Post
Postao/la Virtu4l » 09 sep 2014, 00:22
Vedad Ibišević, reprezentativac BiH, igrač njemačkog Študgarta, veliki strijelac i džentlmen
Čim igraš fudbal, moraš se znati pomiriti sa sjedenjem na klupi
Fudbal više nisu samo golovi i uskakanje u protivničke bubrege. Fudbal je mnogima smisao života, povod za radost i razlog za tugu, bijeg od stvarnosti i prozor u normalan svijet, a djeci koja sanjaju da se otisnu u nogometne zvijezde, on je životna vodilja. Iako se epitet fudbalske zvijezde odavno ne zarađuje samo golovima, Vedad Ibišević davno ga je zaradio upravo rešetajući mreže. No, što je mnogo važnije, Vedo ga je gradio i kada nije bio u kopačkama, svojom humanošću i džentlmenskim ponašanjem. Prema svemu što je do sada uradio, Ibišević je u potpunosti zaslužio da upravo on bude onaj na kojeg će se naša djeca ugledati u svojim vizionarskim nastojanjima da izrastu u velike fudbalere.
Razgovarati s Vedom je užitak, a to smo uz pomoć Dine Čolakovića iz Red Bulla obavili jučer, kada su naši reprezentativci na pripremama za utakmicu s Kiprom (u utorak) imali slobodan dan.
Strijelac ste prvog gola za BiH u historiji na svjetskim prvenstvima, a sada ste u Tuzli u susretu protiv Lihtenštajna postali i strijelac najbržeg ikada za reprezentaciju. Šta je sljedeće?-
- Ne znam, majke mi (smijeh, op. a.). Hoće me ti rekordi. Nisam nikada igrao sa željom da obaram neke rekorde. Uvijek idem s ciljem da što više doprinesem reprezentaciji, ali eto, baš se meni posrećilo to dvoje.
Mnogi kažu da ne može biti slučajno što ste to, zbog svojih ljudskih osobina i karaktera, upravo Vi...
Ne znam, to je već neka druga priča, ali mi je velika čast. To su stvari koje vječno ostaju i pamte se.
Pred nama su nove kvalifikacije, kakva su Vaša očekivanja?
- Da će biti lako, neće. U grupi imamo ekipe poput Velsa, Kipra i Izraela, koje su ohrabrene činjenicom da na Euro direktno idu dvije ekipe. To im je veliki motiv. S druge strane, mi smo ostali bez dva prvotimca i dosta će zavisiti od toga kako ćemo to podnijeti i popuniti praznine. Ali, ako budemo na nivou na kojem smo bili u prošle dvije godine, vjerujem da naš plasman na EP neće doći u pitanje.
Kada je riječ o Emiru Spahiću i Zvjezdanu Misimoviću, šta misliste kako će ekipa izgledati bez njih u jednoj ozbiljnoj utakmici?
- Normalno je da se stariji fudbaleri opraštaju od reprezentacije, to je, ujedno, i način da se mlađi fudbaleri pokažu i dokažu u želji da uskoče u njihove kopačke. U svakom slučaju, bit će ih teško zamijeniti jedan na jedan. To mi, kao ekipa, moramo uraditi i vjerujem da hoćemo.
Igrali smo na SP-u i izrasli u jaku reprezentaciju, ali znajući naš mentalitet, nije malo onih koji strahuju da bismo sami sebi mogli biti najveći protivnik u kvalifikacijama. Je li Vas strah da nešto ne krene po zlu?
- Nije, jer smo mi, fudbaleri, naučili lekciju. Znamo da je svaka utakmica novo dokazivanje i nova borba te da ništa neće doći samo po sebi. Jesmo napredovali, ali još nismo na tom nivou da možemo pobjeđivati sa pola snage. Uvijek moramo ići maksimalno. Ne bih, jedino, volio da navijači misle da ćemo lako i da očekuju lake pobjede.
Tokom i nakon Svjetskog prvenstva, mnogo se pričalo o Vama na klupi reprezentacije, jer Vas je mnogo navijača željelo u prvoj postavi. Kako ste se nosili s tim?
- Klupa je normalna stvar. Naravno, svako želi da igra što je više moguće, ali čim se baviš fudbalom, moraš se naučiti pomiriti sa sjedenjem na klupi, bez obzira na to radi li se o klubu ili o reprezentaciji. Nije mi bilo lako, ali ovo je takav posao. Nastojao sam staviti u drugi plan svoje lične želje i skoncentrirati se na to da, kada dobijem priliku, pružim najbolje od sebe.
U utorak je prva utakmica protiv Kipra. Koliko znate o njima?
- Pojedince ne znam, ali znam da nisu od onih ekipa koje lako primaju golove. I kada gube, gube teško. Tim im ima i glavu i rep. No, od njih ne treba praviti bauk. Trebamo ih pobijediti i to je to.
Kako je bilo vratiti se u Tuzlu, u kojoj je, praktično, i počeo Vaš fudbalski put?
- Bilo je super. Dok sam kao klinac nastupao za Zmaj od Bosne, igrao sam u Tuzli, ali uvijek na pomoćnom stadionu. Tušanj nam je svima bio nešto nedostižno, pojam. Mislim da sam samo jednom igrao na njemu. Bilo je dobro vratiti se tamo u novoj ulozi. Osim toga, u Tuzli imam dosta raje pa je sve to bio lijep doživljaj.
Kako Vaš sin doživljava svog tatu, fudbal, reprezentaciju BiH...?
- Još je mali. Zna da igram fudbal, ali kada mu kažem da idem na posao, nije mu baš sve jasno. U smislu, kako lopta može imati veze sa poslom, jer bi posao trebalo biti nešto drugo. A kada se nešto naljuti na mene, kaže mi: “Hajde, tata, idi na trening.”
O Štutgartu?
- Imao sam nekih opcija, ali ljudi iz Štutgarta nisu željeli ni čuti za moj odlazak. Nisam želio praviti probleme pa sam na kraju ipak odlučio ostati.
S intervjuom smo malo više čekali, ali s dobrim razlogom, jer je Ibišević prvo morao zadovoljiti želje velike grupe djece koju je doveo sa sobom u sarajevski UNITIC. Radi se o djeci iz Fudbalskog kluba Jadar, koji su željeli da ih Vedo posjeti. No, kako zbog obaveza prema reprezentaciji to nije mogao, Ibišević je odlučio da ih dovede u Sarajevo. Organizirao im je ručak, razgovarao s njima, podijelio im lopte i dresove koji su izrađeni specijalno za njih te im obećao da će im nastaviti pružati pomoć.
- Djeca su čudo. Inače ih volim, ali otkako sam postao roditelj, volim ih još više. Simpatični su i iskreni i uvijek se iznenadim njihovim pričama i pitanjima - rekao je Ibišević.
Sretan rođendan, predsjedniče!
Voli te tvoje Sarajevo.