
Klub ne radi dobro na puno nivoa, od famozne akademije preko ljekarske službe do prvog tima, sve je puno propusta, i to, da bude stvar gora, otkako se klub pokušao približiti Bayernovom modelu.
I, da se odmah razumijemo, to nije od danas. To je od šezdesetih kad su se u klubu bunili na reklame kraj stadiona dok je Manchester United počeo graditi marketinško carstvo. Tu smo pali u zaostatak koji se do danas nije ispravio.
Onda smo imali zlatni period prajm Wengera i fantastično sposobnog Davida Deina koji su u 7 godina donijeli klubu tri titule (mogle su se uzeti još bar dvije + Liga prvaka i Kup UEFA) i transformaciju Arsenala iz 1-0 to the Arsenal u simbol napadačkog fudbala. Tad su se zarađivale pare na transferima, ulagalo u trening-centar i opstajalo u Top 2 engleskog fudbala. Jedino je United bio ispred, United koji je u tih 7 godina dvaput rušio svjetski rekord za odbrambene igrače (Stam, Ferdinand), kupovao igrače tipa Veron, Van Nistelrooy i slične za basnoslovne sume koje su Arsenalu bile nedostižne sve do Özila.
Onda smo dobili brkadžiju Kroenkea, otišao je Dein koji je bio protiv Emirata, nismo dobili dozvolu da se proširi Highbury i uletjeli smo u kredit u vrijeme kad nije bilo para od TV prava kao danas nego je glavni prihod bio od ulaznica. Dodamo li Abramovicha i šeika koji su razbili tržište dvaput i eto ti recepta za propast.
No i tu smo mogli bolje proći da smo više trošili. Ovako smo zbog glupaste socijalističke platne strukture izgubili Colea, Van Persieja i Nasrija u prajmu. Imali smo pare na banci koje su izgubile vrijednost. Sad nemamo ni para niti igrača kojeg možemo prodati kao što je Liverpool, recimo, prodao Coutinha.