Da i ja konačno bacim jedan kritički osvrt:
Prije svega, drago mi je što vidim da je ove momke Kipar naučio lekciju i da su utakmicu itekako ozbiljno shvatili i odigrali kao takvu. Formacija u kojoj smo igrali: 4-4-2 je itekako pasala protiv tima kakav je Estonija, tačnije gdje imaš protivnika jasno slabijeg kvaliteta protiv kojeg možeš sebi dozvoliti nešto slabiju sredinu a pojačan napad. Očekivala sam jedino da će se ta formacija, negdje u posljednjoj trećini utakmice, kada je rezultat već bio zadovoljavajući, transofrmisati i preći u onu defanzivniju, s jednim napadačem koju uostalom treba i očekivati protiv jačih protivnika, Belgije u prvom redu. Mislila sam da će, umjesto Vedada ući Vrančić, ili Cimirot ili neko treći ko će ojačati vezni red, pa da iskoristimo priliku i to pokušamo malo uigrati za sljedeći susret. Izmjena Džeko-Đurić je sasvim očekivana i realna jer je Milan to svojim igrama u reprezentativnom dresu i zaslužio.
Igrači su zaista bili na nivou, počevši od Begovića koji, istina nije imao previše posla, do Džeke koji je fantastičnim zalaganjem i igrom pokazao kako se igra za državni dres i po ko zna koji put, kako je klasan igrač koji može igrati na najvišem nivou onda kad mu se igra. Tome je vjerovatno doprinijela i formacija u kojoj nije bio sam u špicu i u kojoj je automatski bio manje opterećen, kao uostalom i Vedad, jer dok jednog čuvaju, drugi ima priliku da zabije i obratno. Otvaraju prostor jedan drugom, odrađuju prljav posao jedan za drugog i to je veliki plus ovog sistema.
Šta reći o Pjaniću? Imao je zaista partiju iz snova, dijelio je lopte kao na tacni i pokazao koliki kvalitet posjeduje. Mislim da je sada već svima postalo jasno kako on ne može i neće zamijeniti Misimovića i samim tim veliki teret i pritisak pada s njegovih pleća, pa je po prvi put, nakon Misimovićevog odlaska, pružio partiju kakva se od njega i očekuje, bez nekog pritiska u glavi. Jer psiha je zaista zeznuta stvar i u to smo se dosad uvjerili mnogo puta. Medunjanin je igrač koji je sjajan za ovu formaciju, protiv nešto slabijih ekipa u kojoj sve njegove mane, poput nedostatka brzine i ne moraju doći do izražaja niti nam se obiti o glavu, a možemo dobiti puno od samo jednog njegovog razornog šuta, kakav je bio onaj sjajan gol. U drugom sistemu je vrijeme da mu se traži zamjena, jer protiv jačih i bržih ekipa, on nažalost više može odmoći nego pomoći i zbog toga sam se nadala isprobavanju i eventualnom uigravanju nekog drugog u veznom redu.
Vidim ovdje se dosta raspravlja o Višći i Luliću ovih dana. I jedan i drugi itekako imaju mana, Višći fali odlučnosti u igrama 1 na 1 a možda malo i korpulentnosti i mišićne mase, pa se zbog toga i ne usuđuje ulaziti u te duele, dok je Lulić po ko zna koji put pokazao kako mu je tehnika izuzetno slaba i nevjerovatno mi je da je tako smotan sa loptom u nogama, ali to koliko-toliko nadomješćuje svojim brzinom i trudom, baš kao i Višća. I pored toga, i jedan i drugi su naša najbolja krila, koliko god to bilo tužno ili ne, sve dok se ne pojavi neko bolji, tako je kako je. Medunjanin i Lulić u jednom - kakav bi to WC igrač bio - fantastična brzina i fantastična tehnika.
Što se odbrane tiče, stoperi su odigrali na nivou, pogotovo Spahić. Fascinantna mi je zaista njegova fizička sprema sa 36 godina i po tom pitanju mislim da se mnogi igrači mogu ugledati na njega. Golovi su bili poseban šmek u njegovoj igri.

Nadam se da će Kolašinac u budućnosti poraditi na tome da igra malo više glavom a malo manje tijelom, iako je i on odigrao sasvim dobro, ovo je više neki generalan dojam, kao i o Vranješu, ali za razliku od Kolašinca, to je vjerovatno njegov maksimum i standardni način igre jer on drugačije očito ne zna. Još dok je Mujdža igrao, spominjala sam kako bi bilo super isprobati Bičakčića na desnom beku a Mujdžu staviti na desno krilo zbog odličnog centaršuta, i dalje očekujem da će biti prilike za to nekada. Za sada, po meni Bičakčić može biti sasvim ekvivalentan Vranješu kad je u pitanju ta pozicija desnog beka.
U globalu, započeli smo odlično, ali sve ove dobre strane i hvalospjeve smo ipak pokazali i zaslužili igrajući protiv jedne Estonije što i ne treba biti neko mjerilo jer pravo stanje će se pokazati protiv jakih ekipa, protiv kojih nas uostalom čeka i pravi posao, tako da mi je drago kad vidim da ne vlada prevelika euforija. Ozbiljan pristup i dalje i maksimalno zalaganje ponovo, počevši od Meše i pripreme taktike za sljedeći dvomeč, pa preko igrača je ono što nam treba i samo tako možemo očekivati povoljan ishod u sljedećim utakmicama.
