SportSport.ba

spajk je napisao/la:Ako se ne rasprodaju svi paketi

KpbKaka22 je napisao/la:ima nas navijaca

bazero je napisao/la:Silna dinamovština pohrlila na Maksić zahvaliti se momčadi na mega uspjehu - plasmanu u Ligu prvaka:

Kako doznaje Jutarnji list Luka Modrić, reprezentativac Hrvatske osumnjičen da je bio pomagač Zdravku Mamiću u izvlačenju preko 60 milijuna kuna iz Dinama, ispitan je u nedjelju u sjedištu USKOK-a. Ne znaju se detalji njegova iskaza ali se nagađa da sam nogometaš i nema puno izbora – može postati jedan od ključnih svjedoka koji će posvjedočiti o kriminalnim namjerama obitelji Mamić ili i se i sam suočiti s ozbiljnim optužbama o "pranju" novca.

Čim je Afera Godot krenula i kad su procurile prve informacije za **** je bivši državni odvjetnik Nediljko Ivančević komentirao i kriminalnu ulogu nogometaša koji su sudjelovali:

- Ako se dokaže krivnja gospodina Mamića, nogometaši, kazneno pravno gledajući, se mogu procesuirati kao pomagači u počinjenju kaznenog djela, a za pomagače je zakonom zapriječena ista kazna kao i za počinitelje, s tim da Zakon propisuje da se pomagač može i blaže kazniti od počinitelja.

Modrića se sumnjiči da je s Mamićem potpisao antidatirani (skoro godinu dana nakon što je prodan) aneks ugovora po kojemu ga pripada oko 66 milijuna kuna na ime svog transfera. Kada je DInamo isplatio iznos, on je 52 milijuna predao članovima obitelji Mamić i njihovim prijateljima.

Osim Modrića, jedan od igrača koji se spominje da je sudjelovao o ovim aktivnostima je i Milan Badelj, koji je navodno pomogao da se iz Dinama izvuče 25 milijuna kuna preko Damira Vrbanovića, tadašnjeg direktora Dinama, a sve za Zorana Mamića.

Piše: Romana Eibl

Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Niko Kovač izvijestio je naciju uoči nastavka kvalifikacija za Euro 2016. da su nam reprezentativci u šoku jer im je Uefa zbog kukastog križa na poljudskom travnjaku oduzela jedan bod kojeg, rekao je Kovač, nisu nikome ukrali. Izbornik, međutim, nije ni zucnuo o tome je li možda moral njegove momčadi, ili makar nekih pojedinaca, narušen zbog činjenice da u reprezentaciji stoluju dvojica Uskokovih pokajnika, Luka Modrić i Dean Lovren, koji su bili bitne karike u velikoj pljački Dinama. Danas pokajnici, a do jučer suučesnici u kriminalnom krugu protupravnog izvlačenja i pranja novca te sticanja nepripadajuće imovinske koristi za braću Zdravka i Zorana Mamića u iznosu od 90 milijuna kuna. Manje će novaca Hrvatski nogometni savez zaraditi plasmanom reprezentacije na Euro 2016. nego što su braća Mamić priskrbili za sebe koristeći se Modrićevim i Lovrenovim transferom kao pokrićem za ilegalno sticanje silnih milijuna ukradenih Dinamu.

Shizofrenija iz Mamićeve radionice posijana na tribinama - najprije oko Dinama, a posljedne dvije godine i oko nacionalne momčadi, gdje se navijače nastoji prikazati državnim neprijateljima broj jedan - sada je duboko penetrirala i u Kovačevu momčad. Pokušavamo zamisliti tu idilu u reprezentativnoj oazi u zagrebačkom hotelu As kada Zdravko Mamić poželi održati zdravicu, među ostalim, Modriću i Lovrenu. Istina, ima Zdravko 90 milijuna razloga da im podigne čašu uvis, ali ima i prokleto dobar razlog da ih obojicu utopi u toj istoj čaši pjenušca. Baš kako su Modrić i Lovren utopili njega i brata mu Zorana pred Uskokovim istražiteljima, što je u konačnici dovelo do njihova pritvaranja u remetinečki istražni zatvor. A, opet, zahavaljujući tim ili nekim drugim, na sličan način stečenim, milijunima, „blue brothers“ su brzinski izašla iz pritvora pa sada na slobodi čekaju podizanje optužnice, koja bi na optuženičku klupu mogla posjesti i Modrića i Lovrena ukoliko se iskazima nisu nagodili za čvrsti pokajnički status.

„Ako se dokažu istinitima tvrdnje Uskoka, odnosno krivica braće Mamić, nogometaši Modrić i Lovren, kazneno pravno gledajući, mogu se procesuirati kao pomagači u počinjenju kaznenog djela, a za pomagače je zakonom zapriječena ista kazna kao i za počinitelje, s tim da Zakon propisuje da se pomagač može i blaže kazniti od počinitelja“, rekao je nedavno za **** bivši općinski državni odvjetnik iz Splita Nediljko Ivančević. Suprotno nagađanjima suzdržanih medija, koji zaštitnički nastoje minorizirati nedjela dvojice nogometaša, Ivančević kaže da su i Modrić i Lovren, sudjelujući u radnjama koje imaju obilježja kaznenoga djela, apsolutno imali vlast nad svojim ponašanjem, te da zapravo imaju dvije mogućnosti: surađivati s istražiteljima i dodatno teretiti odgovorne u Dinamu ili i sami sjesti na optuženičku klupu.

Eto, gospodo, što vam je život odnosno suživot s Mamićima! Padanje u nemilost, prije ili kasnije. Ili je nogometni mladac u nemilosti kluba i Zdravka osobno ako ne želi potpisivati što mu gazda gurne da potpiše, pa može sanjati eventualno o karijeri u drugoj austrijskoj ligi, ili je u nemilosti izbornika, poput Eduarda koji je Mamićeve građanske doživotne ugovore s igračima na sudu prokazao kao lihvarske, ili je u konačnici, ako pristane na „igru“ do kraja, u nemilosti zakona, poput danas Modrića i Lovrena, a sutra tko zna još koga!

Mamićevi dobro plaćeni agitpropovci, strateški izvrsno razmješteni od Dinama, preko ostalih klubova satelita, HNS-a, političkih stranaka, uglavnom HDZ-a, medija, pa sve do društvenih mreža, neprestano proizvode bučan aplauz i zidaju spomenik velikom vođi jer se eto Dinamo preko europskih trećerazrednika iz Luksemburga i Albanije domogao Lige prvaka i 15-ak milijuna eura, a istodobno je veliki meštar od transfera (sad se otkriva i kakvih) uspio u slavni škotski Celtic prodati za sedam milijuna eura neafrimiranog, gotovo anonimnog Jozu Šimunovića. Valjda bi svi obnevidjeli trebali pasti ničice pred noge velikom trgovcu, na koljenima dopuzati na tribine te slijepi i gluhi pred notornim, optužujućim činjenicama dati podršku obiteljskom klubu za isisvanje novca ne bi li se Mamići i dalje enormno bogatili, te častili na račun kluba i suce i delegate i odvjetnike i predstavnike pravosuđa, policije i politike, novinare, HHO-ove higijeničare, priležnice, kupljene navijače, sve ne bi li svi žmirili pred očiglednim. Mamić ne škrtari kad je u pitanju veličanje i umivanje njegova lika i djela, već više od desetljeće su uz njega nekolicina rashodovanih političara i novinara, Tomislav Marčinko i Miroslav Rožić odnosno Adolf Kožul i Ognjen Naglić, a svojedobno je Dinamo za agitprop „zlatom“ plaćao Sinišu Jagodića, bivšeg tajnika za odnose s javnošću Stipe Mesića, te Miljenka Manjkasa, stari Tuđmanov kadar, a sadašnjeg HDZ-ovog savjetnika za medije. Obojica su svojedobno u Dinamu imali 50.000 kn neto mjesečna primanja, obojica su otišli iz kluba s otpremninama od po 200.000 kuna isplaćenima na ruke. Jagodić se čak vrlo brzo opet vratio u plave salone, pa onda opet brzo otišao, i opet s novih 200.000 kuna otpremnine u kešu. Mora da je Stipe Mesić puno vrijedio Mamiću kad je ovaj bio spreman tako masno plaćati zapravo beznačajnoga Jagodića. No, to su tempi passati, ali nije naodmet s vremena na vrijeme podsjetiti se kako se u Maksimiru kalio Mamić koji je u međuvremenu obolio od manije vlastite veličine u tolikoj mjeri da je i dio kultnog plavog salona preuredio u svoju kancelariju u kojoj se svako malo krka janjetina što se na pladnjevima donosi iz obližnjih restorana. Između dva zalogaja Mamić će, u društvu Šukera, baciti oko na zatvoreni trening reprezentacije, a RTL-ov će reporter dan kasnije u Dnevniku izvijestiti o „sinoćnjoj predstavi Kovačevih izabranika za Šukera i Mamića“. Navijačima je pristup bio zabranjen, pa je ispala prava groteska kada su igrači usred treninga razvili pred pustim tribinama transparent koji poziva na borbu protiv rasizma i diskriminacije. Sva sreća da se navijačka dijaspora ne da uplašiti Mamić-Šukerovim ukazima i zabranama, pa će pohoditi utakmice reprezentacije u Bakuu, Oslu i Valletti, u suprotnom igrale bi se samo za HNS-ovo društvo iz svečane lože. A prvog među njima ionako više zanimaju neki sasvim drugi driblinzi. S lovom... Koje je uz pomoć Modrića i Lovrena rekonstruirao Uskok. Za one koji još ne znaju, pročitajte o kakvim se tu duplim i višestrukim pasevima radi.

GNK Dinamo je 31. kolovoza 2010. na račun Luke Modrića uplatio je 26,9 milijuna kuna. Dva dana kasnije, 2. rujna 2010., Luka Modrić u poslovnici Hypo Alpe Adria Banke podigao je 20,9 milijuna kuna. Istodobno, u istoj poslovnici i kod iste referentice Vanja Mamić, sada bivša supruga Zorana Mamića, na svoj je račun uplatila 3,5 milijuna kuna, Mario Mamić je na račun Zdravka Mamića uplatio 690.840 kuna, Marijan Primorac, poduzetnik blizak Zdravku Mamiću, poznatiji po kupnji blindiranog mercedesa Ivi Sanaderu, na svoj je račun uplatio 3,6 milijuna kuna, dok je Zoran Mamić 146.148 kuna uplatio kao porez na nekretninu u Gospiću.

Ili, recimo ovaj dribling: 23. kolovoza 2011. GNK Dinamo je Modriću uplatio 13,8 milijuna kuna, a dan kasnije Modrić je podigao 10,7 milijuna kuna. Istog dana u istoj poslovnici Mario Mamić je na račun Zdravka Mamića uplatio tri milijuna kuna, a Zdravko Mamić je 30. kolovoza 2011. od ta tri milijuna kuna 2,9 proslijedio na račun Vanje Mamić. Potom je u isto vrijeme i u istoj poslovnici s njezina računa isti iznos transferiran društvu Perspektivom d.o.o. kao predujam za kupnju stana Vanje Mamić.

Iako je iz transakcija do kojih su došli istražitelji vidljivo da Modrić ne podiže i ne isplaćuje kompletne svote koje mu prije toga uplaćuje GNK Dinamo, zasad nije poznato gdje je završio ostatak novca, čime će se nesumnjivo istražitelji u nastavku postupka pozabaviti.

Poražavajuće je i razočaravajuće da je ne samo Luka Modrić, talentirani i skromni dečko s velebitskoga krša, morao pristati na „ugovor s vragom“ da bi ostvario svoje snove. Poraznija od toga samo je činjenica da Zdravko Mamić iz prvoga reda, iz krila reprezentacije, i dalje neometano operira hrvatskim nogometom.

Luka Modrić "utopio" je svojim iskazom u USKOK-u svog mecenu Zdravka Mamića, neslužbeno doznaje ****. U medijima je izašla informacija kako je Modrić prije puta u Azerbajdžan i Norvešku dao svoj iskaz pred USKOK-ovim istražiteljima, no nitko nije znao je li rekao nešto što bi bilo dobro il loše za Zdravka Mamića. **** doznaje kako je iskaz Realova nogometaša u potpunosti negirao većinu stavova na kojima se zasniva obrana Zdravka i Zorana Mamića.

Modrić je obitelj Mamić u istrazi ponajviše utopio datumima, odnosno tvrdnjama kako obrana Zdravka i Zorana nije točna. Ukratko – i Modrić je posvjedočio kako je ugovor s njim antidatiran, odnosno potpisan nakon što je on sam već bio transferiran Tottenhamu. Podsjetimo, Mamići su se istražiteljima kleli kako su aneksi ugovora, koji su definirali koliko iznosa otpada nogometašima od prodaje, s Lovrenom i s Modrićem potpisani prije prodaje u strane klubove.

Osim razbijanja ovog djela obrane braće Mamić, Modrić je potvrdio da im je morao isplatiti veći dio novca koji je tim antidatiranim ugovorima pripao njemu samom. Nije iznenađenje da je istražiteljima kazao i da je morao Zdravku Mamiću isplaćivati dio svojih primanja u Tottenhamu i Realu. Da je vožd domaćeg nogometa imao takve dealove s nogometašima potvrdio je već Eduardo da Silva, koji je na sudu dobio potvrdu da ne mora plaćati 20 posto svih svojih primanja na račun obitelji Mamić.

Je li ovakav iskaz doveo do razlaza Mamića i Modrića ne zna se, tek kuloarima kruže priče da je odnos mecene i igrača već nakon uhićenja došao u zahlađeno stanje. Treba napomenuti kako su istražitelji već prije pojasnili Luki Modriću da od njegove suradnje s njima ovisi i u kojem će statusu "odraditi" ovaj postupak – kao svjedok ili osumnjičenik. Pravni su eksperti za **** već prije ustvrdili kako Tužiteljstvo, ukoliko želi, svakako može Modrića i Lovrena gledati kao sudionike u postupku isisavanja novca iz Dinama. Obzirom na ovakvo svjedočenje Luke Modrića, čini se da jasno je za koju se opciju nogometaš Real Madrida odlučio.

Da je Mamić najuspješniji menadžer na Balkanu svih vremena, kako mu godinama već tepaju u Zagrebu, zapravo i nije ništa nego jedan običan mit, kao i njegova vještina trgovanja.

Znamo, zvuči nelogično, pogotovo ako se zna da je proteklih desetak godina u bogatije lige izvezao na kamione mladića, i to za ogromnu svotu novca, ali same brojke koje se plasiraju u medijima (financijska izvješća ove udruge građana još uvijek nitko nije vidio) treba uzeti s popriličnom rezervom poznavajući novinarsko pretjerivanje kad je stariji Mamić u pitanju: u izlazne Dinamove transfere tako se uredno pribrajaju i plaće igrača koje će zaraditi tijekom igranja u novom klubu, ali i dogovoreni bonusi. Najbolji primjer za to je upravo Šimunović.

Friziranje brojki

Čitali smo tako prvo da je Mamić za njega inkasirao okruglih 10 milijuna eura, zatim je ta brojka pala na nekih osam milijuna, da bi se na koncu cifra zaustavila na otprilike pet milijuna eura. Naravno, za takvog igrača pravi jackpot. Ipak, škotski mediji objavili su kako je transfer vrijedan oko četiri milijuna eura (a i oni su pribrojili tome plaću igrača sljedećih pet godina), dok većina utjecajnijih otočnih sportskih tiskovina još uvijek nije izišla s konačnom cijenom otkupa mladog braniča, već pišu kako je visina transfera za sada – nepoznata.

Podsjetimo, sličnu bajku pričali su nam i prilikom prodaje još jednog dragulja iz Dinamove svlačionice, Alena Halilovića. Tada su nam zagrebački kolege donijeli “ekskluzivu”: novi Messi ide u Barcelonu za 10 milijuna eura, a baratalo se i dodatnim bonusima od čak pet milijuna. Budući da Barcelona nema što muljati svojim navijačima, istina je ubrzo izišla na vidjelo. Za Halilovića je u Maksimir, ispostavilo se, stigao ček na svega 2,2 milijuna eura...

No, i uza sve to friziranje brojki, jasno je da se niti jedan klub u Hrvatskoj, pa i u bivšoj državi, ne može mjeriti s “modrima”. Razloga za to je stotinu. Prvi je svakako što Dinamo, uz ovakvo stanje u domaćem nogometu koje uključuje vladavinu jednog čovjeka, igranje matice i filijale u istom rangu ili “pošteno suđenje” koje treba tu i tamo iskeširati, svake godine ima zagarantirano prvo mjesto i olakšani put prema elitnim klupskim natjecanjima što povećava tržišnu cijenu igrača.

Zatim su tu donacije Milana Bandića koje su proteklih nekoliko godina premašile 200 milijuna kuna te tako “najboljem menadžeru” dale prostora da može glatko odbijati ponude bez bojazni da će mu se blagajna isprazniti, a “roba” pokvariti. Dodajmo tome i privatizaciju Nogometnog saveza, a samim time i reprezentativnih selekcija kroz koje su na ovaj ili onaj način prošli gotovo svi domaći prvotimci zagrebačkog kluba, prodaja pulena po većoj cijeni od konkurencije, ruku na srce, i nije neki pothvat.

No, reći će znalci, Dinamo je u eri Zdravka Mamića, u nešto više od 14 godina, samo od transfera uprihodio nevjerojatnih 147,5 milijuna eura. To je istina. Te brojke su zastrašujuće, ali nekadašnji purgerski ponos prodavao je svoje ponajbolje momke za velike pare i prije njegovog preuzimanja kluba.

Za usporedbu, Velimir Zajec, bivši sportski direktor Dinama, u godinu dana mandata prodao je, primjerice Igora Bišćana u Liverpool za otprilike 12 milijuna eura (trgovalo se u njemačkim markama i brojke nisu precizne op.a), Boška Balabana u Aston Villu za 11 milijuna, Tomu Šokotu u Benficu za 2,2 milijuna, a Stjepana Tomasa u talijansku Vicenzu za nešto više od četiri milijuna eura. Ako je Mamić najveći trgovac ikad, što je onda Zajec. Bog?

Nije Dinamo loše pazario ni kada ga je vodio Zlatko Canjuga (tada su se “modri” još zvali “Croatija”). Pamti se, tada rekordna, prodaja Darija Šimića u Milano za, procjenjuje se, današnjih desetak milijuna eura, ali i one Marka Viduke u Celtic (otprilike oko pet milijuna eura), kao i odlazak Silvija Marića u Newcastle za nešto manju cifru (4,5 milijuna eura)....

Strani legionari

Kupovina igrača je, pak, jedna druga priča. Veletrgovac Mamić je na Maksimir doteglio na stotine nogometaša i za njih iskrcao ukupno oko 43 milijuna eura. Polovica tog iznosa odnosi se na strane legionare koji su mu postali fetiš zadnjih nekoliko sezona, a u tu svotu, naravno, ne ubrajamo njihove plaće koje su, bez obzira na spekulacije kako se dobar dio tih primanja vraća na obiteljski račun, nestvarne za naše prilike.

I dok mu prodaja djece ide dobro, ako baš hoćete - odlično, na stranim pjačanjima koja su odreda označena kao “perverzna”, zaradio je manje nego onomad na preprodaji stiropora i koštica. Ako je vjerovati podacima koje su prikupili kolege uz Večernjeg lista, na strance je potrošio točno 24 milijuna eura, a donijeli su mu zaradu od svega 2,29 milijuna eura, s tim da konačnu bilancu popravlja transfer Goce Sedloskog u Sheffield vrijedan oko milijun eura.

Za zaboravne, prisjetite se samo jednog Adriána Calella koji je doveden za 2,2 milijuna eura, a pušten je besplatno, ili nenadmašnog Sammira za kojeg se Mamić isprsio s 1,7 milijuna eura, a otišao je bez klune odštete u Getafe. Takvih primjera bilo je, bogme, podosta. Od “kapitalca” Pedra Moralesa (plaćen 1,6 milijun eura), Walida Atte (kupljen od Lokomotive za čak 1,2 milijuna eura, a nikad anije zaigrao ni minute), Guillermo Suáreza, Anderson Coste, Jakuba Sylvestrea, Miroslava Slepičke...

Najbolji menadžer na Balkanu? Konačan sud ipak će dati USKOK.

Lillard je napisao/la:Sve objasnjeno za one koji zele shvatit.