
Spojite točkice, govorio je Steve Jobs, i shvatiti ćete vašu sudbinu, njen konačni značaj. Spojimo one Ricarda Alvareza, koji si je od nedavno na ramena stavio dio Intera, i shvatiti ćemo da nije moglo biti drugačije, da nije mogao završiti igdje drugdje osim u crnoplavom dresu, uoči svog prvog derbija na Giuseppe Meazzi.
Krećemo sa Boca Juniorsom, jel tako?
"Bio sam chiquito, imao sam 7-8 godina, i nikako da porastem. Zakašnjeli razvoj, tek kasnije sam propupao. Nikad nisam igrao, samo klupa. Otišao sam u Velez."
I onda jednog dana stiže lijepi poklon...
"Od mog oca. Dres Intera, jer moj otac je Interista. Kakav poklon: možda ne znate šta Inter predstavlja u svijetu, u Argentini. Sudbina se počela oblikovati."
Sa 19 godina debi' u prvoj ekipi Veleza. Ali sreća je kratko trajala?
"Dva dana kasnije sam slomio križni ligament na treningu. Pa dodatne komplikacije. Bio sam u boxu godinu dana. A trebalo je i dodatnog vremena da se vratim u formu."
Ali nekako si se vratio i dokazao u Velezu. Osvojio si nekoliko prvenstva, napredovao u Copa Libertadores, počeo razmišljati o Europi. I onda?
"Jednog dana, prošlog svibnja, neki novinari mi kažu: "Znaš li da je Pupi, Pupi Zanetti, pričao lijepo o tebi?". Prva naznaka."
Druga?
"Dva dana kasnije mi zvoni telefon: "Ćao, Pupi na telefonu". Baš on: nisam shvaćao ništa, mislio sam da sanjam. Zanetti je kod nas apsolutni idol. Inter argentinaca također. Sudbina se počinje dešavati."
Stižeš u Inter i stvari nisu odmah pozitivne.
"Klub i suigrači me prihvaćaju perfektno: svi mi pomažu, svjetske zvijezde kao Zanetti i Cambiasso čine da se osjećam dio njih, obitelj me prati u Milano. Ali patim, pripreme prije prvenstva: u Argentini nismo naviknuti na rad u dvorani koji se ovdje radi, na onako teške treninge. Noge su mi teške, nisam briljantan, nisam ja. A još i ekipa igra loše. Sve je krenulo nizbrdo."
Ali polako se nazire svjetlost. Prvi bljesak?
"Posljednjih 15 minuta protiv Juvea, stadion je prekrasan. Ja ulazim i osjećam se dobro. Izgubili smo, ali naznake su bile dobre."
Onda?
"Inter-Cagliari, 19. studenog. Na tribinama sam. Užasno sam ljut. Ali na zagrijavanju se ozljedio Sneijder i Coutinho ide na teren, dolaze me zvati i odlazim na klupu. I dalje sam ljut."
Ali Ranieri te ubacuje u nastavku...
"Biti će ljutnja, biće da se konačno osjećam dobro, ali evo Alvareza: slobodnjak iz kojeg se rađa 1:0 i asist za 2:0. Tada se sve promjenilo."
I sada derby, koji si već igrao, i to dobro, u Pekingu, jel tako?
"Dobro prvo poluvrijeme. U nastavku smo se previše branili i izgubili."
I ti si zamjenjen ?
"Ma zaboravimo..."
Pričaju da je Milan favorit, ti se slažeš?
"Možemo ih pobijediti. Sigurno. Ako Inter igra kako zna, može pobijediti. Ako ih napadnemo i pripazimo na kontranapad, može biti dobro."
Milan je stravičan u kontranapadu.
"Kao i svaka talijanska ekipa. Svi nazad i onda brzo u napad. To je razlika između Italije i Argentine: brzina u kontranapadu."
Šta ti pričaju o derbiju?
"Puno toga, ali znam da neću shvatiti dok ne probam. Na tom stadionu je nevjerojatno, ko zna kakav je osjećaj. Želim ga uživati, od prve do 90. minute."
Znači, siguran si da ćeš igrati?
"Ne baš. Ali sa klupe ili sa terena, želim ga živiti u detalje."
Ti se zoveš Ricardo, građen si na taj neki način, uglavnom, usporedbe sa Kakom počinju cirkulirati.
"Stop. Bez usporedba. Čuo sam ih i sa Pastoreom, Riquelmeom... Moj idol , kad sam bio klinac, je bio Zidane. Ali to su veliki igrači, ja sam Alvarez i ne želim usporedbe."
Uživaš više u pogotku ili asistenciji?
"Gol je uvijek vrhunac, iako moram naučiti igrati bolje bez lopte prije nego uđem u šesnaesterac. Ali bolje gol nego asist."
Dakle, ti si napadač, znaš?
"Trequartista, ili napadač koji kreće izdaleka..."
Znaš li da je Kaka' počeo biti Kaka' baš nakon gola u svom prvom derbiju?
"A da?"