Osnovni problem hrvatske košarke je što imamo Savez, imamo izbornika, ali nemamo reprezentaciju. Reprezentacija je ono što smo vidjeli na proteklom Euru. Znamo kako je ta priča završila, a sad stvarno u nije lako ispraviti sve što je narušeno te stvoriti novu kemiju, nove odnose i to sve u nekoliko dana. Puno toga je godinama uništeno da bi se u ovako kratkom roku uspjelo sanirati.
...
Hrvatska je osiromašena na svim katovima, pa tako i u sportu. Uništeni su nekadašnji glavni centri hrvatske košarke. Ti rasadnici talenata danas jedva preživljavaju. Kvaliteta je pala. Ne možemo više proizvoditi ni igru, ali ni igrače, barem na način kako se to radilo nekad.
...
Ova reprezentacija ima potencijal, no smatram da bi bilo pogrešno uoči turnira u Torinu pred momke stavljati imperativ prolaska. Ako uspiju, fantastično, no trebamo pod hitno krenuti iz početka dok nije prekasno. Potreban je temeljit rebuilding, stvaranje potpuno nove reprezentacije. Talenta imamo, to nikad nije bilo sporno, no da bi se iz tog talenta stvorio pravi igrač i prava reprezentacija, potrebno je vrijeme. Prava reprezentacija se ne stvara preko noći.
...
Ne vidimo da sve ono dobro što mi imamo, da neke reprezentacije, koje nemjerljivo više od nas ulažu u košarku, imaju ili jednako ili bolje od nas. Onog trenutka kad se trgnemo, kad shvatimo da ne smijemo živjeti na lovorikama iz prošlosti, tek tada možemo krenuti naprijed. Čeka nas težak, spor i dugotrajan proces revitalizacije godinama devastirane hrvatske košarke.
...
U reprezentaciji su igrali igrači koji po meni više ne smiju ni primirisati nacionalnoj momčadi, to je jasno. S druge strane, imamo dovoljan broj izuzetno kvalitetnih mladih igrača, s kojima moramo biti strpljivi i ne smijemo im na leđa već sada stavljati teret nekih prevelikih očekivanja. Bilo bi to pogubno. Međutim, treba pokušati te klince kroz tih par godina dobro pripremiti i onda pokušati napasti neki pravi rezultat.
...
'Igra u reprezentaciji i igra u klubu potpuno su drugačije stvari. Ante je godinama igrao u dva različita sustava, a malo je igrača na svijetu koji sami mijenjanju sistem igre, bilo u reprezentaciji, bilo u klubu. Ante je u Barceloni igrač sustava koji je tako selektiran, zbog svojih određenih kvaliteta je doveden i nema tu neke velike mudrolije. U Barceloni Ante točno zna što mu je raditi, što od njega trener i suigrači očekuju i jasno je da se tamo osjeća kao riba u vodi. U reprezentaciji je imao sasvim drugačije zadatke. Šutio je godinama, nikad nije prigovarao, uvijek je bio korektan i od njega nikad niste mogli čuti ništa što bi mogli detektirati kao neki bunt ili nezadovoljstvo. Također, Ante je igrač talenta i poteza, nije fizikalac, a zašto se godinama nije kreirala niti jedna akcija za njega, to je pitanje za svakog izbornika koji je vodio reprezentaciju otkako je Ante bio u njoj.
...
Da zaključim, to što Ante Tomić igra fenomenalno u Barceloni, a loše u reprezentaciji, nije problem Ante Tomića, već ljudi koji su ga u reprezentaciji vodili. To je problem reprezentacije, njenog identiteta, sustava, modela igre, najmanje je to problem Ante Tomića.
...
Kriviti Perasa za bilo što totalno je deplasirano i suludo. Njemu je to bilo prvo iskustvo na klupi reprezentacije, a iz iskustva mogu reći da su klub i reprezentacija ne dva različita pojma, nego dva različita sporta. U načinu odrađivanja priprema, u pripremi utakmica, u vođenju utakmica…
Zato sam bio najveći navijač da Peras ostane i da sve to iskustvo s tog turnira iskoristi i da s tim igračima, uz naravno, neke izmjene, nastavi gdje je stao
...
Kao izbornik vodio sam reprezentaciju u Švedskoj 2003. i u Beogradu 2005. Nakon rezultatskog neuspjeha u Švedskoj potpuno sam promijenio koncept priprema, pristupa treninzima, pripremnim utakmicama. Kompletno sam promijenio sve što je bilo prije. Nakon Švedske sam s Mirkom Novoselom sjeo kao prvašić u školsku klupu i poslušao sve što mi je imao za reći, a što definitivno nije valjalo. Naveo je deset stvari u kojima sam griješio i u svih deset je bio u pravu. Poslušao sam ga i reprezentacija je u Beogradu izgledala fenomenalno.
Jako dobro znam razliku između kad prvi put vodiš reprezentaciju i kad ju vodiš drugi puta. Razlika je nebo i zemlja. Ako si dovoljno pametan, izvući ćeš pouke i naučit ćeš iz svojih grešaka. Možda netko neće shvatiti neke stvari ni nakon pet turnira, no u mom slučaju bila je to enormna promjena i mislim da smo u Beogradu izvukli maksimum.
Poanta ovog što pričam je to da Peras do Eura nikad nije vodio reprezentaciju i to je jedini razlog zašto momčad nije izgledala dobro. Da kojim slučajem ponovno preuzme reprezentaciju, uvjeravam vas, bio bi to stostruko kvalitetniji proizvod
...
Već sam dao izjavu koja je naljutila ljude iz Saveza i nemam problema opet je ponoviti. Prekasno se ušlo u proces. To da Peras neće biti izbornik, znalo se puno prije i ako će se netko naljuti kad kažem da se neozbiljno pristupilo problemu, zaista nije moj problem. Aco je preuzeo momčad, pokušat će začepiti rupe, ali da je to sve skupa kasno odrađeno, to je nažalost istina.
Ne razumijem zašto se do kraja inzistiralo na Perasu, kad je bilo jasno da on neće voditi momčad. Ne samo da je to bilo jasno meni, znali su to i neki ljudi iz Stručnog savjeta. Na kraju sam ja ispao pedro, Dino se naljutio i dao je izjavu (''Spahija se pokenjao po nama'', op.a.) kakvu je dao. Ne zamjeram mu ništa, ne smatram da je mislio s tim ozbiljno, niti sam tu izjavu shvatio kao uvredu. Bilo je to više, ono po dalmatinski. Dina znam jako dugo i znam ga kao otvorenog i iskrenog čovjeka, međutim, nisam mogao prešutjeti ono što je evidentno. Bili smo jedina reprezentacija u Europi koja u tom trenutku nije imala izbornika i za mene je to bilo neprihvatljivo
...
Plasirali se mi na Igre ili ne, nebitno, no kako dalje? Što napraviti da prekinemo s improvizacijom i spašavanjem u posljednji trenutak? Što napraviti da hrvatska košarka napokon krene prema gore i da mi napokon postanemo favoriti, a ne kako ste rekli, ''underdogovi''?
''Još će puno vremena proći dok mi ne postanemo favoriti. Međutim, da bi postali kompetentni za osvajanje medalja treba dati mandat izborniku na četiri godine i sastaviti kompletno novu reprezentaciju.''
Kako mislite kompletno novu reprezentaciju?
''Mislim na reprezentaciju koja ni izbliza neće izgledati kao ona koja je odigrala zadnje natjecanje.''
Mislite igrački ili karakterno novu reprezentaciju?
''Igrački.''
Imamo li dovoljno dobar i širok kadar za sastavljanje kompletno nove reprezentacije?
''Nema to veze. Na izborniku i Savezu je da procijene koji su momci budućnost hrvatske košarke i tim klincima je nužno pružiti šansu. Kad sam gurnuo u vatru Marka Tomasa i Roka Ukića, imao sam ozbiljnih problema s nekim ljudima u Savezu zbog toga. U tom su trenutku njih dvojica bili U-19 reprezentativci i uoči kvalifikacija za Švedsku 2003. otvoreno sam ljudima u HKS-u rekao ili će oni igrati ili se zahvaljujem i dajem ostavku. Trebala mi je jedna godina da te klince pripremim da bi postali standardni reprezentativci, a klasu su i kao tinejdžeri imali. Ljudi u Savezu su me samo pitali hoće li oni igrati, a kad sam im potvrdno odgovorio, dobio sam bezrezervnu podršku. Upravo to treba i danas napraviti. Dati podršku dečkima koji u ovom trenutku možda i ne mogu nositi reprezentaciju, ali koji mogu biti stožerni igrači za godinu ili dvije.''
Drugim riječima, žrtvovati jedno ili dva natjecanja da bi oni stasali?
''Nikako dva, nije potrebno. Eventualno jedan turnir. Imamo nekoliko igrača koji su stožerni, njih pet, šest, nikako ne više. Njima treba priključiti te mlade i krenuti iz početka. Potrebno je odraditi kvalitetne i duge pripreme i prije svakog turnira odigrati nekoliko kvalitetnih pripremnih utakmica, s ciljanim protivnicima, koji momčad mogu samo popraviti, a ne davati neku lažnu sliku o kvaliteti momčadi, koja u realnosti zapravo i ne postoji. Imati u pripremnom periodu omjer 10:0 protiv nebitnih reprezentacija ne donosi ništa dobroga. I 0:10 može ako ćemo iz tih poraza nešto naučiti i onda s nekom jasnom slikom otići na prvenstvo. Rezultat kakav bude, nije ni bitno, no onda, sljedeće godine, kad ti klinci stasaju, steknu iskustvo i rutinu, kad dobiju neophodno samopouzdanje, tek tada treba pokušati ganjati pravi rezultat.
Međutim, ključno je pogoditi s igračima, a to je opet stvar struke. Netko to zna prepoznati, netko ne zna, a upravo tu leži razlika između velikih reprezentacija i onih malih.''
Nakon toga je vodio respektabilne klubove i evo sada je u NBAu jedan od pomocnih.Jedan od rijetkih domacih koje bi volio vidjeti na klupi,ali tesko s obzirom da je HKS previse neozbiljan i nesposoban savez.Bas citao njegov intervju uoci turnira:
