Od Amara Osima su kvazi novinari ,ispunjeni ličnom frustracijom i papanlukom, stvorili sliku
covjeka(trenera)-babroge , ne ulazeći u te njihove lične karakterne probleme , jedan od meni dražih intervjua koje je Amar Osim dao novinaru lista BH Dani neposredno pred utakmicu sa Newcastle-om , pokazujući da : sa papkom da bi pričao moraš biti još veći papan , a Amar je gradsko dijete lišeno tih primitivnih odlika koji u takvim situacijama ili pametno šuti ( ko da bi ga pitarski papan od komentatora i shvatio da mu šta
normalno kaže...
) ili ti šibne neki šuk tek da te izbaci iz kolosjeka
U intervjuu koji je dao tada za BH Dane, Osim pokazuje da nije nemoguće razgovarati sa novinarom , ali samo ako je osoba preko puta njega zaista novinar , čovjek od struke, da se uspjeh ne postiže preko noći .... Oni koji su tada bili uz Željezničar , ostali su to i do dana današnjeg ,a to je najbitnije od svega. Lako je navijati za svoj klub kada dobija , ali duguješ tom istom klubu čak i veću odanost i potporu onda i kada gubi. Ovo se odnosi i na navijače FK Sarajeva , koji su očito izgubili one temeljne vrijednost koje odlikuju pravog navijača.
''
Najmlađi trener prve ekipe u historiji Željezničara sasvim podsjeća na oca Ivicu po demistificiranju svega što je vezano uz njegov posao. Za samo dvije godine, koliko je na čelu Želje, uspio je nametnuti svoju osobnost, postao je zaštitni znak kluba i neprikosnoveni autoritet kako igračima tako i navijačima
Onome ko poznaje Ivicu Osima nije teško u karakteru njegovog sina Amara prepoznati neke od njegovih osobina.
To odsustvo olakog oduševljavanja najčešće se zove sarajevskim terslukom, ali u slučaju mlađeg Osima vidljiva je i nota svijesti o tome da su oči svih onih koji se bave fudbalom u BiH uprte u njega i ekipu koju je stvorio. I tako, dok smo svi očekivali da ovdašnji fudbal ubiju analfabeti koji danas vode Savez ili ga čarobnim štapićem spasi neko od naših trenera koji svoj lagodni život u zemljama EU-a ne bi mijenjali za neizvjesnu bosansku svakodnevicu, pojavio se čovjek koji za sebe kaže i to da je njegova osnovna fudbalska filozofija da, zapravo, nema filozofije. Zvuči li vam to odnekle poznato?
DANI: Četiri utakmice u evropskim takmičenja i isto toliko pobjeda. Tako Željo nije igrao ni pod dirigentskom palicom Ivice Osima?!
OSIM: Biti u vrhu našeg nogometa znači da imaš nekoliko obaveza. Moraš razmišljati o tome kako ostati prvi i preveslati ostale, i još moraš paziti da se ponašaš tako da ljudi u tebi vide nešto što će im imponirati, za šta će se uhvatiti, što će im mnogo značiti… Ovo jeste velika stvar jer smo najuspješnija ekipa u dosadašnjem dijelu takmičenja. Ali, šta s tim? Može se dogoditi i da dobijemo prvu protiv Newcastlea, onda izgubimo šestu i ispadnemo, a prođe, recimo neka ekipa koja je imala dva neriješena rezultata. Hoću da kažem da je to šta je uspjeh vrlo relativno. Važno je da smo počeli dobijati i u gostima: tu, istina, ima malo prevare, šibice, kako ja volim reći, ali pobjedi se u zube ne gleda. Na kraju, svako dobije ono što zasluži, sve ostalo su stvari koje ti pomognu ili odmognu da se nečeg jače prihvatiš ili od nečeg brže odustaneš. Vjerovatno me je u toku fudbalske karijere moglo nekad kočiti to što sam sin poznatog igrača i trenera, ali to iskustvo je pomoglo i naučio sam to nositi.
DANI: Šta je osnov nogometne filozofije Amara Osima?
OSIM:
Ništa. Osnov je da nema filozofije, da svako radi ono što zna. Kad nešto znaš, onda to radi i drži se nečeg svog. Kod nas ništa ne smiješ mistificirati, jer te odmah provale. Kad si takav, onda ti to vjerovatno malo više kida živce, ali ništa nema od blefiranja. Drugo je kad si negdje vani, pa ti je posao i to da se smješkaš, i to da si po svaku cijenu fin i … Ovdje je teško raditi, ali ima nekih čari u tom stalnom potvrđivanju, u tome da su najveći majstori svog posla u Sarajevu najčešće skromni ljudi koji ne idu okolo i ne šepure se. Tamo gdje su svi zaštićeni i gdje je normalno da kad radiš mnogo i doprinosiš klubu i zarađuješ mnogo, i shodno tome plaćaš i veliki porez, tamo je u redu da postoje zvijezde, neki, uslovno rečeno "veliki" i "mali". Ali, kod nas toga nema. Pokušajte zamisliti kako je "teško" sada skautima Newcastlea, plaćenima po recimo dvije ili tri hiljade eura za dvodnevni put, koji moraju pratiti nekog Željezničara za kojeg su do jučer jedva i znali… Mi ćemo podijeliti po 10. 000 maraka svakom igraču i to u našim uslovima izgleda puno. I Klub će možda zaraditi milion, što je skoro cjelokupni njegov budžet u prošloj sezoni, po čemu ni u BiH nije na vrhu. Tako da nekad nisam siguran je li puno kad Manchester United, recimo, plati Ria Ferdinanda 43 miliona eura, kad približno znamo koliko im može donijeti. ''
http://www.bhdani.com/arhiva/269/t26917.shtml" onclick="window.open(this.href);return false; Intervju radjen pred utakmicu Newcastle United - Željezničar
