FK Sloboda: Galerija

[sloboda72]

Treći ulazak FK Sloboda Tuzla u Prvu ligu Jugoslavije.Na današnji dan, 13. jula 1969.

Prva utakmica finala kvalifikacija za ulazak u Prvu ligu:

Sloboda - Budućnost 1:1 (0:1)

06.juli 1969. godine. Stadion: Tušanj, Tuzla. Gledalaca: 11.000. Strijelac za Slobodu: Omer Jusić.

Tog kišovitog i tmurnog dana u Tuzli gosti iz Podgorice su zaledili sve Tuzlake ranim vodstvom. Sloboda nije igrala svoju igru, bila je u grču zbog ranog vodstva gostiju da bi tek pred kraj utakmice Omer Jusić uspio izjednačiti rezultat. Pred polazak u Titograd Aleksandar Ivoš, tadašnji tehnički direktor FK Sloboda, je izjavio: „Titograđani su u Tušnju odigrali klasičan bunker što nama nije odgovaralo. U revanšu će biti znatno povoljnije, jer se domaćin mora otvoriti ako želi da pobijedi. To je prilika za kvalitetniji tim da izbori povoljan rezultat“. Slično je mislio i trener Đođe Bjelogrlić koji je vjerovao u sjajnu generaciju Slobodinih fudbalera i koji je pred polazak u Titograd najavio plasman u Prvu ligu. Međutim, i pored njihovog optimizma navijači Slobode su svoje pulene ispratili sa mnogo nevjerice , pogotovo zato što su iz Titograda, ali i iz cijele Crne Gore stizale vijesti da će revanš pod Goricom biti samo formalnost.

.........................................................................................................................................................

Druga utakmica finala kvalifikacija za ulazak u Prvu ligu:

Budućnost - Sloboda 0:3 (0:1)

13.juli 1969. godine. Stadion: Pod Goricom, Titograd. Gledalaca: 15.000. Sudija: Lado Jakše. Strijelci: 0:1 - Nalić (37'), 0:2 - Nalić (47'), 0:3 - Avdičević (82').

Budućnost: Vujačić, D. Šaković, B. Folić, M. Folić, Ivanović, Božević, Pavlović, Mitrović, Mugoša, Jovetić, R. Saković (Đerić)

Sloboda: Mešković, Fazlić, Altarac, Gerum, Avdičević, Pašić, Nalić, Jusić, Jevremović, Trifunović, Hukić. Trener Đorđe Bjelogrlić




FUDBALERI SLOBODE PRED UTAKMICUU TITOGRADU

TRIJUMFALAN POVRATAK U ELITNO DRUŠTVO IZMEĐU KAMENICA


........................................................................................................................................................
Slobodini fudbaleri, njihovo rukovodstvo i navijači koji su imali sreću da prisustvuju utakmici pod Goricom, u noći između 13. i 14. jula 1969.godine, burno su proslavili svoj treći ulazak u elitno takmičenje bivše države. U Tuzli i okolini s nestrpljenjem ljubitelji fudbala čekali njihov povratak. Ekipa će sutradan, 14.jula stići avionom na aerodrom Butmir kod Sarajeva, a potom krenuti ka Tuzli. Odmah poslije utakmice u Titogradu kolone automobila i navijača su tutnjale tuzlanskim ulicama. Slijedeće jutro tema svih mahala je bila Sloboda ušla u Prvu saveznu ligu. Oni koji nisu imali strpljenja da čekaju u Tuzli, krenuli su rano slijedećeg dana automobilima prema Butmiru. Kada je avion sa igračima Slobode sletio nastalo je novo slavlje. Kolone navijača s fudbalerima krenule su u pravcu Tuzle. Usput su pozdravljani u Sarajevu, Olovu, Kladnju, Živinicama. Na Sonom trgu je bio zakazan doček i zajednička proslava, a kako se približavala kolona sa navijačima i igračima u Tuzli je nastala prava euforija. Kako su se približavali Tuzli navijači su stajali u svakom mjestu te iz pošte javljali u Tuzlu dokle su došli i kad se kolona može očekivati. Na Sonom trgu su bili i prvi zvaničnici grada. Fudbalere Slobode prvi je pozdravio Mehmedalija Džambić, tadašnji predsjednik Skupštine opštine te im zahvalio i čestitao za veliki uspjeh ne samo za FK Sloboda već i za cijeli grad.





Avdičević i Folić pred utakmicu Sloboda-Budućnost 1-1,1969.


Mehmedalija Džambić drži govor.



autobusi





autobus
Doček na Sonom Trgu 1969.




Tuzlaci na korzu već slave


FK Sloboda:stoje s lijeva, Avdičević, Mešković,Pašić,Fazlić,Miličić, Gerum,
............čuče s lijeva:Nalić,Jusić,Jevremović,Rakić i Hukić.





TRENER ĐORĐE BJELOGRLIĆ - BELI

U ime fudbalera predsjedniku i svim Tuzlacima zahvalio se kapiten Fahrudin Avdičević. Zajedničko slavlje se nastavilo cijeli dan i duboko u noć. Sloboda je ušla u Prvu saveznu ligu u kojoj je je igrala se do raspada bivše države. Postala je mamac za publiku i ekipa za koju je navijala cijela sjeveroistočna Bosna i koja je svim ljubiteljima fudbala kroz jednu deceniju poklonila zlatnu generaciju Slobode koju su nazivali Santosi s Tušnja. Postala je ekipa koja je u 70-tim godinama po mnogima igrala najljepši fudbal u državi.

[sloboda72]

Omer Jusić, neponovljivi centarfor(1942 - 2008)

Rahmet ti duši naš veliki Omere Jusiću.
Za Slobodu igrao ...1966 - 1973






ZAŠTO MLAĐI BRAT EMIR JUSIĆ PORUČUJE STARIJEM

...............OMERE, VRATI SE!

DVA ROĐENA BRATA IGRAJU U RAZLIČITIM PRVOLIGAŠKIM KLUBOVIMA
........JEDAN JE U BANJA LUCI, DRUGI U TUZLI

Prije šest godina svi jugoslovenski listovi objavili su neočekivanu vijest: Fudbalski klub Borac iz Banja Luke ustupio je svoja dva najbolja igrača Slobodi iz Tuzle. To su bili Omer Jusić, centarfor i Mesud Nalić, desno krilo. Svota koju su Tuzlaci tada dali Banjaličanima danas izgleda smiješna.
- U svom gradu niko nije postao "neko", pa neću , vjerovatno, ni ja - govorio je svom mlađem bratu Emiru, Omer Jusić, dok je ulazio u voz.
Osamnaestogodišnji Emir, tada igrač juniorskog tima Borca, je zaplakao i rekao:-"Jusići će i dalje biti u najboljoj ekipi Borca".

NIKADA ZAJEDNO

Od tada Jusići: Omer i Emir, igraju za ekipe Tuzlaka i Banjalučana. Istina, kada dođe do međusobnih odlučujućih susreta ova dva kluba jedan od braće je "bolestan". Tako je bilo i prošle jeseni na utakmici Borac-Sloboda. Banjalučanima su bodovi bili neophodni. Najbolji strijelac Tuzlaka, Omer, zamolio je trenera da ne igra.
- Moj gol može biti tane koje će broj Borca potopiti. Ne želim da me moji sugrađani mrze. Molim vas da ne igram.
Omer je sjedio na klupi, a Emir igrao za svoj tim.
- Brže Emire, hajde Pašo,- dovikivao je Omer i stidljivo obarao pogled kada bi ga pogledao njegov trener.
Omer je četiri godine stariji. Brži je i spada među izrazite golgetere. Živi u Tuzli, sanja o Banja Luci. Ima kćerkicu, dvosoban stan i želju da u rodnom gradu skupa sa bratom Emirom sagradi kuću. Kadagod mu vrijeme dozvoli svojim "taunusom" dođe u Banja Luku kod roditelja. Tada se nađe i s prijateljima i često zna upitati: - "Zašto me prodadoše Tuzlacima kada je Sloboda bolji tim od Borca, a ja sam tamo standardni igrač".
Emir ima dvadeset četiri godine. Izrastao je viši od brata, malo je sporiji, ne voli da daje golove. Oženjen je, ima dvosoban stan, kćerkicu i jednu veliku želju - da skupa sa bratom igra u istoj ekipi: u Slobodi ili Borcu. Sa odličnim uspjehom završio je Tehničku školu, sada je student i sam tvrdi da će za tri-četiri godine postati inženjer. Voli brzu vožnju i sokove od narandže.
Nikada ova dva rođena brata-Banjalučanina nisu igrala u istom timu. Mlađi je, poslije odlaska brata iz Borca, sam sebi rekao da mora postati fudbaler i da Borac ne smije biti bez Jusića. Tri mjeseca je svakodnevno trenirao, a kada je u jesen 1966. godine trener Borca odlučivao koga će iz juniorskog tima "prebaciti" u prvi tim dileme nije bilo: Jusić mlađi je zauzeo mjesto starijeg brata.
- Nikada još nismo odigrali ni jednu utakmicu u istom timu. Emir je "paker" kakav se samo može poželjeti. Igrajući pored njega prestigao bih Santrača na tablici strijelaca,-tvrdi Omer.

EMIR JE "POLA" BORCA

-Moj brat je najbolji centarfor u zemlji. Pored njega je milina igrati, - tvrdi njegov brat i kaže:- Sa Omerom, Borac bi bio u sredini tabele. Ovako, da je bar ove godine opstati a ljeto je za pregovore. Omere, vrati se. Skromnost je najveća vrlina najboljeg igrača Borca iz Banja Luke, Emira Jusića. Prošle jeseni, odbio je kapitensku traku, još nikada nije isključen ili kažnjen, a samo dva puta je opomenut za šest godina igranja u Borcu. Stručnjaci smatraju da je to najperspektivniji igrač banjalučkog prvoligaša, a prošle godine, kada mu je istekao ugovor, jedan klub mu je donio ključeve od dvosobnog namještenog stana, dvadeset starih miliona i još neke "privilegije". Kada je doznao da to nije Tuzla, odmah je rekao: Potpisujem za Borac. Primio je četiri miliona starih dinara i ove godine će se useliti u novi stan.
- Kad Emir zaigra, Borac neće napustiti igralište poražen, kaže Ilija Miljuš, pomoćnik trenera banjalučana.
- On je pola Borca, dodaje Miljuš.
- Emire, i Tuzla ima prvoligaša. Zašto ne dođeš, često kaže Omer. A mlađi brat obično odgovara:- Omere, vrati se, bićemo tandem kakav nije viđen.
I tako dva brata, iste želje i ovog proljeća neostvarene.
...........................................................................................Sportski nedjeljnih "Tempo" Beograd, januar 1971

[sloboda72]

Ismet Hadžić FK SLOBODA,in memoriam
.......................................................................................................................................................
NOVA ZVIJEZDA U TIMU TUZLANSKE SLOBODE ZOVE SE ISMET HADŽIĆ

"NEČIJOM GREŠKOM" NIJE POSTAO REPREZENTATIVAC

HADŽIĆ JE "ZREO " DA OBUČE DRES NACIONALNE SELEKCIJE-TVRDI NJEGOV TRENER ĐORĐE GERUM

Kada se bek Veleža i reprezentativac Džemal Hadžiabdić probijao kao fudbaler (u svom klubu i nacionalnoj selekciji) opravdano je stekao naziv "osica iz Mostara" - zbog svoje oštrine i pravovremenih startova, zbog neumornog "špartanja" terenom i zbog mnogih vrlina koje su mu zaista pomogle da postane vedeta.
Slično Hadžiabdiću, počeo je odnedavno da blista na tuzlanskom fudbalskom nebu i Ismet Hadžić, standardna "dvojka" Slobode, koji, kako kaže, samo nije branio gol svog kluba!
"Osica sa Tušnja", kako su ljubitelji prvoligaša iz "grada uglja i soli" prozvali mladog i veoma talentovanog Hadžića, igrala je, zaista, na svakom mjestu - od desnog beka do lijevog krila, oko 220 puta bio je prvotimac, ali se tek nedavno ustalio u dresu sa brojem 2. I u njemu se rapidno uzdigao.
- Hadžić je izvanredan u svakom pogledu! - tvrdi prvi trener Slobode Đorđe Gerum,-i dres reprezentacije mu "ne gine"!
- A Hadžićeve mane?
- Nema ih! - opet tvrdi Gerum. I dodaje: - Ako ja kao trener koji sa velikom opreznošću preporučujem selektorima nekog od svojih pulena, tvrdim da Hadžić "već sutra" pouzdano može da bude "državni bek", onda je to zaista tako!

FUDBAL MI JE SVE

Ismet Hadžić završio je Srednju tehničku školu (mašinski smjer), a sada je student Više pedagoške škole u Tuzli (odsjek fizičkog vaspitanja). Živi zajedno sa majkom Ismetom.
Otac mu je umro. Bio je električar. Jedinac je, pa je i to, kako naglašava, jedan od bitnih razloga što ne namjerava da se odvoji od majke, koja, inače, teškom mukom podnosi fudbalovanje svog sina.
- Majka, - priča Ismet - je prilično nježnog zdravlja, pati od čira u stomaku, pa, ne samo zbog toga, ne želim da se nervira. Sa druge strane, kao profesionalac, dužan sam da pošteno obavljam sve zadatke na terenu, bez obzira na njihovu težinu i rizik po moje zdravlje. Ona to shvata, ali joj teško pada kad vidi modrice po nogama i tijelu. A šta ću, fudbal mi je sve od čega mogu nešto da prihodim za sebe i majku službenika, za koju živim isto koliko i za loptu. Oboje podjednako volim i cijenim, a tako će biti uvijek!
Sa osamnaest godina postao je Ismet Hadžić prvotimac, igrao je, rekosmo, na svim mjestima u navali i odbrani, da bi ga jednog dana raniji trener Slobode, Mićo Duvančić, prekomandovao na - desnog beka.
- Od tada, priznaje sadašnja nezamjenjiva dvojka Slobode, - počeo je moj pravi uspon, zahvaljujući i mom sadašnjem učitelju Đorđu Gerumu, koji mi je "ulio" sigurnost. Tačnije: pustio me je da "igram kako znam i mogu" ali, uz stalno upozoravanje da igram za ekipu, a ne za sebe! Mrđutim, zahvalnost što sam uopšte postao prvotimac dugujem i Braci Bevandi, koji me je, svojevremeno, "iščeprkao" iz pionira.

"KOPIRA" SVOG TRENERA

Komparacije sa Džemalom Hadžiabdićem očigledno prijaju mladom Hadžiću, ali je ipak želio da nas "dopuni":
- Jeste. Džemal je moj uzor, mada sam još daleko od njega - po znanju i iskustvu. Upoređuju me s njim zbog borbenosti i sličnog načina igre, s obzirom da ja, kao i Hadžiabdić, igram jednovremeno beka i krilo. On lijevo, ja desno. Rado izlazim iz svog šesnaesterca, uvijek nastojim da pomognem svojoj navali, pa i da, u pogodnoj prilici, šutiram na gol. Međutim, ja sam ipak dosta "mekši" od Hadžiabdića, moji pravi aditi su brzina i tehnika. Trener Gerum je u meni sagledao neke "svoje" igračke osobine, pa me i sada usmjerava na "njegovu igru". Kada je Hatunić otišao u Partizan trebalo je da ga zamijenim na halfu, međutim. Ipak, i kao bek nastojim da "kopiram" svog trenera, a koliko uspjevam da budem i "svoj" i "njegov", oštar i tehničar za sada je još uvijek teško reći.

GREŠKA, ALI TEŠKA!

Hadžić je već prekaljeni borac, veoma skroman na terenu i u privatnom životu. Ne pije, ne puši, sav zarađeni novac daje majci, a ona mu "odvaja" za džeparac. Stan mu, kaže, za sada nije potreban, a kroz godinu-dvije vjeruje da će ga dobiti od Kluba. Pod ugovorom je do 1980. Ima djevojku sa kojom je ozbiljno,pa otuda ne želi da se zna njeno ime.
Evo šta mladi bek Slobode i "nesuđeni" reprezentativac želi da naglasi:
- Svi mi griješimo i praštamo greške jedni drugima. Jednu, međutim, vrlo tešku, ne znam kome da oprostim. Selektor Marko Valok zaveo me je u svoj spisak pred nedavnu turneju po Južnoj Americi - kako sam čuo umjesto tada bolesnog Jelikića. Neko je, međutim, "proturio" da sam ja odbio taj poziv i samovoljno otputovao na more, pa je zatim Valok pozvao Vujkova. Kada je kapiten Hukić došao po mene da krenemo za Beograd, ja sam se zaprepastio! Jer, prije toga nisam uopšte čuo za poziv sleketora, a kada sam to rekao Hukiću i on se iznenadio. Tek, ne svojom greškom i namjerom, nisam još obukao dres najdražih boja! A koje bi more moglo da me spriječi da se odreknem reprezentacije, kao što je procurilo.
- Koliko mi je čast da zaigram u državnom timu, - nastavio je svoju "ispovijest" Hadžić, - toliko možda i više, je da postanem član Saveza komunista! Vrata mi nigdje nisu zatovrena i zato sam ubijeđen da ću ostvariti obje želje!
Sa naše strane: srećno Ismetu Hadžiću!
.................................................................Sportski nedeljnik "Tempo" Beograd, septembar 1977. godine
U SLOBODI


"Nečijom greškom nije postao reprezentativac".

U Dinamu.




MLAĐI



STARIJI

phpBB

Biografija

Ismet Hadžić je u Dinamo stigao iz tuzlanske Slobode početkom 1980. godine, a modri dres je nosio sve do 1986. godine kada prelazi u Prištinu. Bio je jedan od ključnih igrača generacije koja je 1982. godine osvojila prvenstvo i godinu dana kasnije Kup maršala Tita. Za Dinamo je nastupio u 145 službenih utakmica. Nakon završetka karijere radio je kao trener u Dinamovoj nogometnoj školi Hitrec-Kacian.

Između 1979. i 1983. godine pet puta je nastupio za reprezentaciju Jugoslavije.

Preminula Dinamova legenda Ismet Hadžić

"Ismet Hadžić neupitno će zauvijek biti jedna od najvećih legendi Dinama, zauvijek će živjeti u povijesti modroga kluba i u srcima svih nas", poručili su iz Dinama
AUTOR:
Vecernji.hr
Večernji list Premium
Legendarni bivši igrač i trener Dinama Ismet Hadžić preminuo je u 62. godini života nakon duge i teške bolesti.
Hadžić je modri dres nosio od 1980. do 1985. godine, odigrao je 302 utakmice za Dinamo, od čega 145 službenih, a bio je član slavne generacije koja je 1982. godine osvojila naslov prvaka Jugoslavije, kao i 1983. Kup Jugoslavije, a nakon inozemne karijere posljednjih je godina bio trener u Nogometnoj školi Dinamo, kao i trener veteranske momčadi Dinama. Između 1979. i 1983. godine pet puta je nastupio za reprezentaciju Jugoslavije.
"Ismet Hadžić neupitno će zauvijek biti jedna od najvećih legendi Dinama, zauvijek će živjeti u povijesti modroga kluba i u srcima svih nas", poručili su iz Dinama.

[AlemC85]

Rahmet duši legendarnom Hadžiji Šta je sve prošao taj čovjek, to je za nepovjerovati. Njegovoj porodici sabura.

[sloboda72]

OPROŠTAJ OD ISMETA HADŽIĆA HADŽIJE





Hadžićev sanduk nose :lijeva strana ,Mešković,Bračun,N.Mujezinović,DŽ.Š.,Desna stranaMarijan Vlak,Kalesić,Atić-Inje,Ademir Smajlović.
Komemoracija za Hadžiju: Bit ćemo i gore prvaci, prijatelju
Na Maksimir su došle legende kluba, igrači koji su 1982. igrali u šampionskoj generaciji Dinama zajedno s pokojnim Hadžijom, Mlinarić, Mustedanagić, Bračun
Četvrtak, 16. 7. 2015. u 11:22 Piše: Antonio Bevanda
U Maksimiru je održana komemoracija za pokojnog Ismeta Hadžića čiji je posljednji ispraćaj danas u Tuzli.
Na Maksimir su došle legende 'modrog' kluba, igrači koji su 1982. igrali u šampionskoj generaciji Dinama zajedno s pokojnim Hadžijom. Bili su tu Marko Mlinarić, Marijan Vlak, Džemal Mustedanagić, Milivoj Bračun...
- Bio sam Hadžijin suigrač, navijač, a zatim i prijatelj - rekao je Zdravko Mamić i dodao:
- Tužna vijest me zatekla u zatvoru.
Pričao je Zdravko sa knedlom u grlu, jako ga je pogodila Ismetova smrt, kao uostalom i cijelu Dinamovu obitelj.
Stigao je i trener svih trenera, Ćiro Blažević, koji je vodio jednu od najslavnijih generacija u povijesti Dinama.
- Srest ćemo se gore, prijatelju, pa ćemo opet sastaviti momčad i biti prvaci - rekao je tužnim glasom Ćiro.



Govorili su još i predsjednik Dinama Mirko Barišić, Zorislav Srebrić te Mario Jozić, danas trener golmana u Lokomotivi. On je zajedno s Domagojem Kosićem, također bivšim igračem Dinama, s Hadžijom provodio najteže trenutke. Na komemoraciju je došla i kćer Maja.
Među ostalima došli su i Ante Čačić, Edin Mujčin, bio je tu Zoran Mamić, treneri iz Dinamove omladinske škole...

U utorak, 14. srpnja, zauvijek nas je u 62. godini života napustila legenda Dinama Ismet Hadžić, a modri se klub od njega oprostio na utakmici 2. pretkola Lige prvaka Dinamo - Fola Esch.

U spomen na Hadžiju prije početka utakmice na Maksimiru je održana minuta šutnje dok je na semaforu prikazana njegova slika s porukom ''Zauvijek u našim srcima''.



PIŠE TOMISLAV ŽIDAK Otišao je najbolji igrač Dinama iz čuvene generacije osamdesetdruge
Autor: Tomislav Židak
Objavljeno: 15.07.2015
Znao je toliko lopte da je zaslužio cijeli život jesti kavijar i piti birana francuska vina, a živio je u opskurnom ambijentu iz Dickensovih romana


Nema te više, Hadžija, nema te sa nama... Prijatelji, zapalite svijeće, pognite glavu, umro je Ismet Hadžić

MAKSIMIR ZAVIJEN U CRNO Veliku obitelj Dinama napustio Ismet Hadžić, dobri duh šampionske 82’
U utorak oko podne javio mi se Marko Mlinarić suznog glasa i obavijestio me da je jedan od najboljih, ako ne i najbolji igrač Dinama iz osamdesetdruge, preselio gore. Znao je toliko lopte da je zaslužio cijeli život jesti kavijar i piti birana francuska vina, a živio je u opskurnom ambijentu iz Dickensovih romana.

Blažević ga nije pustio

Jeo je jeftine konzerve, spavao na Bundeku i po kombijima, najbolji prijatelj mu je bila klupa u parku. I pas. Onih godina, zbog nogometne vještine, tražili su ga najbolji turski i belgijski klubovi, Fenerbahçe i Standard, ali ga Ćiro Blažević nije pustio. “Kako ću bez Hadžije...” Te čuvene osamdesetdruge igrao je najbolji nogomet u karijeri, na leđima je imao radar, nogometna inteligencija mu je bila na Einsteinovoj razini. Iz toga doba datira i jedan smrtni grijeh zagrebačkih novinara. Za najboljega smo proglasili Velimira Zajeca, iako je najbolji bio Hadžić. Puno puta smo se ispričavali, a on bi sam mahnuo rukom. “Neka ste...”

Nogometnim rječnikom - život ga nije mazio. U Zagreb je došao 1980. iz Tuzle i postao jedno od zaštitnih lica šampionske generacije. I kada se survao u bijedu, kada je štemao za 50 kuna dnevno, da bi navečer mogao u birtiji u očaju viknuti “rakije amo...”, kada su mu obitelj i prijatelji okrenuli leđa i jedino mu je ostao vjeran pas, nije prokleo Dinamo. Iako je Dinamo bio “kriv” i za slavu i za bijedu. Mamić mu je značajno pomogao, podigao ga je sa zemlje, dao mu posao i vratio dostojanstvo.

Nedavno, kada je već bio ozbiljno bolestan i kada se topio iz dana u dan, dogovorili smo se za intervju na Savici. Nismo se našli, “ubile” su ga kemoterapije. Dogovorili smo se za neki drugi termin, ali bolest je sve brže marširala... Nazvao me prije desetak dana. “Zovem te čim izađem, bolje sam...” Nije izašao, nismo se više vidjeli.

Presudio rak gušterače

Na žalost, postao sam novinar koji uglavnom izvještava sa sprovoda. Pokopali smo Josipa Kužea, nema ni Hadžića. A kolike smo noći spiskali u Karaki i Gavelli, kod Pave Kremenića. Slavili smo rijetke pobjede, jer Dinamo je takav klub, ali i te rijetke, velike pobjede bile su slatke. Bila je to generacija koja je imala dušu, koja se znala “razbiti” i razveseliti, raskučiti zadnji dinar, ali koja je znala i plakati. Kada sam jučer čuo drhtavi Mlinarićev glas, znao sam da nosi loše vijesti.

Od svih igrača iz šampionske generacije Hadžić je najteže živio. I pogodila ga je najteža bolest, rak gušterače, koju je pobijedio samo jedan nogometaš, Branko Zebec. Hadžić je bio bez izgleda i zbog činjenice jer nije imao ozbiljnog novca, jer, kako kaže Ćiro, “novac je najbolja medicina”. Ako ga imaš, doktori te možda mogu izvući. Hadžić nije imao ništa, osim simpatije plavog puka i do smrti odanog prijatelja u Mlinariću. Što je ostalo, Hadžija? Slika šampionskog Dinama i sjećanja. Oprostite mi, ali sada idem na rakiju, natoči jednu za Hadžiju, jer taj je bio pravi “hadžija”.

Pokop Ismeta Hadžića bit će u četvrtak u 17 u Tuzli.
POKOPAN JE NA MEZARJU BUKOVČIĆI U TUZLI

[sloboda72]

FK Sloboda neposredno pred agresiju na BiH

Novo anemično "izdanje" Slobodinih profesionalaca "kumovalo"trećem
uzastopnom porazu, pa se ekipa našla u potpuno nezavidnom položaju.
Nisu iskoristili ni jedanaesterac ! Kako prebroditi dva naredna uzastopna gostovanja?

SLOBODA --PROLETER 0: 1 (0:0)

Prvenstvena utakmica 25. kola Prve savezne Jugoskandik lige:
Sloboda- Proleter(Zrenjanin) 0:1 (0:0). Stadion u Tušnju.
Teren travnat. Vrijeme povoljno.Gledalaca oko 250.
Strijelac: Komar u 60. minutu. Sudija: Stojčevski (Skoplje)- 7.
Žuti kartoni: Sadiković i Tursić (Sloboda), Jovanović, Zelenović,
Todorović, i Nikolić (Proleter).
SLOBODA: Vasić 6, Sadiković 5, Herić 6, Šulović 5, Konjić 5,
Arnautović 4, Šarić 4, (Tahirović -), Tursić 5, Lukić 5,Tabaković 5, Jovanović 5.
PROLETER: Gavrilović 7,Srdić 6, Nikolić 6, Bosiljčić 6,Luburić 6,Stanić 5,
Zelenović 5,(Rajović -),Todorović 6,Govedarica 6, Jovanović 5,Komar 7,(Teljigović -).

Slobodini profesionalci zavili su u crno tuzlanski prvoligaški fudbal ! Tri uzastopna poraza ne samo da su dobro uzdrmala redove ekipe iz Tušnja nego bi mogla veoma skupo stajati ovaj klub. Kada se očekivalo da će konačno prošle subote granuti sunce i na stadion Tušanj(sunca je zaista bilo), uslijedilo je novo razočarenje i novi poraz od Proletera -0:1 ! Tako je Tušanj postao pravi eldorado za zrenjaninskog gosta. Bez obzira što je ekipa u gornjem dijelu tabele i što se bori za ulazak u Kup UEFA, Proleter nije ostavio tako snažan utisak , a pogotovo što nije izveo svoj najjači sastav. Za ekipu kao što je Sloboda "prolasci" u Tušnju su mogući i za oslabljene prvoligaše.Prosto je neshvatljivo da Slobodini profesionalci tako neodgovorno prilaze svom poslu. Tokom svih 90. minuta igrali su onako kako ne bi ni neka sindikalna ekipa.Samo je jedan igrač -Nijaz Herić- pokazivao nešto više želje da njegova ekipa izbori povoljan rezultat.Svi ostali su bili kao na - izletu. Igrali su po svom starom običaju : ja tebi ti meni i to sporo da sporije ne može biti. Bilo je i nekoliko šansi i polušansi ali su one , uglavnom, bile rezultat stihijskih napada i plod slučajnosti. Ipak najveću priliku domaćin je imao u 55. minutu kada je dosuđen jedanaesterac za Tuzlake.Ali ni ovo nije bio pogodak.Arnautović je dobio šansu (otkud on da šutira) i uslijedio je traljav udarac kojeg je Gavrilović uspio odbraniti.Kako to obično biva uslijedila je kazna. Samo pet minuta kasnije,nesigurna i uspavana odbrana Tuzlaka (koja se ne može da probudi tri kola) pustila je da Komar, do tada skoro ne zapaženo lijevo krilo gostiju, ubaci loptu u mrežu Vasića. Ito je bio kraj nadanja Tuzlaka da se "izvade" u susretu sa ekipom iz Zrenjanina. Ne znamo šta će dalje preduzimati stručni štab Tuzlaka i Predsjedništvo ali ovako više ne može.O čemu razmišljaju fudbaleri kada izađu na teren - to je, izgleda, tajna i za njih !? Opredijelili su se za fudbal , od njega hoće da žive i da uživaju, a na terenu pošteno se ne oznoje. Svaki gost u Tušnju ostavi bolji utisak, bez obzira na fudbalsko umijeće, od svog domaćina , samo zato što igrači drugih ekipa jednostavno više trče, žele da izbore povoljan rezultat. A kod Slobodinih profesionalaca nema ni volje ni bilo šta onog što treba da krasi sportiste kada izađu na teren.
Sada je zaista vrlo, vrlo teška situacija za tuzlansku ekipu. Tri uzastopna poraza doveli su tim u opasni "donji dom", a u naredna dva kola Sloboda je dva puta gost: prvo naredne subote u Zemunu, a potom u Titogradu. Ako i to bude kao u poslednja tri kola onda su male šanse da se Tuzlaci izvuku od ispadanja iz prvoligaškog društva.
.........................................................................."Front slobode", 29. 03. 1992. godina




----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

[sloboda72]

FK Sloboda neposredno pred agresiju na BiH

I FUDBALERI TUZLANSKE SLOBODE PREKINULI TAKMIČENJE

ČEKAJU BOLJA VREMENA

Iako su željeli fudbaleri tuzlanske Slobode nisu mogli otputovati na
nedeljni meč u Podgoricu protiv domaće Budućnosti pa je zatraženo odgađenje susreta

Teška situacija u BiH nije poštedjela ni sportiste ove Republike, pa čak i one koji žive u nekim relativno mirnim oazama. U takvoj situaciji su i tuzlanski sportisti, pa i fudbaleri Slobode koji su do posljednjeg trenutka pokušavali učestvovati u takmičenju i u nedelju odigrati prvenstveni susret u Podgorici protiv domaće Budućnosti.
Predsjedništvo Fudbalskog kluba Sloboda je u subotu održalo vanrednu sjednicu na kojoj je bilo primorano da donese odluku o neodlasku ekipe u glasni grad Crne Gore, jer je to, praktično, bilo nemoguće izvesti. Naime, Tuzla je već danima "u okruženju" sa svih stana, putevi su blokirani, saobraćaj se skoro nikako ne odvija kada je riječ o relacijama van tuzlanskog bazena. Bilo je nekoliko konbinacija da ekipa iz Tušnja otputuje u Podgoricu. Jedna od njih bio je eventualni odlazak avionom. Čak je dato obećanje vojnih vlasti da će obezbjediti avion, a da će troškove tog prevoza platiti Zajednica prvoligaša. Budućnost kao domaćin bila se spremna da podnese sve troškove boravka Tuzlaka u Podgorici. Međutim, ni ova kombinacija nije mogla osigurati odlazak, s obzirom da je avion po obećanju i obavještenju od JNA mogao iz Dubrava poletjeti tek oko 13 sati, što nije garancija da će ekipa stići na vrijeme, pošto je susret zakazan bio za 15,30 sati, a u toj kombinaciji Tuzlaci ne bi bili ni jednog trenutka ravnopravni svom domaćinu, jer u najboljoj situaciji Slobodin tim bi morao pravo iz aviona na stadion. Osim toga, siguran dolazak aviona niko nije mogao garantovari pa ni JNA!
Na vanrednoj sjednici Predsjedništva Slobode u subotu utvrđeno je da ekipa nema nikakvih uslova da odtputuje u Podgoricu. Tom prilikom izdato je i zvanično saopštenje u kojem se kaže:
"Ocjenjujući ukupnu situaciju u kojoj se nalazimo. Predsjedništvo Slobode na svojoj Vanrednoj sjednici održanoj 11. aprila 1992. godine u 10 sati donijelo je odluku da ekipa nema objektivne mogućnosti da otputuje na utakmicu u Podgoricu".
Istovremeno Sloboda je od nadležnih organa FSJ zatražila da se ovaj susret odgodi i odigra u neko povoljnije vrijeme.
Inače, Slobodini fudbaleri redovno treniraju na stadionu Tušanj, s obzirom da situacija u Tuzli to još dozvoljava.
........................................................................................................................."Front slobode", polovina aprila 1992.

[sloboda72]

FK Sloboda neposredno pred agresiju na BiH



PRVA SAVEZNA FUDBALSKA "JUGOSKANDIK" LIGA

NASTAVAK ILI ODLAGANJE?

Komesari za bezbjednost u klubovima srijedom i
petkom će slati izvještaje o stanju u mjestima
gdje bi trebalo da se igraju utakmice

Klubovi Prve i Druge savezne fudbalske lige (izuzev Leotara iz Trebinja) prošle nedelje nisu igrali svoje prvenstvene utakmice zbog teške situacije u ovoj Republici. Nadležni organi FSJ odgodili su sve ove utakmice među kojima i meč u Podgorici: Budućnost - Sloboda. U nekim novinama pojavila se i netačna informacija "da je navodno Predsjedništvo Republike BiH, odnosno član ovog tijela zadužen za sport Stjepan Kljuić, zabranio odlazak Tuzlaka u glavni grad Crne Gore". To su zaista proizvoljne vijesti koje su se pojavile i u nakim beogradskim listovima. Situacija je bila zaista takva da ekipa nije mogla otputovati na meč u Podgoricu, iako smo gajili nadu da ćemo stići tamo sve do posljednjeg trenutka. Svima je, međutim, jasno da nisu postojali nikakvi uslovi da se, recimo, prošle subote ili nedjelje krene na tako opasan i neizvjestan put - objašnjava direktor Slonode Fahrudin Avdičević.
Inače, na adresu klubova Prve i Druge savezne lige stigla je teleks-poruka vezana za situaciju u BiH. U toj poruci, koja je naslovljena komesarima klubova, stoji, izmežu ostalog:
"Predsjedništvo FSJ na svojoj sjednici održanoj 11. aprila, formiralo je komisiju koja će pratiti bezbjedonosnu situaciju na teritoriji BiH sa aspekta mogućnosti odigravanja fudbalskih utakmica, dolaska i odlaska fudbalera, vođstva puta i službenih lica. Komisija na osnovu svoje procjene bezbjedonosne situacije predlagat će nadležnim organima FSJ i Zajednici Prve i Druge lige donošenje adekvatnih odluka. Da bi Komisija imala što objektivniji uvid u bezbjedonosnu situaciju i procjenu mogućnosti odigravanja fudbalskih utakmica na pomenutoj teritoriji komesari za bezbjednost klubova svake srijede i petka do 10 sati dostavljat će komesaru za bezbjednost FSJ svoju procjenu donesenu na osnovu stvarne situacije na terenu uz prethodnu konsultaciju Uprave kluba i organa unutrašnjih poslova. Vaša procjena mora biti nezavisna, objektivna i nepristrasna, a mišljenje klubova i organa bezbjednosti navesti u izvještaju".
U prvom izvještaju, koji je otišao od komesara Slobode gospodina Peke Jankovića, stoji između ostalog, da je u Tuzli mirno, ali da je i dalje prisutna zaplašenost, veliko psihičko opterećenje kod svakog građanina, te da u ovom gradu ima veliki broj izbjeglica.
Sljedeći i, vjerovatno, najvažniji izvještaj iz Tuzle će otići danas, (petak), kada će biti konačeno i odlučeno hoće li, eventualno, u nedjelju u Tušnju doći do susreta Sloboda - OFK Beograd ili ne.
.............................................................................................................................."Front slobode", april 1992. godine

PRVA SAVEZNA FUDBALSKA LIGA

NEIZVJESNOST OSTAJE

Mali su izgledi da će Sloboda u nedjelju igrati u Beogradu
sa Partizanom, ali će o tome Predsjedništvo Kluba
odlučiti danas. Pojedini fudbaleri samovoljno napustili Tuzlu!

I pored najboljih želja Sloboda nije mogla odigrati dvije prvenstvene utakmice u Prvoj saveznoj fudbalskoj ligi (Budućnost u Podgorici i OFK Beograd u Tuzli). Međutim, ni posle ovih odlaganja situacija se nije izmjenila u korist mira i normalizacije. Naprotiv, sve je teže i to na širim područjima BiH. Zbog toga su i veoma mali izgledi da se do nedjelje stanje popravi i da se prvenstvo, što se tiče bosanskohercegovačkih klubova nastavi. Po rasporedu Sloboda bi u nedjelju trebalo da gostuje u Beogradu protiv domaćeg Partizana.
U ovom trenutku su zaista male mogućnosti da Tuzlaci otputuju u Beograd. Ipak, o tome će danas biti donesena odluka od strane članova Predsjedništva Slobode.
Inače, Slobodini fudbaleri svakodnevno treniraju, ali ne u kompletnom sastavu. Jedan broj fudbalera je samovoljno napustio Klub i Tuzlu, pa će morati reagovati nadležni organi u Slobodi bez obzira što ima i jedan broj onih kojima ovog ljeta ističe ugovor. Tuzlu su prvo napustili Vasić i Ivanović i otišli u Novi Sad, a onda je, po svemu sudeći, u Švajcarsku otišao i mladi golman Bećirović. Zoran Milošević je sa bratom Vitom Miloševićem (član Željezničara) otišao kod mlađeg brata Cvijana Miloševića u Belgiju. Ovih dana kapiten Mitar Lukić ne može redovno da dolazi na treninge. pošto svakodnevno putuje iz Gračanice. Marjan Lamešić je dobio od ranije odobrenje Kluba da može promijeniti sredinu što je i učinio. Takvo odobrenje ima još Šulović, koji je, takođe, najavio odlazak iz Slobode.
Uz treninge ekipa Slobode će u ovoj sedmici odigrati dvije-tri prijateljske utakmice, uglavnom, sa klubovima iz Tuzle i bliže okoline (OFK "Tuzla", Proleter iz Slavinovića, Radnički iz Lukavca).
......................................................................................................................"Front slonode" prva polovina maja 1992.

[sloboda72]

FK Sloboda neposredno pred agresiju na BiH

TABAKOVIĆ U VIŠEGRADU

Slobodinog fudbalera Samira Tabakovića uhvatila je ratna situacija u njegovom rodnom
Višegradu. Posle susreta u prethodnom kolu, u subotu, 4. aprila u Zemunu kada je
Sloboda savladala domaću ekipu sa 1 : 0 Tabaković je dobio dozvolu od trenera
Mustafe Hukića da otputuje u Višegrad i posjeti familiju.
U to vrijeme Višegrad nije bio u ratnom okruženju, kao što će to biti kasnije.
Tabaković je trebalo već sutradan (nedjelja), 5. april da se iz Višegrada vrati u
Tuzlu. Ali, i tada je bilo nemoguće da dođe do svog rodnog mjesta.
Zbog teške situacije koja vlada u Višegradu i okolini, Tabaković je ostao
u svom rodnom gradu od 4. aprila pa do danas jer nije imao mogućnosti
da dođe u Tuzlu.
.............................................................."Front slobode", april 1992.

[sloboda72]

A-tribina,Tušanj, legende grada Tuzle.Sloboda- Rudar P. 2:1

[tuzlak1987]

Neki od osnivaca FK Gorki/Sloboda..kada ste zadnji put culi ova prezimena?

[sloboda72]

..........................................HALAL TI VJERA JASMINE MORANJKIĆU !

........................

..............................................Sloboda-Borac 1:1, 14.august, 2015.-4.kolo

[sloboda72]

9. septembra 2015,utakmica seljo-Sloboda 0:0, 7. kolo 2015/16
"Nema brata dok ne rodi majka, to u Trebinju zna kuća svaka", poručili su navijači Slobode.

[sloboda72]

Fukare na šugavici 9. 9. 2015, 7. kolo pl seljo-Sloboda 0-0

[sloboda72]

Sarajevsko -škutorska koalicija ne može da se pomiri da je Sloboda ispred njih.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Održana sjednica Disciplinske komisije NS FBiH

U prostorijama Nogometnog saveza Federacije BiH u Sarajevu, u četvrtak 10.09.2015. godine, održana je sjednica Disciplinske komisije NS FBiH.


HUSIĆ AZMIR, predsjednik FK „Sloga“ Simin Han zbog prekršaja iz člana 52. i 54. a u vezi sa članom 40. i članom 7. DP NS/FS BiH počinjenog na sjednici izvršnog odbora NS FBiH 03.07.2015. godine u Sarajevu, kažnjava se zabranom vršenja svih funkcija u nogometu u TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE, računajući od 10.09.2015. godine.

Imenovani shodno članu 28. DP NS/FS BiH ne može obavljati nikakvu funkciju u bilo kojem organu kluba ili tijelima saveza, na utakmici i dr. niti zastupati klub ili savez, odnosno njegova tijela u bilo kojoj funkciji za sve vrijeme trajanja kazne.

[sloboda72]

14. juni 1987 , 34. kolo sezone 1986/87, FK Sloboda- FK Velež 2:1,Policija se morala obračunati sa podivljalim navijačima Veleža.Intervencija je uslijedila nakon što su hercegovci pogodili pomoćnog sudiju Puškara kamenicom u glavu.


Nerko i Enko.

[sloboda72]

Plakat, Suljo, Kareli i ostali.
"Jedna od najbrojnijih grupa navijača koji su krajem osamdesetih gostovali u Novom Sadu (neračunajući navijače velike četvorke) bili su fanovi tuzlanske Slobode. Došlo ih je preko hiljadu i zauzeli su celu istočnu tribinu. Kada su se na terenu pojavili igrači Vojvodine, svi su skočili na noge i počeli da skandiraju: "evo naše žrtve!!!" Prozvali su sebe Fukare, vođa im je bio čupavi, krezubavi Suljo, a često su pevali pesmu: "mi smo Fukare iz grada soli, ku**c nas boli!" "

[Probisvjet]

Nije mi jasno zasto neki mijesaju pojam galerija i istorija-povijest.
Zar ne bi bilo dobro na temi galerija da budu fotografije, a na temi povijest da bude povijet-istorija-historija kluba? Dajte to uredite jbg.

[sloboda72]

Nije mi jasno zasto neki mijesaju pojam galerija i istorija-povijest.
Zar ne bi bilo dobro na temi galerija da budu fotografije, a na temi povijest da bude povijet-istorija-historija kluba? Dajte to uredite jbg.

Fudbal je takav , njegova istorija je vazda ilustrovana fotografijama.Nemoguće je osvrt na neku utakmicu ili događaj vezan za Slobodu rastavljati pa tekstualni dio u rubriku" Istorija" a fotografije u "Galeriju".Pozdrav i poštovanje za tebe.

[Probisvjet]

Ne mislim o rastavljanju teksta i galerije. Povijest neka bude iz povijesti Slobode sa fotografijama ili tekstom . Galerija iz novijeg datuma fotografije, video, tekst ...