Stadioni

[SlevinKelevra]

Kakva atmosfera u Orlandu, sta je ovo? Kaka, Pirlo, Villa.... Gledam i zamisljam da je 2008

[RZ88Adnan]

phpBB

[JoeCelt]

Stadioni u Americi - google street view
https://www.google.com/streetview/#socc ... e-americas

[jestamaji]

Turci imaju jaču infrastrukturu od Serie A i Primere, i to sve bez nekog velikog natjecanja poput EP-a ili SP-a

da, bio bi red da oni konačno dobiju neko veće prvenstvo. EP 2024 bi bilo optimum. OK, je.be ih politička situacija tako da je to malo vjerovatno, ali ako nastave i budu uporni dobiće nešto, prije ili kasnije, dovoljno su puta ispušili (olimpijada, ep ...)

jedino je ataturk katastrofa od stadiona. OK, sada ide metro do tamo, prije je bilo nemoguće vratiti se sa tekme bez auta. ali to sve ne mijenja stvar da je taj stadion promašaj. stadion je na ledini gdje uvijek piči vjetar, otvoren sa svih strana sa visokim krovom, izgrađen je na livadi gdje je bog reko laku noć, ali valjda su morali tako jer je olimpijski park tamo planiran. slično kao madrid, samo što su španci prestali gradiiti stadion one sekunde kad nisu dobili olimpijadu.

ja da se pitam dao bi turcima EP24 a italiji SP26 (njima je najneophodnije), mada će oboje biti jako teško dobiti, ako ne i nemoguće, švabe će udariti na EP, a ameri na SP.

nađoh ovaj post
španci su pametno postupili i ne samo da su prestali gradnju olimpijskog stadiona nego su prepravili projekat tog atletskog olimpijskog stadiona u genijalan novi fudbalski stadion atletica! sad još samo da promijene ime metro stanice sa "olimpijski stadion" u aktuelno ime i to je to

svaka čast!

slike prije i poslije, staru tribinu su zadržali i uklopili u novi koncept!

[RZ88Adnan]

phpBB

[JoeCelt]

novi stadion u izgradnji za LA FC
https://www.si.com/planet-futbol/photo/ ... california

[Hantraga]

Kao što već rekoh na temi Rekonstrukcija stadiona u BiH, obzirom na višak vremena, u narednom periodu (nadam se par sedmica) ako Bog da, pokušati ću predstaviti fudbalsku infrastrukturu u svim članicama UEFA, jednu po jednu članicu. Početi ćemo sa Kosovom, kao najnovijom članicom UEFA, a onda nastaviti po UEFA rejtingu, od dna prema vrhu.

Republika Kosovo

Kosovo je članica UEFA nešto duže od godinu dana. U kvalifikacijama za SP su odigrali 3 utakmice kao domaćini, ali na teritoriji Albanije, u Skadru. Razlog za to je što niti jedan stadion na Kosovu ne ispunjava uslove za odigravanje kvalifikacionih utakmica. S druge strane, kosovski klubovi su se ove godine uključili u UEFA takmičenja i nisu imali zapažen uspjeh, a stadion u Mitrovici ispunjava uslove UEFA za odigravanje najnižih pretkola.

Stadion u Mitrovici uopšte nije loš. Najveći problem je što je renoviran i velike pare su uložene u to prije samo 3-4 godine, a on je na samo dvije UEFA zvjezdice. inače, to ulaganje je bilo u sklopu programa kojim je kosovska Vlada uložila 10-ak miliona eura u sportsku infrastrukturu. Međutim, previše objekata je tu bilo uključeno, pa je ustvari na kraju ispalo samo obično krpljenje. Ima kapacitet od 18.200 sjedećih mjesta, a centralna tribina je natkrivena. Okolica stadiona je užasna.

Gradski stadion u Prištini će u narednom periodu biti renoviran. Nedavno je potpisan ugovor i za nešto duže od godinu bi trebalo biti uloženo 3,8 miliona eura da se stadion dovede u prikladno stanje (tri zvjezdice). Stilski, a i veličinom (16.000 sjedećih mjesta), dosta je sličan stadionu u Mitrovici. Plus za ovaj stadion je što ima reflektore.

Ostali stadioni u državi su uglavnom ruglo bez ikakve perspektive, čega su i Kosovari svjesni. Praktično, ne vrijedi stavljati slike stadiona za koje je stadion u Zvorniku prava fudbalska arena. Ali, evo postaviti ćemo neke (većinom prvoligaša):

Zaključak je da je fudbalska infrastruktura na Kosovu užasna. Vjerujem da će razvoj biti potaknut prijemom Kosova u UEFA članstvo i nastupima njihovih klubova u evropskim takmičenjima. Stadioni u Mitrovici i Prištini će biti dovedeni u odgovarajuće stanje, ali i dalje je to daleko od neke ljepote. I, obzirom na trenutne planove i vizije, te krupna ulaganja u ove stadione, sumnjam da misle praviti neki moderan stadion na novo (u suštini, niko od susjeda to nije napravio, a ni Albanci koji im predstavljaju velikog brata).

[Hantraga]

San Marino

San Marino je druga najmanja članica u UEFA po površini i uz Andoru se smatra praktično dnom evropskog fudbala. Sada je tu i Gibraltar, ali oni tek trebaju pokazati šta mogu, a klubovi su već pokazali da su iznad onih u San Marinu. U načelu, kao u svakoj minijaturnoj državi, impresivno je da uopšte postoji više stadiona i da se liga igra regularno. Najveći stadion i praktično hram fudbala u ovoj zemlji na kome igraju sve reprezentativne selekcije, klubovi u Euro takmičenjima, ali i klub San Marino u nižim rangovima talijanskog fudbala je u selu Serravalle na sjeveru zemlje.

Stadion San Marino u Serravalleu je sasvim dovoljan, i prevelik za njihove potrebe. Ima 6.600 sjedećih mjesta smještenih na natkrivenoj centralnoj tribini i na manjoj tribini smještenoj preko puta, koja je samo djelimice natkrivena. Stadion ima reflektore i vrlo dobar travnjak. U biti, ljudi ovaj stadion održavaju u dobrom stanju i vrlo urednim. Stadion ima i atletsku stazu koja je u super stanju. Naravno, na prilično maloj teritoriji moraju to organizovati na ovaj način, sve na jednom mjestu.

Ipak, samo fudbalsko prvenstvno San Marina se ne igra na centralnom stadionu u Serravalleu. Oni imaju još 4-5 terena razbacanih po državi koji su bez tribina, poput pomoćnih terena drugdje. Prvenstvo se igra na tim stadiona, a samo u iznimnim situacijama utakmice se igraju na najvećem stadionu.
Zaključak je da bi prava budalaština bila zaključivati bilo šta. San Marinu ne treba više od ovog što imaju, par rekreacijskih terena i jedan dovoljan da ne moraju svoje utakmice igrati po Italiji.

[Hantraga]

Današnje izlaganje ćemo završiti sa Andorom i Gibraltarom, pa nakon toga idu koliko-toliko fudbalski ozbiljnije nacije.

Andora

Prvo, Andora je površinom dosta veća od San Marina. Tačnije 7,5 puta Stanovništvom, to je tek negdje 2,5 puta više. Obzirom na geogradski položaj i reljef, stanovništvu te zemlje su zanimljiviji zimski sportovi. U posljednje vrijeme, tu je i košarka zbog BC Andore koja igra najviši rang španske košarke i to vrlo uspješno. fudbalski, priča je gotovo identična onoj prethodnoj iz San Marina.

Nacionalni stadion je izgrađen 2013-2014. godine. Imali smo ga priliku upoznati kad je naša reprezentacija gostovala Andori u prošlim kvalifikacijama. Zgurali su ga na jako mali prostor, postavili umjetnu travu, ali izgleda dosta lijepo. Ima tek nešto više od 3.500 sjedećih mjesta, što je više nego dovoljno. Centralna tribina je natkrivena i ima reflektore. Usudio bih se reći da bi ovo mogao biti solidan model za dosta naših klubova.

Novi stadion je praktično u zaborav gurnuo Estadi Comunal koji je godinama bio karakterističan za sva gostovanja u Andori. On je bio mnogo manji, tek 1.300 sjedećih mjesta, ali upečatljiv jer su ona bila u bojama zastave Andore. Imao je atletsku stazu, pa i danas ima višestruku namjenu. I on ima reflektore i na njemu UEFA dozvoljava da kluboi igraju evropske utakmice.

Pored ovoga, postoji još nekoliko stadiončića, koji za razliku od ovih u San Marinu imaju poneku i tribinicu. Zanimljivo, i ovdje kao i u San Marinu, ti stadioni su državni i izvlači se koja ekipa će gdje igrati. Jedino prvoligač Encamp ima svoj stadion. Otprilike ti stadioni izgledaju ovako:

Uglavnom, Andora ima bolju infrastrukuru od San Marina i jedan potpuno fudbalski stadion koji izgleda baš lijepo.

Gibraltar

Gibraltar je najlakše predstaviti u ovom kontekstu. Radi se o najmanjoj članici UEFA i površinski, ali i stanovništvom. I, za razliku od prethodnih minijaturnih država, Girabltar je praktično toliko mali da je sve nakrcano na malom prostoru. Granica sa Španijom je na sred aerodroma. Sredinom aerodroma prolazi cesta, ali su eto i to ugurali na tu površinu. Gibraltar svoje utakmice igra u Portugalu, u Faru.

Jedini stadion u državi je Victoria stadion. Nije on toliko loš i uz mala ulaganja bi mogao biti poput onog u San Marinu. Trava je umjetna, rasvjete nema. U načelu, u Gibraltaru i imaju u planu osposobiti ovaj stadion za međunarodna takmičenja što prije.

Helem, u ovaj stadion nisu puno ulagali jer imaju namjeru napraviti potpuno novi, praktično na liticama iznad moreuza. Taj novi bi trebao biti moderan, 4 zvjezdice, sa 8.000 sjedećih mjesta. Uglavnom, to je zapelo, pa bi sad da ulažu u Victoriju. Lokacija je sljedeća:

[Raonffa]

Bravo @hantraga, ako možeš nastavi dalje sa drugim zemljama

[JoeCelt]

@Hantraga - odlicna prezentacija stadionske infrastrukture

[mikel48]

Svaka cast @Hantraga samo tako nastavi

[Zglavkar]

Moskovski stadion Lužniki se transformisao iz vrlo ružnog stadiona u jedan od meni najljepših stadiona na svijetu. Ne izgleda tako, ali se radi o grdosiji od blizu 80.000 sjedećih mjesta.
Stolice trenutno izgledaju blijedo jer su plastične kese preko njih, inače je crveno-žuta kombinacija kakva se vidi na gornjem spratu iza gola.

[Alminjo99]

Svaka čast @Hantraga samo nastavi.

[Hantraga]

Farska Ostrva

Ni članak o Farskim Ostrvima neće biti pretjerano zanimljiv, jer je podatke teško naći i nema nekih specijalnih stadiona. Stoga, nisam se ni trudio pretjerano naći cijene izgradnje i slično (to ćemo kod malo jačih država u odnosu na ove).

Ni Farska Ostrva nisu aman velika, pa i ona u neku ruku spadaju u minijaturne evropske zemlje (ne mogu napisati države, jer Farani nemaju potpuni suverenitet od Danske). Stanovnika ima manje nego li u Andori recimo Možda malo neočekivano, fudbal je ubjedljivo najdraži sport Faranima. Impozantan je podatak da država koja ima manje od 50.000 stanovnika ima 7.000 registrovanih fudbalera (meni ovo zvuči nerealno, ali tako vele). I nisu Farska Ostrva dno poput Andore i San Marina koji gol slave kao titulu evropskog prvaka. Reprezentacija redovno namakne koji bod u kvalama, pa čak nekog i dobiju (poput Grka u obje tekme prošle kvalifikacije ili Estonije kvalifikacije prije), igrača ima i u Norveškoj i Danskoj, a klubovi u UEFA takmičenjima ponekog i prođu (nedavno smo svjedočili razvaljivanju Trepče od strane Vikingura). U načelu, Farani fino ulažu u fudbal, ali su svjesni da većih rezultata ne može biti obzirom na veličinu zemlje.

Reprezentacija Farskih Ostrva danas igra svoje utakmice na stadionu Tórsvøllur u glavnom gradu te zemlje, Torshavnu. Stadion je napravljen 2000. godine, a svježe je renoviran i modernizovan (krov, proširenje, stolice i sl.). Kapacitet mu je nešto iznad 6.000 sjedećih mjesta, a 2011. su postavljeni reflektori. U biti, stadion je još u fazi renoviranja i detalji će biti završeni tokom ove godine. Nijedan klub na njemu ne igra, tj. radi se o klasičnom nacionalnom stadionu. Trava je plastična, naravno. Otprilike, radi se o tome da su stari stadion modernizovali koliko su mogli. Nije to ništa bajno (recimo, meni je onaj u Andori dosta ljepši), ali je bolje nego ranije.

Prije nego su počeli igrati na Tórsvølluru, reprezentativci Farskih Ostrva su bili domaćini u gradu Toftiru na stadionu Svangaskarð. Stadion je napravljen 1980. godine i kapacitet mu je 6.000 gledatelja. Vrlo je specifičan ako ste ikad gledali izvještaje s njega, jer je iza jednog gola more i zna biti dosta vjetrovito (more je ustvari udaljeno cijelih 150 metara, iako to ne izgleda tako). Ima dvije fine tribine i jednu manju iza gola. I, iako na slikama djeluje kao da je prirodna trava, utakmice se igraju ipak na plastici. I ovaj stadion zadovoljava kriterije UEFA za pretkola u kojim igraju faranski klubovi.

Odmah pored ovog stadiona je i atletski stadion, koji je ujedno kao pomoćni ovog, ali se na njemu znaju igrati lokalne utakmice.

Slijedeći stadion je stadion Gundadalur, također u Torshavnu. I ovaj stadion ima UEFA licencu za takmičenje u pretkolima (makar onim koje Farani igraju). I, pored toga što su prethodna dva stadiona daleko ljepša, stadion Gundadalur se može smatrati hramom fudbala na Ostrvima, jer je prvobitni stadion na tom mjestu izgrađen 1911. godine. Kapacitet stadiona je 5.000 sjedećih mjesta. Ustvari, ovaj stadion je odmah pored nacionalnog. Interesantno je da je jedan dio centralne tribine u bojama B36, a drugi u bojama HB, praktično dva najveća kluba iz Torshavna koji dijele ovaj stadion.

Ostali stadion su sa mnogo manjim tribinama i više liče na stadione za trening. Naravno, neki su pravi ponos klubova i gradova u kojima se nalaze, ali to nije ništa posebno. Nabaciti ću slike nekih od njih. Većina ima nešto sjedećih mjesta i osnovne uslove da se liga igra tu.

Zaključak je da i Farska Ostrva imaju infrastrukturu po mjeri. Svako selo (u biti, gore su sve sela) ima stadion sa umjetnom travom na kom lokalni klub igra svoje utakmice. U Torshavnu postoji kompleks sa nekoliko terena, a na dva imaju tribine i izgledaju sasvim solidno, tj. dovoljno da na njima igra reprezentacija i klubovi u Evropi. Pored toga, postoje dva zanimljiva stadiona i u Toftiru. Za državu koja ima stanovnika kao općina Tešanj ili Sanski Most više nego dovoljno.

[Hantraga]

Vels

Pomalo je čudno da se Vels nalazi u društvu država koje su opisane do sada, ali je to uvjetovano činjenicom da njihovi najveći klubovi igraju pod okriljem engleskog FA. Eh, pomalo sam bio u dilemi gdje obrađivati stadione tih ekipa, sada ili kada dođe red na Englesku. Odraditi ćemo to ipak sada, jer u Engleskoj svakako ne bi došli do izražaja.

Poređenja radi s ostalim državama, Vels ima 3 miliona stanovnika koji žive na površini koja je 40% površine BiH. Vels ima između 25 i 30 fudbalskih stadiona koji imaju kapacitet veći od 3.000 mjesta. Veoma je upitno da li je fudbal najpopularniji sport na Velsu ili je to ipak ragbi. Tu čak postoje razlike sjever-jug zemlje. Kako god, dosta fudbalskih stadiona se koristi i za ragbi. Karakteristično za stadione na otoku je da su oni uvijek smješteni u centru grada.

Svakako, najpoznatiji stadion u Velsu je Millennium ili ti ga po novom, sponzorski, Principality Stadium. Teško bi bilo pobrojati koje je sve događaje ovaj stadion ugostio kroz historiju, a svježe nam je u sjećanju kao domaćin finala Lige prvaka ove godine. Bez sumnje, radi se o jednom od najljepših evropskih stadiona. Kapacitet mu je 74.500 mjesta i njegova izgradnja potkraj prošlog stoljeća stajala je 121 milion funti. Danas, to bi bila vrijednost od oko 150 miliona funti. Jednostavno, stadion je blago rečeno savršen u svakom pogledu. dok nije bilo Vemblija, tokom prošle decenije, finala FA kupa su igrana na ovom stadionu. Od 2014. se umjesto klasične prirodne trave koristi ona moderna kombinacija prirodne i umjetne o kojoj je bilo dosta govora u medijima. Stadion ima i krov, koji ga po mogućnosti može pretvoriti u ogromnu dvoranu. I, još je zanimljivo da reprezentacija Velsa ne igra svoje utakmice na ovom stadionu. Tačnije, igrali su od 2000. do 2009., ali je popnjenost bila nikakva, jedva 20%. Stoga, utakmice su preselili na stadione koji slijede.

Nakon Millenniuma, dva najpoznatija stadiona su stadioni bivših premijerligaša Cardiffa i Swansea: Cardiff City Stadium i Liberty stadion. U oba slučaja radi se o izuzetno modernim stadionima. Kapacitet prvog je 33.000 sjedećih mjesta, a drugog 21.000. I na ovim stadionima je trava između prirode i sintetike, a cijene izgradnje su bile neuporedivo manje u odnosu na Millennium. Cardiff City Stadium je izgrađen u periodu 2007-2009. i koštao je 48 miliona funti. Liberty stadion je napravljen 4 godine ranije i koštao je 27 miliona funti. Ove iznose nije potrebno preračunavati na današnju vrijednost, jer to nije nešto specijalno više. Naravno, iznosi nisu mali, ali obzirom da Britanci obično skrhaju nevjerovatno velike sume za sportske objekte, ovo djeluje smiješno i dosta ekonomično. Oko stadiona u Cardiffu su napravljeni i hoteli, nove saobraćajnice, tržni centar, čak i novi atletski stadion, a ova cijena iznad je cijena samo stadiona. Oba stadiona su klasični britanski moderni stadioni koji pružaju potpuni ugođaj, pa da ne opisujem nešto specijalno. Manje-više idealni stadioni za reprezentaciju poput naše Slike stadiona idu zajedno. Stadiona Cardiffa je blagu ružnijim učinila Tanova želja da pola centralne tribine ima crvene stolice

Slijedeći najveći stadion je u Wrexhamu (poznavatelji geografije znaju da je ovaj grad na sjeveru Velsa za razliku od Cardiffa i Swansea koji su na samom jugu) i na njemu reprezentacija također zna igrati utakmice, makar prijateljske. Na njemu igra Wrexham, koji se znao varakati i po 3. i 4. rangu engleskog fudbala, ali sada je koju stepenicu niže. Kapacitet stadiona je 10.700 mjesta i trava je prirodna. U globalu, cijeli stadion je manje moderan od prethodnih. U biti, prvi stadion je napravljen prije haman 200 godina i od tad se vazda pomalo renovira da bi bio doveden u današnje stanje. Iza jednog gola je i ona klasična engleska navijača tribina.

Slijedeće mjesto zapadno od Wrexhama je Llanelli. Stadion u ovom mjestu može da ugosti gotovo 15.000 gledatelja, ali se uglavnom koristi za ragbi. Ustvari, do sada je korišten za fudbal isključivo za nekoliko prijateljskih utakmica Velsa (između ostalog i sa BiH prije 5 godina), te za nastupe lokalnog kluba u Evropi. Međutim, čak i taj lokalni klub ima drugi stadion na kom igra redovne utakmice. I ovaj stadion je nov, izgrađen 2008. godine sa cijenom od 23 miliona funti.

Eh, činjenica je da su svi ovi stadioni iznad više vezani za engleski fudbal ili ragbi, nego li isključivo za Vels (također, i Chester ima stadion koji je puno ljepši od ovih koje ćemo vidjeti u nastavku, ali i Chester igra u engleskim ligama). U nastavku ćemo pogledati na kakvim se stadionima zaista igra liga Velsa. U sezopni 17/18, tamo će nastupiti 12 klubova i kapaciteti stadiona su od 1.000 do 5.000 mjesta. Dakle, vrlo skromno. Tu se uglavno radi o stadionima karakterističnim za niže rangove takmičenja u Engleskoj (5. pa na niže), ali ima i multifunkcionalnih stadiona sa atletskom stazom i sl. tribine su često samo četvrtinu ili trećinu dužine terena, i u pravilu su natkrivene. I naravno, svi stadioni imaju reflektore.

Najzanimljivija priča je vezana za najjači klub u zemlji i višegodišnjeg prvaka T.N.S. Barem meni je bila nepoznata do sada. T.N.S. je nastao prije 15-ak godina fuzijom dva kluba iz susjednih mjesta. Međutim, jedan od tih klubova je u gradiću Oswestryu koji je ustvari u Engleskoj. T.N.S. igra utakmice upravo u tom gradu, pa se ustvari može reći da se radi o klubu iz Engleske koji igra ligu Velsa. A stadion je bezveze. Mada, na njemu regularno igraju prva pretkola u Evropi. I inače, mešu ovim malim stadionima u ligi neki zadovoljavaju kriterije za ta pretkola, pa se bez problema skrpe za Evropu.

Zaključak je da Vels ima jedan od najmodernijih stadiona na svijetu, još 2-3 visoko moderna, te još 2-3 vrlo dobra. Međutim, svi oni se koriste za ragbi ili od strane klubova koji igraju u Engleskoj. Nacionalna liga igra se na stadionima koji su daleko od tog nivoa. Riječ je o malim stadionima koji tek podsjećaju na engleske niželigaške. Međutim, mislim da i 7-8. rang fudbala u Engleskoj iznjedri ljepše stadione. I, u načelu, teško je očekivati da velški klupski fudbal napreduje, jer sve što iole valja igra u Engleskoj. Stoga, ni infrastruktura ne može biti Bog zna kakva.

[Hantraga]

Malta

Nakon što smo se zadržali malo na sjeveru Evrope, selimo na krajnji jug. Malta ima ligu u usponu, s klubovima koji prave sve više iznenađenja posljednjih godina, a i sve zanimljiviji igrači mogu se naći dole. Međutim, i dalje je na dnu evropskog fudbala. I pored toga što se Malta često izjednačava sa minijaturnim državama poput Andore i San Marina, pa i njihov sportski potencijal, to baš nije tako. Površinski, Malta jeste izuzetno mala, ali ima gotovo pola miliona stanovnika. Stoga, ima mnogo razvijeniji ligaški sistem i bazu iz koje može da crpi igrače.

Nacionalni stadion Ta'Qali je najveći u Malti i na njemu reprezentacija igra svoje utakmice. I klubovi često posežu za ovim stadionom u svojim evropskim nastupima, ali se tamo igra i dosta utakmica lokalne lige, te kup. On ustvari nije u Valeti, nego u Atardu, u samom središtu Malte. Kapacitet mu je preko 17.000 sjedećih mjesta. Izgrađen je prije 30-ak godina, a zanimljivo da je prošle godine uložen 1,5 milion eura da se zamijeni trava. Sada je i tu hibridna travnata podloga, najmodernija na svijetu. U biti, stadion je i prevelik za njihove potrebe i ne bi bilo loše još malo ga modernizovati i recimo dodati krov na ostale tribine. Također, očito je nekad oko stadiona bila uska atletska staza, ali proširenjem terena nema mjesta za nju, pa su tribine niti blizu niti daleko.

Prije nekoliko godina, Sarajevo je igralo sa Hiberniansom s Malte, a pretprošle Željezničar s Balzanom. Obje utakmice su odigrane na stadionu Hiberniansa koji ispunjava UEFA uslove za taj nivo takmičenja. Stadion ima 3.000 sjedećih mjesta, a ukupni kapacitet je 8.000. Stadion ima reflektore, ali je dosta star, napravljen također početkom 80ih i dosta oronuo. Iskreno, malo me čudi da se ovdje igraju evropska takmičenja.

Zanimljiv je i stadion manje poznatog kluba Hamruna. On ima svega 1.000 sjedećih mjesta (ukupni kapacitet je 6.000), uklopljen je na malom prostoru, sa jednom tribinom i zidovima okolo. I on ima reflektore.

Ostali stadioni apsolutno nisu vrijedni pomena. Uglavnom se radi o terenima bez tribina ili bezveznom betonskom skalamerijom. jednostavno, Malta je malo otočje, a svi klubovi su i na tom malom području koncentrisani na jednom mjestu. Recimo, Malta je po veličini poput trećine kantona Sarajevo, a svi klubovi su u općini Stari Grad. I vidimo da praktično osim stadiona Ta'Qali, na Malti nema ni solidnog stadiona, čak ni za te uslove. Rekao bih da čak, obzirom na sve, Malta dobija najlošiju ocjenu od svih država do sada, izuzev Kosova.

[badblueboylivno]

Dominiraš, svaka čast! A još jako puno posla!

Obožavam krajolike u kojima se nalaze farski stadioni. Teren ravan kao papir, okolo planine i pitoreskne kućice.


Lužniki je vrh vrhova! Dva nivoa tribina za ogroman kapacitet što bi moglo izazvati užarenu atmosferu, masivan krov, fantastičan uzorak boja stolica . Vrh!

[Hantraga]

Ne može ovdje stati sve što se sazna, inače. Možda bi nekad valjalo sve proširiti i fino i sistematski zapisati, ali eto.

I mene su impresionirali Farani. Krajolici prelijepi, kuće ko iz bajke i apsolutno u svakom selu ima teren sa plastičnom travom. I svugdje je urađeno na potpuno jednak način. Teren, pored je upravna zgrada/kuća, te fin parking. Mislim da nema ni milimetar šanse da im ikad fali parkinga gore I baš bih volio popričati s nekim ko je bio gore da pitam je li dosadno, neke specifičnosti i tako. I svkao gostovanje je trajektom meščini, jer su sve ekipe razbacane po otocima. Doduše, mogu i autom jer su otoci povezani tunelima. A tuneli su posebna priča. Ima ih 50 kilometara, najduži je preko 6km između dva najveća otoka, a sada prave nove, još duže, tj. preko 10km. Uglavnom, ispod mora postoji čitava mreža.

[Hantraga]

Prije nego krenemo dalje, jedna napomena vizavi Malte. Malta je 2014. bila organizator UEFA Euro U17. Utakmice su igrane na tri stadion: Ta'Qali, stadion Hiberniansa, te još jedan stadion koji nisam ni predstavio. Evo samo jedna sličica tog zdanja:

U nastavku ćemo vidjeti da je i Litvanija organizovala Evropsko prvenstvo, i to 2013. godine , za igrače do 19 godina. Također, vidjeti ćemo da ti stadioni nisu ništa specijalno. Proteklih godina su ta takmičenja organizovali i Estonija, Gruzija, Lihtenštajn, Slovenija, Slovačka, Srbija, Bugarska, Azerbejdžan, a i kada se održavalo u Hrvatskoj, Mađarskoj ili Rumuniji, igralo se na malim stadionima. Stoga, pomalo se čudim da našim nikad ne padne na pamet da se kandiduju za ovo. Nije to previše zahtjevno.

Litvanija

Litvanija će ove godine solidno popraviti svoj plasman na UEFA ljestvici, ali su po zvaničnoj tabeli 8. najgora evropska nacija. Stanovnika 2,8 miliona i površina od 65 hiljada kilometara kvadratnih. Dakle, nešto uporedivo sa nama. Litvanija je članica EU sa sasvim solidnim stepenom ekonomskog razvoja. I ovo je jedna od rijetkih evropskih država u kojoj fudbal nije najpopularniji sport. Bez sumnje, to je košarka. Dijelom i zbog toga su vjerovatno ovako nisko plasirani. U načelu, i u dosta drugih sportova su uspješniji nego u fudbalu.

I, u Litvaniji zaista nema mnogo reprezentativnih stadiona. Štaviše, niti jedan jedini nema kapacitet veći od 10.000 mjesta. U načelu, svega 20 stadiona ima kapacitet preko 1.000 mjesta (ne govorim o sjedećim), što mislim da nije daleko od broja istih na području Tuzlanskog kantona. Jednostavno, Litvanci su dosta pasivni po pitanju fudbala, ulaganja u isti i djeca se radije bave drugim sportovima, čak i kad nemaju visinu za košarku. Bio je do prije godinu dana stadion Žalgirisa koji je mogao primiti 15.000 ljudi, ali je srušen i sada su tu hoteli i stambeno naselje. Žalgiris ima namjeru praviti novi stadion, ali za sada još ništa (sve pare su vjerovatno uložili u novu košarkašku arenu).

Obzirom na takvo stanje, Litvanci su prije 10-ak godina odlučili praviti novi, moderni nacionalni stadion u Viljnusu sa 25.000 sjedećih mjesta. Iskreno, pitam se što će im toliki stadion, ali vjerovatno bi glupo bilo praviti manju nacionalnu arenu. Počeli su, pa stali, pa su prošle godine kao opet otvorili radove. Najavljen je kraj do 2020. godine, mada čisto sumnjam, jer očito stvari idu traljavo. Na slikama djeluje ko stadion u Brčkom, trenutno. Procijenjena cijena je između 80 i 100 miliona eura. Mislim da su mogli barem prepoloviti troškove, ako ne i još više racionalisati, ali oni znaju najbolje. Sam stadion je po maketama bezveze, čak ga prave multifunkcionalnim sa atletskom stazom.

Sad se vraćamo u realnost. Trenutno najveći stadion u Litvaniji je onaj na kome je naša reprezentacija ostvarila plasman na Mundijal. Napravljen je 20-ih godina prošlog stoljeća i rekonstruisan mnoštvo puta, posljednji put 2005. godine. Trenutno je UEFA stadion druge kategorije, ili ti ga sa dvije zvjezdice. Stadion je, realno, više atletski nego fudbalski. One razdvojene tribine su specifične i ružne same po sebi, ali eto. I gle čuda, Litvanci misle ovaj stadion modernizovati i širiti. Izgleda da su oni gori od nas, jer za sve imaju nekakve planove, a ništa ne rade. Uglavnom, oni bi da mu u naredne dvije godine uduplaju kapacitet (trenutni je nešto malo iznad 9.000 sjedećih mjesta), te da ga natkriju. Ja čisto sumnjam da će išta od toga biti. I da ne zaboravim, na ovom stadionu su se igrale utakmice U19 UEFA Euro 2013. godine.

Suduva, koja se ove godine odlično nosi u pretkolima Evropa lige, svoje utakmice igra na drugom najvećem stadionu u državi. Njihov stadion ima kapacitet od 6.250 sjedećih mjesta. Prema UEFA rangiranju, ovo je stadion 3. kategorije i kao takav najbolje stoji u Litvaniji. Napravljen je prije 10 godina u roku od samo godinu dana. Ima ogromnu centralnu tribinu, na kojoj je središnji dio natkriven. Preko puta je montažna tribina od par redova, a ista stvar je iza jednog gola. Podatke o troškovima izgradnje ne mogu naći. Meni se ove montažne tribine sviđaju. Kulturno, malo i lijepo. Mislim da bi na mnogim našim stadionima legle takve stvari, a u načelu su vrlo jeftine (Stajanje na stadionu Zrinjskog recimo). Na kraju napomena da su se i ovdje igrale utakmice U19 UEFA Euro 2013. godine.

Treći i posljednji stadion na kome su se igrale utakmice U19 UEFA Euro 2013. godine. je stadion u Alytusu. I on ima UEFA licencu (2. kategorija), kapacitet od 3.700 sjedećih mjesta i renoviran je pred to prvenstvo. Specifičan je jer se nalazi u dubokoj šumi Ima jednu tribinu koja je super sređena i to je to. Ustvari, za potrebe Euro su instalirali i montažnu kontra nje, tek reda radi.

Slijedeći je stadion LFF u Viljnusu. Sigurno je mnogima poznatiji kao Vetra stadion (na njemu smo igrali prije 12 godina protiv Litvanije) i u načelu je dom litvanske reprezentacije i možda najpoznatijeg litvanskog kluba Žalgirisa (od nedavno, naravno), te Trakaija, koji se također ove godine u Evropi dobro nosi. Malog je kapaciteta (tek 5.000 sjedećih mjesta), ali je dosta fino sređen i također je prema UEFA kategorizaciji stadion treće kategorije. Prije koju godinu su postavili novu travnatu podlogu, reflektore, savremeni semafor i sl. Ima tri tribine, mada se ova glavna ne može ni nazvati nekom tribinom. Lože, prostori za novinare, te tek koja stotina stolica.

Prvoligaš Atlantas igra u Klaipedi, na 4. najvećem stadionu u državi koji može da primi 4.400 gledatelja. Stadion ima dvije tribine dužinom terena. Uglavnom nije natkriven, sem lože na sredini. Stadion je multifunkcionalan, tj. ima atletsku traku terena.

Još jedan stadion koji ima licencu za UEFA takmičenja, kategorija 2. je stadion u Panevėžysu. Eto, staviuti ćemo i njega obzirom da je takav, mada je bezvezniji nego li prethodni. Postoje neki planovi za njegovu dogradnju i osavremenjavanje, ali već smo konstatovali da to u Litvaniji postoji kao i kod nas.

Izdvojiti ćemo još stadion u Šiauliaiju. Nije ništa specifičan, ali ima jednu solidnu tribinu, koja je čak dijelom natkrivena. Kontra toga je, po oprobanom litvanskom receptu montažna tribinica od par redova.

Svi drugi stadioni se svode na isto ili slično. Ustvari, postoje samo gori, ne i bolji. Nabacati ću opet slike par njih, bez naznaka o kojim se tačno stadionima radi, jer mislim da i nije bitno. Niti jedan ne prelazi kapacitet od 4.000 mjesta, a sjedećih daj Bože da igdje ima i 2.000.

Zaključak može biti malo duži, obzirom da se radi o prvoj zemlji koja niti je minijaturna, niti je samo fudbalski nezavisna. Fudbalska infrastruktura u Litvaniji definitivno nije na nekom visokom nivou. Prije svega, to je uzrokovano činjenicom da fudbal nije najpopularniji u Litvaniji i da oni tome i ne pridaju prevelik značaj. Čak i reprezentacija igra na stadionu od 5.000 mjesta. Stadioni su uglavnom slični. Imaju centralnu tribinu u kojoj je smješteno sve što treba, a kontra toga ili eventualno iza gola montiraju montažne, mada nisam siguran koliko im uopšte trebaju. Ali, UEFA je zadovoljna da postoji ta tribina sa svim sadržajima, pa dosta stadiona ima licencu za Evropu. Veći nivoi takmičenja bi bili problem, ako ništa, onda zbog mizernog kapaciteta većine stadiona. Većina stadiona ima i atletske staze, jer se radi o gradskim stadionima sa višestrukom namjenom, a Litvanci uopšte ne stoje loše sa atletikom. U poređenju sa BiH, mislim da stoje čak i lošije. Jednostavno, čak 5-6 stadiona iz BiH bi zasjenilo njihove najbolje, što je priličan raritet. U globalu, možda su travnjaci bolji, ali ni oni nisu naročito visok kvalitet (samo je u tome teško biti gori od nas).