstanak u grupi i nažalost nismo ga uspjeli dohvatiti, Spahić je bio još lošiji. Umjesto da baš on, kao kapiten i jedan od onih sa najviše utakmica u nogama bude lider našeg tima na terenu, Spahić je potpuno pao i pokazao još jednom da se ne može nositi sa velikim pritiskom. Nekoliko puta je dao loptu na našoj polovini direktno u noge Nigerijcima i unio paniku u naš zadnji red.
Strahovali smo pred početak susreta zbog Sušićeve odluke da u tim uvrsti Tonija Šunjića, a na kraju je fudbaler Zorye osim svog posla morao obavljati i posao kapitena. Spahić je izgledao smiješno na terenu pored Emmanuela Emenikea, koji je pored našeg kapitena radio šta je htio. Plod jednog takvog duela je i pogodak koji je postigao Peter Odemwingie.
Spahićevo vrijeme je prošlo i to samo ne vide oni koji to ne žele vidjeti. Za dvije godine u Francuskoj imat će dvije godine više, bit će još sporiji i tromiji, a mi ćemo opet strahovati od protivničkih napadača kada u trku krenu na našeg kapitena.
Osim činjenice da Spahić više ne može igrati fudbal na vrhunskom nivou i na završnicama velikih prvenstava (Svjetskog, Evropskog) jasno je i da zbog njegovog temperamenta i ponašanja trpi svlačionica, ali i stručni štab i uposlenici Saveza.
Čini se da najveću torturu od Spahića proživljava portparol našeg nacionalnog tima Slavica Pecikoza. Osoba zadužena za odnose sa medijima od prvog dana okupljanja rekla nam je da izjave od Spahića i Džeke ne tražimo, jer oni ne žele da pričaju. I zaista nismo. Ne zbog Spahića i Džeke, koliko zbog nje, da ne dolazi u neugodne i teške situacije. Koliko god da smo nesuglasica sa gospođicom Pecikoza imali prije operacije Brazil, za saradnju sa medijima tokom samih priprema zaslužuje samo pohvale.
Međutim koliko god da smo željeli da je poštedimo neugodnih situacija sa kapitenom nismo uspjeli. Dva puta smo dobili priliku da uđemo u hotel kako bi napravili već dogovorene intervjue sa Erminom Bičakčićem, odnosno Muhamedom Bešićem. Nažalost prvi put nas je "uhvatio" kapiten, odveo Bičakčića (srećom nakon što je intervju završen), a čini se da je zbog toga "poparu" od kapitena dobila gospođica Pecikoza.
Čuli smo i ranije za razne aferime našeg kapitena. U Innsbrucku je prijetio da će izbacivati novinare kroz portale hotela, nazivajući ih ****. Nakon utakmice sa Iranom, kapiten je u Mix zoni uputio psovke novinarima u maniru koji ne priliči sportsti u nacionalnom dresu.
Priče o klanu kapitena Spahića u reprezentaciji čuli smo i ranije, kao i uslove da Kenan Hasagić mora braniti prije Asmira Begovića, da li u tome ima istine zaista ne znamo. Kolege Nedim Hasić i Avdo Avdić upozoravali su na Emira Spahića i njegovu strahovladu u svlačionici, Savezu, hotelu Hercegovina...
Sastavljanje spiskova, prijetnje novinarima, Ivici Šariću, sastavljanje spiskova ko može ući u avion, a ko ne... Sve su to nedjela koja su kolege stavljale na teret Emiru Spahiću. Konkretne dokaze malo ko ima, ali i oni koji ih imaju, koji su bili u avionu kada je Spahić trenirao strogoću nad Ivicom Šarićem, ne smiju ih iznijeti, a ja se samo pitam kako uvijek Emir Spahić, a nikada Vedad Ibišević, Zvjezdan Misimović, Mensur Mujdža, Asmir Begović?
Zbog svega nabrojanog jasno je da Emir Spahić više ne može biti kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine. Ovoj grupi momaka koji su ponos države treba kapiten koji će biti uzor, na kojeg se može osloniti čitava svlačionica, a ne samo prijatelji iz svlačionice. Kapiten mora biti drug, ali mora imati i poštovanje ostatka tima. Poštovanje, a ne strahopoštovanje. Hvala ti za sve Spahiću Emire, ali vrijeme je da predaš traku.
sportsport.ba bez dlake na jeziku... napokon...
Zametice ko te ne zna skupo bi te platio
