Treba li da te podsecam gde su sve igrali Francescoli, Zico, Branco, Shalimov, Piksi Stojkovic, Preben Larsen, Briegel, Junior, Careca...

Svi su kao ponajbolji igraci sveta na svojim pozicijama isli u manje klubove Serie A, sto je dovelo do izuzetne izjednacenosti iste. Kasnije, kad se dozvolilo vise od 3 stranca u ekipi i kad je broj igraca povecan sa 16-20 na 25+ (kao danas), normalno da su se te razlike povecale, jer manji klubovi vise to nisu mogli da prate.
Sezona 1999-00 se u literaturi uzima za najjacu sezonu Serie A, uz 1993-94 u istoriji glede borbe za titulu. Nikad izjednaceniji nisu bili glavni klubovi Serie A, kao tada. To je poanta svega.
A tvoje insistiranje na EPLu kao jacini, mora da ima i druge aspekte u vidu: koliko je EPL zaista jaka, a koliko je propaganda ucinila svoje? Caroll i famoznih 35 milja ojra, Torres i 60 milja ojra i sl. su samo dokaz da ono sto platis ne mora toliko da vredi. Poenta je da italijanski klubovi nikada nisu izgubili identitet, vec su uvek bili italijanski (igracki, trenerski, vlasnicki), dok su Englezi postali konglomerati svega i svacega i da recimo 3 od 6 vodecih klubova EPL kao sto su LFC, Arsenal i Chelsea nemaju ukupno ni 10 Engleza u rosteru, ni 1 engleskog trenera i ni 1 engleskog vlasnika. Taj "globalni" efekat cini da ljudi previdjaju koliko je zapravo zaista jak engleski fudbal. Nema govora da je trenutno najjaci, ali standarde Serie A iz "zlatnih godina" jos dugo nece dostici. Ne govorim o tome da je italijanska liga sada jaca od engleske. Samo kazem da Englezi nisu toliko svemoguci koliko ih po medijima dizu, niti su italijanski klubovi smece, koliko ih mnogi potcenjuju.