FK Željezničar

[AjkulaCekicarka]

Mislio sam da je šuplja, al Boga mi šarnu Stojanović.

VTŽ!

[NekoSaDaleka]

dobrodošo kući

[AjkulaCekicarka]

dobrodošo kući

Muštuluk brate!
Dobra rezerva za Cvetu kad je ovaj povrijeđen, indisponiran, kartoni...

[Alipasino]

Daj nam gare latinose samo nek trce.Disciplina na prvom mjestu.Ako vidim igraca da jede baklavu cevape pusi i cuga ide prijava.Nema vise zajebancije.Ili si sportista ili idi Bacaj suplje.Samo strogo prema svim igracima.

[Zigazaga]

Dobrog ste trenera izabrali. Čestitke.
Slaviša je prije svega dobar čovjek. Trener je modernog kova kojeg igrači vole i poštuju. U sezoni 2013 / 14 donio je titulu Zvezdi nakon godina dominacije Partizana. Jedan podatak pokazuje kakav je i trener i čovjek. U toj sezoni Zvezda marke nije imala,ostala bez licence za Evropu. Igrači su bukvalno džabe igrali,ali Slaviša ih je i pored toga uspio motivisati i osvojiti titulu.
Izuzetno miran je,ali veliki autoritet uspostavi. Ako ga uprava ispoštuje,biće vam veliki pogodak.
Srećno.

[grbavicka1921]

Moze li mi neko objasniti zasto sa savezom nije dogovoreno da se teren uradi ove zimske pauze? Malo je reci da je u katastrofalnom stanju i da se ozbiljan fudbal ne moze igrati na Grbavici trenutno.

Tačno! Neka renoviraju onu oranicu i neka iskorite to da priključe napokon grijače koje su zaboravili priklučiti

[Bonton]

Spustite malo euofirju, puno je rada pred novim ljudima u klubu, puno posla, nemojte žudit za nekim boomovima, kod nas sve može propast za sekundu.

[enterofuryl]

Kakvi kreteni ovdje pisu pa se predlaze da se teren u zimskom periodu mijenja dok su minusi napolju.

[Ferroviere1987]

Araujo se hoce penzionisat sa 26 nek ga probaju premuntat mozda mu pase sarajevska tropska klima. Taman zamjena za sukija
Here we go

[irfo]

Jedva cekam dizajn nove clanske koja ce sigurno preci 15 hiljada ovaj put
Moj skromni prijedlog:

[Manijakdokraja9]

Kakvi kreteni ovdje pisu pa se predlaze da se teren u zimskom periodu mijenja dok su minusi napolju.

pisam te seljacicu kad ti je to vrhunac komunikacije. Pola lige preko zime teren uradilo i ti nekog ismijavas sto pita. Bas ljakse prvoklasni.

[V3rtigo]

Kakvi kreteni ovdje pisu pa se predlaze da se teren u zimskom periodu mijenja dok su minusi napolju.

Pa svugdje se u europi mijenja teren zimi, nije samo ljeti

[EmirTM87]

Daj nam gare latinose samo nek trce.Disciplina na prvom mjestu.Ako vidim igraca da jede baklavu cevape pusi i cuga ide prijava.Nema vise zajebancije.Ili si sportista ili idi Bacaj suplje.Samo strogo prema svim igracima.

Latinosi i disciplina ne mogu u istu recenicu. Samo treba dovoditi provjerene domace igrace a koji su stvarno pojacanje za pocetak, nikakvo bacanje para na neke latinose koji ce doci ovdje da se izivljavaju i drkaju cundaru.. To je Sarajevo radilo i bacilo para i para, a nijedan se nije pokazao kao pojacanje.

[enterofuryl]

Kakvi kreteni ovdje pisu pa se predlaze da se teren u zimskom periodu mijenja dok su minusi napolju.

Pa svugdje se u europi mijenja teren zimi, nije samo ljeti

Hajde mi navedi gdje se mijenja teren zimi po temperaturama ispod nule?

[Nekadasiigrostarsno]

Ako već citaju forum.... MOLIM VAS

IBRAHIM SEHIC
NERMIN ZOLOTIC
EDIN VISCA
MIROSLAV STEVANOVIC
ARMIN HODZIC JR
RIAD BAJIC
AMIR HADZIAHMETOVIC
SANTOS?????????????

MOLIM VASSSSSSSSS

[imekorisnicko]

Moraju se staviti malo stvari u kontekst. Željo će sada postati finansijski stabilan i nadamo se,dobro vođen,klub.
Teško da će sad odmah to sve biti neki boom i tonu extra imena,moguće da šta uleti,ali previsoko vi pucate.

[zeljodogroba]

Ako već citaju forum.... MOLIM VAS

IBRAHIM SEHIC
NERMIN ZOLOTIC
EDIN VISCA
MIROSLAV STEVANOVIC
ARMIN HODZIC JR
RIAD BAJIC
AMIR HADZIAHMETOVIC
SANTOS?????????????

MOLIM VASSSSSSSSS

Polako ljudi, nece doci kamion igraca sigurno i bitno je dovesti ono sto nam treba. Visca, Miro su nelogicne investicije i sigurno ne igraju za male pare a vec su pred kraj karijera. Amir igra u championshipu i zasto bi se sad vratio? Bajic ima aktivan ugovor i redovno igra i zabija, nece ga pustit jer je nama eto Mirvic uletio.
Armin Hodzic jr je nekako realan ako je i dalje u nekoj formi al mislim da se nije naigrao u drugoj turskoj ligi.

[Sarajevskigigant1921]

Da je nama uzeti Velkovskog i Posaveca iz Zrinjskog pa mozda cak i Bureya

[Hrasno15]

Nadam se da nikad više nećemo dovoditi igrače preko snimaka sa youtube-a, da će se struka pitati, ali ne kao ovaj zadnji put kada su nam podobni menadžeri uvalili igrače koji nemaju kvalitet. Ono čemu se najviše nadam je sređivanje omladinskih pogona, postavljanje stručnih trenera koji će raditi sa djecom i nemogućnost bilo kakvog miješanja sa strane od rodbine i poznanika. Samo stručan rad sa djecom i da najbolji od njih budu ti koje ćemo forsirati u prvi tim.

[svemalim1]

prenosim, uz dopustenje autora, jedan presjek karijere naseg novog sefa struke. odvojite par minuta i procitajte.

Znajući od ranije da je prvi izbor nove strukture u klubu upravo gospodin Stojanović. Odlučio sam da odradim detaljnu analizu trenerskog profila istog. Stojanović je trenersku karijeru počeo 2000. godine u ekipi ljubljanskog Slovana. Sa 28/29 godina je odlučio da završi fudbalsku karijeru zbog niza povreda, u jako kratkom periodu slomio je lijevu ruku, lijevo stopalo i čak tri puta je izbacivao rame. Odlučio je da se posveti fakultetu i da ga završi u cijelosti. Kako sam kaže, trener je postao slučajno, na nagovor njegovog bivšeg trenera. Pozvao ga je da u četvrtak da dođe u klub, u njegovu kancelariju gdje su obojica radili i igrali. On je došao u klub, nije uopšte znao zašto, izveo ga je na teren, pred ekipu kadeta Slovana i samo je rekao ovo je vaš novi trener. On ga je natjerao da postane trener. U toj ekipi su bili Samir Handanovič i Zlatan Ljubijankič. Prije toga je zbog vakuuma u klubu, nedostatka osoblja, rentao licencu i bio trener-igrač iako sam kaže da nije znao kako da se ponaša i šta da kaže igračima. Godinu dana kasnije nakon rada sa omladincima preuzeo je ekipu Ivančne Gorice, odnosno nekadašnjeg Livara, kluba u drugoj slovenskoj ligi, koji je nosio naziv po istoimenoj tvrtki, velikom i generalnom sponzoru kluba.

2002. godine kao 33-godišnji trener, prihvata se izuzetno teškog zadatka na klupi Domžala, u drugom rangu slovenačkog fudbala. Domžale je sezonu prije te ispalo u drugu ligu. Stojanović, ekspresno vraća ekipu Domžala u elitni rang tamošnjeg prvenstva i radi čudo. U svojoj prvoj sezoni u elitnom rangu ekipa Domžala zauzima solidno osmo mjesto. Vrijedi istaći da je u toj, povratničkoj sezoni, Stojanović u timu imao Samira Handanoviča, legendu milanskog Intera, zatim Zlatana Ljubijankiča, Dalibora Stevanovića, te našeg nekadašnjeg igrača, Muamera Vugdalića. Već u drugoj sezoni postaje viceprvak Slovenije, dijeleći drugo mjesto sa Celjem. Godinu dana kasnije, već kreće Evropska priča, Domžale je zaustavljeno u prvoj rundi prvog kruga Intertoto kupa, gdje ih je izbacio slavni njemački Stuttgart. U gostima su poraženi 2:0, dok su kod kuće slavili sa minimalnim rezultatom. Prije toga su oni izbacili ekipe Domagnanoa i Ashdoda. Baš kao i prošle godine Domžale ponovo postaje viceprvak. U četvrtoj sezoni, Domžale konačno uzima titulu i to dominantno, sa čak +17 bodova prednosti u odnosu na viceprvaka. U sezoni 2007/08. Domžale ponovo postaje prvak, ponovo uvjerljivo, sa čak +12 u odnosu na prvog pratitelja. U istoj sezoni je osvojen i superkup Slovenije. Vrijedi istaći da je Stojanović tri godine zaredom proglašavan najboljim trenerom Slovenije. U ovom periodu, bio je redovan na stažiranjima u Barceloni. Drži rekord od 32 utakmice bez poraza.

Nakon te sezone dolazi poziv Crvene Zvezde i legendarnog Zdeneka Zemana. Zvezda je planirala da imenuje Stojanovića kao pomoćnika, te kad Zeman odluči da napusti Zvezdu, da on samostalno preuzme kormilo ekipe. Nakon jednog sastanka i nekih dešavanja na istom, u jednom beogradskom restoranu Stojanović je ipak odlučio da neće postati trener u stručnom štabu Zvezde. Promijenio je mišljenje i odbio je mjesto pomoćnika, jer mu je cilj bio da nastavi rad na mjestu šefa stručnog štaba, zbog toga je prihvatio ponudu Celja.

Sezone, 2008/09. postaje trener Celja. Klub je vodio samo jednu sezonu, nažalost, nije uspio da ispuni cilj, da osigura plasman u Evropska takmičenja i smijenjen je. Bio je četvrti na tabeli, Evropa mu je pobjegla za dva boda samo.

Samo nekoliko dana nakon smjene, postaje pomoćnik Srečku Katanecu u reprezentaciji Ujedinjenih Arapskih Emirata. Na toj poziciji ostaje sve do 2011. godine do trenutka kada je savez odlučio da smijeni Kataneca i Stojanovića, nakon dva uzastopna poraza u trećoj rundi kvalifikacija.

2011. godine postaje selektor reprezentacije Slovenije. Na tom mjestu ostaje malo duže od godinu dana. Kako sam kaže, bio je to jako turbulentan period za njega, gdje stvari u savezu nisu funkcionisale baš najbolje, gdje je od prvog dana kada je imenovan, dobijao razne vrste prijetnji, od pisama u poštanskom sandučiću, mailova, anketa na društvenim mrežama i tako dalje. Na kraju je odlučio da je najbolji potez da se sam povuče sa mjesta selektora.

2013. godine dolazi vjerovatno njegov najteži i najuspješniji mandat. 2013. godine postaje trener Crvene Zvezde. Sam angažman u Zvezdi je za njega bio najstresniji u karijeri. Ni približno situacija nije bila kao danas, kako sam kaže, od financijskog dijela, trening centra, terena, fitnessa i svega ostalog što je bilo potrebno da se napravi uspjeh. U Zvezdu je došao kad je ekipa već 10-14 dana bila u fazi priprema. Zanimljiva je anegdota da su mediji u Srbiji upoređivali fotografije Stojanovića u trenutku kada je došao u Zvezdu, markantan sa crnom kosom, a otišao bijel i sijed. Te sezone ekipa je imala samo jedan cilj a to je bila tit-ula. Ekipa je bila izuzetno karakterna, nije ih zanimalo ima li para ili nema, jedina želja je bila da se podigne titula nakon sedmogodišnje dominacije ljutog rivala Partizana. O kakvom teškom periodu se radilo, najbolje će reći činjenica da je od kluba dobio Škodu, staru, gdje je morao paziti kako otvara vrata, jer je samo isčekivao trenutak kada će mu ostati u ruci i da je gorivo sipao samo do pola, ako bi nasuli više od toga, gorivo bi mu curilo po putu. U tom jesenjem dijelu puno se stvari dešavalo, od skandiranja Stojanoviću odlazi, skidanja dresova pa do lupanja automobila ispred stadiona. Na klupi Zvezde debitovao je porazom u Ivanjici. Na početku navijači nisu imali povjerenja ni u njega ni u ljude koji su ga doveli, ali su svojim zalaganjem, pobjedama, vratili vjeru navijačima, tako da su u drugom dijelu sezone imali nevjerovatnu podršku, kako na domaćim, tako i na gostujućim utakmicama, da su im sa svih strana pristizale poruke, kako se čeka i očekuje titula, da navijači su navijači ponosni i tako dalje. Na vlastiti zahtjev i na njegovo lično ime, doveo je Pečnika, Pavićevića, Kelhara, Mrđu i Ninkovića. Epilog na kraju sezone bila je titula, dugo čekana i dugo željena. Interesantno, da mu je pomoćnik na klupi Zvezde bio naš nekadašnji trener, Miloš Kostić. Zbog toga sam spomenuo da je jedini cilj bila tit-ula. Mnogima je čudno kako je trener koji je donio titulu nakon toliko godina čekanja odlučio da napusti klub nakon samo jedne sezone. Kaže da nije osjećao tu energiju, snagu, da je svako vukao na svoju stranu, niko ga nije zvao da popričaju o prodajama igrača, pojačanjima, planu priprema i prozivke. Zbog toga je odlučio da napusti Zvezdu. Spominje često, da mu dominacija sa Domžalama nije pomogla u karijeru toliko kao što je ova titula sa Zvezdom. Tek prave ponude i ozbiljnije su počele da stižu nakon angažmana u Beogradu. Mrđa koji je došao na nagovor Stojanovića postigao je rekordnih 19 pogodaka u prvenstvu i bio je jedan od ključnih igrača ekipa zajedno sa Ninkovićem i kapitenom Milijašom. 21-4-2. To je jako bitno za daljnju priču. Ove brojeve ću elaborirati na kraju. Vrijedi istaći da je u toj sezoni Zvezda imala niz od čak 15 uzastopnih pobjeda.

Nakon Zvezde bio je trener Liersea, prva liga Belgije. Nije to bio baš uspješan mandat, početak je bio idealan, tri pobjede, dva remija i jedan poraz. Međutim, na kraju je ispao fijasko. Klub je na kraju sezone bio ubjedljivo zadnji, imali su samo 22 boda. Stojanović je osvojio 14 od 22, nakon veoma dugog niza bez pobjede, odlučio je da podnese ostavku.

Poslije Belgije, 2016. godine, na red je došla Kina, Stojanović je preuzeo ekipu Changchun Yatai-ja, vjerovatno u najvećoj ekspanziji kineskog fudbala i enormnih ulaganja. Bio je trener na samo sedam utakmica, kada su Kinezi odlučili da ga smijene.

2017. godine, na prijedlog jednog njegovog bivšeg igrača, Riga ga angažuje kao trenera do kraja godine, jedni cilj je bio da osigura Evropska takmičenja pa da onda pregovaraju o novom ugovoru. Njemu je to odgovaralo i postao je trener Rige. Riga je osigurala Evropska takmičenja, bio je i finalista kupa ali nažalost nije ga osvojio. Zbog financijskih razloga nisu nastavili saradnju iako je odradio posao zbog kojeg je doveden.

2018. godine je bio trener Levskog, bili su tu solidni rezultati, Levski je bio u vrhu tabele, međutim zbog promjene rukovodstva, predsjednika kluba i upravnog odbora, Stojanović je smijenjen. Interesantan je jedan članak koji se pojavio u srbijanskim medijima u tom periodu.

Vojnički režim Slaviše Stojanovića: Pljušte novčane kazne, Obertan trčao kilometar za autobusom!

Igrači nemaju pravo da zakasne nijedan minut na ručak, večeru ili trening, a pored toga nemaju pravo ni da budu u šorcevima i japankama kada se odlazi u restoran. Nekadašnji trener Crvene zvezde Slaviša Stojanović uveo je izuzetno strog režim igračima Levskog, koji su do sada očigledno imali ozbiljnih problema sa disciplinom. Tako se dogodila i jedna više nego komična situacija sa najvećom zvezdom tima Gabrijelom Obertanom. Nekadašnji prvotimac Mančester junajteda zakasnio je na trening jer je čekao na pogrešnom mestu ispred hotela, pa je tako Stojanović naredio vozaču da krene, pošto Francuza nije bilo u autobusu. Kada je primetio autobus kako odlazi Obertan je gotovo kilometar trčao za njim, a njegovi saigrači to zapanjeno gledali. Odlični fudbaler se potom odmah izvinio Stojanoviću rekavši da mu se više neće ponoviti ista greška.

2019. godine dolazi na klupu Latvije/Letonije. U Letoniju ga je doveo njegov nekadašnji igrač iz Rige, koji je u međuvremenu postao jedan od čelnika ili čak možda predsjednik saveza. Ekipu je vodio jedan kvalifikacijski ciklus, deset utakmica, u tom periodu je ostvario samo jednu pobjedu i čak devet poraza. Tu pobjedu, upisali su protiv reprezentacije Austrije. U grupi su još bili Slovenija, Poljska, Izrael i Sj. Makedonija. Problem nisu bili rezultati, jer je potpisan trogodišnji ugovor. Desio se puč u savezu, navijači su smijenili predsjednika i generalnog sekretara, tako da je on bio sljedeći na redu.

Nakon Letonije, dolazi druga prilika u Levskom, koja je bila jako kritična. U jeku korone, zbog prijatnog rastanka prošli put, Stojanović je odlučio da dođe ponovo u Levski i da ih spasi jer su bili zapali u krizu, kako financijsku tako i rezultatsku. Međutim, tu nastaje haos. Vodio je ekipu nekoliko utakmica. Tu ga je zadesila korona. Prije nego što su otkrili da je pozitivan na koronu, on je vodio dvije utakmice po snijegu, zatim je iskoristio slobodne dane koje je dao ekipi da posjeti staru kuću i da obilježi godišnjicu smrti njegovog oca. Boravio je u kući neko vrijeme. Kako u kući niko ne živi godinama, bila je hladna. Kada se vratio u Bugarsku, dobio je temperaturu, kašalj, na kraju su mu ustanovili da je pozitivan na koronu. 18 dana je bio na kisiku. Jedva se izvukao. Bio je na liječenju do kraja sezone. Klub je u međuvremenu odlučio da imenuje novog trenera i da se njemu zahvali na saradnji.

Nakon tog perioda oporavka, bio je savjetnik uprave Domžala.

Prije dolaska u Koper, na stolu je bila ponuda U-21 reprezentacije Srbije. Pored toga, dok je bez angažmana bio je na stažiranju u akademiji Citya. Kaže da nije bilo prilike da priča sa Pepom, ali ga dobro poznaje sa stažiranja, 2008. kad je bio u Barceloni.

Zadnji angažman mu je bio u Koperu gdje je nakon nešto lošiji rezultata dobio otkaz. Bio je u finalu kupa, nažalost, Celje je bilo uspješnije. Vidjelo se znanje i njegov pečat kad smo nadigrani u Koperu. U Koperu mu je pomoćnik bio njegov nekadašnji igrač, kojeg je on lično doveo u Zvezdu, Pavićević Savo.

Njegovo najjače oružje su prekidi. Sa razlogom je prozvan doktor za prekide. Osim što njegove ekipe razvaljuju sa prekidima kada je on tu, angažovan je kao vanjski saradnik u velikom broju klubova i reprezentacija gdje se upravo bavi analizom prekida, pravi akcije, igrice, kretnje i sve ostalo potrebno da se taj segment popravi. Kaže da ga je na taj sistem podstakla analiza dok je bio na stažiranju. Efektivno stanje igre je 58-62 minuta. Znači prosjek je 60. Stanje prekida je 28-32. Prosjek je 30 minuta. Znači jedna trećina utakmica su prekidi, aut, penal, korner, faul. Sad da se vratim na brojke, 21-4-2. To su brojke dok je on bio trener Zvezde. Analizirajući ligaške utakmice u periodu dok je bio trener Zvezde, otkrio sam gore spomenute brojke. Zvezda je postigla 76 pogodaka, a primila je 33. 21 pogodak su postigli upravo preko prekida. Tu ubrajamo samo kornere i slobodne udarce, direktne slobodne udarce i neke uigrane akcije. Uz prekide realizirali su 4 penala, te su postigli dva gola nakon akcije poslije izvedenog auta. Gledajući jedan podcast gdje je bio gost, preporučujem da pogledate, Wish&Gol - doktor za prekide, osvrnuo se na odigranu utakmicu Citya i Reala, gdje je City imao samo 16 kornera na utakmici. Na računajući prekide. Pozvao se na te situacije, gdje kaže, da samo 3 od tih 16 bude opasno, da ide u okvir, procentualno je ogromna šansa da će jedna od tri lopte završiti u mreži protivnika. Osim prekida, još jedno od jačih oružja mu je tranzicija. Gledajući nekoliko tekmi i analizirajući ove podatke, nestvarno je kako su mu lako igrači dolazili u šanse i realizirali kontre 3 na 5. U Zvezdi su toj sezoni, dobili 5 ili 6 utakmica golovima upravo nakon prekida. U Domžalama, za dvije sezone, on tvrdi da su osvojili između 25 i 30 bodova isključivo golovima na prekidima.

Malo ko se sjeća da je upravo Stojanović trebao postati trenerom Želje, na kraju je odabran Krčmarević.

Stojanovićevo ime se dovodilo u vezu i sa Željezničarom. Bojan Selesković i Momo Gačić su ga preporučili, a pregovarao je sa tadašnjom “alfom i omegom” kluba Senadom Misimovićem, ali umjesto njega posao je na kraju dobio Slobodan Krčmarević.

“Za interes Željezničara sam naprije saznao od ljudi iz Crvene Zvezde. Navodno se neko iz Željezničara raspitivao za mene kod njih, znate kako to ide. Bili su to dosta ozbiljni pregovori. Bio sam spreman da dođem i žao mi je što se na kraju ta priča nije realizovala. Zapelo je oko nekih sitnica. Nisam sad zahtjevao neke enormne svote, tu je bio problem oko hiljadu-dvije eura, ali to je sada iza mene. Imao sam i ranijih godina kontakte sa klubovima iz BiH.”

U Crvenoj zvezdi i Lierseu ‘desna ruka’ mu je bio, ni manje ni više, nego Miloš Kostić. Trener koji se baš i nije proslavio na Grbavici.

“Nismo nikada pričali o toj temi, mada čuo sam da je škakljiva i nezgodna, da ima raznih varijanti kako se to odvilo. Očito nije bilo slavno. Ne bih ni puno ulazio u to. Svako bira svoj put, svoj odnos prema poslu, ljudima, fudbalu. Ja kao trener se zalažem uvijek da to bude na nivou.”

Uvijek ističe da je jako bitan trougao - predsjednik, trener, sportski direktor i uzajamno povjerenje.